Održavajući duh koji je krasio tviter zajednicu u Srbiji tokom katastrofalnih majskih poplava, Kokoška i Muki pozvali su ljude dobre volje da sakupe pomoć za ovonedeljno poplavama pogođeno područje Istočne Srbije. U dva dana sakupljena je solidna količina vode, sredstava za higijenu, hrane, odeće, obuće, lekova i drugih korisnih predmeta. Organizatori su sa jedne strane zadovoljni jer je poziv išao samo dva dana samo na društvenim mrežama, ali su realni u oceni da razlozi što nije sakupljeno više leže u raznoraznim problemima i zloupotrebama koji su se javile u (ne)podeli pomoći.
Pomoć je upućena u Tekiju, jedno od dva najviše pogođena mesta. Delta Fondacija dodelila je kamionet, a ja sam se javio da pomognem Mukiju kod utovara, beleženja i snimanja akcije. Evo mojih utisaka, izbora fotografija koje sam snimio i informacija i izjava koje sam zabeležio.
Put
Takozvana Dunavska magistrala ide Đerdapskom klisurom od Golupca preko Donjeg MIlanovca do Kladova. Sa leve strane prati Dunav a sa desne je stešnjena brdima i obroncima planine Miroč - sve u okviru Nacionalnog parka "Đerdap". Nema mnogo prostora oko puta, a gde god je to moguće postavljene su lepe vikendice koje izlaze na veliko akomulaciono jezeru u koje je pretvoren nekada divlji Dunav.
Manji i veći odroni sjurili su se sa padina celom dužino magistrale. Očiglednoj je da nadležne službe aktivno otklanjaju nanose zemlje i kamena, ali su takođe česti novi odroni. Kod nekih smo primetili da su se desili bukvalno neposredno pred naš prolazak (i to popodne, na povratku). Stoga je neophodno izuzetno pažljivo voziti mada, kada vidite kako vise stenčine koje se svaki čas mogu obrušiti na vas, instiktivno poželite da što pre prođete do sigurnije deonice.
Potoci, reke i rečice koji redovno donose vodu Dunavu u velikoj meri nisu bili problem jer su očigledno udari vode ublaženi u višim tokovima. No, što smo se više bližili Tekiji sve je više bilo vidljivo kako su sprali zeleniš i naneli mulj i kamenje. Na samom ulazu u Tekiju je jedan zaliv jezera u koji je sada bujica nanela ogromnu količinu stabala i granja.
Zapazili smo da je Dunav neka dva metra niži od redovnog nivo što je najverovatnije preventivna mera ispuštanja jezera zbog mogućeg vodenog talasa, ne samo od lokalnih pritoka nego i od Save koja stiže iz Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Tekija
Tekija je nekada bila niže, i visinski i daljinski. Potapanjem celog kraja kod izgradnje hidroelektrane Đerdap 1961. godine, u vodi je nestala stara Tekija a nova je izgrađena 22 metra višlje a neka dva kilometra prema Donjem Milanovcu. Tu izgleda leži i jedan od uzroka nesreće koja ju je zadesila. Dok je nekada mesto bilo na svojevrsnom ispupčenju (nekoj vrsti rta koji ulazi u Dunav, danas je povučeno u blagu dolinu - prostor kojim odu vode koje se slivaju za Velikog Pepela - visa skoro 500 metara iznad naselja.
Od 1.635 stanovnika koliko je brojala te 1961. godine, danas je Tekija spala na nekih 900 (997 po popisu iz 2002. godine). Nekada je Tekija važila za mesto sa najviše "pilota" - kapetana koji su provodili brodove kroz usku Đerdapsku klisuru. I danas je priličan broj domaćinstava živeo od ribarenja. Do poplave.
Ljudi u Tekiji
Po udaru vode na Tekiju, nekih 500 duša je evakuisano. Danas su smešteni u nekadašnje naselje omladinske radne akcije u Karatašu, nekih 14 kilomatara dalje prema Kladovu, odmah iznad hidroelektrane. Kažu da se juče ta razdaljina mogla preći za ne manje od sat vremena. Evakuaciju brodom, što je jedino bilo moguće jer su putevi bili u prekinu, organizovao je Živojin Žika Bolbotinović, vlasnik "Tekijanke", koji i dan danas radi i pomaže svojim komšijama. Hvale ga i što je svoje unuke ukrcao tek u poslednji brod. Kažu da vrlo retoko i vrlo malo spava. Zatekli smo ga u kratkom predahu - zastao je samo da pojede mesni narezak pa nazad na posao.
Tekijani su se odmah organizovali; kako se nama učinilo veoma dobro. Krizni štab se nalazi dva puta dnevnog. Sedište akcije je Dom mladih: u bioskopskoj sali je skladište a u ferijalnim prostorijama radi štab a i dosta materijala je tu uskladišteno. Kažu da su dobili dosta i da nema mnogo toga šta nedostaje. Više se plaše koliko će biti pomoći da se obnovi uništeno. Trenutno im najviše nedostaju čizme, kabanice, krampovi i lopate. Kako struje nema, ne rade pumpe pa nema ni vode. Ne znaju još u kom je stanju rezervoar vodovoda pa tek treba da utvrde da li je ceo sistem ispravan.
Puno je mladih ljudi. Svaki čas neko dođe, pita za pomoć ili neku informaciju, javi kakvo je stanje, ponudi pomoć. Kada smo stigli, odmah se odasvud pojavilo desetak ljudi koji su vrlo brzo preuzeli pomoć i preneli je do skladišta. Svi hvale Crveni krst iz Kladova koji je poslao odličnu ekipu.
Srbija, zemlja košarke
Mihajlo Sideris, direktor osnovne škole "Svetozar Radić", rekao nam je da mladi odlaze u srednje škole i studije, ali da je sada dosta njih došlo da pomognu. Zaista, momci i devojke su izuzezno vredni, a pogotovo staloženi i korisni.
Svuda po mestu se radi. Prirodno, svako je angažovan oko svoje kuće i dvorišta, ali je puno ljudi na najteže pogođenim mestima. Takođe, vidi se da je organizovana pomoć stigla sa strane. Velike mašine RTB Bor rasčišćavaju mulj sa ulica, radnici elektrodistribucije i drugih službi su na terenu, motorne testere na sve strane zuje sekući navučena debla, stigla je i vojska. Juče je bio prvi lepi dan od one kišurine te su se svi maksimalno angažovali.
Dragani Glavašević, sestri koja dežura u ambulanti, predali smo preparate za dijalizu. Kaže da ljudi dolaze, najviše zbog povreda nastalih tokom poplave. Žali se da nema doktora i da je sve spalo na nju. Trebalo je dosta da dobije informaciju od njih o medicinksim potrebama.
Poplava
Voda se u Tekiju sjurila iz dva pravca. Centralni najjači je stigao nevelikom udoljinom koja odozgo ide na školu. Sve ono što ste možda videli na amaterskom snimku videli kako juri, ostavljeni mulj koji i danas pokriva površinu od nekih 500 x 200 metara u visini od nekih 1,5 metara i ogromna količina stabala i granja sjurilo se između dve kuće. Ona sa leve strane toka polurazrušena je. Ispred kuće nailazimo na Nemanju Stojanovića kako u potoku pere neke sudove.
Pojavljuje se i njegova majka Milka. Siđe u potok da opere vunene čarape. "Ne dam ove zlatiborske, nikako". Svakako - ide zima. Milka je bila u kući kada je talas prošao. Kaže da je sreća što se sve desilo oko pola 8 ujutro, kada su svi već bili na nogama a sinovi već na poslu. Prvo je voda probila kroz prozor u sobu, a zatim je jedno ogromno deblo proletelo kroz sobu i uništilo kupatilo. Deluje vedro i pored svega što se desilo. Važno da je glava na ramenima. Stan je htela da otkupi, ali sada ne zna šta će.
- Svaki običan seljak zna da se u potoku pravi vodenica a ne kuća. A vidi gde su ovu napravili. Pa kako da je voda ne uništi. - objašnjava Milka šta se desilo. - A po brdu je Nacionalni park posekao mnogo šume. Krenem sada na gore, a ono sve proplanak do proplanka na mestu gde je nekada bila gusta šuma. Pa kako onda da ne krene bujica kad nema šta da je zadrži?
Odmah ispod je školsko dvorište. Po njemu negde metar naslage. Tu je prošao manji krak potoka. Najveći udar primilo je krilo škole. Kroz dve učionice koje su tu su prošla je grdna voda. Direktor nam je prišao da su udarnički radili da skrenu vodu koja je jednostavno kuljala. Naslage mulja i grana su do prozora. Plaše se da će se, ako ponovo krene kiša (najavljena za vikend), sve ponoviti. Kaže da će sutradan krenuti u rasčišćavanje kako bi umanjili moguću štetu.
Škola je jedna od zgrada koja je zaprečila potok i smanjila njegovo rušilačko dejstvo. Veći krak potoka prošao je sa desne strane i udario na red kuća u onoj najoštećenijoj ulici i crkvu. Svaka od kuća imala je duvno dvorište sa zadnje strane koje je gledalo na potok. Ta dvorišta se danas ne mogu prepoznati. Naslage balvana su do visine krova. Kuća koja je bila na pravcu udara je najgore pogoćena. Krov je do pola otkinut.
Potok ovde skreće udesno i udana na crkvu. Voda i mulj došli su bili i tu do krova - na nekih 5 metara. Nivo se vidi i danas. Crkva je junački primila udar i ublažila njegovo dejstvo. Da nije, barem desetak kuća bilo bi zbrisano. Iz crkve su iznete sve pokretne stvari i suše se, a unutrašnjost je već očošćena. Iznad crkve seku balvane i polako rašćišćavaju mulj. Desno od crkve su dve kuće Dragana Kolončića. To je onaj čovek koga je voda koja je probila kroz njegovu garažu ponela te ga je slučajno spasao komšija koji ga je uhvatio za ruku inače ko zna gde bi ga našli. Dve kuće su mu razvaljene, one odmah uz crkvu. Pokazuje nam naslagu koja je nastala sinoć, tri dana posle glavnog udara!
Dalje niz ulicu automobili zatrpani, neki do točkova, neko do krova. Pri dnu dvoja otkopavaju. Ne kukaju, ćute i rade.
Aleksandar Solatović vodi nas u drugi kraj mesta. Tu je situacija skoro potpuno ista. Jedna poprečna ulica, koja je u stvari produžetak one najviše pogođene, ide paralelno sa magistralom. Upravno na nju potok je probio kroz ulicu Prvog maja. Ne poznaje se gde je bila ulica. Kaskade kao one na takmičenju u kajaku na brzim vodama. Na samo raskršću ove dve ulice voda je potpuno odnela jednu kuću. Ostao je samo kauč uz jedini zid koji je pretekao. Voda podlokala ove ulice, iskrivila banderu spustila kablove do zemlje. Grupa ljudi čisti kuće okolo.
Nešto dalje potok je već uređen. Širok nekih 8 metara, dubok 10. Ne poznaje se uopšte da je voda prošla. No, kada se pođe uzbrdo i ponovo uđe u Prvog maja, vidi se još gori prizor nego dole. Zadnja dvorišta domaćinstava ne postoje više. Apsurdno stoji samo poljski WC u sred nekadašnje bujice dok je sa obe strane sve odneseno.
Dočekuje nas Zvonko Adamović koji sa sušrugom Snežanom izbacuje mulj iz prizemlja i podruma. Vodi nas na gornju raskrsnicu da nam pokaže.
- Vidiš ovu cev. Vodovodna. E ona je kriva za sve. Ona je zaustavila balvane, eto ih još tu, odnela most i skrenula tok potoka niz ulicu. A ovi balvani - to je sneg prošle zime oborio. Nacionalni park nam nije dao da ih uzmemo već ih dodelio nekim privatnicima da ih prodaju. Oni udarili cenu, niko nije mogao da kući. Sve ostalo da leži i sada ih je voda donela. To nas je uništilo.
Muki se slaže sa njim. - Najveći broj stabala koje smo videli su posečena a ne iščipana vodom!
I sve druge komšije ogorčene su na Nacionalni park. A i na pomoć koja ne stiže. - Sve su ovo staračka domaćinstva. Evo, vidi moje komšinice, nikog nema da im pomogne - nastavlja Zvonko. - Došla vojska, a predsednim opštine im rekao da vojnici nisu potrebni već samo mehanizacija. Pa zar će bager da mi uđe u dvorište da ukloni ovaj mulj?
Svi žele da im Muki ispriča kakvo je stanje u Obrenovcu. Stiže li pomoć, nadoknada štete? Muki ih, nažalost, obeshrabruje. izgledaju kao da su svesni da će najveći teret podneti sami.
Šta dalje?
Odlazimo puni emocija. Muki, čovek koji je preživeo poplavu u Obrenovcu kaže da je gore nego što se njima desilo. mene podseća na Krupanj. Sve sam isto tamo video.
Muki će organizovati akciju u Obrenuvcu u subotu. Nada se da će sakupiti dovoljno i naći prevoz da dotera u nedelju.
Obeshrabreni smo jer strepimo da će akcija pomoći Tekiji biti svebuhvatna kao što je bila ona u Obrenovcu.
U povratku zovem Culeta, starog brigadira koji je organizovao akciju u Krupnju na mojoj sam bio. Objašnjavam mu situaciju. Zove me pola sata kasnije. Njegov poverenik za taj kraj proverio je situaciju. Ako bude potrebe, organizovaće akciju narednog vikenda. Nadam se da će uspeti, a još vipe da će se do tada mnogo toga srediti pa da neće biti potrebe.
Tekija to zaslužuje. I oni dragi ljudi koje sam upoznao tamo.
***
Izvinjavam se što će zbog velikog broja slika neki imati probleme sa učitavanjem bloga. Moralo je, da verno prikažem stanje.