Autor: Rodoljub Šabić
U poslednjih desetak dana dva rešenja Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti bila su predmet javnog komentarisanja od strane dva visoka funkcionera Beograda - gradonačelnika i gradskog menadžera.
Reč je o rešenjima Poverenika donetim po žalbama dve NVO, Transparentnosti Srbija i Mreže za restituciju u Srbiji, koje su obe podnete zbog uskraćivanja određenih informacija u vezi sa Projektom "Beograd na vodi", a kojima je Gradskoj upravi naloženo da se tražiocima daju te informacije.
I gradonačelnik i menadžer su bili izričiti u pogledu toga da će postupiti po nalogu iz rešenja, odnosno da će dati tražene informacije. To je razume se, dobro, to bi bio pravi, lep kraj priče koja bi bila i neuporedivo lepša da se završila i bez intervencije Poverenika.
Ali, i gradonačelnik i menadžer našli su za shodno da "komentarišu" još nešto. Oba su se osvrnula na "neuobičajeno kratak rok" za izvršenje rešenja i oba su izrazila čuđenje zbog toga što za "rešenja i zahteve saznaju i pre nego što su poslati", preko medija, što je gradonačelnik označio kao "problem u komunikaciji".
Da li je zaista nešto u ponašanju Poverenika "neobično", neko bi možda rekao i "sumnjivo"?!
S tim u vezi, bez želje za polemikom sa gradonačelnikom i menadžerom valja se osvrnuti na neke činjenice.
Dakle, kako stvarno stvari stoje, sa "neobično kratkim rokom"?
Rok koji je Poverenik ostavio Gradskoj upravi da postupi po nalogu je 5 dana od dana prijema rešenja.
Od više hiljada rešenja donetih po žalbama različitih subjekata protiv različitih organa vlasti u 99,9% slučajeva rok koji je poverenik ostavio za izvršenje bio je 5 ili 3 dana. U samo nekoliko slučajeva zbog izuzetno velikog obima dokumentacije ostavljen je duži rok. Ili još konkretnije, u dosadašnjoj praksi Poverenik je u stotinjak slučajeva donosio rešenja koja su se odnosila upravo na Grad Beograd i u svima je, bez izuzetka figurirao pomenuti ("neuobičajeno kratak") rok od 3 do 5 dana.
A kako stvari stoje u vezi sa "problemom u komunikaciji"?
Po Zakonu Gradska uprava bila je dužna da bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahteva, tražioce informacija obavesti da li poseduje tražene informacije i ukoliko iste poseduje, dostavi kopije dokumenata u kojima su one sadržane, ili da u suprotnom, ako nalazi da za to postoje zakonom predviđeni razlozi donese rešenje o odbijanju zahteva. Za slučaj da bilo šta u vezi sa podnetim zahtevima nije bilo jasno, Uprava je mogla u dodatnom, ostavljenom roku zatražiti od podnosioca zahteva razjašnjenje, kao što je mogla i da iz opravdanih razloga odrediti naknadni duži rok (40 dana) za dostavljanje informacija. Nije urađeno baš ništa od navedenog, samo su prosto ignorisani (čime su u oba slučaja počinjeni i zakonom predviđeni kažnjivi prekršaji) zahtevi tražilaca informacija. Ni kada je povodom žalbi koje su mu podneli tražioci informacija Poverenik zatražio da se bar pokušaju objasniti razlozi (ne)postupanja, nije dato nikakvo izjašnjenje! Muk, "ćutanje", ignorisanje, nazovite to kako hoćete.
I budući da su predmet zahteva sasvim očigledno i nesporno informacije koje su legalan i legitiman predmet interesovanja ne samo tražioca informacija, već javnosti uopšte, Poverenik je doneo rešenje, kojim se nalaže davanje traženih informacija.
To rešenje jeste, pored ostalog i posledica nekakvih "problema u komunikaciji", samo te probleme evidentno treba tražiti na drugom mestu, nikako tamo tamo gde pokušava da ih nađe gradonačelnik.