danas je peti oktobar i lamentiranje je nezaobilazno. ima ga sve manje istina ali ipak je primetno ko je danas premijer, guverner, suprug supruge predsednika, predsednik parlamenta... ima tumačenja da je sve ovako zbog nedostatka šestog oktobra koji nije sledio peti onako kako je možda bilo potrebno, neki pak kažu da oni koji su srušili miloševića nisu baš bili ni sposobni ni zainteresovani da državu vode (anegdota iz gimnazijskih dana zorana đinđića veli da je izjavio da su guske spasile rim ali to ne znači da su trebale da vladaju rimom). ali, ostavimo to po strani. bolje je o petom oktobru pričati nekog drugog dana. mene danas interesuje šesti i to šesti koji nam je sve bliži - šesti januar.
naime, stariji možda još uvek pamte i šestojanuarsku diktaturu kralja aleksandra (em je bio kralj em je znao srpski) koji ju je opravdao rečima da između kralja i naroda ne može i ne sme više biti posrednika.
čini mi se da od tada svaka vlast u srbiji takav odnos "bez posrednika" doživljava kao ideal ali da se davno nije desilo da neka vlast apsolutno i ne razume da drugačije vrste uređenja u društvu uopšte može i biti.
ko je jednom prisusutvovao reakciji bilo kog člana sns-a na bilo koje pitanje, bilo koju sumnju, bilo koju proveru... razume o čemu pričam. i reakcija je blaga reč. vrlo blaga za te izlive uvređenosti i patetike koji izviru iz mraka neznanja. jer samo neznalice mogu biti toliko sigurne u svoje znanje... a manipulisana, preplašena masa bez ikavog znanja i stava, potpuno izolovana od informacija i potpuno bez logičkog aparata sposobnog da neku zalutalu informaciju i obradi sve to verifikuje na izborima jer... neko je drugi kriv.
šta hoću reći? pa recimo sledeće: šesti nam je davno ovde izgleda, ali januar ne oktobar.