Ljubav| Životinjski svet

Kuce buce...

mikele9 RSS / 06.10.2014. u 12:11

u-bugojanskom-naselju-poljice-psi-lutalice-napali-koze.jpg

Mazim ih i tepam im na hiljadu načina: Kucoši brucoši, mali moj brmbotiću, mojoj Chiari, nastalo od mala moja prpošnice, bubice iako je možda ogromna Arlekin doga, lutkice mala, oko moje lepo, šećeru, repiću, lepotice, medo, medena... Najlepše što sam čuo je kad je jedna žena ugledavši Chiaru rekla: Mediću jedan!

Nije se desilo da prođem pored kuce ili kuca a da ih ne pomazim i rečima i rukom! Ne pravim razliku između tz rasnih pasa i džukaca, avlijanera, lutalica. Nema i nije bilo tog učičkanog, krmeljivog, slepljene dlake, krpeljivog džukca a da ga nisam pomazio! U komšiluku imam mešanku Džesi, prelepu žućku koju znam kao kučence, usvojili je komšinica i komšija bez dece, dve crno bele kineske kuce, liče na krupnije pekinezere, majka i ćerka, Nudla, originalnog engleskog buldoga, veselog i živahnog, pre pet meseci je umro Atos zlatni Retriver, naš prvi komšija. Od malih nogu sam im prilazio slobodno kao prijateljima, što smo posle kraćeg vremena i postajali. I najvećim i najratobornijim, neprikosnovenim vođama čopora koji landaraju po Novobeogradskim livadama, ledinama ali i između kuća, prvo bih počeo da govorim, pričam, da ih mazim rečima, sve dok ne bi oborili uši, počeli da mašu repom, da me gledaju pogledom punim poverenja. Onda bih im prilazio, pružao šaku da me onjuše, češkao sam ih oko ušiju, po temenu, ispod vrata i ne retko se dešavalo da se ogroman džukac izvali na leđa i ponudi mi svoj stomak za maženje!

Iako su mi psi na prvom mestu, volim sve životinje bez razlike. Godinu 1972. sam skoro celu proveo u tadašnjem Zoološkom vrtu, crtajući olovkom, perom i tušem, krejonima slonove, muflone, majmune, paunove, beloglave supove, medvede, lavice, pantere… Imao sam jednu ljubimicu lavicu koja je na moje dozivanje prilazila rešetkama i dozvoljavala mi da je češkam i mazim. O problemima sa čuvarima ne bih ovom prilikom, potpuno sam razumeo ljude, brinuli su o mojoj bezbednosti. Jednom sam napravio pravi gaf! Dva bela medveda, ženka i mužjak prilazili su ogradi i mašući glavama udarali o nju. Bazen je bio prljav i ko zna kad čišćen, nije im padalo na pamet da uđu u njega. Gledao sam ih tako danima, govorio čuvarima da bi trebalo očistiti bazen i u njega uliti čistu i svežu vodu. Odgovarali su mi da je njihovo da ih hrane a i nema ih dovoljno. Svakog dana sam pričao mecama, govorio sve što bi mi palo na pamet, boleo me sam pogled na njihove krvave glave! Posle dva meseca bili su navikli na mene i moj glas, činilo mi se kao da me očekuju, jer bi prestali da taru glave o rešetke. Jednog dana lud, kakav sam već, doneo sam hrpe gaze i rastvor hidrogena želeći da im dezinfikujem rane. Prešao sam ogradu od cigala i počeo da se spuštam. Mece su me posmatrale radoznalo ne približavajući mi se. Falilo je oko dva metra pa da budem na tlu njihovog boravišta, kad su se začuli krici i dozivanja u pomoć! Grupa posetilaca je videla šta radim i počela da zapomaže! Govorio sam im da prestanu, da ne uznemire medvede ali bez rezultata. Na njihovo zapomaganje pojavio se jedan čuvar, zatim drugi, počeli su da viču na mene, da me mole da se što pre vratim nazad, neko je obavestio I tadašnjeg direktora vrta koji je rekao da će zvati policiju i vatrogasce ako se smesta ne popnem gore! Šta sam mogao drugo! Posle nekoliko dana, dobro pazeći da me niko ne vidi, ne odustajući od svoje namere, sa sve gazama i hidrogenom sam se spustio desno od ograde njihovog kaveza u tada prljavu kaljugu obraslu gustim drvećem i raznoraznim šibljem, gde su carovale divlje svinje i krenuo uz ogradu prema mecama koje su i dalje krvavile svoje njuške tarući ih uz šipke ograde. Počeo sam da ih dozivam, da im uobičajenim blagim glasom pričam. Prestali su i slušajući me, mirno su čekali da im se približim. Kada sam im se primakao, mužjak je pognuo glavu a ženka me radoznalo posmatrala. I dalje pričajući i mazeći ih glasom, proturio sam ruku kroz šipke i počeškao mužjaka po glavi. Nije bilo naglih pokreta ni sa njegove ni sa moje strane.Posle nekog vremena prišla je i ženka, pognuvši i ona glavu. Pomazio sam i nju. Natopivši gazu hidrogenom, spremao sam se da očistim i dezinfikujem glavu prvo mužjaku a zatim i ženkinu, kad sam iza sebe čuo lomljavu i kršenje grana, okrenuo sam se, na petnaestak metara od mene iz gustiša se promolila glavurina jednog vepra sa ogromnim kljovama! Brzinom munje sam se uspentrao uz neke cigle, nazovi stepenice, jedva dolazeći do daha! Umakao sam vepru za dlaku! Glavonja je još dugo stajao dole, podignute glave, glasno grokčući. Naravno da sam odustao od svoje namere i je to bio moj poslednji  dan u Zoološkom vrtu!

Oduvek sam imao pse. Prvo sam imao Nemačkog ovčara Džonija, zatim Balkanskog goniča Bobija, onda Šarplaninca Šarka, pa zlatnu Kokerku Arku i sada, već trinaest godina, Chiaru Maltezerku. Već sam pisao o tome koliko nam kuce znače za mentalni sustav, nema tog šrinka koji će tako brzo kao kuce shvatiti kome treba pomoć i pomoći mu, darujući mu neštedimice ljubav I toplinu! Arka koja je večito sedela u ženinom krilu, kad bi me zaboleo stomak ili se bilo kako nisam osećao dobro, znala je da mi skoči u krilo, prisloni glavicu uz moje srce i ostane tako sve dok se ne bih osetio bolje. I sve vreme me gledala pravo u oči!

Izgleda da postoji urođen strah od pasa, kao što postoji i ljubav prema psima. Ne retko doživljavam da, uglavnom devojčice mada ima i dečaka, čučnu ispred Chiare i počnu da joj tepaju i da je maze, uprkos upozorenjima baba i deda: Beži od nje, uješće te! Nasuprot tome, ima dece koja se kriju iza roditelja ili vrište. Sigurno je da vaspitanje od malih nogu mora da ostavi nekakav uticaj ali zaista postoje i deca i ljudi, čini mi se da su u većini, koji vole pse, koji im se raduju, koji ih maze i za uzvrat dobijaju iskrenu ljubav i privrženost.



Komentari (54)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tompinchns tompinchns 12:30 06.10.2014

Ljubav

Zimus nam je uginula mešanka Mini (deca joj dala ime) i svi smo bili tužni, ja najviše jer sam imala gružu savesti da je nismo ni izbliza voleli onoliko koliko ona nas. I ta njena ljubav me i danas proganja i dira... Sad opet imamo psa, još ne znam da li je čist labrador ili mešanac (što bi duhovito rekla jedna veterinarka "NOT vajler" ) i udomljen je kod nas jer šanta; izlečen je posle udarca kolima, ali je toliko divan da se potpuno okrećem od ljudi i gledam da sam samo što više s njim - takva čistota osećanja nepoznata je čoveku... Parafraziraću ono: što više poznajem ljude, to više cenim pse... ili ono: posle susreta s nekim ljudima, imam želju samo da čvrsto zagrlim svog psa.
mikele9 mikele9 12:35 06.10.2014

Re: Ljubav

Zimus nam je uginula mešanka Mini (deca joj dala ime) i svi smo bili tužni, ja najviše jer sam imala gružu savesti da je nismo ni izbliza voleli onoliko koliko ona nas. I ta njena ljubav me i danas proganja i dira... Sad opet imamo psa, još ne znam da li je čist labrador ili mešanac (što bi duhovito rekla jedna veterinarka "NOT vajler" ) i udomljen je kod nas jer šanta; izlečen je posle udarca kolima, ali je toliko divan da se potpuno okrećem od ljudi i gledam da sam samo što više s njim - takva čistota osećanja nepoznata je čoveku... Parafraziraću ono: što više poznajem ljude, to više cenim pse... ili ono: posle susreta s nekim ljudima, imam želju samo da čvrsto zagrlim svog psa.

Smrću psa gubimo člana porodice!
Sa ostalim sam saglasan
margos margos 12:44 06.10.2014

Re: Ljubav

Jutros mi drugar javi da mu je sinoć umro Stipe - dalmatinac. Za svoju rasu, doživeo je duboku starost od 14 godina, zahvaljujući brizi tog drugara. I sve vreme sam pod tim utiskom jer drugara ne umem da utešim. Neobično smo neutešni kad nam ljubimci odu... jedini lek je stalno podsećanje na radost, ljubav i uživanja koje smo imali čast da podelimo sa njima.


Mikele, naljuti me onaj vepar... i ostasmo zaizbiljno uskraćeni, i mi i mece - oni za negu i ljubav, a mi za nastavak priče o njima.

Hvala ti i pomazi Kjaru :)
mikele9 mikele9 14:47 06.10.2014

Re: Ljubav

Jutros mi drugar javi da mu je sinoć umro Stipe - dalmatinac. Za svoju rasu, doživeo je duboku starost od 14 godina, zahvaljujući brizi tog drugara. I sve vreme sam pod tim utiskom jer drugara ne umem da utešim. Neobično smo neutešni kad nam ljubimci odu... jedini lek je stalno podsećanje na radost, ljubav i uživanja koje smo imali čast da podelimo sa njima.

Iako je umrla 2000-te, Arku ne mogu da zaboravim i često, često pomislim na nju!


Mikele, naljuti me onaj vepar... i ostasmo zaizbiljno uskraćeni, i mi i mece - oni za negu i ljubav, a mi za nastavak priče o njima.

Mani me vepra, naježim se kad samo pomislim koliko sam bio lud! Ali zaista mi je bilo žao meca

Hvala ti i pomazi Kjaru :)

Pomazio je i rekao da je to od Margoci
cmix909 cmix909 13:24 07.10.2014

Re: Ljubav

mikele9
Mani me vepra, naježim se kad samo pomislim koliko sam bio lud! Ali zaista mi je bilo žao meca


Ma sramota je nemati u biografiji jednu ovakvu avanturu; ja ne stigoh dalje od mazenja drugog jednog nesrecnika u tom vrtu strave - tibetanskog medveda.

Valjda si posle toga barem svinjetinu prestao da konzumiras, ipak je svinja, a ne ljudi, bila ta koja ti je spasila glavu. Mada, u to nisam tako siguran, ume medved da prepozna svetog Serafima medju robovlasnicki nastrojenim dvonoscima bez perja.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 12:48 06.10.2014

hm

lep ti je blog i tako to, ali izvini, ne mogu da se otmem utisku da je slika koju si postavio u totalnoj suprotnosti sa izjavom
Oduvek sam imao pse. Prvo sam imao Nemačkog ovčara Džonija, zatim Balkanskog goniča Bobija, onda Šarplaninca Šarka, pa zlatnu Kokerku Arku i sada, već trinaest godina, Chiaru Maltezerku.

ako nije problem, što nisi uzeo nekog sa ulice i usrećio ga, već kupuješ rasne pse za novac? od nekoga ko kaže
Ne pravim razliku između tz rasnih pasa i džukaca, avlijanera, lutalica.

bih očekivala da mu je bar jedan pas u kući - mešanac.
ps. ne želim da se svađam ili nešto slično, samo imam jak otpor prema organizovanom uzgajanju pasa (i kupovini), osim ako su zaista neophodni za čuvanje stada, kuće, imanja, lov na divljač (koji takođe ne podnosim) i sl. recimo, nemam pojma zbog čega neki ljudi u beogradu u stanu imaju rodezijskog ridžbeka, jer u beogradu ne vrebaju lavovi iza svakog drveta?? jeste, pas je zaista prelep, i tu se završavaju svi njihovi razlozi za posedovanje takvog primerka.
apacherosepeacock apacherosepeacock 12:57 06.10.2014

Re: hm

BebaOdLonchara
lep ti je blog i tako to, ali izvini, ne mogu da se otmem utisku da je slika koju si postavio u totalnoj suprotnosti sa izjavom
Oduvek sam imao pse. Prvo sam imao Nemačkog ovčara Džonija, zatim Balkanskog goniča Bobija, onda Šarplaninca Šarka, pa zlatnu Kokerku Arku i sada, već trinaest godina, Chiaru Maltezerku.

ako nije problem, što nisi uzeo nekog sa ulice i usrećio ga, već kupuješ rasne pse za novac? od nekoga ko kaže
Ne pravim razliku između tz rasnih pasa i džukaca, avlijanera, lutalica.

bih očekivala da mu je bar jedan pas u kući - mešanac.
ps. ne želim da se svađam ili nešto slično, samo imam jak otpor prema organizovanom uzgajanju pasa (i kupovini), osim ako su zaista neophodni za čuvanje stada, kuće, imanja, lov na divljač (koji takođe ne podnosim) i sl. recimo, nemam pojma zbog čega neki ludi u beogradu u stanu imaju rodezijskog ridžbeka, jer u beogradu ne vrebaju lavovi iza svakog drveta?? jeste, pas je zaista prelep, i tu se završavaju svi njihovi razlozi za posedovanje takvog primerka.



I meni je zao sto ljudi, kad bi psa da imaju (ili macku) radije kupe i to rasne umesto da udome napustenu zivotinju.

A kad smo kod radosti i tuge u vezi (imanja i gubitka) zasto samo o psima (ok, pseca je tema ali ipak), valjda se vole sve zivotinjske vrste?

Mislim, pitam (ne zanovetam:).
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 13:05 06.10.2014

Re: hm

Mislim, pitam (ne zanovetam:).

evo, ja sam izgubila mačku miu pre skoro 12 godina, i mislim da je još uvek nisam prežalila. bila je rasna (sijamka) koju smo dobili na poklon. maca pre nje je bila obična tigrica, koja je samo nestala jednog dana...i dalje nisam mogla da razmišljam o njenoj sudbini, želela sam da je otišla u "bolje sutra". :) imali smo i debeljanovića, crnog mačka, mešanca one sijamke i nekog "komšije". on je bio poludivljak - hranili smo ga i mi i komšije, retko je hteo da se mazi a da ne frkće. i on je samo jednog dana prestao da dolazi.
uginuo mi je i cicko, morsko prase, to je moj prvi ljubimac. ni njega nisam prebolela. i bubicu (psa) nisam prebolela, ni njenog sina đuru, koje je ubio komšijski staford, ali ne mogu o tome, previše je tužno.

sad imam lelu, koju sam pronašla na FB, mešanka terijera i nekog ptičara (rekla bih), koja spava na dvosedu, u centralnom delu stana. sad će u novembru tri godine. :)
margos margos 13:12 06.10.2014

Re: hm

A kad smo kod radosti i tuge u vezi (imanja i gubitka) zasto samo o psima (ok, pseca je tema ali ipak), valjda se vole sve zivotinjske vrste?

Joj... ja nisam htela da se raspisujem - a baš nešto poteralo s tim tugama... Preksinoć se na mene izvikala prijateljica što joj pričam nešto što je ne zanima i u tom vikanju mi saopšti da je Maja umrla... Mesec dana se očikavala ta rečenica, no opet je izletela kao iznenađenje.
To je maca koja je 17 godina bila s njom, došla je na oporavak jer je pokupljena s ulice bez repa, uplašena, sluđena i tako ostala. Čak joj nije bila ni ljubimica - ima još tri koje su na isti način došle u njenu kuću. A tuga, nedostajanje, podsećanje i preživljavanje svih tih 17 godina je kulminiralo u tom našem 'razgovoru'. Odslušah... i opet nisam imala ikakve reči utehe. To mora da se odboli.


apacherosepeacock apacherosepeacock 13:18 06.10.2014

Re: hm

BebaOdLonchara



Bebo, ja mislila da propitam druge sto pominju samo tugu za psima (kao clanovima porodice) a sa tobom se slozila pa te citirala :)

Malo mi bilo nepravedno samo pse racunati u clanove porodice a ostalu prasad preskakati.

Nego, ja po tom pitanju samo cmizdrim kad pocnem, a i druge kad citam.
apacherosepeacock apacherosepeacock 13:23 06.10.2014

Re: hm

margos


A, izvinjenje, malo sam ko vo u tarabu.
mikele9 mikele9 14:54 06.10.2014

Re: hm

ako nije problem, što nisi uzeo nekog sa ulice i usrećio ga, već kupuješ rasne pse za novac?

Ni ja nisam za svađu. Džonija, Bobija i Šarka sam dobio na poklon od dobrih ljudi, Arku je našla i u našu kuću dovela drugarica našeg sina, samo sam za Chiaru dao sliku umesto para.
mikele9 mikele9 14:58 06.10.2014

Re: hm

A kad smo kod radosti i tuge u vezi (imanja i gubitka) zasto samo o psima (ok, pseca je tema ali ipak), valjda se vole sve zivotinjske vrste?

Mislim, pitam (ne zanovetam:).

To je bio odgovor na komentar tompinchns, a ja sam u tekstu napisao: volim sve životinje bez razlike.
mikele9 mikele9 15:03 06.10.2014

Re: hm

evo, ja sam izgubila mačku miu pre skoro 12 godina, i mislim da je još uvek nisam prežalila. bila je rasna (sijamka) koju smo dobili na poklon. maca pre nje je bila obična tigrica, koja je samo nestala jednog dana...i dalje nisam mogla da razmišljam o njenoj sudbini, želela sam da je otišla u "bolje sutra". :) imali smo i debeljanovića, crnog mačka, mešanca one sijamke i nekog "komšije". on je bio poludivljak - hranili smo ga i mi i komšije, retko je hteo da se mazi a da ne frkće. i on je samo jednog dana prestao da dolazi.
uginuo mi je i cicko, morsko prase, to je moj prvi ljubimac. ni njega nisam prebolela. i bubicu (psa) nisam prebolela, ni njenog sina đuru, koje je ubio komšijski staford, ali ne mogu o tome, previše je tužno.

sad imam lelu, koju sam pronašla na FB, mešanka terijera i nekog ptičara (rekla bih), koja spava na dvosedu, u centralnom delu stana. sad će u novembru tri godine. :)

Napisao sam da volim sve životinje bez razlike iako su mi psi na prvom mestu. Imao sam ja i maška Sokrata i Cicka divljaka koji mi je išao pored nogu i po Terazijama a peo mi se na rame kad smo prelazili ulicu.
margos margos 12:48 06.10.2014

A o tepanju....

Moja prva kujica je bila i Anđelka, Milka, Beca, Milica i Božidarka. :)

Ovi sadašnji dripci su takođe čuli svakojaka tepanja - a odskora su postali Dušan i Dušanka. :)

Inače, on je Rio, a ona Lajka - pa kad se sludim u parku i dreknem RAJKA, namah se smirim :)
tompinchns tompinchns 13:03 06.10.2014

Re: A o tepanju....

margos
Moja prva kujica je bila i Anđelka, Milka, Beca, Milica i Božidarka. :)

Ovi sadašnji dripci su takođe čuli svakojaka tepanja - a odskora su postali Dušan i Dušanka. :)

Inače, on je Rio, a ona Lajka - pa kad se sludim u parku i dreknem RAJKA, namah se smirim :)

Nama je nov kuca Gaša - stigao je s tim imenom, a meni svejedno kako se zove, a mačke su nam Milka, Elizabeta (moja sestra joj dala iz šale to ime, pa joj sad tepamo Lizi, a ja ne mogu da se naviknem, pa je zovem Milica) i Vinetu! E, tu sam umrla od smeha kad su deca tako odlučila i čvrsto sam rešila da kad ga dozivam po ulici neću vikati: Vinetu!! od blama, tako da kad baš moram da ga potražim, onda urlam: Mićko, Mićko... i on dođe, crni đavo jedan!
mikele9 mikele9 15:06 06.10.2014

Re: A o tepanju....

Moja prva kujica je bila i Anđelka, Milka, Beca, Milica i Božidarka. :)

Ovi sadašnji dripci su takođe čuli svakojaka tepanja - a odskora su postali Dušan i Dušanka. :)

Inače, on je Rio, a ona Lajka - pa kad se sludim u parku i dreknem RAJKA, namah se smirim :)

mikele9 mikele9 15:08 06.10.2014

Re: A o tepanju....

Nama je nov kuca Gaša - stigao je s tim imenom, a meni svejedno kako se zove, a mačke su nam Milka, Elizabeta (moja sestra joj dala iz šale to ime, pa joj sad tepamo Lizi, a ja ne mogu da se naviknem, pa je zovem Milica) i Vinetu! E, tu sam umrla od smeha kad su deca tako odlučila i čvrsto sam rešila da kad ga dozivam po ulici neću vikati: Vinetu!! od blama, tako da kad baš moram da ga potražim, onda urlam: Mićko, Mićko... i on dođe, crni đavo jedan!

Mogla bi Gašu da prekrstiš u Old Šeterhend
riply riply 06:48 07.10.2014

Re: A o tepanju....

Tompichns, samo jedna sugestija...po nekim istrazivanjima (a provjereno u praksi)macke raspoznaju prvi slog imena i na to se odazivaju. U tvom slucaju, svo troje su MI (Milka, Milica i Micko).Gledaj da ih imenuješ drugačije, ipak su one individue
tompinchns tompinchns 08:56 07.10.2014

Re: A o tepanju....

riply
Tompichns, samo jedna sugestija...po nekim istrazivanjima (a provjereno u praksi)macke raspoznaju prvi slog imena i na to se odazivaju. U tvom slucaju, svo troje su MI (Milka, Milica i Micko).Gledaj da ih imenuješ drugačije, ipak su one individue


Kako god da ih zovem, ništa me ionako ne slušaju... Dođu i kad ih ne zovem :)))! Iskreno, razmazila sam ih... Ulepšala sam im život i one meni! Rade šta hoće, ali nema nikakve štete, samo zadovoljstvo!
nikvet pn nikvet pn 13:16 06.10.2014

Аух

Аух Микеле, хидроген беломе медведу на живу рану ... Није то добра идеја. Буди захвалан томе дивљем вепру. Предатор остаје предатор, ту вере немај. Брзином муње деси баш оно што не треба; добро се то завршило.
mikele9 mikele9 15:10 06.10.2014

Re: Аух

Аух Микеле, хидроген беломе медведу на живу рану ... Није то добра идеја. Буди захвалан томе дивљем вепру. Предатор остаје предатор, ту вере немај. Брзином муње деси баш оно што не треба; добро се то завршило.

Drago mi je što si se javio, skoro sam te pominjao
Inače, zaista sam bio luda glava
mariopan mariopan 13:23 06.10.2014

..

Imam "opasnog psa".

Upozoravam svakoga ko ulazi u dvorište.
Često to nije ni potrebno, dovoljno je da ga vide. Nemački ovčar, mužjak, ukrštena rasa sa nekom avlijanerkom ali je povukao na tatu.

Bio je to pas moje sestre, našla ga je na ulici u Beogradu, sav izujedan i oglodan oko nogu, do gole kosti, ranjav, mršav do iznemoglosti. Negovala ga ona i lečila, onda je bio njen oko 6-7 godina.
Zaključimo da za tako velikog psa nije stan, niti vikendica gde su mesecima znali da borave...nego lepo veliko dvorište kao kod mene?

I tako Bleki postane moj pas.

Nema umiljatije kukavice od tog psa, samo nemoj to nikome da kažeš.

Oglodao je ulazna vrata od straha kada grmi, laje tek kada neko odlazi iz dvorišta jer voli društvo, kada dođu deca prostre se kao krpara da ga maze i češkaju, sluša sve komande bez pogovora a najsrećiniji je kada ga pustim da leži u predsoblju, naročito leti kada su vrućine ili kada se sprema kiša.

Pustim ga tako jednom letos, lepo je legao u predsoblje na tepih a ja u moju sobu, mislim biće miran bar dok nevreme ne prođe.
Zaspem tako ispred televizora.
Probudi me grmljavina i u istom momentu njegova ogromna glava meni pred nosom, samo što mi nije u krevet skočio. Premrem od straha, otkud on tu...a on je puzeći došao do mog kreveta čim sam ja zaspala da ga ne primetim, i kada je zagrmelo strah ga je kao katapultom izbacio pravo u moj krevet.

I sad se smejem kada se toga setim, 'mal me nije šlog strefio tada.

Sad je i on deka sedih brkova i brade, ima njemu godina i malo se teže kreće.
Biće mu lepa starost ovde, njegovo je carstvo celo dvorište, još ponekad vija komšijske mačke da zasladi penzionerske dane.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 13:41 06.10.2014

Re: ..

Nemački ovčar, mužjak, ukrštena rasa sa nekom avlijanerkom ali je povukao na tatu.

imamo ovde iz okoline parkića gde se šetamo jednu mešanku malinoa i...ponija?? prelepa je ali toliku malinou nisam nikada videla. :)))
mariopan mariopan 14:13 06.10.2014

Re: ..

BebaOdLonchara
Nemački ovčar, mužjak, ukrštena rasa sa nekom avlijanerkom ali je povukao na tatu.

imamo ovde iz okoline parkića gde se šetamo jednu mešanku malinoa i...ponija?? prelepa je ali toliku malinou nisam nikada videla. :)))
Malinoa i ponija?
E, dobro si me podsetila da pogledam slike pa ovo je isti moj Bleki, samo je moj već ostario

mikele9 mikele9 15:16 06.10.2014

Re: ..

Imam "opasnog psa".

Upozoravam svakoga ko ulazi u dvorište.
Često to nije ni potrebno, dovoljno je da ga vide. Nemački ovčar, mužjak, ukrštena rasa sa nekom avlijanerkom ali je povukao na tatu.

Bio je to pas moje sestre, našla ga je na ulici u Beogradu, sav izujedan i oglodan oko nogu, do gole kosti, ranjav, mršav do iznemoglosti. Negovala ga ona i lečila, onda je bio njen oko 6-7 godina.
Zaključimo da za tako velikog psa nije stan, niti vikendica gde su mesecima znali da borave...nego lepo veliko dvorište kao kod mene?

I tako Bleki postane moj pas.

Nema umiljatije kukavice od tog psa, samo nemoj to nikome da kažeš.

Oglodao je ulazna vrata od straha kada grmi, laje tek kada neko odlazi iz dvorišta jer voli društvo, kada dođu deca prostre se kao krpara da ga maze i češkaju, sluša sve komande bez pogovora a najsrećiniji je kada ga pustim da leži u predsoblju, naročito leti kada su vrućine ili kada se sprema kiša.

Pustim ga tako jednom letos, lepo je legao u predsoblje na tepih a ja u moju sobu, mislim biće miran bar dok nevreme ne prođe.
Zaspem tako ispred televizora.
Probudi me grmljavina i u istom momentu njegova ogromna glava meni pred nosom, samo što mi nije u krevet skočio. Premrem od straha, otkud on tu...a on je puzeći došao do mog kreveta čim sam ja zaspala da ga ne primetim, i kada je zagrmelo strah ga je kao katapultom izbacio pravo u moj krevet.

I sad se smejem kada se toga setim, 'mal me nije šlog strefio tada.

Sad je i on deka sedih brkova i brade, ima njemu godina i malo se teže kreće.
Biće mu lepa starost ovde, njegovo je carstvo celo dvorište, još ponekad vija komšijske mačke da zasladi penzionerske dane.

Hvala ti na ovome koleginice, divna priča
tompinchns tompinchns 16:30 06.10.2014

Re: ..

Imam "opasnog psa".


I naša kerušica je bila tako opasna... Dva puta su lopovi ulazili u dvorište... Jednom su odneli nov sinovljev bicikl, a drugi put, valjda kad su videli s kim imaju posla, sto i četiri stolice!
E, da sam samo videla nju u tim trenucima! Zamišljam je kako veselo trčkara među njima i umiljava se, zadovoljna što ima društvo! Od tada zaključavamo najstrašnije...
mariopan mariopan 17:07 06.10.2014

Re: ..

Od tada zaključavamo najstrašnije...

nikvet pn nikvet pn 09:36 07.10.2014

Re: ..

Od tada zaključavamo najstrašnije




Деда са унуком, швапски пензионер, исто тако закључавао најстрашније ал није вредело. Наврзли се лопови, све на ситно натенане крадуцкали. Чекао их деда, али нациркан заспи. Молио унука џабе, момак тера сојке сву ноћ.

Дошао тај унук код мене са некаквом јадном кобајаги ротвајлерком, осам месеци, мршава, уши ко гремлин, смешна ко цртани ал паметно јој око, има жишку. Купио је да чува деду и њега. Урадим све што треба и мислим се ова ни себе не може да сачува анекмоли онолику имовину.

После неколико дана ето унука изводи кују из мерцедеса, сав унезверен. На сто ставља ... рукав од џемпера !?

- Дођем јутрос, она држи ово у зубе и рипа са све четири увис. Легнем да спавам ал пробуди ме деда : Устај, крв ! Какав бре дедо крв ?
- На гаражу, по авлију, на капију; свуд крв ! Ова твоја ливра приклала некога, ће дидемо на робију обојица, јооој ! Не смем у село дизиђем !
- Полако бре дедо, седи ту, идем доктора да питам како ћемо.

Узмем онај рукав па принесем куји да оњуши. Она се, сва поносна, лепо насмеја као Драгуљче !

- Не брините ни ти ни деда, лепо она урадила баш како треба. Нико није страдао. Него обиђи продавнице по селу; коме је завијена рука, то је тај.
- Ау, слатко ћу га изубивам.
- Ако си глуп ти удри. А ниси. Него овако : кад га нађеш да му платиш пиво, намигнеш и ћутиш, ником ништа не причаш. А он нек се даље мисли како ће. Јел тако боље ?
margos margos 12:57 07.10.2014

Re: ..

смешна ко цртани ал паметно јој око, има жишку
Она се, сва поносна, лепо насмеја као Драгуљче !



mariopan mariopan 13:36 07.10.2014

Re: ..

, divna priča


Tvoja mi priča baš legla, samo je malo stravična, pa kao i uvek gledam onu lepšu stranu koju si opisao, ljubav prema životinjama
mariopan mariopan 08:12 08.10.2014

Re: ..

Дошао тај унук код мене са некаквом јадном кобајаги ротвајлерком, осам месеци, мршава, уши ко гремлин, смешна ко цртани ал паметно јој око, има жишку. Купио је да чува деду и њега. Урадим све што треба и мислим се ова ни себе не може да сачува анекмоли онолику имовину.

angie01 angie01 15:55 06.10.2014

moj pas se zvao Buca,

bio dugodlaki nemacki ovcar sa belim gacama na zadnjim sapama-a bio-zenka, ....bojao se macke, spavao sa bratom, jeo kokice iz tanjira, sedeci na stolici,...kada je treblo da ode na uspavljujucu inekciju, jer je bolest bila previse rasirena, bolena i smrtonosna, odveo je brat,...od onda, iako je bilo davno, ne pada mi na pamet da uzmem kucu- znam, da svojoj deci uskracujem nesto divno, a stalno me kuvaju-jednom sam sa starijim, dok je bio mali, stajala 2 sata ispred kutije sa koker spanijel stencima, koji su iz nje virili, pored koje se on, u momentu kada ih je onako preslatke ugeldao, zalepio super lepkom, lomeci se sta da uradim,...i nekko sam teska srca uspela da ga odvucem na drugu stranu,



posle toga smo imali morske prasice, i u Kanadi, pa i sada- prva se zvala Milica i rodila je ondulirane male pufnice, koje smo mi udomljavali ko decu-ono, prvo uradidti anamnezu prihavtioca, gde ce da zivi, kako ce da je hrani, mazi,...ma strasno.

ova sada se zove guda- imala je bebice, koje smo dali, ostavili jedno, koje je posle nekog vremena uginulo-i to je bilo plakanje od tri dana,...danas mali sin ima igracku morsko prase, sa kojom spava, i zove se Muivi, kao taj mali sto je uginuo.

Guda je vec u godinama i vec me hvata strah, koliko ce jos biti sa nama.

satinelle satinelle 21:00 06.10.2014

Podhalandski ovčar

Konačno moram, tužno do bola, ali je neminovno. Želim da poklonim jednog prelepog, najlepšeg, negovanog, zdravog, vakcinisanog, čipovanog psa, sve odlažem, ali ako je neko zainteresovan za podhalandskog ovčara, rasa izuzetno retka u našoj zemlji, slična kuvasu, 4.5 godina star, neka se javi na pp. On nam je podario još 7 malih, pored keruše i nemamo više kud, svi resursi su nam popunjeni. Nije za stan, nije za kuću, brate nije ni za auto, već omanji pick up, oveće dvorište, "freelander". Želim samo da ga srećno udomim. p.s. Jedino takav pas može da nosi ime Cezar!
apacherosepeacock apacherosepeacock 07:20 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

satinelle


Ljudi, zasto dajete na parenje svoje kucne ljubimce ako ne znate sta cete sa mladuncima i svojim psima/mackama/ i svim drugim zivotinjama od nedostatka prostora ili vremena/mogucnostima?

Primecujem da u Srbiji vlasnici kucnih ljubimaca vecinom uporno odbijaju da ih sterilisu (ili bar ne daju da se razmnozavaju) kao da ce time da ih osakate.

Ovakva situacija (uzasna) sa zivotinjama lutalicama je bila svakodnevica i po z. evropskim gradovima do pre nekoliko decenija kad su gradske vlasti resile da zaustave to nekontrolisano razmnozavanje i izbacivanje zivotinja na ulicu usled nedostatka prostora i kojecega drugog - sterilizacijom svih zivotinja lutalica. Kao i propisima i propagandom da oni koji ne mogu da se brinu o podmladku sterilisu svoje kucne ljubimce.

I od tada skoro da i nema lutalica po ulicama. Ok finansiraju azile (kao i donacije koje se mogu davati dobrovoljno) ali se broj lutalica i napustenih zivotinja smanjio na minimum.

Mislim, da u Srbiji ima pa i 10x vise ljudi (kao sto nema) koji bi rado drzali i brinuli se o zivotinjama (a ne lupetali i dobacivali na ulici u stilu - vidi je, seta dzukelu - bolje bi joj bilo decu da seta), opet bi bilo previse zivotinja ostavljenih nehumano na milost i nemilost ulice.


BebaOdLonchara BebaOdLonchara 07:53 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar


Ljudi, zasto dajete na parenje svoje kucne ljubimce ako ne znate sta cete sa mladuncima i svojim psima/mackama/ i svim drugim zivotinjama od nedostatka prostora ili vremena/mogucnostima?

ni meni ovo nije jasno. ima ta neka fora pogotovo kod vlasnika rasnih pasa, a i kod svih (ako nije čista zarada u pitanju), da ih se ostavi da budu "prirodni". ne znam šta je "prirodno" u nekontrolisanom parenju, ili u izbegavanju parenja, koje obično dovede do raka kod oba pola, i onda ih sterilišu sa 10 godina. pas se tada potpuno iskulira, ali ne prestane da se igra, kao što mnogo misle da će se desiti. gledala sam u jednoj od emisija na animal planet-u kako buldogu vade yaya iz kesica i stavljaju mu silikonska, da bi gazda bio "ponosan", a pas ne pravi neku štetu, i iskulira hiperaktivnost. mi ljudi smo teški kreteni.

bolje bi joj bilo decu da seta

postoji lek za te: moja komšinica (koja je spasla psa od masovnog pokolja u zemunu, bilo u "novinama" o tome) šeta psa (inače, ima i dvoje dece) i prolazi jedna tetka i dobaci joj nešto u tom fazonu. ova se okrene i kaže joj: "molim vas, gospođo, ne stajte mi na muku. moj muž i ja pokušavamo evo već 6 godina, i ne možemo...". tetka u zemlju da propadne. nabiješ joj grižu savesti. :)
apacherosepeacock apacherosepeacock 08:18 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

BebaOdLonchara]


Ma da, stvarno nema veze s mozgom, sterilizacijom samo onemoguci razmnozavanje, a zivotinja ne promeni karakter uopste. Sve isto ostane, cak je umiljatija. Pa ne seku im jajca, ostanu im, samo malko manje impresivna

Moj macor (jedan od...) je skakao na macke i kastriran, sve on, kao, obavi (on misli da je obavio:) samo nema rezultata posla.

Nista im ne fali sterilizacijom/kastracijom, ali nista. I zive duze, jer se ne trose uzburkanim hormonima.

A vesti (iz domovine) o pokoljima i izivljavanjima nad zivotinjama ne da ne otvaram (samo mi te slike fale u zivotu) nego mi se smuci kad ih samo, citajuci redom vesti, i okrznem usput.

Ja sam prilikom redovnih poseta roditeljima (u BG) naletela par puta na izbacene mladunce i ponela ih ovamo u Amsterdam.
A pravo da ti kazem zbog toga sam skoro i prestala da dolazim.

Ovamo su ljudi 'istrenirani' (srecom) da ne saopstavaju svoje misljenje usputnim prolaznicima po ulici (i sire) narocito kada nisu priupitani za isto. Ako bas naleti neki serator nije tesko oterati ga.

A tetke, babe, somine razne - njih sam se nagledala i naslusala dovoljno za 10 zivota dok sam tamo zivela. (jbg. ja nisam stigla da im nabijam grizu savesti obicno nam je dijalog isao u drugom pravcu:)

PS. kod macora je jos jedan veliki plus u prilog kastraciji to sto tada prestanu da zapisavaju (tj. zaprskavaju/markiraju teritoriju - kucu ko manijaci, onim smradom koji niko i nista ne opra niti neutralisa; meni je bilo potrebno par nedelja da kucu izvetrim i operem i dovedem u stanje moguce za zivot posle njihovog (macorskog) takmicenja ko je glavni baja u kuci:)


nikvet pn nikvet pn 09:57 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

satinelle


Тешко ће то удомљење ићи, треба се потрудити.

apacherosepeacock


Свака ти је ка у Његоша.

BebaOdLonchara
"molim vas, gospođo, ne stajte mi na muku. moj muž i ja pokušavamo evo već 6 godina, i ne možemo...". tetka u zemlju da propadne


Добра фора, поновиће се кад затреба
satinelle satinelle 15:52 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

Ma da, stvarno nema veze s mozgom, sterilizacijom samo onemoguci razmnozavanje, a zivotinja ne promeni karakter uopste.


Nisam neki strucnjak, ali da objasnim. To je ljudi tako retka vrsta, da mi je bilo žao što ih nema više (ukoliko je tačan podatak samo oko 7000 registrovanih u svetu). To smo sad prvi i poslednji put uradili, spojili mužjaka sa ženkom i ne žalim, žalosno bi bilo da ti pufnasti polarni medvedići nisu rođeni. Ljubav je stvar koja ima malo dodirnih tačaka sa raciom, ali ipak je prevladala u ovim odnosima, ma koliko teško bilo.
apacherosepeacock apacherosepeacock 18:56 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

satinelle
Ma da, stvarno nema veze s mozgom, sterilizacijom samo onemoguci razmnozavanje, a zivotinja ne promeni karakter uopste.


Nisam neki strucnjak, ali da objasnim. To je ljudi tako retka vrsta, da mi je bilo žao što ih nema više (ukoliko je tačan podatak samo oko 7000 registrovanih u svetu). To smo sad prvi i poslednji put uradili, spojili mužjaka sa ženkom i ne žalim, žalosno bi bilo da ti pufnasti polarni medvedići nisu rođeni. Ljubav je stvar koja ima malo dodirnih tačaka sa raciom, ali ipak je prevladala u ovim odnosima, ma koliko teško bilo.


To uzivanje sa mladuncima se podrazumeva svakome ko voli zivotinje, nema tu sta da se prica. Lepota i milina

Nego me to sto moras, usled nedostatka prostora kako kazes, da das kuce na usvajanje (tuzno, bre) podsetilo na veliki problem koji se na taj nacin stvara a to je kome dati tolike zivotinje kad je veliki manjak ljudi koji zivotinje zele da drze u kuci.

Ako je tako retka vrsta steta je ne spojiti onda lepo sa korisnim (ovo uslovno da se shvati) i imati kao odgajivacnicu te vrste pasa (vidim iz price da imas dvoriste/okucnicu)?
Ili uspostaviti kontakt sa inostranim uzgajivacima mozda tamo bude interesovanja za neko povezivanje (posla?) ili da ga neko od njih preuzme?

U svakom slucaju tvoj mi je post bio kao motiv da se osvrnem na generalno gledano problem kad ljudi uzmu jednu, dve zivotinje i usled neresavanja problema njihovog razmnozavanja dobijaju podmladak sa kojim niti znaju sta ce niti mogu da se brinu, mnogi ih i ubijaju ili izbace na ulicu, grozno.

A tako je lako taj problem' regulisati jednostavno sterilizacijom.

I da se potpisem iza Milerado, usvojiti, usvojiti napustenu zivotinju.
satinelle satinelle 19:22 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

Nego me to sto moras, usled nedostatka prostora kako kazes


Ne, ne nije prostor u pitanju, napravila sam trening centar na otvorenom. Resursi podrazumevaju ljudski napor da se nekom posvetiš maksimalno, a kad osetiš da više nisi u stanju da pružaš maksimum, onda smatraš da je najbolje rešenje da stvari rešiš na bolan, ali neminovan način, zarad tog nekog ko maksimum jednostavno zaslužuje. Osim toga, mužjaci se jako razlikuju od ženki, pastirski psi su izuzetno opasni ako im se ugrozi prostor, pa je bilo dosta nezgodnih situacija, a umiriti psa od 70 kg, nije lako, deca u okruženju...itd. Zato ne treba suditi prema sopstvenom iskustvu, svaka priča je priča za sebe.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 19:49 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

satinelle
Nije za stan, nije za kuću, brate nije ni za auto, već omanji pick up, oveće dvorište, "freelander".

Vodi računa ako udomljuješ preko neta (ne mislim na blog, nego ima puno strana na fejsbuku i raznih sajtova za udomljavanje) jer velike pse traže oni što organizuju borbe pasa. Ne mislim da izazivam paranoju, ali čisto da imaš to na umu.
satinelle satinelle 20:00 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

Vodi računa ako udomljuješ preko neta (ne mislim na blog, nego ima puno strana na fejsbuku i raznih sajtova za udomljavanje) jer velike pse traže oni što organizuju borbe pasa. Ne mislim da izazivam paranoju, ali čisto da imaš to na umu.


Hvala na savetu. Po cenu da ga ne udomim, neće ići dok ne dobije moje zeleno svetlo, a to znači, bolje uslove od onih koje ja trenutno mogu da mu priuštim.

EDIT: Ako ništa drugo, ovo je dobro da ljudi saznaju za ovu predivnu rasu, koja je poprilično retka na našim prostorima. Prelepi, prepametni, ogromne maze.
apacherosepeacock apacherosepeacock 20:21 07.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

.
zilikaka zilikaka 16:09 08.10.2014

Re: Podhalandski ovčar

a umiriti psa od 70 kg, nije lako


Iz čega ga hraniš? Iz lavora?

Pitam jer imam dva. Jedan tu oko 20 drugi manji nema 10, i znam koliko dnevno pojedu, pa računam, taj tvoj jede bar duplo više neg ovi moji zajedno.

49 41 49 41 02:52 07.10.2014

Dog's Park

Nedaleko gde stanujem, bila je osn. skola; na mozda 2 ha povrsine sa pratecim igralistima.
Zatvorise je. Srusise zgradu - zatravnise celu povrsinu, ogradise zicanom ogradom sa ulaznom kapijom na karticu.

Na parkingu pored, uvek po desetak automobila.
Svak doveo svog kucnog ljubimca na jurcanje.

Ponekad je smesno gledati, skakutanje, cviljenje - nestrpljenje; dok cekaju da im se otkljuca ulazna kapija.

Onda nastane opsta jurnjava preko travnjaka sa novopridoslim.



zoja444 zoja444 08:19 07.10.2014

genije!




p.s. Mikele, mnogo Vam je depresivan ovaj blog.
cassiopeia cassiopeia 08:39 07.10.2014

...

Nema te terapije koja ce ti regulisati pritisak kao ljubimac.
Mnogo volim ovo svoje blesavo kuče. Sinoć u parku upoznao nove drugare i sreo mamu posle mesec dana. E, to je bio susret <3

Može pomoć? Kakva su vaša iskustva sa sterilizacijom? Mužjak je u pitanju. Kad je najbolje to uraditi?
nikvet pn nikvet pn 10:00 07.10.2014

Re: ...

cassiopeia
Može pomoć? Kakva su vaša iskustva sa sterilizacijom? Mužjak je u pitanju. Kad je najbolje to uraditi?


Може увек али најбоље је од 6-12 месеци, формиран је а још не диже ногу.
cassiopeia cassiopeia 11:06 07.10.2014

Re: ...

nikvet pn
cassiopeia
Može pomoć? Kakva su vaša iskustva sa sterilizacijom? Mužjak je u pitanju. Kad je najbolje to uraditi?


Може увек али најбоље је од 6-12 месеци, формиран је а још не диже ногу.


Hvala!

Kakve veze ima to sto jos ne dize nogu?
nikvet pn nikvet pn 11:26 07.10.2014

Re: ...

Тазе кучкар, види се

Кад заврши пубертет пас постаје плодан, фертилан; хормони прораде да се и психички осети мужјаком. Почне тако и да се понаша, да се позиционира у псећем племену. Ту спада и обележавање територије. Касније кастрираним понекад може да остане навика, зато је боље урадити раније.
satinelle satinelle 12:42 07.10.2014

Re: ...

Касније кастрираним понекад може да остане навика, зато је боље урадити раније.


Hoćeš da kažeš da postoji mogućnost da će i dalje da mi preskače ogradu i kopa tunele da izađe van ograđenog prostora, samo iz navike pređašnjih nagona, i nakon izvršene sterilizacije?
mirelarado mirelarado 15:39 07.10.2014

Диван блог, Микеле:)

Уживала сам и у Микелеовом тексту, и у коментарима. Мислим да нас љубав према животињама учи да будемо макар мрвицу бољи, ми људи, мање охоли и бахати.

И придружујем се апелу:

Черевићан Черевићан 18:36 10.10.2014

конверза субите фортуна ест

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana