Tri priče o umetnicima : : : fotografija kao zapis, kreacija, potraga i žrtva, razotkrivanje i skrivanje… Magija.
Izvor: Slobodna zona
Pokušavamo da ) se razumemo. Vekovima. Čula nam daju osnovne informacije. Nekima od nas daju i odgovore. Umetnicima: fotografima... Na nama je da njihove darove pokušamo da iskoristimo, da pročitamo, da razmislimo. Ili ) makar osetimo.
Senke i svetlost ) The Salt of the Earth
– Fotograf je – kaže Venders na samom početku svoje priče o Sebastijanu Salgadu – onaj koji crta svetlošću.
I gledalac kroz 110 minuta prati život jednog hrabrog čoveka i crtača svetlom, koji je prošao kroz krugove pakla na zemlji kakve samo fotografija može da podnese, sačuvao trenutke koji nisu trebali da se dese, i izašao sa velikim bolom u oku, željan odmora od ljudi. Pronašao ga je u svom rodnom Brazilu, na poseban način: opet aktivno, i opet umetnički: ali sada darujući na prvom mestu prirodi, a potom (ipak) ljudima, i sebi – lek za oko svoje, zaštićeno zelenim talasima koje je izmaštala njegova žena, i koji su oživeli zajedno…
A Venders, kako smo od njega i očekivali: sjajan izbor priče, dostojan njegovog opusa i ljubavi prema kreatorima. Venders, lučonoša koji svakim svojim pakovanjem pokretnih slika napravi novu radost svima koji vole da otkrivaju i da veruju.
Zagledanost ) Boyhood
Dete postaje mladić (5 – 18): pred našim očima otvara se jedan život i podseća nas na težinu i slаst neponovljivosti. I uloga koje svako u tom procesu ima… Mladić odlučuje da bude fotograf. Snima svoja prva dela, dobija prve nagrade, i gledalac posmatra rađanje umetnika. Ali ovoga puta reditelj poseže za prosedeom koji do sada nismo videli: odrastanje je beleženo 'in real time' – glumci su starili sa ulogom: 12 godina! Igrali igru stvarnost/umetnost i proizveli kod gledalaca neodoljivu potrebu da usvoji tu filmsku porodicu: kao stvarnu.
Za nijansu više rediteljskih intervencija dalo bi Ričardu Linklajteru dinamičniju priču, ali je i razumljiva/opravdavajuća potreba da se na ovako maratonski način pravljen materijal – maksimalno iskoristi. Tri sata od 12 godina – vredi proživeti sa njima.
Razotkrivanje ) Finding Vivian Maier
Najteže za opisati.
Neću se ni truditi: proces Razotkrivanja Vivijen Majer još je u toku: njen otkrivalac, ekskluzivni kustos, autor prve monografije, i svih informacija o njoj – Džon Maluf – koji nam i priča ovu priču-koja se-ne može-ispričati – još uvek sklapa kockice jednog života i jednog fotografskog opusa.
Vivijen Majer nije objavila niti jednu svoju fotografiju.
Vivijen Majer nije razvila veći deo filmova koje je snimila.
Vivijen Majer nije poverila nikome svoju pasiju.
Vivijen Majer nije umela da bude bliska.
Vivijen Majer komunicirala je sa svetom oko sebe, sa ljudima i njihovim ljudskostima – skrivena iza svog objektiva.
Vivijen Majer za nas je postala umetnik-fotograf, a za sebe, mislim, najviše što je od svog aparata želela bila je zaštita. I dobro društvo!
Zahvalnica:
Filmski festival Slobodna zona pokazao je još jednom da postoji Beograd kome su ovakve zone neophodne. Čist vazduh akumuliran u plućima nas koji smo uživali u izboru filmskih ostvarenja koje su sklopili u svoj program – neprocenjivo!
Do 11. Slobodne zone – pripremite se za Festival autorskog filma : )