gotova mi sezona. prvi deo je bio neverovatno uspešan, ugostili smo čak i katoličkog mendelu ili kenedija, papu njofru, čoveka kojega će mafija sasvim sigurno slomiti ili likvidirati. svašta smo nešto radili. imali smo i sumanuti raketni rat, kao i nasilne sukobe oko vere, danas u xxi stoleću.
svedočili smo određenom otvaranju srba za drugačije moderne sadržaje, te otvaranju hrvata, i jedni i drugi s težnjom da prevaziđu vlastiti etnofiletizam.
dotle su se izra i pal tukli, baš kao što se blizanci tuku u utrobi matere svoje. svedočili smo neverovatnoj sličnosti svih ovih naroda, dok su me svi, bez greške, prisvajali ko svojega.
nije čudno to.
čovek je čovek, ma gde bio. ako ukažete samo mrvicu pažnje i mira, svi vas tretiraju kao svojega, prosto, jer toga ima tako jako malo, posvećenosti i mirnoće.
mnogi pitaju zašto se bavim ovim poslom kada imam kvaliteta za mnogo više? pet perfektno ovladanih jezika, još tri na sporazumevnom nivou, fantastično široko i realistično obrazovanje, neverovatno poznavanje podneblja? zašto ne u diplomatiju, ili nešto, svetu nedostaje takvih ljudi? ne znam, ja sam zadovoljan da mogu tako, kao tiha i sporedna sila, da utičem mirno i obnoviteljno na iskidane veze i subrealnosti. mene nervira, kao što je možda neko blagonaklon primetio, da mi neko šefuje. zapravo, kao pedigrejni socijalista i borilačko dete, verovatno bih tako nekog ko bi me iznervirao ispeglao, zato bolje da ne idem u to da ne pravim skandale. okej sam plaćen, ne treba mi više trenutno u životu, i volim mir svog doma, da mogu, kada zatvorim vrata profesije iza sebe, da se posvetim klincima i domu, da se zezamo i uživamo svi skupa.
iza sebe ostavljam ovu 2014. godinu kao godinu mnogih promašaja na ravni okruženja oko sebe. unutar pak, ima nekih stremljenja što zazivaju nadu - činjenica da može da se sarađuje i sa konzervativcima i sa libertinima raznih meridijana, u onoj meri u kojoj oni pristaju da prepoznaju univerzalnu ljudskost.