Piše: Rodolјub Šabić
Šta su to "bezbednosne provere"? I ne upuštajući se u pokušaj da ih "definiše", većina ljudi će ih "prepoznati" kao aktivnosti određenih državnih organa čiji ishod može da ih spreči u ostvarivanju ili konzumiranju nekog interesa ili prava. Da ih spreči da rade određen posao, vrše određenu funkciju, učestvuju na nekom skupu, nešto studiraju, imaju neku stvar...
Nedavno je naš sugrađanin A.K. ne znam da li rukovođen tim što je uskraćen u nekom interesu ili pravu, ili iz "apstraktnih" razloga, svejedno, nadležnim podneo zahtev za slobodan pristup informacijama - zatražio kopiju "blanko" obrasca bezbednosnih provera i odgovor na pitanje - šta je to "bezbednosna smetnja"?
Dobio je odgovor: "Ministarstvo ne poseduje jedinstveni obrazac bezednosne provere iz razloga što obrazac nije posebno uređen propisom već isti sačinjava nadležna linija rada prilikom vršenja bezbednosne provere.
Takođe vas obaveštavamo da ne postoji poseban dokument koji definiše pojam bezbednosne smetnje".
Dakle, na osnovu podataka iz obrasca koga "nema" može od strane "nadležne linije rada" biti konstatovano da postoji "bezbednosna smetnja" koja "nije definisana"! Sa odgovarajućim posledicama koje često mogu biti i izuzetno neprijatne.
Što me podsetilo na inicijativu za donošenje zakona o bezbednosnim proverama koju sam pre više od 2 godine uputio Vladi Srbije. Za to su postojala (a nažalost i danas postoje) bar dva više nego "dobra" razloga.
Prvi, "formalan", jer Ustav Srbije (čl.42.) utvrđuje "obrada podataka o ličnosti se uređuje zakonom", a "bezbednosne provere" su svakako obrada podataka o ličnosti i to izuzetno invazivna.
Drugi, "materijalni", da se nadležnim organima omogući da vrše zakonite bezbednosne provere u svim situacijama u kojima se oceni i zakonom predvidi da je to potrebno, ali po pravilima koja su jasna, precizna i unapred poznata, i koja samim tim isklјučuju ili bar na minimum svode proizvolјnost i arbitrernost kao opasne ne samo potencijalne nego i vrlo realne izvore ugrožavanja i kršenja lјudskih prava.
Inicijativa je i u vreme podnošenja i nešto kasnije, dobila "snažnu" podršku. Ali, samo verbalnu, a protekom vremena, i ona je "utihnula". A realna je, po "dobrom običaju", evidentno, sasvim izostala.