Piše: Rodoljub Šabić
Jedna beogradska ulica će dobiti ime poznatog fudbalskog trenera i predsednika Fudbalskog saveza Miljana Miljanića. Doduše, odluka o tome još nije doneta, sve je još u fazi inicijative, ali sudeći po izjavama "glavnih" gradskih čelnika koje mediji prenose, to praktično izvesno.
"Tipična" vest o tome "zvuči" npr. ovako:
"Gradski menadžer Goran Vesić podržao je inicijativu da jedna ulica u Beogradu dobije ime proslavljenog trenera i predsednika Fudbalskog saveza Miljana Miljanića, koji je, kako je rekao, ostavio neizbrisiv trag u srpskom i jugoslovenskom fudbalu i sportu.
Vesić je rekao da je Miljanić odavno zaslužio da mu Beograd i Srbija odaju zasluženu počast i najavio da će grad, sa zadovoljstvom, preporučiti Komisiji za imenovanje ulica i trgova grada Beograda da donese navedenu odluku.
-Veoma mi je drago što je Upravni odbor FK Crvena zvezda, na predlog potpredsednika Slaviše Kokeze, uputio Skupštini grada Beograda predlog da jedna ulica u našem gradu dobije ime proslavljenog trenera i predsednika Fudbalskog saveza Miljana Miljanića. Značaj Miljanića za naš fudbal i sport je tako veliki da verujem da će komisija naći pravni osnov da donese odluku bez obzira što će narednog januara biti tri godine od njegove smrti - istakao je Vesić."
Nemam nameru da osporavam inicijativu, pogotovo ne velika sportska dostignuća Miljana Miljanića. Ni da se upuštam u "cepidlačno" razmišljanje o tome kako će to grad nešto preporučiti samom sebi (gradskoj komisiji) ni šta znači "nada" da će Komisija naći pravni osnov "bez obzira što će narednog januara biti tri godine od smrti". Ali, vest me neminovno podsetila na jednu drugu inicijativu za dodelu imena ulice. Reč je o inicijativi koju je pre skoro dve godine pokrenuo moj drugar prof. dr Vladimir Kovčin. Vlada je i od mene za nju tražio podršku. Obećao sam da ću je dati, pa to pokušavam i ovim postom.
Inicijativa se odnosila na to da jedna ulica u Beogradu ponese ime Žorža Matea.
Nekima, možda mnogima, pogotovo mlađim, ovo ime, bar na prvi pogled neće zvučati poznato, "jako". Ali, siguran sam da će uz malo podsećanja promeniti mišljenje. Žorž Mate je bio izuzetna ličnost, svetskog formata i slave. Slavni lekar, veliki naučnik, francuski akademik, osnivač i prvi predsednik, a potom i jedini počasni predsednik Evropskog udruženja onkologa koje je jedan od najuticajnih faktora svetske onkološke misli i prakse. Od 1980. inostrani član SANU.
Impresivni biografski podaci, zar ne? Ali, nisu oni ono što je suština inicijative Vlade Kovčina. U pitanju je nešto drugo, jako, izuzetno specifično, a snažno, neraskidivo vezano baš za Srbiju, i posebno Beograd.
15.oktobra 1958. godine u eksperimentalnom reaktoru u Vinči šestoro mladih naučnika iz Srbije izloženo je ogromnoj, za to doba izvesno smrtonosnoj dozi zračenja. Odmah po akcidentu prebačeni su u kliniku "Kiri" u Parizu gde je dr Žorž Mate sa svojim timom prvi put u istoriji izvršio operaciju transplantacije koštane srži. Taj, tada senzacionalan poduhvat je označio novu etapu u razvoju medicine i spasio živote (osim jednog) našim mladim naučnicima. Uz, s medicinskog aspekta zadivljujući poduhvat, zadivljujuće je bilo i to što je doktor Mate uspeo da pronađe i animira donatore koštane srži, divne, hrabre ljude. Oni su, iako im je bilo predočeno da su posledice za donatore neizvesne, da zahvat čak može biti smrtonosan i za njih, ipak dali koštanu srž.
I Žorž Mate i donatori ostali su prijatelji i ljudi koje su spasili i naše zemlje i naroda. Doktor Mate je pomogao osnivanje onkološke službe u KBC Bežanijska kosa. I u vreme sankcija kao i u vreme kad je nad Srbijom "lebdeo" nemilosrdni "Milosrdni anđeo" nastojao je uspevao da pomogne. Zahvaljujući njemu u Beograd su dopremani važni, nedostajući lekovi, posebno citostatici. Prilikom čestih dolazaka u Beograd, insistirao je, kažu, da umesto u hotelu spava u bolničkoj sobi, a svoj rad nikad nije naplatio.
Žorž Mate je umro na 52. godišnjicu akcidenta u Vinči, 15.oktobra 2010. Godine, a Vlada Kovčin, i sam poznati onkolog i učenik Žorža Matea, je svoju inicijativu podneo nadležnoj gradskoj komisiji u aprilu 2013, a povodom 55 godina od akcidenta u Vinči i sjajne Mateove operacije.
Dobio je Vlada, par meseci kasnije, i odgovor od nadležne komisije. Uz informaciju da "još nisu prošle tri godine od smrti", obavešten je da je Komisija "načelno prihvatila" inicijativu, ali s tim da će se "naći u Rezervnom fondu (šta god to značilo) budućih imenovanja ulica i biće realizovana kada se steknu lokacijski i drugi uslovi".
Ne znam, kao što rekoh, šta je zapravo i čemu služi "rezervni fond". Ali znam da je od smrti Žorža Matea prošlo tri godine. I da jedna bezimena novobeogradska ulica, tačnije ulica besmisleno nemaštovitog imena (Bežanijska kosa bb) vodi od Studentskog grada upravo do KBC Bežanijska kosa, u okviru koga je i klinika čije je osnivanje odlučujuće pomogao i u kojoj je često gostovao Žorž Mate. I, kao i moj drugar Vlada Kovčin, mislim da bi bila dobra, prava stvar da ta ulica dobije njegovo ime.