Društvo| Hronika| Politika| Porodica| Život

Sećarnik: Novo odelo

Dr M RSS / 13.01.2015. u 10:55

Čudan niz naoko nepovezanih dogadjaja doveo je dotle da je Bane, u proleće  `46., dobio novo odelo.

Prvo ga je, jednog sumornog novembarskog jutra, šef pozvao u kancelariju, zaverenički zatvorio vrata koja, inače, nije zatvarao i, sve u pola glasa, saopštio  da napušta mesto Predsednika zadruge.

„Teraju me. Nisam im po volji, hoće da nameste onog Boru šnajdera, on je sad njihov, a onoliko pričao...ma znaš šta je sve pričao, te bašibozuk, te lenštine i nikogovići, e, sad se pere tako što će da zatvori  Zadrugu, kao, svi mi kapitalisti, vlasnici sredstava za proizvodnju! Crno nam se piše, nego, Ti polako traži drugi pos`o. Ti si sledeći na redu, ako smo mi kapitalisti, Ti si buržoazija, osim ako ne kupiš kačket i naučiš nekoliko parola“.

Obzirom da je voleo da ide gologlav, Bane se dobro zamislio nad svojom budućnošću pa se u toku tog procesa prisetio nedavnog razgovora sa davnašnjim prijateljem iz SBOTIČa, Čičom, čiji je nadimak bio skraćenica prezimena ali se, iz razumljivih razloga,od nedavno koristio samo u kontaktima sa bliskim prijateljima.

„Taj Ti je posao u Zadruzi lagodan ali nije siguran“, govorio je Čiča čim su, posle familija i zdravlja, prešli na tekuće stvari. „ Jedini siguran pos`o je državni. Sve privatno će i tako i tako da zatvore.Narodnu banku su počistili ali su neki od pre ipak ostali, sitna boranija, tu bi mogao da se vratiš i za šest meseci imaš kancelariju na prvom spratu. Ili, da se javiš u Ministarstvo finansija, tu su počistili sve, mislim, one koji nisu pobegli sa Nedićem, a ovi novodošavši, iz šume, ne znaju ni dve unakrst, ne mogu da naprave saldo do pola noći. Naravno, računaj da ćeš uvek da imaš šefa kome moraš da pokažeš gde da se potpiše, ako i to zna“.

„A Ti, što se ne prijaviš, Ti si i stariji i iskusniji od mene“?, zapitao je Bane ozbiljno.

„Ja nemam ni kučeta ni mačeta, samo ovaj moj veliki stomak od sto kila, I ja ću za njim, daleko odavde, a Ti imaš dete i ne možeš da rizikuješ emigraciju i zato Ti i pričam sve ovo. Shvati, Ti imaš lenger koji Te drži ovde i pomiri se sa tim“.

I, pomirio se, uz Radin blagoslov, polovinom decembra, kad je Bora, novopostavljeni  rukovodilac Zadruge izjavio da su privatni krojači prošlost i da ih treba ujediniti u velika državna preduzeća a ne da različito naplaćuju pa se neki bogate, nego svima isto. Za to smo se borili! ( „za TO ili zato“?, mislio se Bane, imao je on taj odbrambeni refleks da skrene misao na nevažnu stvar, dok se važna kuvala negde u dubini).

Sledećeg jutra otišao je u Ministarstvo finansija, već u sedam, obučen u svoje tanko venčano odelo i zimski kaput koji mu je, vrlo uspešno, prethodne jeseni prevrnuo jedan od onih krojača koji su bili predmet gneva Bore šnajdera. Srećom da je to bio jedan od onih dana bez košave, retkih te zime, jer je aspirant na mesto državnog činovnika imao na raspolaganju ceo sat da uvidi različitost u pristupu radnim obavezama izmedju privatnog i državnog; Ministarstvo je radilo tek od osam.

Kadrovski referent kod koga je Baneta odveo uniformisani portir bio je sitan, neupadljiv čovek srednjih godina koji je, pre nego što ga je tihim glasom upitao `oćeš da radiš? pola minuta  posmatrao pridošlicu pogledom kojim se na pijaci posmatra živo prase koje je ponudjeno na prodaju. Izgleda da je bio zadovoljan procenom pa se drug referent mašio olovke i zabeležio odgovore na milion pitanja koja je postavio. „Dodji za dva dana“, rekao je na kraju.

Izgleda da im se baš žurilo; kad se pojavio kad mu je rečeno odveden je, onako, sa vrata, u kancelariju u kojoj je, za jednim od četiri pisaća stola, sedeo prototip ćate, sa starinskim cvikerima i crnim, izlizanim naglavcima na rukavima. „Biraj sto“, rekao je drug referent iznenadjenom Banetu, „ drug Pavle će da ti objasni  šta treba da radiš a za jedan sat sidji do mene po rešenje o postavljenju“. „Šta, danas...Pa moram da dam otkaz...“, promucao je Bane ali je drug referent samo odmahnuo rukom i, odlazeći, rekao: „To je sredjeno, preuzet si po potrebi službe, snaći će se oni, možeš posle da odeš da uzmeš svoje stvari, ako imaš nešto...“

Drug Pavle je mirno sačekao da Bane, još u kaputu, pridje stolu najbližem Kraljici peći i kofi sa nekoliko mrkih komada uglja i, ne govoreći ništa, prebacio na taj sto polovinu velike hrpe papira sa sopstvenog stola. „Ja sam Pavle“, rekao je mlako i mlitavo pružio ruku.

„Plata je 2.25o dinara“, pričao je Bane Radi kad je došao kući, „ taman za hleb, ali je demokratija velika...kanta uglja ujutro pa ložiš koliko hoćeš. Dok se ne potroši. Posle imaš pravo da obučeš kaput, a i ne moraš. A posao? Cifre levo, cifre desno. Dobio sam i R 3 kartu, evo i tačkica, kao državni činovnik imam pravo na tri metra štofa za odelo, kad bude štofa i kad bude para“. Rada je znala svog muža i znala je da je ovakvim poluironičnim izveštajem štiti od prebrzog sagledavanja stvarnosti; crni hleb će morati da se zameni projom.

Ujutro, dok se peć tek razgorevala, u kancelariju koju je Bane delio sa Pavlom i ogromnom količinom papira, ušao je visoki, suvonjavi čovek, oštrih crta lica i prosede kose, a za njim i jedan brka sa novim naramkom hartija koji je tresnuo na jedan od slobodnih stolova. „Zdravo drugovi!“, odsečno je uzviknuo prosedi, na šta je Pavle ustao i, nekako pokunjeno, odvratio sa Dobro jutro, šefe, na šta je ustao I Bane. “Aaa, Vi ste taj novi?”, rekao je šef, “video sam Vaš dosije, verujem da ćete dati znatan doprinos radu ovog odeljenja, naročito u svetlosti potrebe da bilans bude gotov zaključno sa 31. decembrom, sa rokom 31. decembar”.  Šef je govorio kao da citira neki referat a Pavle je to I potvrdio, kad je šef otišao: „ Pusti, nije on to razumeo, i on je nov, došao je pre mesec dana a šef odeljenja je zato što mu je brat član CK i nešto krupno u Narodnoj. Rok je 15. Januar, kud može da bude bilans 31. I rok 31. A ne verujem ni u taj 15., vidi koliko toga ima a novo samo pristiže. Ceo sprat zna da je to nemoguće a naš šef ne zna“. Izgledao je potpuno demoralisano ali nekako pomireno sa sudbinom, za razliku od Baneta koji je stegao zube i napola zažmirio pa mu je čelo došlo više nego obično a onda je iz njega provalilo, više iz inata nego iz sportskog duha, nemoguće...za dunstere...al` za nas?, na šta je Pavle zatreptao očima iza cvikera i počeo da zateže crne naglavke na rukavima daleko iznad laktova.

Sledece dve nedelje Rada nijednom nije videla muža pri dnevnom svetlu; ujutro bi ga ispratila pre nego što bi svanuo kratki decembarski dan, uveče je dolazio poslednjim tramvajem, poljubio sina u kolevci i strovalio se u krevet. Samo je poslednjeg dana u godini krenuo kući malo ranije, sudarajući se, usput, sa ljudima koji su krenuli na doček, kao da je pripit. Onda se Bane malo ispljuskao hladnom vodom a Rada je prepovila dete pa su prešli preko hodnika, kod komšija, stavili Mišu u krevetac u kome je već spavala mala dvoipogodišnja komšinica i prešli u kujnu iz koje se širio miris škembića. Malo kasnije, izmedju dva zalogaja, Bane se zacenio od smeha, onako, bez vidljivog razloga. „Još su mi cifre pred očima“, objasnio je, i dalje se smejući, „ pa mi Ivan , ovako visok i vitak, liči na jedinicu a Toni, sa svojim tankim strukom, na osmicu“.

„Ali je gotovo, zar ne“?, prokomentarisao je Ivan, smejući se i sam. „Sad ćeš za neke šefove tamo da budeš heroj a većina kolega će da Te mrzi“.

„Ako, samo kad je gotovo! Posao mi i nije bio tako težak, samo da se nismo smrzavali“, odvratio je Bane, stavljajući još jedno škembe u tanjir. „Do podne potrošimo sav ugalj a Pavle posle ide po pustim kancelarijama i njuška da li je negde zaostao poneki  grumen. Na kraju ložimo novine, tako da mogu da kažem BORBA nas je održala, njojzi hvala“!

„I još u tom tankom odelu, mogu misliti“!, sažaljevala ga je Tonka.

„To mu je jedino ostalo, ona deblja smo trampili za provijant, jedno po jedno, poslednje otišlo za džakče brašna i lonac masti“, tužno je rekla Rada, „ali sada ćemo da šijemo novo, imamo pravo na tri metra štofa, samo da nadjemo taj štof. A para će, valjda, biti...“.

Izgleda da je Onaj koji sve vidi i sve čuje odlučio da malo pogura stvar, bar što se tiče para, i da je vest o Banetovom knigovodstvenom podvigu raširio po čaršiji; u prva tri januarska dana desetak zanatskih radnji i malih firmi tražilo je honorarnu pomoć u bilansiranju; posla je bilo toliko da je i Rada morala da se uključi. Bane bi, posle redovnog posla, pokupio dokumentaciju koju je trebalo da sredi pa su, zajedno, radili celo popodne, do kasno u noć. Ujutro bi Bane, pre odlaska na posao, uradjeno uručivao naručiocu i uzimao honorar a Rada je, dok je Bane bio na redovnom poslu, završavala repove od prethodnog dana. Srećom, imali su mirno dete kome je bilo važno da bude suvo i sito, tim redom, a za zabavu je imalo sopstvene prste, dvadeset na broju, i svaki je u nekom momentu stigao do usta i četiri mala zuba koji su njegovoj mami izazivali krv i suze pri svakom podoju;  odahnula je poslednjeg dana februara `46.

Rada se dobro sećala tog datuma, ne zbog poslednjeg dojenja nego zato što je Bane tog dana preskočio ritual uobičajen pri povratku sa posla; nije skinuo šešir, nije poljubio ženu, nije otišao da opere ruke i nije podigao sina iz kreveta da ga poljubi; još u kaputu, tiho je rekao: „Mama hoće da proda kuću“!  Rada ga je pogledala, ukočila se na nekoliko trenutaka i pretrčala u komšiluk. Nije joj trebalo više od minuta da se vrati i počne da pakuje sina za pokret, govoreći , pola sebi u bradu, pola Banetu : “Hladno je da ga vodimo čak na Neimar, pričuvaće ga Tonka dok se ne vratimo..Sve će i tako da prespava, presvučen i podojen..“

Kad im je, na Neimaru, tetka-Ruža otvorila vrata, zapahnuo ih je miris neuobičajen za to vreme, miris prave kafe; Perin rad kod Engleza donosio je, uz pare, i pristup njihovom špajzu. U trpezariji, teča-Milan, koji je došao na popodnevnu kafu, sedeo je na jedinoj preostaloj fotelji koja je preživela rat;  oko stola, gospa-Olga i sestre, poredjane na jednoj strani kao tegle na polici, na drugoj strani Pera, pored koga su se smestili Rada i Bane, hvatajući u letu delove razgovora koji se vodio dok su ulazili.

„...troškovi su veći nego što može da se podnese“, govorila je domaćica. „Kirajdžije ne plaćaju već mesecima a ko da ih izbaci na ovu zimu, sa malom decom? A nije ni hrišćanski. Pobegli od noža, nisu ovamo došli iz besa“.

„Mama, hoćeš da prodaš ovoliku kuću samo zbog kirije za dva mala stana“?, pitao je Bane začudjeno.

„Nisi bio tu od početka. G. C.....odavno hoće da je kupi, nisam to ni pominjala jer mi je bilo nezamislivo da prodajem vašu očevinu. U medjuvremenu, tokom rata, prodalo se što se prodalo, posle sam se zaduživala, malo po malo, kamate rasle, nakarilalo se dosta toga. A onda, od kad su došli ovi, ljudi počeli da traže svoje pare. Ja sam sve uzimala na obraz, i svoj i vašeg pokojnog oca...“

„Ali, koliko je to para“, prekide je Rada, toliko zaprepašćena onim što je čula da je zaboravila na bon-ton.

„Ukupno 450.000, kad se sve preračuna“, mirno je izbacila njena svekrva, kao da govori o tucetu jaja.

„Ali, maman“, oslovila je Rada svoju svekrvu izrazom koji je koristila retko, samo kad je htela da se posebno umili majci svog muža, „ako budemo složni, možemo to da vratimo! Bane već ima honorare, ja ću da se zaposlim a Vi ćete da čuvate dete, Pera radi kod Engleza, i Mima može da nadje posao, tetka-Ruža će da daje časove...za godinu dana ćemo da vratimo makar pola...evo, mi ćemo da se preselimo ovde da Vam bude lakše sa detetom...“

„A u medjuvremenu će da dodju ovi i da uzmu kuću“, zloslutno je upala tetka-Mica. „Već se priča da je neki komesar bacio oko na ovaj kraj, sad kad su pokupili sve sa Dedinja i Vračara“.

„Ja, da čuvam dete?“,  gospodja-Olga je izvila obrve. Izgledalo je da joj se Radin plan ni malo ne dopada. “Ne, g. Č….. nudi 600.000, znači nešto će I da ostane, a brat dr. Smilje ima veliku kuću za koju je načuo da će da mu uzmu, pa će da nam izda  deo, za simboličnu sumu, onda ne mogu da mu uzmu. Više volim tako nego da cela čaršija priča kako jeOlga Dj….izgubila obraz”.

„Ajde Jano, kuću da prodaaamo“!, jetko je prošištala Rada. “ Da prodamo, samo da igramo”, glas joj se gubio u šapat. Bane je sedeo ledenog lica, kao čovek koji sluša smrtnu presudu.

Dok su se vraćali kući, Rada nije mogla da se smiri: „ Da proda kuću! Otac vam se u grobu prevrće! Pa i vi imate neko pravo, vas trojica, neka proda samo svoj deo, možete da je sprečite, makar preko suda“!

„Nikad neću na sud sa majkom, neće ni Mima i Pera. Majka je svetinja!  Za naše porodične stvari nije nadležan sud nego moral. Ta kuća je njena, gradila je sa mužem, mi sa tim nemamo ništa, mi imamo svoje živote. Slažem se da ne treba da je proda ali nemam moralno pravo da je sprečim. Pa makar crk`o od tuge“.

Dok je Bane govorio, Radi su kroz glavu prolazile slike Baneta koji golim grudima brani državno zlato tokom Aprilskog rata, Baneta koji, rizikujući život, odbija da radi za Nedićevu vladu..., i ustuknula je, kao što ustukne more kad udari u stenovitu obalu. „Dobro, to je presudjeno“, rekla je. „ A sad idemo da se bacimo na posao, roditeljska kuća je otišla, treba da se gradi nova. Naša“.

Posle dve nedelje, kad su otišli da vide kako se gospodja-Olga smestila u novom ambijentu, ni stotinu metara vazdušne linije od prodate kuće, samo za jednu ulicu niže, Bane je od majke dobio 3.000 dinara.

„Da kupiš novo odelo“, rekla je. „ Ovo je već izlizano, šta će svet da kaže!?“

 

 

 



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

hajkula1 hajkula1 16:31 13.01.2015

Eh


Nešto slično je uradila prababa, prodala veću da kupi manju, s većim dvorištem, malo dalje... a podmladak je dobio i odela :)


predatortz predatortz 16:40 13.01.2015

Re: Eh

hajkula1

Nešto slično je uradila prababa, prodala veću da kupi manju, s većim dvorištem, malo dalje... a podmladak je dobio i odela :)




Moji su uglavnom počinjali od nule. U Prvom ratu su im kuću zapalili Austrijanci, u Drugom partizani, koji su streljali za tuđu šljivu, ali su, eto, kuće palili .
hajkula1 hajkula1 16:59 13.01.2015

Re: Eh

predatortz
hajkula1

Nešto slično je uradila prababa, prodala veću da kupi manju, s većim dvorištem, malo dalje... a podmladak je dobio i odela :)




Moji su uglavnom počinjali od nule. U Prvom ratu su im kuću zapalili Austrijanci, u Drugom partizani, koji su streljali za tuđu šljivu, ali su, eto, kuće palili .



He, he... pa baba s brojnom porodicom i babin brat s još brojnijom porodicom i nepokretnom ženom, izbačeni... Kod prababe nije bilo mesta ni za četvrtinu (koga da izabere?) i realna opasnost da joj dodele sustanare... Beži bre, neću da mračim
Dr M Dr M 18:47 13.01.2015

Re: Eh

hajkula1

Nešto slično je uradila prababa, prodala veću da kupi manju, s većim dvorištem, malo dalje... a podmladak je dobio i odela :)




Gospodja Olga je na bolan način naučila da je dug loš drug.
Za čist obraz nije morala da uči.

I ode kuća..
Dr M Dr M 18:51 13.01.2015

Re: Eh

predatortz
hajkula1

Nešto slično je uradila prababa, prodala veću da kupi manju, s većim dvorištem, malo dalje... a podmladak je dobio i odela :)




Moji su uglavnom počinjali od nule. U Prvom ratu su im kuću zapalili Austrijanci, u Drugom partizani, koji su streljali za tuđu šljivu, ali su, eto, kuće palili .


Neka to sve ostane za sećanja, da se ne bi ponovilo.
predatortz predatortz 19:19 13.01.2015

Re: Eh

Neka to sve ostane za sećanja, da se ne bi ponovilo.


Ponovilo se. I ja sam kretao 'od nule'. Ostaje mi samo da se nadam da moji sinovi neće.
Dr M Dr M 19:41 13.01.2015

Re: Eh

predatortz
Neka to sve ostane za sećanja, da se ne bi ponovilo.


Ponovilo se. I ja sam kretao 'od nule'. Ostaje mi samo da se nadam da moji sinovi neće.


Neće, imaju tatu koji gleda napred, zato što zna kako je bilo ono pre.
predatortz predatortz 20:27 13.01.2015

Re: Eh


Neće, imaju tatu koji gleda napred, zato što zna kako je bilo ono pre.


Slušaće me kao i ja mog oca i pokojnu majku što sam slušao kad su me molili da se manem puške i da bežim u svet.
Opet, ostaje mi nada da će da budu pametniji od mene. A ni ženini nisu nešto ratoborni...
mariopan mariopan 16:42 13.01.2015

...

Како лепо и тужно пишеш о тим временима.
Не знам како му је било касније када је то одело носио, мора да је кнедлу у грлу имао све време, мада је био у праву, мајци не треба да пребацује што је урадила шта је намислила са својом кућом.

Др М
hajkula1 hajkula1 17:02 13.01.2015

Re: ...

mariopan
Како лепо и тужно пишеш о тим временима.
Не знам како му је било касније када је то одело носио, мора да је кнедлу у грлу имао све време, мада је био у праву, мајци не треба да пребацује што је урадила шта је намислила са својом кућом.

Др М




Realno, uselili bi joj sustanare ili bi joj uzeli kuću a nju preselili u odgovarajuć smeštaj... ko zna gde. Slušala sam o iskustvima starijih...



Ako dođu pojedinci, da pišu u stilu, a šta ste mislili, MI da ratujemo, a vi da... Dr M, BRIŠI im komentare, molim te.
Dr M Dr M 18:52 13.01.2015

Re: ...

Не знам како му је било касније када је то одело носио, мора да је кнедлу у грлу имао све време,


Godinama nije mogao da prodje tom ulicom..
Dr M Dr M 18:55 13.01.2015

Re: ...

Ako dođu pojedinci, da pišu u stilu, a šta ste mislili, MI da ratujemo, a vi da.


Neće, ovde dolazi samo dobronameran i razuman svet..
hajkula1 hajkula1 19:30 13.01.2015

Re: ...

Dr M
Не знам како му је било касније када је то одело носио, мора да је кнедлу у грлу имао све време,


Godinama nije mogao da prodje tom ulicom..



Dugo nisam znala o mnogo čemu. Mačvanskom sam prolazila, tata nije. Pojma nisam imala da je tu rođen.
Dr M Dr M 19:45 13.01.2015

Re: ...

Mačvanskom sam prolazila, tata nije. Pojma nisam imala da je tu rođen.


Komšiluk!
mariopan mariopan 16:34 14.01.2015

Re: ...

Dr M
Не знам како му је било касније када је то одело носио, мора да је кнедлу у грлу имао све време,


Godinama nije mogao da prodje tom ulicom..

Разумем га али разумем и мајку.
Како год окреене кућу не би сачувала, само је образ опрала да не дугује људима ( јер је на образ зајмила), не би она могла живети да зна да је неким људима остала дужна, то би је појело.

Чист образ јој је био вреднији од куће, то јој је била св имовина. И није хтела деци да остави такав терет да неко било кад може да каже да су њихови родитељи некоме остали дужни.

А имала је и за одело сину, то је велиика ствар била у она тешка времена. Подсетио си ме "успешно преврнутим капутом", то се радило и деценију после рата, тако је народ био сирома'.

Зар њен син, образован и господин да иде без одела?
То мајчино срце тешко може да поднесе.

Тешка, претешка времена.
Dr M Dr M 20:04 14.01.2015

Re: ...

Како год окреене кућу не би сачувала, само је образ опрала да не дугује људима ( јер је на образ зајмила), не би она могла живети да зна да је неким људима остала дужна, то би је појело.


Da, to je taj obrazac ponašanja.

Isto kao kad je Kata, Radina majka, vraćala navodne dugove svog muža, da se obraz ne kalja.
tyson tyson 17:06 13.01.2015

Zlo

Vunena vremena. Ne ponovilo se.


Jelica Greganović Jelica Greganović 18:42 13.01.2015

Re: Zlo

Dr M Dr M 19:00 13.01.2015

Re: Zlo

tyson
Vunena vremena. Ne ponovilo se.




Bila, baš.

Treba nam mnogo pameti da se ne ponove.


Dr M Dr M 19:08 13.01.2015

Re: Zlo

Jelica Greganović




Mnogo smo smračili, da razvedrimo malo
tyson tyson 16:59 14.01.2015

Re: Zlo

Jelica Greganović

Još uvek imam tu ploču


Dr M Dr M 20:00 14.01.2015

Re: Zlo

tyson
Jelica Greganović

Još uvek imam tu ploču




A, zato Tebi za selidbu treba šleper!
iqiqiq iqiqiq 19:49 13.01.2015

Mnogo dobra crtica iz života

Slične su porodične priče koje sam slušala, jako se lako gubila imovina tih godina iz raznoraznih razloga, pouka koju mi je majka uvek davala nakon tih priča je da se sve može u životu nadoknaditi, novac naročito, ali ljubav, drugarstvo i zdravlje su jedino za čim vredi žaliti...
...ponekad dok sam bila mlađana me je nerviralo, ali je vredelo što mi je time redovno ispirala mozak...eto tako i ovu tvoju priču Dr M mnogo lakše i bolje razumem sada nego da sam je čitala kao tinejdžer

i stoga digresija, vredi ostaviti zapise u obliku romana, čak iako nije u lektiri školaraca, dobra knjiga nađe put do čitalaca, a oni će je vrednovati, u određenim poznijim godinama i više nego dok su mlađani, jer život daje dragocena iskustva.
Dr M Dr M 20:30 13.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

vredi ostaviti zapise u obliku romana,


Vredi spasti od zaborava svaki trenutak, svaki trag nečijeg bivstvovanja. jednom, neko, ipak pročita.

Gledam neko veče emisiju na nekoj TV i naježim se kad neki učesnik, duša mu u nosu, pominje jednog čoveka o kome sam slušao od svojih starih, pa se sklope kockice.
Bilo nešto o 27. martu 41., i vidim da se priče poklapaju.

Šteta što, dok smo mladi, nemamo mnogo vremena i volje da slušamo šta pričaju starije generacije.
razmisljam razmisljam 22:15 13.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

Dr M


Šteta što, dok smo mladi, nemamo mnogo vremena i volje da slušamo šta pričaju starije generacije.


Мислим да нису у питању ни време ни воља, већ млади једноставно имају друге приоритете и занимања уз идеју да је пред њима веома много времена у коме ће све пропуштено надокнадити.
Греше, наравно. Али, када је било да су млади слушали мудре ( ,,мудре''? ) савете старијих?
iqiqiq iqiqiq 22:30 13.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

razmisljam
Dr M


Šteta što, dok smo mladi, nemamo mnogo vremena i volje da slušamo šta pričaju starije generacije.


Мислим да нису у питању ни време ни воља, већ млади једноставно имају друге приоритете и занимања уз идеју да је пред њима веома много времена у коме ће све пропуштено надокнадити.
Греше, наравно. Али, када је било да су млади слушали мудре ( ,,мудре''? ) савете старијих?

to je ona čuvena scena

Dr M Dr M 22:33 13.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

Мислим да нису у питању ни време ни воља, већ млади једноставно имају друге приоритете


Naravno! Lepše slušati zveckanje klikera nego kako babi zveckaju zubi!

Samo, sve se vraća.

Moja deca će da čitaju ovo što pišem kad budu u mojim godinama. Sad neće.
mirelarado mirelarado 14:01 14.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

Moja deca će da čitaju ovo što pišem kad budu u mojim godinama. Sad neće.


Kaда год буду читали, много ће им значити. :)
Dr M Dr M 19:58 14.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

mirelarado
Moja deca će da čitaju ovo što pišem kad budu u mojim godinama. Sad neće.


Kaда год буду читали, много ће им значити. :)


Nadam se, Mirela!

Ali, za sada im je samo smor..
st.jepan st.jepan 15:44 15.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

Dr M
mirelarado
Moja deca će da čitaju ovo što pišem kad budu u mojim godinama. Sad neće.

Kaда год буду читали, много ће им значити. :)

Nadam se, Mirela!
Ali, za sada im je samo smor..

Da, ali neće im biti sasvim razumljivo.
Što se tiče duga, verovatno hoće - etički refleks prenosi se s kolena na koleno, što kroz gene, što kroz pouku i primer, ali šta je u to vreme značilo imati pristojno odelo (kad kažem odelo, mislim odelo), to će morati posebno da im se objašnjava - klasično odelo danas nosi tek poneko.
Dr M Dr M 21:41 15.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

neće im biti sasvim razumljivo.


Kakvi razumljivo!

Klasično odelo sa prslukom, kao da objašnjavam ritual oblačenja samuraja.
st.jepan st.jepan 21:59 15.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

Dr M
neće im biti sasvim razumljivo.

Kakvi razumljivo!
Klasično odelo sa prslukom, kao da objašnjavam ritual oblačenja samuraja.

Hbg, bez debelih fusnota - niš!

Dr M Dr M 08:01 16.01.2015

Re: Mnogo dobra crtica iz života

Hbg, bez debelih fusnota - niš!



cgubg cgubg 13:00 15.01.2015

Ko je pomogao

Moji su cesto pricali o porodicama koje su im pomogle ili bar nisu okretale glavu od njih u teskim vremenima ('48. npr)
Kao klinka sam to, naravno usput i nezainteresovano slusala, a sada mi je drago da znam ko je ko. I volim da tu paznju spomenem njihovim naslednicima. Neka se ponose.
Dr M Dr M 21:32 15.01.2015

Re: Ko je pomogao


Dobrodošla cgubg!
sada mi je drago da znam ko je ko. I volim da tu paznju spomenem njihovim naslednicima. Neka se ponose.


I treba.

Deca svih Radinih i Banetovih prijatelja koji se pominju u Sećarniku se poštuju i danas iako se ne vidjaju baš često. Ima ih svuda oko sveta, od Siatla do Sidneja a ovdašnji su bar na telefonskoj vezi.

Neke prijateljske veze medju familijama se protežu na 100 godina.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana