Društvo| In memoriam| Istorija| Kultura| Moj grad

Opet sam prošao pored Starog sajmišta (u Beogradu)

Đorđe Bobić RSS / 28.01.2015. u 19:27

Pre pet godina sam pisao o Starom sajmištu, pisao sam i pre dve godine, pa eto tog teksta, opet da podsetim jer se u međuvremenu ništa tu nije dogodilo. Gradonačelnik Beograda je neki dan rekao da se na uređenju Starog sajmišta radi i da će uskoro tu nešto da se dogodi, pa ako tako zaista bude grad će odužiti svoj dug prema ovom prostoru i onima koji su odatle otišli u smrt. To je dobra vest. 

staro-sajmiste-jpg-02-fin1.jpg 

Prolazeći pored tog zapuštenog arte facta setio sam se opet, kao i uvek kada mimohodim tuda. Prvo je, tridesetih godina prošlog veka, pred Drugi svetski rat, bilo sajmište, grupa objekata oblikovanih u najboljem maniru tada vladajućeg mišljenja u urbanizmu i arhitekturi i jeste bilo značajan doprinos evropskoj provinijenciji modernog Beograda. Staro sajmište je izgrađeno za potrebe kontakata sa Evropom, mesto za komunikaciju sa svetom, za razmenu ideja, umeća, robe i dostignuća civilizacije, i kako je ko i dokle stigao, pokazivao je to ovde blizu reke Save u Beogradu.

 Posle je stigao rat i sajmište je Gestapo pretvorio u prihvatni logor, pripremu za stratište, a pri kraju rata, 1944. godine, saveznici su logor bombadrovali i srušili znatan deo građevina. Posle pobede u ratu, nova država je imala preča posla od bavljenja Starim sajmištem i predmet je odložila u ladicu, sa namerom da o time misli kasnije. Jednom godišnje je neki od dužnosnika tu donosio venac, držao dirljiv govor i na tome se uglavnom sve završavalo što se države tiče. Stvarno sećanje na logor i žrtve održavali su preživeli i porodice onih što nisu dočekali kraj rata. Tek 1987. godine, četrdeset godina posle rata, Staro sajmište je proglašeno za spomenički kompleks, prostor je dobio odgovarajuću zaštitu države. Detaljni urbanistički plan Starog sajmišta usvojen je 1992. godine i tim planom je određeno da se sve vrati u prvobitno stanje kako je to pred rat izvorno izgrađeno, i da se tako obeleži mesto sećanja na ljude koji su ni krivi ni dužni, samo zato što je okupator procenio da nisu bili arijevske pasmine, odlazili na gubilište. Sve je ipak, i pored blagoglagoljivih, obećavajućih i patetičnih reči raznih dužnosnika, ostalo u sferi urbanističke i zaštitarske vizije.

Sada, savremenici prostor sajmišta koriste kako im je na polzu, uprkos planu i nameri nadležnih da se teška i obavezujuća uspomena sačuva od zaborava. Preostale sajamske paviljone zauzeli su neki drugi ljudi, na mestu srušenih zgrada i paviljona dogodile su se barake, pa se tu obavljao nekakav poslovni život ali i stanovanje. Namena i lik urbane strukture Starog sajmišta sasvim su promenjeni, uvredljivo komercijalizovani. Neki od preostalih paviljona su privatizovani (sic!), i neshvatljivo je kako se to privatizuje spomenik i kako se privatizuju sećanja na smrt i žrtve pogroma, pa je i to poruka o neobičnoj i neshvatljivoj nebrizi društva. Ipak, učinjena su dva koraka na putu beleženja istorije ovog mesta. Prvo je u prostoru Starog sajmišta postavljena ploča od crnog kamena sa belim slovima, sada zalomljena i zapuštena, a posle je napravljen impozantan spomenik, istina malo izmešten, na obali reke, za sećanje na ljude nastradale u logoru, to je bio doprinos države u iskazivanju pijeteta i poštovanja. Spomenik je postavljen tu negde, malo dalje od Starog sajmišta i treba naporno misliti da ga se dovede u vezu sa kompleksom Starog sajmišta gde je bio logor.

Početkom dvadeset prvog veka iznova je pokrenuto, (koji put već?) pitanje obnove Starog sajmišta i to zahvaljujući upornosti nekolicine ljudi koji su bili tu zatočeni a koje je sudbina poštedela, ali i mnogih Beograđana koji su obavezu države razumeli kao svoju. Postojao je realan i održiv plan da se započne sa revitalizacijom središnje kule i njene neposredne okoline gde bi bio prostor sećanja na žrtve, započeta je izrada projekta, ali nije bilo dovoljno para čak ni za crtanje arhitekata. Stanari koji su zauzeli preostale sajamske zgrade ili kasnije nikle barake povikali su da nemaju gde, umetnici koji su kulu zaposeli posle rata nisu bili kooperativni i nisu prihvatali druge ponuđene prostore ne bi li ustupili prostor memorijalu, ali pre svega nije bilo volje i neophodne odlučnosti države da se nameravana obnova kule i okolnog prostora ostvari, pa je sve ostalo kao i u pređašnjim pokušajima, neuređeno, neprimereno istoriji koja se ovde dogodila.

Očito je da treba nešto učiniti da bi se izbegao zaborav žrtvava nastalo usled nebrige još od pre nekoliko decenija, a koje se pretvorilo u trajno postojeće stanje. Aprila meseca 2006. godine u Narodnom muzeju u Beogradu organizovani su „Dani Starog sajmišta” gde su odgovorni građani nedvosmisleno iskazali potrebu, neophodnu i neodloživu, da ovo mesto vlast, narod i država treba da urede, da bi se napokon prevazišlo turobno stanje zapuštenosti i daje urušavanje Starog sajmišta i sećanja koje ono sobom nosi. Prvi korak ka tom cilju je da se razreši imovina i da država povrati ono što joj je oduzeto uz saglasnost ili nebrigu službenika predhodnih država, zatim da se revitalizuje središnja kula i kvadratni trg oko nje, i da se u tom prostoru započne osnivanje mesta za sećanje na žrtve. Neophodno je porušiti sve građevine koje nisu deo izvornog Starog sajmišta, nastale nasiljem i odobrene nepažnjom države, jer je zelena poljana manje uvredljiva od beskrupulozno umetnutih građevina koje zaista poništavaju svetost toga mesta.

Kasnije je moguće promišljanje o tome da li Staro sajmište treba posle toliko proteklih decenija vratiti u ondašnje predratno stanje, ili samo očuvati originalnu urbanu matricu a graditi savremene objekte u meri i volumenu paviljona koji su na toj matrici zasnovani. Vraćanje Starog sajmišta u izvorno arhitektonsko obličije i ponavljanje ambijenta jeste klasično i tradicionalno iskazivanje poštovanja prema ljudima koji su odatle otišli u smrt. Izgradnja paviljona arhitektonskim jezikom ovog doba na očuvanoj urbanoj matrici iz tridesetih godina prošlog veka je poruka o poštovanju uspomene i sećanja na žrtve, prihvatanje i prenošenje poruke u budućnost. Ma kakva odluka o urbanoj i arhitektonskoj formi i liku bude doneta, Staro sajmište treba da je mesto stvaranja nove komunikacije među ljudima koja neće dozvoliti ponavljanje nedela, ali ni zaborav učinjenog. Zato prostori u Starom sajmištu treba da su namenjeni očuvanju sećanja, neprekidnom učenju o toleranciji, kulturi, umetnosti, razumevanju istorije, komunikaciji sa svetom i međunarodnoj razmeni saznanja i iskustava ili, jednostavno rečeno, svemu što je suprotno od onoga što se za vreme rata ovde dešavalo.

Takvo ozbiljno pitanje ne može biti upućeno samo urbanistima ili istoričarima ili onima što se bave zaštitom nacionalnih i zaštićenih vrednosti, odgovor treba da osmisli kulturna i politička elita Beograda države i to je moguće rešenje, jer upravo kulturna elita treba u ime svih Beograđana i građana Srbije da ponese odgovornost za način iskazivanja poštovanja prema žrtvama, ali i odgovornost za obavezu odašiljanje poruke o toleranciji kao jedinoj garanciji da se zlo ne ponovi. Ako se to dogodi, a nadam se da hoće, ima nade da Beograđani ne skreću pogled ustranu kad ovuda prolaze.

 



Komentari (47)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

max.cohen92 max.cohen92 21:39 28.01.2015

...staro.

Nikada, slovima nikada se nista nece uraditi po pitanju Starog sajmista. Razlog?..vise ih je i geneza problema je mnogo viseslojnija, ali nepogresivo reflektuje propadanje i degeneraciju ovog naroda.

Progresivne i lepe stvari, za pocetak nikad se nisu ukorenile i primile na tlu prokletog Balkana. Ne stoje temelji estetike i progresa stabilno na tlu natopljenom mrznjom i krvlju, a svaki je pedalj ove zemlje takav. Proklet. Da se nije desio rat, da se nije desio pogrom, da se nije desila nezainteresovana i neotesana posleratna vlast, da se nista nije desilo, nesto toliko lepo, ne samo arhitektonski, vec prostodusno, laaicki, prijemcljivo i ocaravajuce kao proporcije Starog sajmista, urusilo bi se samo od sebe i posivelo od okruzenja. Balkan ne prasta lepotu i progresivnost. Malter bi sam metastazirao, posiveo, isprljustao se i na kraju otpao. Beton bi sam sebe pojeo iznutra i erodirao, kule bi se same urusile...jednostavno, lepo ne moze da sija i zraci ovde. Ubija ga refleksija okoline i sivila, smoga ovog prostora.
A onda je dosao rat i prokletstvo je isplivalo. Jedan narod je na tom mestu toliko zatrt i unisten, da i danas preostali zidovi nose cemer i bol u sebi. A neki "podobni" su u klimaksu svog poltronstva i idiotizma snishodljivo velicali svoje zlodelo kao potpuni trijumf. Prvi Juden frei grad Evrope. Preponosni...
Saveznici su istovarili toliko bombi nepotrebno na jedan grad koji je srcem bio na njegovoj strani, da je svaka cetvrta zgrada prezivela. Neprijatelji, isti oni koji bi da nije bilo domacih idiota mozda manje zatrli komsije istih tih idiota, manje su ga oskrnavili i devastirali. Neuporedivo. Ovako su samo bili mozda i nemi, zblaznuti svedoci jednog bratoubistva. A u tome smo uvek bili brilijantni. Omiljeni nacionalni kapric i sport...I onda su dosli "podobni" drugovi iz 3LPM koji nisu shvatali ni gde su, ni ko su, ni sta tu traze, uplaseni civilizacijom i gradom. Uplaseni lepotom i Starog sajmista, tezinom koje je nosilo, nepotrebnim balastom, jer nisu mogli iskoristiti njegove sene i mrtve za "svoju stvar". Ti ljudi su pomrli zbog onoga sto su bili rodjenjem, a ne iz perverznog bunta da vaspostave neke sublesaste nove svetske poretke. Nepotreban balast, tamo preko reke. Treset...njihovoj deci i proleterskim prijateljima koji su ih do skora gledali kao nizu rasu uz kamerne tonove Lili Marleen u pozadini, nisu bile potrebne mrlje i breem nekih hiljada mrtvih komsija, jer je trebalo plasirati pricu o opstem pomirenju, skinulo se U sa kape u Zemunu i stavila "titovka", ono ispod je ostalo prazno i tupo...a kad su prosle prve godine pomirenja i krojenja podobnih istorijskih cinjenica, kad je Nedic i bulumenta postala opet lagano Main stream, opet nikoga nije interesovalo Staro sajmiste, jer je bilo mnogo vise od same gomile cigle i kamena. Opet nepotrebno i nezeljeno...novokomponovanoj deci komunista koja pokusala igrati demokratije 90-tih jer joj je salonski disidentizam postao dosadan, opet nije bilo interesantno, jer u njihovoj viziji demokratije vazna je bila akumulacija kapitala a ne omaz zrtvama i vanmaterijalnom. Neinteresantno i nenaplativo. Isti su u drugim dresovima i danas "neko i nesto", bitni, smesni i glupi. Po nas. Po sebe pametni izuzetno, shodno svojim mizernim intelektualnim kapacitetima. Na zalost ni kosmicka i bozija pravda ih ne dotice, jer ovde ni ona nema " domet" koliko je ovaj Balkan proklet...

Zato neka sledeca XX generacija moze samo da ocekuje postepeno i temeljno propadanje i urusavanje, moj dragi Gosn. Bobicu. Staro sajmiste ce ostati bast to sto mu ime kaze. Staro...a staro niko ne voli, sem ako nije vino.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 22:08 28.01.2015

Re: ...staro.

Dragi Gosn. Cohen, ja u to neću da verujem i nadam se ipak da će jednom da se taj užasni teret skine sa duše mojih normalnih sugrađana iako znam da su u manjini.
Dve godine sam uložio dok sam bio glavni arhitekta da učinim nešto od Starog sajmišta, neuspešno jer osim Željka Ožegovića tadanjeg predsednika opštine Novi Bgd nije bilo konkretnog odziva niotkud, svi su odobravali, podržavali i tapšali po ramenu ali nikakva akcija koju bih predlagao, ma kakva, nije mogla da se uradi.
Stideo sam se toga, nisam ni razumeo razloge i zato hoću da verujem da može da se do tog cilja stigne.
apostata apostata 22:33 28.01.2015

Re: ...staro.

max.cohen92


(...)

A onda je dosao rat i prokletstvo je isplivalo. Jedan narod je na tom mestu toliko zatrt i unisten, da i danas preostali zidovi nose cemer i bol u sebi. A neki "podobni" su u klimaksu svog poltronstva i idiotizma snishodljivo velicali svoje zlodelo kao potpuni trijumf. Prvi Juden frei grad Evrope. Preponosni...

(...)


Prvi Judenfrei grad u Evropi bio je Gelnhausen u Njemačkoj (1.XI '38.)
A prije BG kao Judenfrei proglašeni su Luksemburg i Estonija.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:41 29.01.2015

Re: ...staro.

Staro sajmište je izgrađeno za potrebe kontakata sa Evropom, mesto za komunikaciju sa svetom, za razmenu ideja, umeća, robe i dostignuća civilizacije, i kako je ko i dokle stigao, pokazivao je to ovde blizu reke Save u Beogradu.



samo cinični nacizam je mogao tako da izvrne namenu ... gos'n Đorđe, ja nisam takva idejna kritička cepidlaka, i očita je plemenita namera u Vašem motivu, pa uzimam slobodu da je prenesem svojim drugarima koji su u odboru za izgradnju muzeja.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:49 29.01.2015

Re: ...staro.

apostata

Prvi Judenfrei grad u Evropi bio je Gelnhausen u Njemačkoj (1.XI '38.)
A prije BG kao Judenfrei proglašeni su Luksemburg i Estonija.

gos'n Apo, zna li faktografija u kojoj meri su Srbi učestvovali u frei-vovanju BG-a od Judena, recimo, ako se pominju ljotićevci kao najsklonija nacistima formacija, a koliko je ljotićevaca moglo biti? u kojoj meri ima osnova - a nije da nismo slušali kroz 000-ite - kolektivno osuđivati Srbe za vođenje ovog logora? kada gledate sa današnje distance, ti isti koji su zagovarali kolektivnu osudu, nalaze se na strani ovih koji preče izgradnju muzeju, pošto su Srbi, Bože moj, najveći zločinci kraja 90-ih i nemaju moralno pravo da grade takav muzej.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:21 29.01.2015

Re: ...staro.

uh bre, Dorčolci, bračo, što ste se uneraspoložili... nije (baš) sve tako sivo. mi, ovako, manje živući a sarađujući sa Srbima danas, nekako smo stalno u čudu koliko je kod Srba danas ispoljen negativitet prema skoro svakom aspektu života? izuzetno čudno. to je iscrpljujući pristup. if optimism vanishes, the will for living, how can one hope to rebuild the life? i had always been questioning myself this question while growing from the ashes among our Jewish brethren, back in the '999.
milisav68 milisav68 12:11 29.01.2015

Re: ...staro.

Srđan Fuchs

gos'n Apo, zna li faktografija u kojoj meri su Srbi učestvovali u frei-vovanju BG-a od Judena, recimo, ako se pominju ljotićevci kao najsklonija nacistima formacija, a koliko je ljotićevaca moglo biti?

Srpski dobrovoljački korpus je formiran krajem oktobra 1941. i tada je brojao 2000 ljudi, da bi do kraja 1943. narastao do 9000. ljudi, i to je bio maksimalan broj koji su Nemci dozvolili, čak i posle insistiranja Nedića.

Nediću su dozvolili maksimum 5000 žandara.

E sad, tu postoje neke činjenice koje se veoma često prećutkuju, a to je teren koji su i jedni i drugi kontrolisali, kao i veliki broj izbeglica iz Slovenije, NDH, i Vojvodine na tom prostoru, gde je buktao ustanak, i gde su bile masovne odmazde zbog toga.

Takođe. dobar deo istočne i južne Srbije je bio pod kontrolom Bugara i Albanaca/muslimanske milicije.

Sve ovo ne znači da nije bilo Srba koji su učestvovali u progonu Jevreja, ali nam se mnogo toga tovari šakom i kapom - na osnovu današnje granice Srbije (kao i da je streljano mnogo komunista i Jevreja do formiranja Nedićevih i Ljotićevih vojski).
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:35 29.01.2015

kolektivna kazna

mene isto nervira kada se pripisuje celoj Srbiji krivica. moj deda, recimo, je bio oficir u pokretu otpora za skrivanje Jevreja u srpskim porodicima - smederevski okrug, bilo je više hiljada ljudi u mreži skrivanja, a raskrinkala je jedna ljotićevska fukara - u stvari ulizica, kao danas kada bi neko trčao k vlastima da tužaka da bi dobio neku sitnu povlasticu. neka je bilo 15 000 vojnika. to je 0.3% procenta u odnosu na celu populaciju. Srbi su danas upali u klopku prikrivanja pravnih zlodela Zapada za otimačinu Kosova 1999. - jednostavno, neko mora biti bad guy, pa pošto ne mogu gazde da budu bad guy, onda mora kalfa, svi đuture kalfe da budu bad guys. no, protiv toga morate naučiti da se borite glavom a ne srcem. loše emocije progutaš, i radiš ladnokrvno.


drugo, koncept je da u muzeju ne bude obuhvaćeno samo stradanje 1941-45. već celokupno stradanje, a tu se zadire ponovo u osetljivo tle 90-ih, pa kada pogledaš ko te je bombardovao tri puta u istom stoleću, pa čemu stremi zvanična država, pa mračna promena Zapada pred kraj 90-ih i početkom ovog veka... mnoštvo otežavajućih okolnosti ima. ali evo, hajde da se nadamo da će Britanci malo da se zauzmu - barem koliko i Jevreji, čisto da nas ne ometaju kolege, to je sve.
hajkula1 hajkula1 13:51 29.01.2015

Re: kolektivna kazna

Srđan Fuchs
...
ali evo, hajde da se nadamo da će Britanci malo da se zauzmu




Шта да ти кааажем, брате слатки...
Боље да нам више не помажу, зар не? А да није Изре, Јасеновац и још нека места уписали би у одмаралишта и ваздушне бање.
G.Cross G.Cross 21:44 28.01.2015

Pitanje

Djordje, bez ikakve zadnje namere, samo iz zelje da razumem...

Posle je stigao rat i sajmište je Gestapo pretvorio u prihvatni logor, pripremu za stratište, a pri kraju rata, 1944. godine, saveznici su logor bombadrovali i srušili znatan deo građevina


Nisam znao da su saveznici bombardovali logor.

Sta se desilo sa onima u logoru u toku saveznickog bombardovanja?

Mozda ja ne razumem tok tvog govorenja.
Ako je pitanje neodgovarajuce feel free to izbrisati ga.

EDIT: Mada vidim da je Max pre mene (dok sam pisao) postavio pitanje mnogo bolje od mene
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 21:50 28.01.2015

Re: Pitanje

Tvoje pitanje je ok, taj podatak sam pokupio iz nekih papira i proverio na Wikipediji i bilo je izginulih logoraša.

evo citata sa Wikipedije:
"Приликом бомбардовања Београда априла 1944, Сајмиште је директно погођено. Погинуло је између 80 и 120 логораша. Наредних недеља, затвореници су пребацивани у друге логоре, а 17. маја 1944, Немци предају управу логора полицијским снагама НДХ. Током наредних месеци, логораши су транспортовани у логор у Винковцима. 26. јула 1944, Сајмиште је званично напуштено."

i još:

"Београд су англо-америчке ваздушне снаге током Другог светског рата бомбардовале 11 пута. Инфраструктура у Беораду је бомбардована три пута у априлу, два пута у мају, по једном у јуну и јулу и четири пута у септембру 1944.[1][2][3] Најтеже жртве забележене су током априлског бомбардовања 16. и 17. априла 1944. године, што се поклопило са првим и другим даном православног Ускрса те године. Главна јединица у овој акцији била је америчка 15. ваздухопловна јединица, са базом у Фођи на југу Италије. Учествовало је 600 бомбардера, који су са 3.000-5.000 метара испуштали „тепих бомбе“. Противавионска одбрана није постојала.

Бомбардовање је настављено већим интензитетом 17. априла, када је погођен концентрациони логор Сајмиште. У логору је погинуло 60 логораша, а око 150 је рањено."
Neću ništa da brišem jer će se možda javiti neko sa komentarom koji će to bolje i tačnije da nam kaže i objasni.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:34 28.01.2015

Re: Pitanje

Možda ipak jednog dana, u ime života, neko shvati koliko je važno Staro sajmište.



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:03 29.01.2015

Re: Pitanje

shvata se. ljudi malo znaju - ljudi u Srbiji uopšte uzev malo čitaju ozbiljnu literaturu na žalost, ali sve više se širi to shvatanje. otkud to da se ova tematika nije više vodila u Titovo ili Miloševićevo doba, da nije ništa još ranije rađeno, da li je recimo rana b92 znala za ovu problematiku (tamo 1992. recimo)? u Tadićevo doba su zabranile ozbiljniji rad naše kolege (čiji očevi ili dedovi su verovatno operisali ovim dušegupkama) sa severa. kao, "ne možete vi kopati po istoriji, pa niste se još denacifikovali", u tom stilu. drugo, država je uzimala svojinu i svojih nemačkih građana, pa se i to mora uzeti u širi pogled planiranja. uglavnom, izgradnja muzeja nije pitanje kulturnog, već drugog, opakijeg karaktera.

i inače, holokaust je vrlo teška problematika, jer u njoj ima toliko materijala za intelektualnu jarost, pa onda kada pogledate ko vam otežava u današnjici život. ta tematika nije za površne svesti - ponekada ti dođe da uzmeš mašinku, uđeš u priču, izrokaš gamad i oslobodiš logoraše?! prosto nije jasno s kakvom olakošću su nacisti privodili te ljude?! uh.
hajkula1 hajkula1 10:35 29.01.2015

Re: Pitanje

Evo sa čime treba da se suočimo




Subota 02.04.2011. 14:51
Jutarnji list A
Špigl: Najviše Jevreja ubijeno u Jugoslaviji

Na prostoru bivše Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata ubijeno je 95 odsto Jevreja koji su prema popisu stanovništva iz 1931. živeli na tom području, tvrdi nemački nedeljnik "Špigl".
Jugoslavija pobila više Jevreja nego nacistička Nemačka, tvrdi "Špigl"


Pisanje tog nedeljnika doveo je u sumnji mladi hrvatski istoričar Tvrtko Jakovina koji je za "Jutarnji list" izjavio da je taj procent prevelik jer nije čuo za podatak da je najveći procenat Jevreja stradao u Kraljevini Jugoslaviji.

Bez navođenja izvora svojih podataka, "Špigl" tvrdi da je 1931. godine u Jugoslaviji, koja je tada bila kraljevina, živelo 70.000 Jevreja i da ih je u holokaustu pobijeno 66.500, odnosno da je samo 3.500 uspelo da preživeti rat.


List piše da je na području Jugoslavije pobijen najveći procent Jevreja jer je u Poljskoj ubijeno 80 odsto, u nemačkom Rajhu 33 odsto, Austriji 32 odsto, Italiji 14 odsto, Čehoslovačkoj 40 odsto...

Ove podatke "Špigl" je objavio u okviru priče o 50 godina od početka jerusalimskog suđenja potpukovniku Adolfu Ajhmanu (Eićmann), glavnom organizatoru sprovođenja holokausta.

"Taj procent ubijenih mi je malo prevelik. Poznato je da je u Hrvatskoj ubijeno između 80 i 85 odsto Jevreja, ali nikad nisam čuo za podatak da je u Jugoslaviji, od svih evropskih zemalja, ubijen najveći procent jevreja u Drugom svetskom ratu", rekao je Jakovina.

I drugi istoričari izrazili su sumnju prema podacima jer tvrde da je pre početka Drugog svetskog rata na području Kraljevine Jugoslavije živelo više Jevreja - oko 77.000. Od toga je domicilnih bilo oko 75.000 i otprilike 2.000 onih koji su nakon 1939. prebegli u Jugoslaviju.

Prema dostupnim podacima, preživelo je oko 16.000.
To bi praktično značilo da je rat preživelo oko 20 odsto Jevreja u odnosu na broj koji je živeo u Jugoslaviji pre Drugog svetskog rata.

Prema tvrdnjama istoričara Jase Romana u publikaciji "Jevreji u Jugoslaviji 1941 - 1945" na području Nezavisne Države Hrvatske živelo je oko 39.000 Jevreja. Ustaše su ubijanje Jevreja počele odmah po uspostavljanju NDH, ali je masovno istrebljenje počelo u julu 1941, a relevantni podaci govore da ih je tokom rata ubijeno oko 32.000.


"Srbija očišćena od Jevreja"

Holokaust u Hrvatskoj vršile su ustaše, uz određenu asistenciju Nemaca, a osim u Jasenovcu, velik broj Jevreja stradao je i u Jadovnom.


"Jutarnji list" piše da je u Nedićevoj Srbiji pobijeno oko 15.000 Jevreja, od toga 12.500 domicilnih i da je nemački komandant Turnet Lohor u Berlin 1942. javio da je "Srbija jedina zemlja u kojoj je pitanje Jevreja i *Cigana rešeno".



*Ne znam da li *Cigana, ima u tom originalnom dokumentu u toj rečenici ili su dopisani?



looping looping 11:03 29.01.2015

Re: Pitanje

Evo sa čime treba da se suočimo


Ko da se suoči? Mi, ustaše i nedićevci?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:42 29.01.2015

Re: Pitanje

ma, mi treba da se suočimo s opštom tendencijom revizije i menjanja istorije, i da se u ovom budućem muzeju dopusti nezavisan istraživački rad.
looping looping 13:05 29.01.2015

Re: Pitanje

Srđan Fuchs
ma, mi treba da se suočimo s opštom tendencijom revizije i menjanja istorije, i da se u ovom budućem muzeju dopusti nezavisan istraživački rad.

Možda, ako se razvijemo u državu kao što je Švedska recimo i budemo na njihovoj strani. Do tada samo možemo da gunđamo ili klimamo glavom ovima što revidiraju. A revidiraće i ruse nesumnjivo, propagandom. Link.
Što nama lično i nije bitno ali ako mogu njih verovatno da mogu i nas.
hajkula1 hajkula1 13:53 29.01.2015

Re: Pitanje

Srđan Fuchs
ma, mi treba da se suočimo s opštom tendencijom revizije i menjanja istorije






hajkula1 hajkula1 13:57 29.01.2015

Re: Pitanje

looping
Srđan Fuchs
ma, mi treba da se suočimo s opštom tendencijom revizije i menjanja istorije, i da se u ovom budućem muzeju dopusti nezavisan istraživački rad.

Možda, ako se razvijemo u državu kao što je Švedska recimo i budemo na njihovoj strani. Do tada samo možemo da gunđamo ili klimamo glavom ovima što revidiraju. A revidiraće i ruse nesumnjivo, propagandom. Link.
Što nama lično i nije bitno ali ako mogu njih verovatno da mogu i nas.



Пази кад ревидују, сада, поред свих технолошких достигнућа. Шта су тек све радили раније, како су подметали "доказе", фалсификовали историју?

looping looping 14:11 29.01.2015

Re: Pitanje

Пази кад ревидују, сада, поред свих технолошких достигнућа. Шта су тек све радили раније, како су подметали "доказе", фалсификовали историју?

Nije toliko stvar u dokazima koliko u propagandi. Uglavnom ljudi čitaju novine, ne proveravaju činjenice i na tome ostaje, napadnu se Irak, Srbija i šta ti ja znam.
Novinari formiraju većinsko mišljenje bez obzira na dokaze.
Dokazima se bave neki čudni likovi, kojima niko ne veruje osim ako to ne potvrde novinari.
emsiemsi emsiemsi 15:39 29.01.2015

Re: Pitanje

hajkula1
Evo sa čime treba da se suočimo




Subota 02.04.2011. 14:51
Jutarnji list A
Špigl: Najviše Jevreja ubijeno u Jugoslaviji

Na prostoru bivše Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata ubijeno je 95 odsto Jevreja koji su prema popisu stanovništva iz 1931. živeli na tom području, tvrdi nemački nedeljnik "Špigl".
Jugoslavija pobila više Jevreja nego nacistička Nemačka, tvrdi "Špigl"


Pisanje tog nedeljnika doveo je u sumnji mladi hrvatski istoričar Tvrtko Jakovina koji je za "Jutarnji list" izjavio da je taj procent prevelik jer nije čuo za podatak da je najveći procenat Jevreja stradao u Kraljevini Jugoslaviji.

Bez navođenja izvora svojih podataka, "Špigl" tvrdi da je 1931. godine u Jugoslaviji, koja je tada bila kraljevina, živelo 70.000 Jevreja i da ih je u holokaustu pobijeno 66.500, odnosno da je samo 3.500 uspelo da preživeti rat.


List piše da je na području Jugoslavije pobijen najveći procent Jevreja jer je u Poljskoj ubijeno 80 odsto, u nemačkom Rajhu 33 odsto, Austriji 32 odsto, Italiji 14 odsto, Čehoslovačkoj 40 odsto...

Ove podatke "Špigl" je objavio u okviru priče o 50 godina od početka jerusalimskog suđenja potpukovniku Adolfu Ajhmanu (Eićmann), glavnom organizatoru sprovođenja holokausta.

"Taj procent ubijenih mi je malo prevelik. Poznato je da je u Hrvatskoj ubijeno između 80 i 85 odsto Jevreja, ali nikad nisam čuo za podatak da je u Jugoslaviji, od svih evropskih zemalja, ubijen najveći procent jevreja u Drugom svetskom ratu", rekao je Jakovina.

I drugi istoričari izrazili su sumnju prema podacima jer tvrde da je pre početka Drugog svetskog rata na području Kraljevine Jugoslavije živelo više Jevreja - oko 77.000. Od toga je domicilnih bilo oko 75.000 i otprilike 2.000 onih koji su nakon 1939. prebegli u Jugoslaviju.

Prema dostupnim podacima, preživelo je oko 16.000.
To bi praktično značilo da je rat preživelo oko 20 odsto Jevreja u odnosu na broj koji je živeo u Jugoslaviji pre Drugog svetskog rata.

Prema tvrdnjama istoričara Jase Romana u publikaciji "Jevreji u Jugoslaviji 1941 - 1945" na području Nezavisne Države Hrvatske živelo je oko 39.000 Jevreja. Ustaše su ubijanje Jevreja počele odmah po uspostavljanju NDH, ali je masovno istrebljenje počelo u julu 1941, a relevantni podaci govore da ih je tokom rata ubijeno oko 32.000.


"Srbija očišćena od Jevreja"

Holokaust u Hrvatskoj vršile su ustaše, uz određenu asistenciju Nemaca, a osim u Jasenovcu, velik broj Jevreja stradao je i u Jadovnom.


"Jutarnji list" piše da je u Nedićevoj Srbiji pobijeno oko 15.000 Jevreja, od toga 12.500 domicilnih i da je nemački komandant Turnet Lohor u Berlin 1942. javio da je "Srbija jedina zemlja u kojoj je pitanje Jevreja i *Cigana rešeno".



*Ne znam da li *Cigana, ima u tom originalnom dokumentu u toj rečenici ili su dopisani?




Усташка посла !
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:14 29.01.2015

Re: Pitanje

looping

Što nama lično i nije bitno ali ako mogu njih verovatno da mogu i nas.


gde nije, pa zar ne primećuješ kako se navija polako na stranu rusije: ako pogledaš samo ovde, na uzorku bloga, koliko su ljudi pro-ruski nastrojeni, još je to neki narod koji i čita ponešto mimo tvitera, a zamisli tek šta misli narod iz unutrašnjosti, kurir, alo, svedok, informer konzumenti?! da stvar bude gora, to je okej pošto je 80 odsto populacije je za to... da li je to pametno, ne znam? premda, možda Srbi nisu ni sposobni za demokratiju, možda nam je neophodno da nad nama bude jak vođa, koji će odlučivati sve za nas i koga ćemo obožavati, poput Tita ili Putina? čak i Beograd plače za Putinom. pazi, rusi ovde rasturaju a ni ne plaćaju nikakav marketing?!
looping looping 17:56 29.01.2015

Re: Pitanje

gde nije, pa zar ne primećuješ kako se navija polako na stranu rusije:

Za Rusiju se ne navija jer Rusija ni sa kim nije ušla u fajt. Strateški i krajnji cilj NATO je Rusija. Rusija je relativno pasivna i uglavnom radi na svojoj odbrani.
Niko nije za Rusiju kao takvu već su ljudi protiv "okupatora". Ne samo srbi već i mnogi hrvati recimo. Link.
Kad Rusija bude nekoga stvarno ugrožavala onda možemo o tome da diskutujemo.
predatortz predatortz 18:12 29.01.2015

Re: Pitanje

Rusija je relativno pasivna i uglavnom radi na svojoj odbrani.


I zbog toga je nepouzdan saveznik. Zbog ruske pasivnosti, Srbi treba da debelo razmisle o promeni saveznika.
Uzmi za primer Nemačku. Svi njeni saveznici u zločinima tokom WWII su ekspresno primljeni u EU. Nas sada, zbog nemačkog patronata, postrojava Hrvatska. Ljudske mizerije tipa Ruže i Kolinde se iživljavaju nad malobrojnim Srbima u Hrvatskoj.
Rusi su nas devedesetih prodali za sitan ćar, podršku oko Kosova su debelo naplatili NIS-om.
Jebe se Rusima za nas, a mi bi trebali da uključimo mozak i radimo ono što mali narodi moraju da rade:

Da gledamo kako da opstanemo!
looping looping 18:22 29.01.2015

Re: Pitanje

predatortz
Rusija je relativno pasivna i uglavnom radi na svojoj odbrani.


I zbog toga je nepouzdan saveznik. Zbog ruske pasivnosti, Srbi treba da debelo razmisle o promeni saveznika.
Uzmi za primer Nemačku. Svi njeni saveznici u zločinima tokom WWII su ekspresno primljeni u EU. Nas sada, zbog nemačkog patronata, postrojava Hrvatska. Ljudske mizerije tipa Ruže i Kolinde se iživljavaju nad malobrojnim Srbima u Hrvatskoj.
Rusi su nas devedesetih prodali za sitan ćar, podršku oko Kosova su debelo naplatili NIS-om.
Jebe se rusima za nas, a mi bi trebali da uključimo mozak i radimo ono što mali narodi moraju da rade:

Da gledamo kako da opstanemo!

To je tačno ali je teško u moralnom smislu a srbima je naravno uvek stalo do morala (vidi pod WWII). I radije bi žrtvovali pola srpskog naroda nego da budemo na pogrešnoj strani, za razliku od većine naših komšija (potpisnika trojnog pakta recimo).
I na kraju svi to ispoštuju tako što nas nazovu fašistima. Ma, gori od fašista!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:33 29.01.2015

Re: Pitanje

predatortz


I zbog toga je nepouzdan saveznik. Zbog ruske pasivnosti, Srbi treba da debelo razmisle o promeni saveznika.
Uzmi za primer Nemačku. Svi njeni saveznici u zločinima tokom WWII su ekspresno primljeni u EU. Nas sada, zbog nemačkog patronata, postrojava Hrvatska. Ljudske mizerije tipa Ruže i Kolinde se iživljavaju nad malobrojnim Srbima u Hrvatskoj.
Rusi su nas devedesetih prodali za sitan ćar, podršku oko Kosova su debelo naplatili NIS-om.
Jebe se rusima za nas, a mi bi trebali da uključimo mozak i radimo ono što mali narodi moraju da rade:

Da gledamo kako da opstanemo!


naravno da je opstanak, i lagano jačanje finansija, armije kao samoodbrambenog kapaciteta, privrede, jedini i i prevashodni cilj. ovi ljudi i sada imaju interes da im mi budemo na liniji multipol cepanja - njima sve, cela sfera uticaja, a nama cepanje, pogibija ljudi, uništenje povesnih obeležja, devastacija ekonomije, dovođenje u poziciju ekonomske podređenosti... koliko naivan treba biti pa odbijati uvid da je i rusija totalna i imperijalna u svojim stavovima? no, drago mi je da u vojsci ima ljudi koji razmišljaju kao Ti i nadam se da će ih biti sve više, kao i u drugim državnim institucijama.
predatortz predatortz 18:34 29.01.2015

Re: Pitanje

To je tačno ali je teško u moralnom smislu a srbima je naravno uvek stalo do morala (vidi pod WWII). I radije bi žrtvovali pola srpskog naroda nego da budemo na pogrešnoj strani, za razliku od većine naših komšija (potpisnika trojnog pakta recimo).


Da. Žrtvovali smo srpski narod i dobili nakaradnu ideologiju za nagradu. Moralne vrednosti koje su rukovodile srpskog seljaka, temelj srpske države, su nestale u prvim poratnim godinama. Služili smo onim koji su nas klali i palili. Oni su nam pisali ustave, krojili unutrašnje granice, delili Srbiju kao da im je dedovina. Posle nas šutnuše kao šugavo kuče. Gaze nam, zatiru, vređaju narod - a mi im se izvinjavamo.

Da li smo moralni, ili smo, prosto, glupi?
looping looping 18:43 29.01.2015

Re: Pitanje

predatortz
To je tačno ali je teško u moralnom smislu a srbima je naravno uvek stalo do morala (vidi pod WWII). I radije bi žrtvovali pola srpskog naroda nego da budemo na pogrešnoj strani, za razliku od većine naših komšija (potpisnika trojnog pakta recimo).


Da. Žrtvovali smo srpski narod i dobili nakaradnu ideologiju za nagradu. Moralne vrednosti koje su rukovodile srpskog seljaka, temelj srpske države, su nestale u prvim poratnim godinama. Služili smo onim koji su nas klali i palili. Oni su nam pisali ustave, krojili unutrašnje granice, delili Srbiju kao da im je dedovina. Posle nas šutnuše kao šugavo kuče. Gaze nam, zatiru, vređaju narod - a mi im se izvinjavamo.

Da li smo moralni, ili smo, prosto, glupi?

Jedno izgleda ne ide bez drugog.

Vreme je za promenu taktike u svakom slučaju. Kakvi crni rusi. Kada budu najjači onda trebamo da smo uz njih.
Sepulturero Sepulturero 19:17 29.01.2015

Re: Pitanje

predatortz
Rusija je relativno pasivna i uglavnom radi na svojoj odbrani.


I zbog toga je nepouzdan saveznik. Zbog ruske pasivnosti, Srbi treba da debelo razmisle o promeni saveznika.
Uzmi za primer Nemačku. Svi njeni saveznici u zločinima tokom WWII su ekspresno primljeni u EU. Nas sada, zbog nemačkog patronata, postrojava Hrvatska. Ljudske mizerije tipa Ruže i Kolinde se iživljavaju nad malobrojnim Srbima u Hrvatskoj.
Rusi su nas devedesetih prodali za sitan ćar, podršku oko Kosova su debelo naplatili NIS-om.
Jebe se Rusima za nas, a mi bi trebali da uključimo mozak i radimo ono što mali narodi moraju da rade:

Da gledamo kako da opstanemo!


Руси су деведесетих година имали своје проблеме. То под један, а под два, шта би по твом мишљењу још требало да урадимо па да се још више увучемо у д... Американцима и Немцима?
predatortz predatortz 19:25 29.01.2015

Re: Pitanje


Руси су деведесетих година имали своје проблеме.


Rusi uvek imaju neke svoje probleme.

То под један, а под два, шта би по твом мишљењу још требало да урадимо па да се још више увучемо у д... Американцима и Немцима?


Da, bez uvijanja, zatražimo prijem u NATO.
Sve drugo je ono što priželjkuju naši neprijatelji.
Znam, '99. , sve znam. I mene su tresli '95., znam sve.
Ali sam svestan i realnosti, mogućnosti, okruženja, rizika...
Kao što sam svestan i toga da Rusi ne bi odrali dupe da nam pomognu.
Nismo mi Sirija
Niti vidim spas u svetu kojem će dominirati Putin, Kina, Indija, Iran i Turska...
predatortz predatortz 20:24 29.01.2015

Re: Pitanje

no, drago mi je da u vojsci ima ljudi koji razmišljaju kao Ti i nadam se da će ih biti sve više, kao i u drugim državnim institucijama.


Srki, neke stvari si malo pomešao. ja nisam ni u vojsci, ni u državnim institucijama. Već dugo sam u uzburkanom moru privatnog biznisa u zemlji nam Srbiji.
emsiemsi emsiemsi 22:01 29.01.2015

Re: Pitanje

predatortz
Rusija je relativno pasivna i uglavnom radi na svojoj odbrani.


I zbog toga je nepouzdan saveznik. Zbog ruske pasivnosti, Srbi treba da debelo razmisle o promeni saveznika.
Uzmi za primer Nemačku. Svi njeni saveznici u zločinima tokom WWII su ekspresno primljeni u EU. Nas sada, zbog nemačkog patronata, postrojava Hrvatska. Ljudske mizerije tipa Ruže i Kolinde se iživljavaju nad malobrojnim Srbima u Hrvatskoj.
Rusi su nas devedesetih prodali za sitan ćar, podršku oko Kosova su debelo naplatili NIS-om.
Jebe se Rusima za nas, a mi bi trebali da uključimo mozak i radimo ono što mali narodi moraju da rade:

Da gledamo kako da opstanemo!

Глупости !
hajkula1 hajkula1 23:40 29.01.2015

Re: Pitanje

predatortz
Rusija je relativno pasivna i uglavnom radi na svojoj odbrani.


I zbog toga je nepouzdan saveznik. Zbog ruske pasivnosti, Srbi treba da debelo razmisle o promeni saveznika.
Uzmi za primer Nemačku. Svi njeni saveznici u zločinima tokom WWII su ekspresno primljeni u EU. Nas sada, zbog nemačkog patronata, postrojava Hrvatska. Ljudske mizerije tipa Ruže i Kolinde se iživljavaju nad malobrojnim Srbima u Hrvatskoj.
Rusi su nas devedesetih prodali za sitan ćar, podršku oko Kosova su debelo naplatili NIS-om.
Jebe se Rusima za nas, a mi bi trebali da uključimo mozak i radimo ono što mali narodi moraju da rade:

Da gledamo kako da opstanemo!



Oćeš opet da ti linkujem Đinđićev intervju u Banjaluci?

Svesna sam toga, da ne daj bože da nas Rusi brane a u mislima mi je Sirija...

Kako god se okrenemo, du.e nam pozadi.

Nama su najveći problem domaći hohštapleri, lopuže i gmazovi.



Gledala sam večeras dokumentarac o Ratku Mladiću. I lepo pokazuju Muzej holokausta u SAD, pa kažu da se skuplja materijal, dokumentacija o Ratku Mladiću za postavku...
Eno, Jasenovac veselo turističko mesto... Sve češće se čuje u Hrvatskoj, da su u Jasenovcu žrtve koje su komunisti pobili u Blajburgu i slično... Jedino se Izraelci bune, inače ko zna šta bi još ispalo.

Falsifikovanje istorije.
predatortz predatortz 09:09 30.01.2015

Re: Pitanje


Глупости !


Budi ljubazan, pa obrazloži. Koji deo onoga što sam napisao nije tačan i zbog čega?
Ovako, dovodiš sebe u smešnu poziciju čoveka koji vređa tuđe stavove, a ne nudi kontraargumente. To deluje infantilno.
predatortz predatortz 09:20 30.01.2015

Re: Pitanje

Oćeš opet da ti linkujem Đinđićev intervju u Banjaluci?


Slušao sam ga više puta.

Svesna sam toga, da ne daj bože da nas Rusi brane a u mislima mi je Sirija...


Što? Prošli put su nam poslali deset pijanih 'kozaka' da arlauču na mostovima. Mislim da se NATO oladio od straha. Potom, poslali su jedinicu iz Ugljevika na aerodrom u Prištini. Onda su rekli da nemaju love da je izdržavaju, pa su se povukli.


Gledala sam večeras dokumentarac o Ratku Mladiću. I lepo pokazuju Muzej holokausta u SAD, pa kažu da se skuplja materijal, dokumentacija o Ratku Mladiću za postavku...


Znam. U tom muzeju nikad neće biti postavka o Oluji, o vađenju organa Srbima na Kosovu. Zašto? Ne rade protiv saveznika.

O tome ja pričam... Mali smo narod, narod između čekića i nakovnja. Za takav narod ponos je luksuz, a težnja za ispravljanjem svetskih nepravdi je patološko stanje uma.

Da li sam ponosan na ovo što predlažem? Nisam! Nimalo.
Ali se pitam koliko u meni ima tog ruskog identiteta? Želje da živim kao Rus? Šta su to ruske vrednosti? Da li su mi bliže te BRIKsove, ili ove evropske vrednosti?
Odrasto na rok kulturi, plavook, smeđokos, nisam kosook, nisam brazilski preplanuo... Ne pijem litre votke jer to slovenska duša ište od mene. Štedim u evrima, vozim francuski automobil...
Mislim da me ove činjenice jasno određuju, odnosno govore mi kom skupu pripadam.
looping looping 10:12 30.01.2015

Re: Pitanje

predatortz

Глупости !


Budi ljubazan, pa obrazloži. Koji deo onoga što sam napisao nije tačan i zbog čega?
Ovako, dovodiš sebe u smešnu poziciju čoveka koji vređa tuđe stavove, a ne nudi kontraargumente. To deluje infantilno.

Ma ne obraćaj pažnju. Eno i na Gistro FM 500 blogu komentariše "Gluposti!".Link.
Mora da mu je ušao virus koji automatski izbacuje taj komentar po blogovima.
looping looping 10:19 30.01.2015

Re: Pitanje

Znam. U tom muzeju nikad neće biti postavka o Oluji, o vađenju organa Srbima na Kosovu. Zašto? Ne rade protiv saveznika.

O tome ja pričam... Mali smo narod, narod između čekića i nakovnja. Za takav narod ponos je luksuz, a težnja za ispravljanjem svetskih nepravdi je patološko stanje uma.

Da li sam ponosan na ovo što predlažem? Nisam! Nimalo.
Ali se pitam koliko u meni ima tog ruskog identiteta? Želje da živim kao Rus? Šta su to ruske vrednosti? Da li su mi bliže te BRIKsove, ili ove evropske vrednosti?
Odrasto na rok kulturi, plavook, smeđokos, nisam kosook, nisam brazilski preplanuo... Ne pijem litre votke jer to slovenska duša ište od mene. Štedim u evrima, vozim francuski automobil...
Mislim da me ove činjenice jasno određuju, odnosno govore mi kom skupu pripadam.

Teška srca moram da se složim.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:13 30.01.2015

Re: Pitanje

predatortz


Srki, neke stvari si malo pomešao. ja nisam ni u vojsci, ni u državnim institucijama. Već dugo sam u uzburkanom moru privatnog biznisa u zemlji nam Srbiji.


kažu - jednom u Brigadi, uvek u Brigadi.

ovo nema šta. Srbi moraju da pobede sebe, svoja osećanja, osećanja poniženosti, pa svi ti marksisti kojima je srce iskreno sa Rusijom, dakle težak i skoro nezamisliv put, kako sada stvari izgledaju.
hajkula1 hajkula1 19:41 30.01.2015

Re: Pitanje

looping
Evo sa čime treba da se suočimo


Ko da se suoči? Mi, ustaše i nedićevci?


hajkula1 hajkula1 23:09 30.01.2015

Re: Pitanje

predatortz

Ali se pitam koliko u meni ima tog ruskog identiteta? Želje da živim kao Rus? Šta su to ruske vrednosti? Da li su mi bliže te BRIKsove, ili ove evropske vrednosti?
Odrasto na rok kulturi, plavook, smeđokos, nisam kosook, nisam brazilski preplanuo... Ne pijem litre votke jer to slovenska duša ište od mene. Štedim u evrima, vozim francuski automobil...
Mislim da me ove činjenice jasno određuju, odnosno govore mi kom skupu pripadam.



Prolupao si Kako mladost u farmerkama da zaboraviš?

E, predattorz...



(Misli se na duhovne vrednosti.)



predatortz predatortz 11:07 02.02.2015

Re: Pitanje


Prolupao si Kako mladost u farmerkama da zaboraviš?


Može biti. Samo, mislim da se ovde radi o hipokriziji kod dobrog dela našeg naroda. Svi bi u Dojčland, svi bi švedski standard, svi bi penziju u evrima, svi bi da voze mečku, niko neće Ladu, svi bi slobodu da laju, pišu, putuju... A sa druge strane - puna usta Rusije i ruske duhovnosti.

Izvinite, ja tamo neke duhovnosti, bar srodne sa ovom mojom - ne vidim.
Vidim imperiju koja se ponovo uzdiže iz gliba, vidim tajkune koji njom vladaju, vidim autokratu na čelu te velike i meni drage zemlje, vidim da seli moć sa funkcije na funkciju, vidim da ljudi gledaju svoj interes...
I ne bih bio rad da se podleđujem za sve to.
49 41 49 41 03:13 29.01.2015

Sramota!

Ostao bez reci.

Udruzila se lenjost, politikanstvo, siromastvo.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 10:05 30.01.2015

ajde na temu ...

Dobri komentari oko pozicije Srbije u svetu, odnosi sa Rusima i onim drugima i nepravdama koje su ovom narodu naneti ... ipak ostaje nekoliko decenija zapušten ostatak logora na Starom sajmištu i nevoljnost da se obeleži to mesto i užas koji se tu dogodio ... u Beogradu ... ako se obećanje gradonačelnika ostvari ovog puta onda i komnetari dobijaju sasvim novu dimenziju, onda na njih imamo pravo i onda se ne mogu poricati i relativizovati ...
predatortz predatortz 10:09 30.01.2015

Re: ajde na temu ...

Đorđe Bobić
Dobri komentari oko pozicije Srbije u svetu, odnosi sa Rusima i onim drugima i nepravdama koje su ovom narodu naneti ... ipak ostaje nekoliko decenija zapušten ostatak logora na Starom sajmištu i nevoljnost da se obeleži to mesto i užas koji se tu dogodio ... u Beogradu ...


Mislim da su te dve teme, mada na prvi pogled ne izgleda tako, jako povezane.
Mi se, kao, zalažemo za neke vrednosti, mi smo ponosni na svoje žrtve, stradanja, odricanja... Ponosimo se svojom ispravnošću. Duboko verujemo u to da smo superiorniji od drugih.

A kako to sprovodimo u delo, koliko nam je zaista stalo do stvari zbog kojih se busamo u prsa junačka - govori, između ostalog, i Sajmište.

Nemar spram svega i pusta forma bez suštine!
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 10:25 30.01.2015

Re: ajde na temu ...

Lepo si ovo rekao ... tu jeste suština ... kuća se od krova ne gradi !
vera.nolan2 vera.nolan2 11:57 30.01.2015

kad svane dan



jednostavno, ne razumem ! Zašto ?! Zašto je Sajmište KUĆA ZABORAVA
umesto KUĆA SEĆANJA !?
vojkan_50.stanic vojkan_50.stanic 05:11 31.01.2015

Opet sam prošao pored Starog sajmišta

"Ako se to dogodi, a nadam se da hoće, ima nade da Beograđani ne skreću pogled ustranu kad ovuda prolaze". Ovom rečenicom se završava lep i angažovani tekst o Starom sajmištu kao mestu ljudskog stradanja s nadom da ne ode u zaborav.
Znam šta simbolizuje Staro sajmište u svesti ljudi i njihovom istorijskom pamćenju, ili bi tako trebalo da bude, jer se to od njih očekuje. Ja ga, međutim, doživljavam i kroz sadašnjost, jer ono je sve ove godine živelo svoj život stvarajući nove simbole. Nije postalo memorijalni kompleks, ali je činilo deo novog života. I zato kad ovuda prođem ja se setim velikog srpskog slikara Miluna Mitrovića (1922-2010), njegovog ateljea u središnjoj kuli Starog sajmišta i jednog lepog poznanstva sa meni dragom devojkom.
Priča koja će ovo povezati dogodila se u leto 1996. godine. S Milunom i njegovom suprugom me je upoznao moj dobar drug. Posetili smo atelje i ja sam uživao u njegovom ambijentu ispunjenom slikama i mirisom boja, prijatnom i zanimljivom razgovoru i razgledanju. Bilo je tu puno Milunovih ulja i pastela. Kada sam rekao Milunu da je moj otac slikar i pozorišni scenograf on se obradovao i kazao mi da ga zna. Dalji razgovor se odvijao u stilu "kako je svet mali". Milun mi je sa velikim zadovoljstvom pokazivao svoja dela i pričao mi o njima. Na kraju smo izrazili želju da nastavimo da se viđamo.
Nekoliko dana pre ovoga, šetali smo meni draga devojka, moj dobar drug i ja. Bili smo lepo raspoloženi. Ubrzo sam primetio da se moj drug dopada devojci, kao i ona njemu i da se dalji razgovor odvija između njih dvoje, dajući našoj šetnji sasvim drugu i za mene neočekivanu dimenziju. U toj situaciji ja sam upijao svaku njenu reč tražeći nekakvu šansu za sebe. I ona se ukazala… devojka je volela slikarstvo. Odmah narednog dana sam joj ponudio da odemo u slikarski atelje mog prijatelja. Ona se obradovala i prihvatila je moj predlog.
Dok smo se polako šetajući približavali ateljeu pričao sam joj o Milunu i njegovim slikama, o svom ocu i pozorištu, a devojka me je sa divljenjem slušala. Milunu sam je predstavio kao svoju koleginicu i ljubitelja slikarstva. Vrhunac njenog zadovoljstva je bio kada joj je Milun pokazivao svoje slike. Tom prilikom je, neočekivano za mene, kupila jednu skupu sliku ("Moravica", ulje na platnu).
Tog dana desilo se puno lepih stvari koje su me učinile srećnim i kojih se uvek rado sećam. Odveo sam devojku u Milunov atelje učinivši joj veliko zadovoljstvo, posetio sam drage prijatelje Miluna i njegovu suprugu, oni su prodali jednu sliku, ja sam dobio jednu na poklon (Mrtva priroda, ulje na platnu), a devojka je postala moja devojka.
I tako… život neprekidno stvara simbole.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana