Umetnost| Život

Branko M., neukrotiva reč

gordanac RSS / 29.01.2015. u 08:46

10411279_10204531236013212_6054050087651260816_n.jpg?oh=59a1a62c80e26e37166c9862a9b392b8&oe=556AD646&__gda__=1432516115_60a751606e1ff89b9d4b9b517eb3f28b29.01.1934., rođen je Branko Miljković, Pesnik, Čovek koji je živeo metafore, Pesma koja je živela čoveka, jedan od najvećih pesnika našeg jezika, jedan od onih Pesnika o kojima se skoro samo ćutalo i koji je baš tom tišinom uspeo da dopre do mnogih od nas, jedan od onih Pesnika koji je svojom poetikom učinio da se mi, njegovi poklonici i poštovaoci osećamo kao članovi kakvog "tajnog, zavereničkog kluba" koji se prepoznaju retkim citiranjem njegovih stihova i nemuštim deljenjem njegovih neukrotivih reči.

Branko Miljković, izabrane pesme i spisi. 

 Septembra 1960 dao je intervju za NIN, čije fragmente prenosim

AJNŠTAJN SE MOŽE PREPEVATI

 

N: Ko je naš najveći savremeni pesnik?

BM:Nesumnjivo Vasko Popa

 

N: Postoji li za Vas poetska formula sveta? Ako postoji recite je.

BM:Sve istinsk eformule sveta su poetske. Često buljim u Ajnštajnove formule i verujem da se i one mogu prepevati.Savremena fizika bi mogla da uzme za epigraf Bodlerov stih: "Čovekov put vodi kroz šumu simbola". Moja formula:"Reči su moćni okvir sveta.Sve što se dešava, dešava se na području jezika i simbola, bilo da se radi o atomima ili zvezdama."

 

N: Ima li pesnika koji pišu onako kako biste vi želeli da pišete?

BM:Ne. Treba sve drukčije i ponovo reći.Poeziju treba pročistiti. Nema pesnika koga ne bih ispravio. Ono što mi kod najvećeg broja pesnika smeta je nedovoljna sažetost. Vaska Popu , pored ostalog, cenim upravo zbog te sažetosti. Samo ono što je sažeto, ne može se nanovo opevati.

N: Da li je poezija "neprekidna svežina sveta"?

BM:Usvajam valerijevsku definiciju :"Poezija je patetika uma"

..............................

N :Kakve su Vaše veze sa nadrealizmom?

BM:Rodbinske. Sebe smatram unukom nadrealista.Pokušavam u svom pesničkom postupku izmirim simbolističku i nadrealističku poetiku.

...............................

N: Ako biste morali da budete lišeni svih reči sem jedne, koju biste reč odabrali?

BM:Odabrao bih jednu prejaku reš, kadru da iz sebe ponovo stvori čitav rečnik. Vatra. Vatra priprema pticu. Ptica je poklon za nebo

... ...............................

N: Šta Vas je, koji momenat iz života okrenuo ka poeziji?

BM:Rano osećanje nemoći pred sveto, nagnalo me je u poeziju. Čovek zagledan u svet ima pred sobom dve alternative: ili da oseti svoju ništavnost ili da se divi. Divljenje vas izjednačuje sa onim čemu se divimo. Poeziju sam počeo da pišem iz straha.

...............................

N: Mislite li da će čovekov prodor u kosmos naći odjeka u poeziji?

BM:Verovatno. Samo pesnici su još uvek pod utiskom Ikarovog leta

................................

N: Koja umetnost je za Vas, najveća?

BM:Igra na trapezu.

N: Šta mislite o budućnosti poezije?

BM:Sve što je ljudsko ima svoju budućnost.Budućnost poezije je budućnost čoveka. O propasti poezije govore oni koji se plaše progresa.

*******************

A upitan o Majakovskom, Branko Miljković je podelio sa nama još "neukrotivih reči": ..."Majakovski se nije ubio u trenutku duševne krize. Njega je ubio višak vlastite snage, "revolucionarni pucanj iznutra". Umeo je da obesnaži smisao tuđeg samoubistva, ali je sam podlegao apsurdu. Kad god sam se zapitao šta je to što je poteglo obarač unutrašnjeg revolvera kojim je ubijen, čuo sam njegovo drugarsko preklinjanje: "Drugovi, ne spletkarite". Pa ipak, revolver nije opalio slučajno. Majakovskog nije ubila potisnuta lirika, prezaposlena nežnost. On je bio suviše jak da bi ga mogli pobediti kanarinci. Drugačije su ptice kružile nad njegovom glavom... ...Događaj se samo upola dogodio ukoliko ne nađe svog pesnika.Oktobarska revolucija je našla svog pesnika u Majakovskom... ...Nikada nijedan pesnik neće izdržati pretvaranje svojih reči u delo, ma kakve bile te reči. Isuviše je buke, pogrešaka, otpadaka. Možda će ovaj vek videti još mrtvih pesnika, ako ima pesnika..."

 

********************

Kontroverze oko njegove smrti  (samoubistva, ali i života, LINK je na roman Koste Dimitrijevića, 2002), "književna i svaka druga tišina" koja je 14.februara 1961. pratila njegovu sahranu (tog je dana, inače, bilo pomračenje Sunca u Beogradu, trivia, ali i - metafora) ta posvemašnja "uzdržanost" književne i svake druge javnosti da se učini "l` hommage" poeziji kojom je stvorio sasvim poseban "svemir" poetskih izraza, ta tišina kojom se bezuspešno pokušava smanjiti "gromoglasna buka" njegovih metafora, sve ga to zajedno čini (ipak) još uticajnijim i snažnijim nego mnogi glasno hvalljeni i u javnosti poštovanjem ovenčani.

Ima li prevodioca dovoljno smelih da Branka prevedu na druge jezike?

Mislim da postoji prevod na nemački u jednoj Antologiji srpskog pesništva koja je izdata 2004. u saradnji sa novosadskim "Svetovima".

Branko je danas u čitankama, postoji književna nagrada sa njegovim imenom, ne znam da li postoje teze i disertacije koje bi se bavile njegovim pesništvom, ali ono što vidim je - neverovatan veliki broj poklonika, a neverovatno mali broj onih koji bi, u nekoj zvaničnoj književnoj javnosti, dali Branku mesto koje nesporno zaslužuje. Skoro da ponekad osetimo da ga svi mi čitamo, osećamo i volimo - ilegalno, subverzivno (mislim čak da bi mu se to dopadalo, kad bi mogao da vidi!).

I mrtav doživljava zavist svih onih od kojih je oduvek bio bolji. Oni su živi, imaju svoje sinekure, ali nemaju talenat koji bi čitaoce držao bez daha nad rečima.

A svojom neukrotivom rečju umeo je da svoje misli složi i u formu koja nije pesma, ali ostaje - poetska:

"Rat na jedan fizički grub način dekomponuje stvarnost. Tako razbijena i eksplodirana stvarnost se održava u svesti ratnih i posleratnih generacija i stvara jednu nespokojnu i pomalo umornu literaturu... Poraznosti rata se ne ogledaju toliko uništavanjem materijalne stvarnosti koliko u razaranju čovekove psihe. Posle bombi i ruševina treba sakupiti delove sebe, napraviti ponovo sebe, izmisliti i opravdati potrebu svog produženog postojanja.

Pesma je dobra, ako je pesnik izlišan. Namera pesnikova je da kaže neizrecivo... Pesma i pesnik brzo zamene svoje uloge. Pesnik, umesto da kaže biva kazan Najveća opasnost poezije jeste izdajstvo.

Reči žive u pesnikovom telu i proždiru njegovo srce, kao što je orao kljuvao Prometeju džigericu. Reči postaju mots carnivore. Poezija se piše vlastitom krvlju. Neke reči su još neistinite, ali istinita je ta krv, taj bol pisanja."

Na kraju, jedno od najpoetskijih pisama ikada ikome napisanih:

 

 Branko Miljković - Pismo prijatelju

 

Dragi prijatelju, ... ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu. Ta Žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. Bez Nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pevanja. Sad moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me reč može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam Nju zavoleo, ali tek sa Njom ja sam postao pesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašćen položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednosti i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna Žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. Izgubivši nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem da pišem. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće. Sećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih "Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik". Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.

 

Želi ti sve najbolje

Branko

 

P.S

Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj počeću da mislim o smrti. Ponoć je. Dovidjenja.

 

Doviđenja, pesniče.

 

 

 



Komentari (37)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Saša Zorkić Saša Zorkić 08:54 29.01.2015

Hvala...

... na blogu!

Samo pesnici su još uvek pod utiskom Ikarovog leta


Rekao bih, ne samo pesnici, nego svi umetnici!
Freedom of Information Freedom of Information 08:59 29.01.2015

Re: Hvala...

Hvala...
... na blogu!

I od mene!
gordanac gordanac 09:01 29.01.2015

:)

Hvala...
... na blogu!

I od mene!

Nema na čemu, služim narodu :)
Hvala vama dvojici na čitanju.
Hansel Hansel 09:27 29.01.2015

Re: :)

И од мене хвала (без полемике ), нарочито за сазнање о том интервјуу датом пола године пред смрт.

Интегрално је овде: Branko Miljković – AJNŠTAJN SE MOŽE PREPEVATI

И још понешто:

Небојша Миленковић: Крај урезан изнутра (са Блога Б92)

ФЕЉТОН: БРАНКО МИЉКОВИЋ УБИЈЕНИ ПЕСНИК; Пише: Коста Димитријевић, објавио: "Глас Јавности"
emsiemsi emsiemsi 15:25 29.01.2015

Re: :)

gordanac
Hvala...
... na blogu!

I od mene!

Nema na čemu, služim narodu :)
Hvala vama dvojici na čitanju.

Зашто у наслову блога не пише Бранко Миљковић, него Бранко М. ?
О чему се ради у том писању у скраћеницама ?
gordanac gordanac 22:45 30.01.2015

Re: :)

О чему се ради у том писању у скраћеницама ?

O slobodi.
emsiemsi emsiemsi 23:52 30.01.2015

Re: :)

gordanac
О чему се ради у том писању у скраћеницама ?

O slobodi.

Ја мислим о --- моди !
Или да будем прецизнији -- о пренемагању и фолирању.
gordanac gordanac 00:01 31.01.2015

Re: :)

emsiemsi
gordanac
О чему се ради у том писању у скраћеницама ?

O slobodi.

Ја мислим о --- моди !
Или да будем прецизнији -- о пренемагању и фолирању.

Pa, eto - grešiš.
Dešava se.
emsiemsi emsiemsi 00:02 31.01.2015

Re: :)

gordanac
emsiemsi
gordanac
О чему се ради у том писању у скраћеницама ?

O slobodi.

Ја мислим о --- моди !
Или да будем прецизнији -- о пренемагању и фолирању.

Pa, eto - grešiš.
Dešava se.

Па добро !
Нисам ни ја савршен.
jinks jinks 09:57 29.01.2015

...

I mrtav doživljava zavist svih onih od kojih je oduvek bio bolji. Oni su živi, imaju svoje sinekure, ali nemaju talenat koji bi čitaoce držao bez daha nad rečima.

Da li se možda delom radi i o zaziranju onih koji su ubeđeni u to da svet izgleda baš onakvim kakvim ga oni vide od nekih drugih koji govore da mimo toga postoji još nešto.

Mislim, zar to i sam Ajnštajn, pomenut u blogu, u svoje vreme nije rekao :)
myredneckself myredneckself 10:12 29.01.2015

Re: ...

Ne osvrći se. Velika se tajna iza tebe odigrava...

gordanac, za podsećanje na pesnika.
gordanac gordanac 22:44 30.01.2015

Re: ...

myredneckself
Ne osvrći se. Velika se tajna iza tebe odigrava...

gordanac, za podsećanje na pesnika.


:) uvek



(niška gimanzija "Steban Sremac" 2013)
vera.nolan2 vera.nolan2 10:24 29.01.2015

"Песник види више од других јер слути...

...То је пут до песме: борба на чињеницама које ништа не казују, борба против Свете Очигледности..."jer "Nečitak je svet"
Interesantno,pamtim dan njegove smrti,a ne rođenja,februar mesec,u noći između 11. i 12.,možda zbog davno slušane emisije na 3.programu radio Bg,sećanja njegove prijateljice koja ga je čekala ispred kafane,na periferiji Zagreba.Sećam se,pričala je o tajnom izučavanju grupe intelektualaca, porekla Tita na osnovu njegovog dijalekta.Sve ukazuje da se nije ubio,ali,
da-"smrću protiv smrti"...žao mi je neispevanih pesama...
o Branku Miljkoviću,njegovoj pesničkoj veličini,jedino se može njegovim "prejakim" rečima i citatima pisati,što i ti Goco činiš...hvala na sećanju!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:51 29.01.2015

Teško da

će iko ikada uspeti da natpeva njegove stihove:

Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj...

i

Ko ne ume da sluša pesmu, slušaće oluju.
looping looping 11:12 29.01.2015

1

"Nema mene al ima ljubavi moje;
Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti.
Dovršava se dan u njenoj zahvalnosti
slično muzici, slično praznini, spokojem."
vlad_aleksh vlad_aleksh 12:36 29.01.2015

Patris Lumumba

"Dok su obale u svađi, reke će mirno proticati."

"Branko je danas u čitankama, postoji književna nagrada sa njegovim imenom, ne znam da li postoje teze i disertacije koje bi se bavile njegovim pesništvom, ali ono što vidim je - neverovatan veliki broj poklonika, a neverovatno mali broj onih koji bi, u nekoj zvaničnoj književnoj javnosti, dali Branku mesto koje nesporno zaslužuje. Skoro da ponekad osetimo da ga svi mi čitamo, osećamo i volimo - ilegalno, subverzivno (mislim čak da bi mu se to dopadalo, kad bi mogao da vidi!)."

Mnogi pisci nisu dobili mesto koje nesporno zaslužuju. Dragiša Vasić mi prvi pada na pamet. Pa Svetislav Stefanović. Pa Stanislav Krakov.
Što se tiče Branka, jasno mi je kako je došao, ali ne i kako je otišao. Znam kako je rođen, ali ne znam kako je umro. Znam od čega je živeo, ali ne znam od čega je premuinuo. Koja je zvanična verzija njegove smrti? Pričao mi je njegov rođak, koji je inače rođen nakon pesnikove smrti, dakle informacija iz ko zna koje ruke, da je Branko pronađen u takvom položaju koji nije moguć nakon samoubistva.

P.S. Ah, da, umalo da zaboravim. Tog dana kada je Branko sahranjen, neki ljudi su razbijali belgijsku ambasadu. A neki su otišli na sahranu. Kada će se obale pomiriti?
princi princi 12:48 29.01.2015

Re: Patris Lumumba

A jel se zna što su čoveka ubili? Mislim, Miljkovića ne Lumumbu. Kao kroz maglu se sećam da su pominjali neko fircanje sa ženom nekog funkcionera. Jel nije i Bećković bio u nekim sličnim šemama? Kako on (mislim, Bećković) nije ništa fasovao?
AlexDunja AlexDunja 15:06 29.01.2015

Re: Patris Lumumba

A jel se zna što su čoveka ubili? Mislim, Miljkovića ne Lumumbu. Kao kroz maglu se sećam da su pominjali neko fircanje sa ženom nekog funkcionera. Jel nije i Bećković bio u nekim sličnim šemama? Kako on (mislim, Bećković) nije ništa fasovao?


radilo se o daviču...
i koliko se zna nije bilo ničega među njima, branko je
samo bio zaljubljen i ludovao po kafanama.

i inače je izazivao veliku zavist u pesničkim krugovima
kao najmlađi dobitnik oktobarske nagrade,
njegov ogromni talenat je prosto boo oči etabiliranim piscima.
a i njegovo ponašanje nije bilo baš neupadljivo...

to jeste bio jedan od razloga za njegov odlazak u zagreb,
ali ne verujem da ima bilo kakve veze sa mogućim ubistvom.
princi princi 15:47 29.01.2015

Re: Patris Lumumba

AlexDunja
...

Aha. Skroz interesantno. Meni to sve malo kao neka TV novela. Zavist, pohlepa, ljubav, pesma, pištolji, prejaka reč...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:31 29.01.2015

Re: Vatra i ništa

princi
A jel se zna što su čoveka ubili?


A ko bi ga ubio i zašto? Ubio se sam. Izgoreo iznutra od prejakih emocija koje je pretvarao u reči. Ubile ga te prejake reči. Goreo, goreo i izgoreo, kako i dolikuje velikom pesniku. Od vatre se pretvorio u ništa.

"O nežna maglo koja me izdvajaš,
evo vraćam se čist na svoje prvobitno mesto.
Tišino u svetoj senci što snove moje vajaš
hoćeš li primiti to telo ukleto,
koje nastanjujem poslednji i prvi
zatočenik odbegle tajne i svoje krvi."
....

"Krv moja zaspala pod kamenom ne bunca
zbog pakla iz zemlje iskopanog ko živa
Ovde kamenje peva i ptica se skameni siva
Ovde su svi prvi put mrtvi iza poslednjeg sunca"
.........
"Ovde dole svako svoju tamu ima
Moj mrak je senka ptice.
O ne ima puta kojim bi do mene mogli doći

Ko proleće koje zaboravi da cveta
sad ležim mrtav na severu sveta
Smrti ljubomorna najveća moja noći!"
..............

"Najzad sam dovoljno mrtav ništa me ne boli
Drvo se naginje nad zaboravom nema šta da se voli

Neka niče cveće iz prokletog tla"
AlexDunja AlexDunja 21:27 29.01.2015

Re: Patris Lumumba

Aha. Skroz interesantno. Meni to sve malo kao neka TV novela. Zavist, pohlepa, ljubav, pesma, pištolji, prejaka reč...

opet se ljutiš bez potrebe,
ti si pitao ja ti odgovorila da je postojala glasina,
ali da verovatno nikakve veze sa ubistvom nema,
ako je ubistva bilo.

i gde nađe pohlepu i pištolje, da mi je da znam, ccc baš si... onako
vlad_aleksh vlad_aleksh 11:55 30.01.2015

Re: Patris Lumumba

princi
A jel se zna što su čoveka ubili? Mislim, Miljkovića ne Lumumbu. Kao kroz maglu se sećam da su pominjali neko fircanje sa ženom nekog funkcionera. Jel nije i Bećković bio u nekim sličnim šemama? Kako on (mislim, Bećković) nije ništa fasovao?


To su bila vunena vremena.
Totalitarni komunistički režim je znao da bude jako surov prema svojim protivnicima. Pa čak i prema pristalicama. Postojao je verbalni delikt. Trezan čovek je lako mogao da pripazi šta će i kome da ispriča. Pijan teško. Njegov rođak smatra da je Branko u pripitom stanju u nekoj kafani nešto ispričao, što je, pak, čuo neko ko nije bio u pripitom stanju. Ponavljam priču iz treće ruke - našli su ga u takvom položaju koji je bio nemoguć nakon samoubistva.
A što se tiče Matije Bećkovića, priča se da je on u mladosti radio za UDB-u, u odeljenju za "seksualne aktivnosti". Ne mogu ni da zamislim kako je izgledao taj posao, ali pretpostavljam da je mladi talentovani pesnik bio uspešan u tome. Inače, Matijin otac je bio Vuk Bećković, pripadnik crnogorskih četnika. Ubijen je u nekom masovnom pokolju u Sloveniji. Komunisti su imali običaj da četničku decu dobro i sistematski prevaspitavaju i da ih vrbuju u redove tajne službe. To je bilo naše moderno janičarstvo.
princi princi 23:53 30.01.2015

Re: Patris Lumumba

vlad_aleksh
princi
A jel se zna što su čoveka ubili? Mislim, Miljkovića ne Lumumbu. Kao kroz maglu se sećam da su pominjali neko fircanje sa ženom nekog funkcionera. Jel nije i Bećković bio u nekim sličnim šemama? Kako on (mislim, Bećković) nije ništa fasovao?


To su bila vunena vremena.
Totalitarni komunistički režim je znao da bude jako surov prema svojim protivnicima. Pa čak i prema pristalicama. Postojao je verbalni delikt. Trezan čovek je lako mogao da pripazi šta će i kome da ispriča. Pijan teško. Njegov rođak smatra da je Branko u pripitom stanju u nekoj kafani nešto ispričao, što je, pak, čuo neko ko nije bio u pripitom stanju. Ponavljam priču iz treće ruke - našli su ga u takvom položaju koji je bio nemoguć nakon samoubistva.
A što se tiče Matije Bećkovića, priča se da je on u mladosti radio za UDB-u, u odeljenju za "seksualne aktivnosti". Ne mogu ni da zamislim kako je izgledao taj posao, ali pretpostavljam da je mladi talentovani pesnik bio uspešan u tome. Inače, Matijin otac je bio Vuk Bećković, pripadnik crnogorskih četnika. Ubijen je u nekom masovnom pokolju u Sloveniji. Komunisti su imali običaj da četničku decu dobro i sistematski prevaspitavaju i da ih vrbuju u redove tajne službe. To je bilo naše moderno janičarstvo.


Interesantno, skroz. Taj janičarski status je verovatno samo pojačavao guilt trip.
vera.nolan2 vera.nolan2 12:45 29.01.2015

veliki glumac

velikom pesniku

emsiemsi emsiemsi 21:44 29.01.2015

Re: veliki glumac

vera.nolan2
velikom pesniku


Анти-ратни брионски профитер !
Туђманов алиби Србин.
vera.nolan2 vera.nolan2 08:44 30.01.2015

Re: veliki glumac


Da je poživeo,onako pesnički i režimski "problematičan",ko zna šta bi za njega rekli,...

"Neskloni mu .. suvremenici Miljkovića će krstiti režimskim pjesnikom, a kao povod poslužit će im njegova “Pjesma o Titu”, ali pjesnički genij nisu mu uspjeli osporiti. Kao jedan od glavnih aduta za tezu da je riječ o čovjeku režima, Miljkovićevi oponenti jedva su dočekali iskoristiti argument da je pjesnik 1960, godinu dana prije smrti, dobio prestižnu Oktobarsku nagradu Beograda, dotad rezerviranu isključivo za režimske pisce." M.Kovač

...hoću reći,treba odvojiti delo od ličnosti(ako je nekome sporna),to ne umanjuje glumačke vrednosti Šerbedjije...sve i da je tačno...
trener92 trener92 13:17 29.01.2015

"Poor Butterfly"

Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj počeću da mislim o smrti.


"
Čovek je usamljen
kad previše voli
.”

Žudim noć lepu kad se sanja
i reči tihe ko bez moći
drhte od snova i zvezdanja
zbog nje kraj mene u toj noći.

Izneo bih joj svoje srce
i svoju radost i svoju tugu
na dlanu što sni milovanje
ko toplo srce nežnu drugu.

I srce bih joj otvorio
da od nežnosti uzdrhte dani
i njen bi lepi pogled bio
u mraku vodoskok zvezdani.



trener92 trener92 14:58 29.01.2015

Re: "Poor Butterfly"

"Želim da moja poezija bude oslobođena svake interpretacije".

"Nije mi jasno zašto me u poeziji nazivaju filozofom, a ja sam se samo trudio da budem pesnik. Filozofija je moja struka dok misaona poezija ono čemu težim"

Na igranci

Ukrali su violinu tišini
i sada je jedan po zvučnom trbuhu češe
a ona slini sentimentalno.
Jedna histerična dama
svršava priljubljena uz svog partnera
i drhti od strasti.
Jedna u pubertetskom žaru
saksofon onaniše,
a džez peva: "Ah, kakve slasti!"
histerična dama uzdiše
u jecaju strasti
na iskrivljenoj usni harmonike
klarinet na tišinu pljuje.


JJ Beba JJ Beba 15:56 29.01.2015

<3

i kao što uvek kažem, poezija će spasiti svet
i Heraklit :)

Vatra.


Vatra priprema pticu. Ptica je poklon za nebo
mirelarado mirelarado 20:56 29.01.2015

Re: <3

Kritika metafore

Dve reči tek da se kažu dodirnu se
I ispare u nepoznato značenje
Koje s njima nikakve veze nema
Jer u glavi postoji jedna jedina reč
A pesma se piše samo zato
Da ta reč ne bi morala da se kaže
Tako reči jedna drugu uče
Tako reči jedna drugu izmišljaju
Tako reči jedna drugu na zlo navode
I pesma je niz oslepljenih reči
Ali je ljubav njihova sasvim očigledna
One žive na račun tvoje komotnosti
Sve su lepše što si nemoćniji
A kad iscrpeš sve svoje snage kad umreš
Ljudi kažu: bogamu kakve je taj pesme pisao
I niko ne sumnja u reč koju nisi rekao
gordanac gordanac 22:51 30.01.2015

Re: <3

JJ Beba
i kao što uvek kažem, poezija će spasiti svet
i Heraklit :)

Vatra.


Vatra priprema pticu. Ptica je poklon za nebo

:)
Hoće.
I lepota i štreberi i humor.

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:03 29.01.2015

Pjesnička agitacija 5, Bg-Zg, 1980.



Vlado Martek, MSU Zg, stalna postavka
Черевићан Черевићан 01:24 30.01.2015

ониризмом, ка трајању

колоплетом речи - порукама јасним
успело је Бранку да остави трага
те јавност узбурка (к'о ретко дотада)
јер уњима поклоници наслутише блага



...

јавност након пола века
домогла се отрежњења
не уби га реч прејака
већ . . сујета окружења
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:17 01.02.2015

Zivi u svakom novom pesniku

Ne moraju da ga slave zvanicnici; i bolje je da nije tako slavljen. Poezija je intimna rabota, bila pisana ili citana.
Nema novog pesnika kome nije bio uticaj, ili idol.
Zar su potrebne vece zasluge, i veca slava?
A iznad toga je ljubav prema pesniku, koja traje.
Ko jos moze prici tako blizu nepoznatima, preko distance vremena i generacija?
gordanac gordanac 18:05 01.02.2015

:)

Ivana Knežević

Zivi u svakom novom pesniku
Ne moraju da ga slave zvanicnici; i bolje je da nije tako slavljen. Poezija je intimna rabota, bila pisana ili citana.
Nema novog pesnika kome nije bio uticaj, ili idol.
Zar su potrebne vece zasluge, i veca slava?
A iznad toga je ljubav prema pesniku, koja traje.
Ko jos moze prici tako blizu nepoznatima, preko distance vremena i generacija?

Lep ti ovaj krug reči.
Mnogi mogu tako prići, srećom.
Meni se čini da ljudi (ponekad) samo zato i pišu, da ne bude da su baš sasvim bešumno prošli, da su prošli samo u ćutanju onogo što su videli saznali, osetili, proživeli.
A najbolji među ljudima koji pišu ostavljanjem tih reči baš tako uspeju da nam "priđu blizu preko provalija vremena i generacija".
Neutešna i šašava bića, a čudesna i divna.

Poetika ume da bude "kod" (code) koji je odjednom sve to istovremeno i zajedno - i neutešno i šašavo i čudesno i divno.

Zato valjda ni život ni poezija ne prolaze, mi prolazimo skitajući ili mimohodom, kroz lavirinte sa "svim divljim zverima što su s nama"


a_nishki1 a_nishki1 01:23 03.02.2015

Branko, Davico itd

Retko, retko blogujem, pa mu dodjem kao nov. (Ovo "nishki" znaci, ustvari "niski" - Nislija).

Mislim da ima nekoliko interesantnih stvari koje znam "iz prve ruke" , a u nekima i sam 9igrom slucaja) ucestvovao. E, pa:

Autorka bloga kaze da ne zna ima li kakav doktorat itd. radjen na temu "Branko Miljkovic i njegovo delo". Mislim da ima (nisam 100% siguran zato sto vec 20 god. ne zivim u Srbiji (ni u ex-Yu). Brankov profesor iz gimnazije i, kasnije, licni prijatelj Ljubisav (Ljuba, Ljupce i sl.) Stanojevic je, dok sam ja bio Ljubin student, radio dr. tezu na pomenutu temu (BM i njegovo delo - ne secam se konkretnog naslova i sl.). Koliko znam, teza je odbranjena. Ne bi bilo lose potraziti to.

1960. i neke, u Nisu je, ispred Pozorista otkrivena bista Branku M. i Spomen-soba (radna soba). Brankovi roditelji i brat su insistirali da svim tim "ceremonijama" prisustvoje i Ljuba (moj prof.) Ljuba je sa sobom poveo i nas nekoliko. Secam se - posebno - dva detalja koji sad zvuce anegdotski.

Kad je otkrivana bista ispred Pozorista, predsednik Opstine se raskokodakao kako je BM od jutra sedeo na stepenicama Pozorista i pisao pesme cekajuci da predstava uvece pocne i sl. gluposti. Ljuba slusa, pa ce nama studentima: "A kad smo, onda, pili kad smo stalno pisali?!"

Ili: prica otac BM: "Stalno je nesto pisao i zapisivao. Cak je i za stolom u vreme obroka imao beleznicu i olovku kraj sebe." Na to ce majka BM: "Tako pricas zato sto je tvoj sin. Nije toliko pisao".

Njegov knj. otac bio je Oskar Davico. Od Davica, a i Ljube sam cuo da je BM pozvonio na vrata stana Oskara Davica i zamolio ga za misljenje o "Uzalud je budim". Davico kaze (na knj. veceri u Nisu) da je napisao recenziju i ... Ostalo se zna.

Dok je radio na prevodu "Oblaka u pantalonama", u knjizarama vidi da je neko (ne secam se ko) vec objavio prevod. Bilo je to njegovo veliko razocarenje, ali su prijatelji uspeli da ga nbagovore da nastavi sa radom. Kazu da je napravio bolji prevod koji je, naravno, objavljen.

Zvanicna verzija je da se u Zgb obesio.

Hvala vam na prilici da ovo ispricam.

Pozdrav iz ovu kanadsku 'ladnocu.
gordanac gordanac 17:46 03.02.2015

Hvala vam ...

... na ovoj dragocenoj, ličnoj priči.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana