Gradjanske inicijative| Ljudska prava| Moj grad| Život

Modernizam i divlja gradnja

Đorđe Bobić RSS / 03.02.2015. u 13:34

Divlja gradnja, a onda kada se to razmnoži i divlji grad, nastaju u okviru koji se može kazivati kao narodna sirotinjska arhitektura.Odlikuje je jednostavnost. Prostih , svedenih na neophodno, skromnih, bez ukrasa formi, likovnosti sličnoj Misu ili Korbiju ili posle i nekim minimalistima. Nasuprot kraljevskim palatama nakićenih i punih ukrasa ili ovih čuda koje prezentuju Gospođa Hadid i ostali sa liste mega zvezda arhitekture.  

Ali nije to od juče, tako je kroz celu istoriju, od Praoca i njegove pećine ili nastrešnice do danas, uporno je taj način autentične gradnje bio paralelan svim stilovima koji su nastajali, menjali se i nestajali. Divlja gradnja je opstajala, trajala i podsećala da je arhitektura pre svega odgovor na realne potrebe ljudi na koje se odgovara u skladu sa mogućnostima, kulturnim, ekonmoskim i još po nekim.

Nije moj posao da određujem vremena i nastanke stilova arhitektonskih ali ipak se usuđujem da kažem da je verovatno tako nastao modernizam, da su mu tu koreni  daleko pre XX veka kad mu se beleži rođendan. Divlja gradnja je bila preteča, uzor, možda inspiracija kasnijim modernistima ali i ovim od danas u oficijelnom poretku stvari, taj stil ili opredeljenje za takvu gradnju postojao je svo vreme, neprimećen, svugde po planeti na svim kontinentima. Ovde, kod nas je, a gde bi inače, dosegao svoju punu zrelost sa punom i jasnom porukom društvu iskazanu u narodnom izrazu, onom koji govori o slanju vlasti u materinsko okrilje.  

Opstajala je i širila se ta paralelena urbana kultura, neprimećena i nepriznata arhitektura osim ponegde i ponekad kada je bilo potrebno nešto ekstravagantno da se pokaže ili  neobično i neviđeno, ili kad je nekom sociologu  nedostajala tema a posebno su bili izdašni korisnici teme iz sfere politike koji su to koristili ne bi se dodovorili toj kreativnoj sirotinji jer bolju ideju od divljih graditelja nisu imali.

Nikada ni u jednom kulturnom obrascu koji je opisivan ili registrovan u ranijim ali i savremenim enciklopedijama, osim retkih slučajeva, kroz vreme nije ova arhitektura zabeležena kao stilski izraz za razliku od stilova elite koji se agresivno nameću uz tvrdnju da planeta zahvaljujući njima napreduje.

Možda u zadnje vreme kada se neguje pomodni kvazi protest protiv establišmenta divlja gradnja dobija neki deo pažnje pa je to dobar primer za udarac ispod pleksusa vladaocima. Tako u društvu gde manipulacija i izvrtanje stvarnosti u ono što glavarima koristi i izvrdavanje obavezama kojima ne umeju da odgovore. Tada je ta autentična arhitektura divljih graditelja svima dobro došla ali nije pokrenuta radi nje same, političarima da pokažu brigu o narodu, oficijelnom arhitektonskom okruženju da imaju temu tek tako ali ne treba zboraviti ni divlje graditelje koji svojim delom pokazuju srednji prst vladajućem maniru.

U Beogradu slamovi, divlja naselja, autentična arhitektura po uzoru na Praoca je prokažena, svi su protiv, sve je protiv njih koji su samo hteli da učine nešto za sebe svojim rukama kad onih ruku odozgo nije bilo. Tako nastalo naselje je prema važećem satvu i ustanovljenom kulturnom modelu ružno, nefunkcionalno, nehumano, nezdravo i preziru te graditelje mada se previđa da tu ima potencijala koji je dobra kontrateža oficijelnoj arhitekturi iz časopisa i internet mreža (sic!) ...

Ali su ta naselja toliko velika, brojna da neizostavno bivaju i nameću se kao novi model gradogradnje, nepriznat ali ravnopravan u realnoj slici gradske matrice. To je svojevrstan model javnog konkursa gde hiljade graditelja čine svoja dela i stvaraju grad, paralelan grad sa sasvim drugim pravilima i motivima od onog preko puta iza koga stoji društvena norma i neodlučni establišment koji je utehu i razlog postojanja našao u pokušaju da se bavi Beogradom na vodi ili da uređuje parčiće centra prestonice. 

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

hajkula1 hajkula1 14:42 03.02.2015

Zašto?



Zašto jasno ne kažete, popu pop a bobu bob? Ovako sve izokola i zavijeno.



P.S.
Šta je, slam? Kako mogu kada vidim, da kažem, to je slam?


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 15:08 03.02.2015

Re: Zašto?

Bićete ljubazni da mi kažete šta je ovde izokola ... hvala unapred
Slam je ljudsko naselje sa kućama koje su načinjene od priručnog i odbačenog materijala, bez ikakve infrastrukture ...
little_radojica little_radojica 15:16 03.02.2015

Дивља градња и одсуство планирања

Сјајно чика Ђорђе, похвале за текст!

Ја сам дубоко уверен да је дебакл дивље градње у Србији могао бити избегнут да је било разумевања регулатора за ово што ви говорите. Јер, фасада се да умити, ентеријер се да преуредити, само се не може ретроактивно планирати. Да је постојало разумевање за силе које су деловале деведесетих могао је бити постављен плански оквир који би спречио ову катастрофу.
Кад то кажем, мислим конкретно на једноставан план, мрежу саобраћајница, план потребне инфраструктуре, регулациону линију ка улици и максималну висину венца. Све остало је могло бити препуштено дунђерима и инвеститорима-корисницима, као што им је и било препуштено са све урбанизмом као таоцем. Таква полу-дивља насеља би без обзира на шаренило употребљених материјала, облика и боја још увек могла имати неки свој концепт, логичност, препознатљивост уз подразумевану рационалност. А будућим генерацијама би остала у наслеђе трансформабилност/флексибилност, квалитет о којем се у нашој планерској пракси и не размишља (можда грешим?).

Са овако стеченом урбаном матрицом, која је једино што је несумњиво у јавном интересу, остаје вероватно заувек изгубљена прилика да се регулише макар нешто, у жељи да се изрегулише све, од спратности, квадратуре па до врсте кровног покривача и избора материјала за градњу. Јесте да су неки од бројних услова били у функцији сопствене безбедности самог градитеља, али пошто је цео тај пакет пропао, пропала је и прилика да се добију грађевине иза чије безбедности је држава могла да стане, а онда и осигуравајуће куће, итд. Архитектама и осталим инжењерима ни из џепа ни у џеп, они то свакако нису радили.

Једино се не могу баш сложити око сличности са Корбуом и Мисом у ликовном смислу. Ја то у тој форми не могу тако да прочитам. Не са осмоугаоним испадом дневне собе, не са кулама и баџама, балустрама и лавићима. Не са имитацијом камена на фасадама, портицима и демит фасадама. Чак и кад се ради о архетипској колиби, не у тим пропорцијама.




Међутим, једном кад се реше основна планерска питања као што су стабилност, колски приступ, основна инфраструктура и најрудаменталнија регулација, спонтана, рационална градња анонимног градитеља ослобођеног детаљних регулација може дати сасвим узбудљиве резултате. (Нажалост, насеље на слици доле изгледа има проблем са клизиштем)
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 15:47 03.02.2015

Re: Дивља градња и одсуство планирања

A moglo je i ovako ...
LINK

Ono u vezi sa Misom sam malo preterao, mislio sam na jednostavan pristup rešavanju problema jedne kuće ... prevideo sam balustrade, labude od betona i tako to ...
little_radojica little_radojica 16:03 03.02.2015

Re: Дивља градња и одсуство планирања

A moglo je i ovako ...
LINK


Стварно била супер идеја, не могу да верујем да су је тако лако одбацили...
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:36 03.02.2015

Da,

na kraju krajeva se ipak sve svede na službu funkciji i potrebi. I to nije dobro zaboravljati ili ignorisati.

Divlja gradnja je opstajala, trajala i podsećala da je arhitektura pre svega odgovor na realne potrebe ljudi na koje se odgovara u skladu sa mogućnostima, kulturnim, ekonmoskim i još po nekim.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:36 03.02.2015

Da,

na kraju krajeva se ipak sve svede na službu funkciji i potrebi. I to nije dobro zaboravljati ili ignorisati.

Divlja gradnja je opstajala, trajala i podsećala da je arhitektura pre svega odgovor na realne potrebe ljudi na koje se odgovara u skladu sa mogućnostima, kulturnim, ekonmoskim i još po nekim.
49 41 49 41 02:00 05.02.2015

Modernizam & ruinizam

Starim sajmistem i ovim blogom; nateraste me da "virnem" u svoje davno secanje.
Uporedim ga sadasnjoscu - uz pomoc streetview-a.

Prenerazen.


Tiha ulica na Autokomandi, tik ispod Zvecanske 1. Kuca na dva sprata u vlasnistvu iz 30-40 tih.
U doba moje mladosti, je zahtevala "generalno umivanje"; spolja - iznutra.
Da dobije puni sjaj, kao nekada.
Boravih cesto u njoj.

Sada pored - "nikla" moderna zgrada (mozda 5 sprata) u tamnom staklu i celiku.
Od nekadasnje predratne lepotice, postala rugoba. Otpao malter, oluci satruli.
Neko ugradjivao spolja, debeo kabal za struju. Nikad zamaskiran posle stemanja u ciglu.
Izmedju modernizma i ruinizma, neko "izgradio" - "arhitektonski spojio" neke ostave.
Na prozorima kartoni od velikih boksova - radi "privatnosti iza prozora".

Tamno staklo, celik.
U produzetku zid visok 2 m pokriven ceramidom u nastavku modernizma.
Svi stilovi i materijali.

Sudar svetova - vremena.
Sudar proslosti - buducnosti.
Sve na istom mestu, na 20 koraka jedno od drugog.

Od tvoje nadmenosti, dok setasmo Knez Mihajlovom i diskretnih osvrta prolaznika; ostade raskorak.




Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana