Gost autor| Ljubav| Porodica| Život

Milovan - zvaću ga tako

mlekac RSS / 18.02.2015. u 16:05

Jedna divna, osećajna, tako ljudska priča! Morala sam da je podelim sa vama. Moj gost je kolega bloger milozvučnog imena violina

I moram da upozorim - ovde će trebati maramice, verujte mi na reč!


lift01_1399552536_675x0.jpgPre 36 godina u Novom Sadu počela gradnja jednog novog naselja, dva velika stambena bloka za početak, livada, puna miševa, žaba, poneki elitni pacov i zalutala belouška, dobili nove stanare. Završetak gradnje blokova označen startom za osvajanje stanova, slično kao na divljem zapadu, kamioni, konjske zaprege, tricikli, sve je to služilo za prenos onoga što će ući u novi satn, gužva na nezavršenim pristupnim putevima, radost I nervoza pomešana željom za, što pre u svoje, mnogima od nas je to bio stan prvenac.
Doselili se tako, sa ovom gužvom, grajom i roditelji budućeg Milovana, tada su imali samo ćerkicu. Logika imaš stan, za nameštaj trebaju pare, to će malo pričekati, zato svi navališe na proširenje porodice, rodio se tako i Milovan, (kako ću ga u buduće zvati).
Ako su deca blago, a jesu, onda je naš ulaz bio bogat, trideset stanova četrdesetoro dece, liftovi u toku dana radili do usijanja, to je bilo prvo dečije igračište, jer dva koraka od ulaza bila bara, koja je nestala tek u leto.
Na žalost našu, a pogtovo roditelja, kod Milovana se ubrzo pokazali prvi znaci zaostalosti u razvoju, postajao je dobričina koji ne može da prati dečije igre, događaje u korak sa ostalom decom. Pošao u specijalnu školu, i ona je bila nekako teška za MIlovana.
Pre dvadeset godina, odselili se Milovanovi, a posle par godina čusmo da mu je umrla mama. Tragedija za sve nas, ali kako to u živtu biva, zaborav kao korov pokrije sve, nestaje sve što je van dohvata ljudskog oka, ono što ne vidiš, ne postoji.
Pre dve godine prilazeći jednom od dva lifta, zapazim siluetu, uvučen u mračni deo hodnika, poluobrijan, ne baš neuredan sasvim ali dovoljno da te poplaši izgledom, sada već tridesetpetogodišnjak, priđem, vidim Milovan, pitam ga šta ti, on se samo nasmeje onako, ja ostadoh bez odgovora, nisam ni forsirao, bilo mi je drago I tužno što ga vidim.
Od tada se ta njegova poseta ponavljala leti i zimi, nekoliko dana u mesecu, kada si izlazio iz lifta, ako te je poznavao, dobio si širok osmejak, zimi je to delovalo malo i sablasno, onako debelo obučen, sa kapom u ruci, skriven u senci, stanari koji ga nisu poznavali malo su se i plašili.
Jednom sretoh oca Milovana u gradu, pitam, da li zna za posete Milovana, ne zna kaže, a na pitanje šta on čeka na tom ulazu, "mamu", kaže.
I onda se u meni probudi strašna istina, dok ne znaš, nije ti jasno, logično, a njemu, Milovanu je to stajanje bilo logično, sada je i meni.
Svaki put kada je lift stao, i otvarala vrata, nadao se Milovan, mama će izaći, mama koju on čeka preko dest godina, onako nasmejana, kao što je bila kada su tu stanovali, da ga odvede na igralište, da ode sa njim u dućan, da mu kupi čokoladu, mislim da bi Milovanu bilo dovoljno da ga samo još jednom pomiluje. Sada znam, siguran sam u to, kada Milovana nema u našem hodniku, pred liftom, on čeka mamu na nekom drugom, od njega upamćenom mestu, nemam sumnje u to da će njegova mama jednom, još jednom doći, jednostavno se ova priča ne može drugačije završiti.



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 16:08 18.02.2015

1.

mlekac mlekac 16:12 18.02.2015

Re: 1.

loader

Sad idi i pročitaj. Posle ću da te propitam
loader loader 17:03 18.02.2015

Re: 1.

... da te propitam



eLmože sledećeg časa ?


mlekac mlekac 17:49 18.02.2015

Re: 1.

loader
... da te propitam



eLmože sledećeg časa ?




Ajde, verovaću ti na reč.
angie01 angie01 17:49 18.02.2015

Milovan

je samo, u svojoj jednostavnosti pokazao, koja je najaca veza na svetu- ona sto bezrezrvno pruza ljubav i podrsku i koja sve cini laksim.

ps- imam sadzescn, da u naslovu ostane samo ime.
violina violina 18:03 18.02.2015

Re: Milovan

imam sadzescn, da u naslovu ostane samo ime.


Imao sam dileme da li, pošto je ime ujedno i simbol za ono što mu nedostaje, iskomplikovao sam naslov na ovaj način, predlog u redu, hvala.
angie01 angie01 18:13 18.02.2015

Re: Milovan

pošto je ime ujedno i simbol za ono što mu nedostaje


meni deluje da je dovoljno jasno, a da taj visak remeti to sto to ime isijava, iako, kapiram da si ti time hteo upravo suprotno, da naznacis.

svakako uradi kako ti mislis da je bolje.


ps- mozda u tekstu, gde ga prvi put oslovljavas imenom, da stavis tu naznaku- zvacemo ga tako- pa si onda pokrio i cisto "isijavanje" i podvlacenje:)
violina violina 18:20 18.02.2015

Re: Milovan

je samo, u svojoj jednostavnosti pokazao, koja je najaca veza na svetu- ona sto bezrezrvno pruza ljubav i podrsku i koja sve cini laksim.


Svi nesvesno čekamo nemoguće, povratak jednog od roditelja, u takmičenju, nadmetanju tate i mame i kod mene je pobedila mama, šanse taata su minimalne, kada nestanu mame u “prirodnom obliku”, nestaće i ljudska vrsta, ostaće imitacija, život koji ne počinje u maminom stomaku je industrijska proizvodnja.
mlekac mlekac 18:30 18.02.2015

Re: Milovan

angie01
pošto je ime ujedno i simbol za ono što mu nedostaje


meni deluje da je dovoljno jasno, a da taj visak remeti to sto to ime isijava, iako, kapiram da si ti time hteo upravo suprotno, da naznacis.

svakako uradi kako ti mislis da je bolje.


ps- mozda u tekstu, gde ga prvi put oslovljavas imenom, da stavis tu naznaku- zvacemo ga tako- pa si onda pokrio i cisto "isijavanje" i podvlacenje:)


A vidiš, meni se naslov dopao baš ovakav kakav je jer me je podsetio na ono čuveno "Moj mali zeka, zvaću ga Đole, maziću ga i paziću ga..." i to mi je, nekako, delovalo tako simpatično. Zato nisam ni htela da menjam naslov koji je violina originalno dao.
angie01 angie01 18:44 18.02.2015

Re: Milovan

nisam ni htela da menjam naslov


nisam ni ja u ideji da menjam, to moze samo autor- samo sam predlozila ono kako meni deluje, a na njemu je da to ignorise, ili usvoji.
riply riply 19:29 18.02.2015

Uh

Sta vam je danas. Prvo me Mikele zakucao, a sad i Milovan. Pretuzno
violina violina 20:31 18.02.2015

Re: Uh

Prvo me Mikele zakucao, a sad i Milovan


Susret Mikelea i Milovana slučajan, posmatrati kao u algebri logici, tuga + tuga = veselje, možda
violina violina 20:36 18.02.2015

Re: Uh

Zanemari
emsiemsi emsiemsi 20:11 18.02.2015

Држи се Миловане !

Миловане, не губи наду !
Ко чека, тај дочека !
violina violina 20:45 18.02.2015

Re: Држи се Миловане !

Миловане, не губи наду !


Milovan zna da će ona doći, nikada nije bilo da nije došla, samo nije siguran da li čeka na pravom mestu.

Hvala na podršci, Milovan.
Hansel Hansel 23:51 19.02.2015

Уместо коментара

(све што бих написао чини ми се депласираним) – само једна површ(и)н(ск)а асоцијација:

У граду у коме сам одрастао, у близини улаза у коме сам живео, често је умела да стоји једна сувоњава плава жена, обично обучена у бело, с белом ташницом, у белим ципелама. Деловало је можда помало припросто, али се видело да се дотерала (бар како она уме или мисли да треба). Стајала би можда и сатима. Питао сам моје кога она ту чека, рекли су ми некад (а и то је вероватно била само њихова претпоставка) да чека момка који некада није дошао на обећани састанак.

Виђао сам је ту сигурно бар десетак година. Да ли је тај неко умро или ју је "само" некада изневерио, никада нећу знати. Шта је с њом, такође не знам.
violina violina 08:22 20.02.2015

Re: Уместо коментара

Стајала би можда и сатима.


Ljudi godinama čekaju, nekoga, nešto, strpljivo, iz dana u dan, doterani baš za taj susret, jedan, životno važan, toliko da se na to utroši mladost i starost, uporno da nemožemo zamisliti ulicu, kapiju, bez njih, za nas su prolaznici koji su stali na tren, postaju kipovi, kipovi, veterani čekanja, mi i vreme prolazimo pored, ne znajući koliko puta im je srce zalupalo brže, da bi se razočaralo, nekada čekani čeka, na drugom kraju grada, nisu se dobro dogovorili.
dan5 dan5 18:53 24.02.2015

tuga i nada

Hvala na lepom tekstu, iako je u meni pokrenuo pravu lavinu tuge...Procitala pre nekoliko dana i pod utiskom sam koji ne prolazi... Zbog sopstvene tuge koja ne jenjava, evo vec trecu godinu.
S realnoscu stojim malo bolje od dragog Milovana, ali bih i sama cekala svaki dan, da jos jednom osetim tu toplinu i cujem taj mili glas...Mislim da svi mi koji vise nemamo majku, delimo makar delic Milovanovog cekanja...
violina violina 19:44 24.02.2015

Re: tuga i nada


Mislim da svi mi koji vise nemamo majku, delimo makar delic Milovanovog cekanja...


Milovan jeste simbol dečije jednostavnosti, i mi se često vraćamo u to zaštićeno stanje, koje je nekompletno bez mame zaštitnika, mame kojoj ništa nije teško, za sve ima razumevanje, ništa je ne boli i može sve, njeni dodiri deluju/delovali čludesno na nas.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana