Gost autor

Smrt je siguran posao

krkar RSS / 02.03.2015. u 08:54

f2ovtu.jpg

GOŠĆA AUTORKA: Mina 13

            Drugog januara ove godine umrla mi je mama. Nikada nisam osetila dublji bol i ne mogu da verujem da može toliko da boli niti da će ikada prestati.

            Ne želim u ovom blogu da pišem o svojoj majci,  nego o dobroti i gramzivosti kojima sam bila okružena u ovoj, za mene, do sada najtužnijoj situaciji u životu..

            Mama je umrla  u Gradskoj bolnici na Zvezdari, gde je boravila gotovo tri nedelje, a prethodno je u septembru na gerijatriji proboravila još dve. Jad i tuga koje sam tamo videla su mi dovoljni da više nikada ne previdim šta je u zivotu najvažnije. Pre svega želim da kažem da je osoblje na sva tri odeljenja gde je mama boravila (gerijatrija, kardiologija i nefrologija) anđeosko. Od lekara do pomoćnog osoblja, svi su bili predivni. Strpljivi, ljubazni, tolerantni, spremni da mi kao laiku objasne na najrazumljiviji način mamino stanje. A ipak, da mi ne guše nadu. Koliko su bili divni, reći će cinjenica da čak i kada su mamu morali da vežu, jer je ispoljavala znake demencije i čupala braunile, pokušavala da ustane...., učinili su to tako da  kada sam je pitala da li je neko prema njoj bio grub, rekla mi je da je ...."sestrica koja ju je vezala bas bila simpatična, sve mi je objasnila...." Nemam reči da se svim ovim ljudima zahvalim i izrazim svoje poštovanje za predanost sa kojom rade svoj posao, u uslovima koji su potpuno dehumanizovani. Mama je uvek imala čistu posteljinu, poravnatu pižamu.... nije to bila parada za posetu, svi pacijenti su bili takvi. Ja u kući svojoj rođenoj majci ne bih mogla da pružim ni delić neophodne nege, kamo li medicinske i za mene su oni brinuli o njoj.  Čak su je školarci iz Medicinske škole i hranili.... u celoj ovoj za mene teškoj situaciji, bilo je neizrecivo olakšanje da je, kad sam već morala, nisam ostavila nekim neljudima na brigu. U svoj toj situaciji nisam se setila ni da im bar za Novu godinu odnesem  100 grama kafe. Jedino sam posle mamine smrti ostavila jorgane koje sam donela od kuće, jer oni  zbog "prevelike" brige o nasem zdravstvu  n e m a j u    dovoljno prekrivača...

Na kraju, poslednji čin njihove ljudskosti - probali su da mi prećute da se mama mučila. Saznala sam da jeste, jer kad sam pitala njenu cimerku, rekla mi je da je molila da je prebace u drugu sobu jer se mama mučila i zapomagala.... čim je to izgovorila bilo joj je žao što mi je rekla, ali već je bilo rečeno.... Kada su mi saopštili vest o maminoj smrti, pozvali su me da sednem, pitali da li mi nesto treba, doneli vodu.....

Njih su noću samo dve sestre, a u tom trenutku je bilo 44 pacijenata.... za njih,  bez izuzetka, mogu da kažem sve samo najlepše. Ne znam im svima imena, samo sesti Milici, mladoj devojci koju sam najčešće sretala, doktorki koja  je mamu  primila, izvinjavam se ako gresim, Maslarević, doktoru Davidoviću koji ju je vodio ( svi sa nefrologije),  doktoru Stankoviću sa gerijatrije....., oni i  svi ostali bili su predivni i ne samo da su radili svoj posao vec su bili i ljudi.

            Sad sledi drugi deo ovog bloga, dogadjaji zbog kojih sam pozelela da bljujem vatru. Reč je o Javnom preduzeću Pogrebne usluge.

            Istog dana kad smo saznali da mi je mama umrla, pozvala sam Novo groblje. Tamo imamo i parcelu koju je mama 2001.godine kupila za mog pokojnog oca i o tome imala Ugovor.      Gospodin koji je dosao se ponašao pristojno. Rekli smo mu da smo novac za sahranu pozajmili, tako da nam nudi skromniju opremu. Uostalom, i da smo imali novca,sigurno bi se odlučili za skromnije opcije, jer ne mislim da je pokojniku važno da li je sanduk od mahagonija ili čamovine, nije ni meni, ali osećala sam se jadno što moram da u toj situaciji brinem o ceni.  

Pomenuo nam je da imamo pravo na umanjenje troškova po osnovu činjenice da je mama bila penzioner, u oznosu od oko 34000,00 dinara, naveo potrebna dokumenta, izveo okvirnu računicu i otisao. Po njemu, to je trebalo da košta još oko 40.000,00 dinara. Na kraju je koštalo još oko 70.000,00, a mi smo još i imali grobno mesto...

            Hoću da naglasim da me nije cena isprovocirala da ovo pišem, mada se pitam šta rade ljudi koji nemaju i nemaju od koga da pozajme, nego odnos države prema svima nama u ovakvim situacijama kada smo prinuđeni  da pristanemo na sve.

            Jedini utisak  koji nosim iz kancelarija i sa šaltera  Novog groblja je osećaj ucenjenosti i stavljanja pred svršen čin, a sve u korist države. Da se ogradim, službenici sa kojima smo komunicirali su bili ljubazni i pristojni, nije u tome bio problem. Problem je u odnosu države prema svojim gradjanima čak i kada su u najtežim životnim situacijama.

            Na Novom groblju su nam prvo ponovili ono sto smo poručili, da bi smo potvrdili, ponudili jos neke dodatne stvari, kao npr. venac, sabrali, oduzeli..... i ispade preko 100.000,00. Na nasoj strani muk. Pa, njihov službenik nam je rekao jos 40.000-ak hiljada maksimum.... Sta se desilo? Oni posle 14 godina nemaju evidentiran Ugovor o zakupu - sledi okretanje telefona, konsultacije u pozadini... na kraju me šalju u pisarnicu, gde podnosim zahtev da se taj ugovor posle 14 g o d i n a   evidentira. Na moje pitanje sta bi bilo da ga nisam slučajno ponela, ili da ga nemam, nisu znali da mi odgovore. Zatim, ispostavljaju račun na nešto vise od 18.000,00 na ime održavanja grobnog mesta. Iznenadila sam se, jer je moja mama bila od onih što ne samo da ne kasne sa računima, nego sve što treba da se plati, plaća i unapred, ako može. E, pa to je zato što u trenutku kad je ona zaključila Ugovor, održavanje grobnog mesta se nije naplaćivalo kao posebna stavka. (Ne vidim ni zašto bi se plaćalo ako se već plaća zakup grobnog mesta). Sem toga, Novo groblje je gradski spomenik kulture i ima ko je nadležan da se stara o tome, mada im staranje bas i ne ide od ruke, svuda su natpisi da ne odgovaraju ako ploča padne na nekoga, da se deca drže dalje od klimavih i nestabilnih ploča..... Elem, na moje pitanje od kada se održavanje grobnog naplaćuje posebno i zašto mi se naplaćuje sve od zaključenja ugovora o zakupu, a ne od dana kad je doneta takva odluka, odgovor je bio da se ne zna, ali da bez te uplate ne možemo da izvršimo sahranu. Uzgred, pošto je grobno mesto za tri lica, a tamo su sad moj otac i majka, ponudili su i da "uradimo jednu malu exhumaciju"..... kao kad na trafici kupujete novine, pa vam uzgred ponude i keks Jaficu. Pristali smo i na venac, ali sam bila prinudjena da sazimam troskove jer prosto nije bilo novca. Odbila sam "skromnu" ponudu za venac od 10.000,00 (skromniji, sa 12 ruza) i u cvecari pored groblja porucila od 40 belih ruza i svime sto ide za 5.000,00.

 

Onda smo stali u red za plakate (gde smo cekali oko sat i po) i uzela sam da citam stavke..... ono je bilo jezivo:

cena kovcega,

presvlake,

krsta,

slova na krstu,

peskir,

prevoza iz bolnice u hladnjaču,

boravak u hladnjači,

prevoz od hladnjače do groblja,

korišćenje kapele i dekoracija, 

prostor za sakupljanje ozaloscenih,

prevoz od kapele na groblju do grobnog mesta,

iskopavanje groba (granit?!),

pomeranje ploče,

odnošenje zemlje,

uredjenje okolnih grobova,

izrada onih posmrtnih plakata,

obrada slike......

Sve uredno pobrojano po stavkama.

Plus, nisu mogli odmah da nam kažu cenu za pomeranje ploče, jer cena usluge  "zavisi od vrste kamena i veličine ploče  što će utvrditi na licu mesta.(?!)..... " ništa kompjuteri i evidencija i tako to....

            Na grobnom mestu smo morali da budemo u 7 i 15 na dan sahrane, da bi nam ispostavili račun za uslugu. I za to dobijete ugovor, koji sam ne čitajući potpisala, da bih naknadno pročitala šta piše piše u ugovoru - prilikom pružanja usluge pomeranja ploče koju mi plaćamo a koje vrše njihovi radnici, za svako eventualno oštećenje ploče ili grobnog mesta  troškove snosimo - mi!?. Baš sam glupa, živela sam u uverenju da troškove nadoknade štete snosi onaj ko je prouzrokuje.... Potom, za samo 15 minuta, u 7 i 30, morali smo da budemo u hladnjaci u Deligradskoj, da odnesemo garderobu.... Na moje pitanje kako  da postignemo da u isto vreme budemo na dva mesta, rekli su nam da moramo nekako da se snađemo.... Dobro, podelili smo se, snašli smo se, ali moj ujak koji je doputovao iz inostranstva nije mogao da vidi svoju sestru poslednji put, jer je morao da dežura pored grobnog mesta, kako im, pretpostavljam, ne bi smo umakli sa plaćanjem.

            Kad smo stigli na red za plakate, službenica koja ih izrađuje je dva puta pogrešila... o tome da je pre nas obradila samo dvoje ožaloscenih, da i ne govorim.

            U sali Novog groblja oko nas nebrojeno ucveljenih, koji u muku plaćaju za svoju muku, ni ne gledajući, sve sto im se traži. Videći sve te ljude u istoj situaciji kao i mi, nisam mogla više da izdržim, kao ni moj muž, pa smo na svu muku počeli glasno izmedju sebe da pričamo kako ova država (što i nije čudo kad se zna ko joj je predsednik), iz svega pokušava da izvuče korist. Bilo nam je potrebno da se uverimo da nismo jedini zgranuti ovim bezobzirnim otimanjem novca.  Uključilo se još nekoliko ljudi sa svojim iskustvima, pa su čak pale i duhovite opaske tipa da ne može baš svako da bude sahranjen u svom dvorištu.

            Ja nisam vernik u klasičnom smislu, ali moja mama je bila, pa smo pozvali i sveštenika iz crkve na groblju. Moram da kažem da je, kada sam pitala koliko košta opelo, rekao da ljudi daju 6-7 hiljada, ali ko nema, daje koliko može. Iako se na slažem sa mnogim postupcima crkve za ovog čoveka moram da kažem da je bio vrlo topao, čak blagorodan, u nedostatku druge reči.

Posto je moja mama sahranjena na Badnji dan, sveštenik mi je rekao da se za Božić ne ide na groblje, pa smo otišli posle tri dana. Grobovi pored i iza su bili potpuno zatrpani blatom i jednostavno sam morala da ih operem, ali nije bilo vode... "srećom", bilo je snega ... toliko o "uredjenju okolnih grobova".

            Hoću  da  iz ove kritike izuzmem  ljude iz hladnjače u Deligradskoj - na svaki način zaslužiju poštovanje, bili su fini, ljubazni i strpljivi sa svima koji su se tamo zatekli kad i ja i naravno, fizičke radnike Novog groblja, koji su takodje bili vrlo ljubazni i sa pijetetom se ponašali tokom sahrane.

Pre nego sto završim, hocu da kažem da je daleko dublji i trajniji utisak na mene ostavilo ponašanje ljudi iz Gradske bolnice, ali kako to obicno biva, lepi postupci staju u malo reči i malo im se posveti pažnje. Ružni su samo u postu zauzeli više mesta.

Pitam se samo da li je ova država svesna da šalter sala Novog groblja izgleda neuporedivo bolje od prijeamnog odeljenja bilo koje bolnice u ovoj zemlji.

            Ovo treba da bude priča o ljudima koji beskrajno požrtvovano rade svoj vrlo odgovoran posao u očajnim uslovima, (bez adekvatnih lekova, opreme, pribora, u prohladnim prostorijama...) uz mizernu novčanu nagradu (a ono sto rade ni nema cenu), čija, ne daj Bože, greška može skupo da košta i pacijenta i njih,  i koji su večito  na meti sveznajućih novinarčića i neukih, a zlonamernih ljudi, sa jedne strane i sa druge strane, o osionim, alavim i bahatim predstavnicima države, koji rade kao u palati,  uvek nezajažljivi, sa astronomskim platama, dobijenih od nas i oslobodjenim svake odgovornosti.

            Za one koje, daleko bilo, zanima cena najskromnije sahrane, iznosi oko 1000 evra, s' tim sto država za penzionere nadoknađije oko 34000.00 dinara. Možda je na drugim grobljima jeftinije, ali mi smo ovde imali grobno mesto, tako da pretpostavljam da ako isto nemate, cena će biti približno ista.

            Smrt je siguran biznis.



Komentari (206)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

krkar krkar 08:58 02.03.2015

Siguran, siguran

mina13 mina13 09:09 02.03.2015

Re: Siguran, siguran

Hvala domacine
bolid1 bolid1 09:45 02.03.2015

Re: Siguran, siguran

Kad smo sahranjivali obe babe pojavise se ljudi da nude fotkanje i snimanje, naravno za kes, jos onda sam se pitao kome je to palo na pamet da uvede...za nesto godina: vidi, dete, ovo je kad smo sahranjivali prabaku, a ono tamo, to je baka, vidi kako place...
mina13 mina13 09:53 02.03.2015

Re: Siguran, siguran

Kad smo sahranjivali obe babe pojavise se ljudi da nude fotkanje i snimanje, naravno za kes, jos onda sam se pitao kome je to palo na pamet da uvede...za nesto godina: vidi, dete, ovo je kad smo sahranjivali prabaku, a ono tamo, to je baka, vidi kako place..


Vita jela zelen bor

i ja sam bila zgranuta kad smo sahranjivali dedu pa se pojavili fotografi....
cassiopeia cassiopeia 09:55 02.03.2015

Re: Siguran, siguran

bolid1
Kad smo sahranjivali obe babe pojavise se ljudi da nude fotkanje i snimanje, naravno za kes, jos onda sam se pitao kome je to palo na pamet da uvede...za nesto godina: vidi, dete, ovo je kad smo sahranjivali prabaku, a ono tamo, to je baka, vidi kako place...


Ja za to nemam reči. Mene to totalno šokiralo. I još uđe čovek u kapelu.

bolid1 bolid1 10:18 02.03.2015

Re: Siguran, siguran


Ja za to nemam reči. Mene to totalno šokiralo. I još uđe čovek u kapelu.


Sto se tice ulaska i prilaska, da nije imao aprat oko vrata, bio bi ubedjen da da je sitan diler, taman mi je tako prisao...
urbana_gerila urbana_gerila 12:36 02.03.2015

Re: Siguran, siguran

mina13
Nikada nisam osetila dublji bol i ne mogu da verujem da može toliko da boli niti da će ikada prestati.


voleo bih da mogu da te zagrlim čvrsto, a da mi ti uzvratiš...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:39 02.03.2015

Re: Siguran, siguran

sva bol umine na kraju, ali dok se odigrava lep je iskren zagrl.
mina13 mina13 13:15 02.03.2015

Re: Siguran, siguran

voleo bih da mogu da te zagrlim čvrsto, a da mi ti uzvratiš...


Hvala Gerila, kao da jesi...
mina13 mina13 13:25 02.03.2015

Re: Siguran, siguran

sva bol umine na kraju, ali dok se odigrava lep je iskren zagrl.

Hvala Srdjane. Samo ja ne verujem da ce da umine, mozda ce samo da bude prekriveno drugim dogadjajima.... ali uvek će biti tu. Znam po tati, iako se cesto nismo slagali, gotovo da ne prodje dan da se ne setim necega sto smo razgovarali, svadjali se, podrzavali....
freehand freehand 09:14 02.03.2015

Heh

A ja sam naleteo na savršene u svakom pogledu ljude iz "Zelenila" koje se bavi grobljima i popa-barabetinu.
mina13 mina13 09:17 02.03.2015

Re: Heh

Ljude iz "zelenila"? Zar oni to rade?
freehand freehand 09:18 02.03.2015

Re: Heh

mina13
Ljude iz "zelenila"? Zar oni to rade?

U Pančevu je JP "Zelenilo" zaduženo i za groblja.
Korektni u svemu, uključujući i nuđenje svih mogućih olakšica po pitanju plaćanja: od odlaganja do rata.
mina13 mina13 09:22 02.03.2015

Re: Heh

ja mnogo volim Pancevo. Odusevljena sam svim onim cvetnim konstrukcijama, pocev od fice ili folksvagena kod mosta, pa do svih zardinjera po gradu i parkica kod apoteke suncani sat.... ako oni odrzavaju groblja, onda me i ne cudi... glupo je reci "blago Tebi", jer povod sigurno nije za tu formulaciju, ali ipak....
krkar krkar 09:32 02.03.2015

Re: Heh

ja mnogo volim Pancevo. Odusevljena sam svim onim cvetnim konstrukcijama, pocev od fice ili folksvagena kod mosta, pa do svih zardinjera po gradu i parkica kod apoteke suncani sat....


Hajd da preskočim to Pančevoljublje kao... recimo nešto ekscentrično - ali nije protivzakonito. Nego baš juče prođoh centrom Pančeva i vidim na keju grade neku nakaznu građevinu, karabudževinu, odmah iza voza, do vetrenjače, pa se pitam koji kua grade i ko je to dozvolio.

O rehabilitaciji i očuvanju industrijske baštine da i ne govorim.
mina13 mina13 09:38 02.03.2015

Re: Heh

here we go again.... drago mi je da vidim da si u staroj formi,mnogo mi je drago.... ima tamo gluposti, pocev od zabrane biciklistima i cistog vazduha, ali ipak..... ima i ponesto lepo pa zadrzavam svoje pravo na ekscentricnost da volim siroto Pancevo.... koji je to deo, ono desno od mosta gde je kao ono industrijska zona? Ne poznajem Pa bas idealno, mene vise privlace neka mesta kao "Wild rose", zardinjerice iz kojih sam x puta pozelela da uzmem rasad.....
mina13 mina13 09:48 02.03.2015

Re: Heh

Krkar, vreme je za neki Tvoj blog.... po citanosti vidim da smo Te se svi uzeleli.... pisiiiii!!!!!!
qqriq qqriq 09:51 02.03.2015

Re: Heh

Krkar, vreme je za neki Tvoj blog.... po citanosti vidim da smo Te se svi uzeleli.... pisiiiii!!!!!!



alselone alselone 09:56 02.03.2015

Re: Heh

Daj neki hejterski. Ono - popljujes kompletnu vladu, opoziciju, pola blogera... Onda izbije rat jedno 500 komentara.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:02 02.03.2015

Re: Heh

Ja nisam vernik u klasičnom smislu, ali moja mama je bila, pa smo pozvali i sveštenika iz crkve na groblju. Moram da kažem da je, kada sam pitala koliko košta opelo, rekao da ljudi daju 6-7 hiljada, ali ko nema, daje koliko može. Iako se na slažem sa mnogim postupcima crkve za ovog čoveka moram da kažem da je bio vrlo topao, čak blagorodan, u nedostatku druge reči.


na grobljima uglavnom završava neposlušno sveštenstvo, odnosno sveštenstvo koje misli svojom glavom a usuđuje se da se protivstavlja episkopovom autoritetu, tako da obično dobijaju po kazni da služe u kapelama na grobljima, što je dobro jer onda ljudi u najbolnijim trenucima ne moraju još dodatno kretene da susreću.

saosećam sa motivima priče, meni je to bilo prvo šokantno osvešćenje da ljudski rod ume biti opak, kada mi ja kao detetu preminuo tata, a svakakve bitange počele da se prikupljaju okolo "da podele bol sa porodicom".
mina13 mina13 10:02 02.03.2015

Re: Heh

Nije bas tako. Ja sam utehu nalazila dok mi je mama bila jos ziva ali vec se polako gasila u Krkarovom blogu o demenciji i u jos nekima koje je odavno napisao a koji su bili topli i plemeniti. A ako i pljuje, pa sta, neka pljuje, ima se sta.
mina13 mina13 10:05 02.03.2015

Re: Heh

na grobljima uglavnom završava neposlušno sveštenstvo, odnosno sveštenstvo koje misli svojom glavom a usuđuje se da se protivstavlja episkopovom autoritetu, tako da obično dobijaju po kazni da služe u kapelama na grobljima, što je dobro jer onda ljudi u najbolnijim trenucima ne moraju još dodatno kretene da susreću.


to nisam znala, ali iz onog sto sam videla izgleda da je tako. kao da ih kaznjavaju da ne mogu da ucare sveteci vodice po parohijama.... zao mi je sto ovom coveku ne znam ime, zaista je bio divan. Da sam ranije imala iskustva sa takvim svestenicima, mozda bih sada bila "dobar" vernik...
krkar krkar 10:07 02.03.2015

Re: Heh

na grobljima uglavnom završava neposlušno sveštenstvo, odnosno sveštenstvo koje misli svojom glavom a usuđuje se da se protivstavlja episkopovom autoritetu, tako da obično dobijaju po kazni da služe u kapelama na grobljima, što je dobro jer onda ljudi u najbolnijim trenucima ne moraju još dodatno kretene da susreću.


Ma vidi se stručnjak za pravoslavlje!

Opelo drži parohijski pop. Dođe pop kojem pripada umrli po mestu stanovanja. Za sve drugo treba posebna dozvola.


cassiopeia cassiopeia 10:13 02.03.2015

Re: Heh

Opelo drži parohijski pop. Dođe pop kojem pripada umrli po mestu stanovanja. Za sve drugo treba posebna dozvola.


Da, tati je došao pop iz crkve na Bežaniji, a opelo bilo na Novom groblju.

mina13 mina13 10:19 02.03.2015

Re: Heh

Opelo drži parohijski pop. Dođe pop kojem pripada umrli po mestu stanovanja. Za sve drugo treba posebna dozvola.


Ja njega nisam htela. Kad je tek bio dosao i zamenio prethodnog svestenika, drzao je predavanja po komsiluku. Ja u stvari uopšte nisam želela sveštenika, ali pošto je mama bila iskreni vernik, držala do toga, nisam mogla da to preskočim. I onda sam našla solomonsko rešenje. Pošto mi je naš sveštenik bio odbojan, otišla sam do kapele na N groblju i prosto pitala. Nisu mi tražili nikakvu dozvolu, osim ako to nisu uradili nezavisno od mene, nekim drugim putevima.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:41 02.03.2015

Re: Heh

mina13


...kao da ih kaznjavaju da ne mogu da ucare sveteci vodice po parohijama...Da sam ranije imala iskustva sa takvim svestenicima, mozda bih sada bila "dobar" vernik...


takvi ljudi obično nisu neke sitne fukare koje bi ćarile na bilo čemu i obično ih njihova sklonost ka slobodi dovodi u konflikt sa autoritetima. ne bi to iskustvo trebalo da ima veze sa nekim posrednicima, ali dobro de.


Ma vidi se stručnjak za pravoslavlje!


zdravo Mr K, ša se radi? teško je to marksističko nasleđe, to kada znaš pravilo a nemaš pojma šta se dešava usput. da li znaš recimo za đakona Nenada Ilića, koja je njegova sudbina, ili protu Topolca? that's a measure of punishment for rebelling against the authorities.
mina13 mina13 10:51 02.03.2015

Re: Heh

takvi ljudi obično nisu neke sitne fukare koje bi ćarile na bilo čemu i obično ih njihova sklonost ka slobodi dovodi u konflikt sa autoritetima. ne bi to iskustvo trebalo da ima veze sa nekim posrednicima, ali dobro de.


oo oo izgleda da se nismo razumeli..... a to ne zelim na ovom blogu zbog moje mame. Nisam mislila da je TAJ svestenik ikada i pomislio da ucari, ne moze neko da bude tako .... ne znam rec..... topao.... a da ima takvu primisao.
Mislila sam na one sto voze skupe automobile, drze predavanja, lecce lopatama i još što šta ali uopšte ne želim o njima da pišem ni mislim sada. Duboko poštujem opredeljenje svakoga, tim više što ga manje nameće drugima. Ovaj gospodin (nisam ironična) je tačno video sa kim ima posla, mislim na sebe, i uprkos mom očiglednom nepoštovanju tradicije bio je ljubazan i pomogao mi da ispratim mamu onako kako bi ona želela. E to poštujem iz dna duše, kao i gest moje prijateljice i komšinice koja je pripremila sve potrebno za opelo, a o čemu ja nemam pojma.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:41 02.03.2015

Re: Heh

Mislila sam na one sto voze skupe automobile, drze predavanja, lecce lopatama i još što šta ali uopšte ne želim o njima da pišem ni mislim sada.


naravno, a svako normalan u srbiji zna za te fukare.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:46 02.03.2015

Re: Heh

mina13
Ovaj gospodin (nisam ironična) je tačno video sa kim ima posla, mislim na sebe, i uprkos mom očiglednom nepoštovanju tradicije bio je ljubazan i pomogao mi da ispratim mamu onako kako bi ona želela. E to poštujem iz dna duše, kao i gest moje prijateljice i komšinice koja je pripremila sve potrebno za opelo, a o čemu ja nemam pojma.


naravno, kod prave gospode uopšte ne igra ulogu poštovanje ili nepoštovanje tradicije, već poštovanje ljudskog bića, ličnosti koja je pred vama. kao i sve ostalo u srbiji, i ovo poimanje je u dubokoj krizi, ali duvaju lepši vetrovi, ja vidim to pošto kod mene dolaze ljudi iz sveštenstva nošeni iskrenom potrebom.
freehand freehand 16:18 02.03.2015

Re: Heh

Nego baš juče prođoh centrom Pančeva i vidim na keju grade neku nakaznu građevinu, karabudževinu, odmah iza voza, do vetrenjače, pa se pitam koji kua grade i ko je to dozvolio.

I ta nakaza u raznim početnim fazama - jedna nagrdnija od druge - evo već najmanje deset godina. Lokalni privatnik koji je uspeo da uz qrac, kad je izdata dozvola za vetrenjaču natera, ne znam kako, lokalnu vlast natera (kad je mogao Džamtoski može i Prijović) da mu izda tu dozvolu. Inače je, koliko se sećam, zemljište pripadalo košarkaškom klubu.
angie01 angie01 16:37 02.03.2015

Re: Heh

pocev od zabrane biciklistima


koje zabrane, je l onima sto izlecu bez bilo kakve najave, svetla, oznaka, iz nekog zbuna na put prema Novom selu, je l njima?...jos kad pada kisa, samo se pojavi senka ispred tebe, izmedju dva zamaha brisaca na sajbni,...ko da nije njihov zivot u pitanju, pa ono, strecaju vozace....gori su samo oni sa kombajnima, sto isto tako, kao duhovi izrone iz njive na put.

edit-100
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:56 02.03.2015

Re: Heh

alselone
Daj neki hejterski. Ono - popljujes kompletnu vladu, opoziciju, pola blogera... Onda izbije rat jedno 500 komentara.


Vidi ovog, napaljenog, ko da nije ponedeljak, jebote!

Ali glupo je da se zezam na ovom blogu, stvarno sam ga sa teškom mukom pročitao. I moja keva se vukljala po tim bolnicama, i ima totalno oprečna iskustva, od ovih sličnih mininim, gde su zaposleni stvarno ok (mal ne reče-prosto da poželiš da odeš u bolnicu) do nekih baraba koje zajebavaju i izdrkavaju se. I uslovi su jezivi, siromaštvo je svuda zavladalo, tu stvarno treba truda da se ostane čovek.
mina13 mina13 17:18 02.03.2015

Re: Heh

koje zabrane, je l onima sto izlecu bez bilo kakve najave, svetla, oznaka, iz nekog zbuna na put prema Novom selu, je l njima?...jos kad pada kisa, samo se pojavi senka ispred tebe, izmedju dva zamaha brisaca na sajbni,...ko da nije njihov zivot u pitanju, pa ono, strecaju vozace....gori su samo oni sa kombajnima, sto isto tako, kao duhovi izrone iz njive na put.

Ma najgori su traktori bez svetala.... al nisam mislila na to, nego na zabranu u pešačkoj zoni.... ne znam da li to još važi....
mina13 mina13 17:21 02.03.2015

Re: Heh

I moja keva se vukljala po tim bolnicama, i ima totalno oprečna iskustva, od ovih sličnih mininim, gde su zaposleni stvarno ok (mal ne reče-prosto da poželiš da odeš u bolnicu) do nekih baraba koje zajebavaju i izdrkavaju se. I uslovi su jezivi, siromaštvo je svuda zavladalo, tu stvarno treba truda da se ostane čovek.

Zdravo Srdjane
Drago mi je da je Tvoja mama sa Tobom. Čuvaj je dok je imaš. A jesu grozni uslovi, dobro si rekao, treba truda da se ostane čovek.
freehand freehand 17:23 02.03.2015

Re: Heh

mina13
koje zabrane, je l onima sto izlecu bez bilo kakve najave, svetla, oznaka, iz nekog zbuna na put prema Novom selu, je l njima?...jos kad pada kisa, samo se pojavi senka ispred tebe, izmedju dva zamaha brisaca na sajbni,...ko da nije njihov zivot u pitanju, pa ono, strecaju vozace....gori su samo oni sa kombajnima, sto isto tako, kao duhovi izrone iz njive na put.

Ma najgori su traktori bez svetala.... al nisam mislila na to, nego na zabranu u pešačkoj zoni.... ne znam da li to još važi....

Ne važi, koliko znam. U svakom slučaju ne kažnjavaju. A iskazani odnos prma biciklistima u gornjem komentaru baš demonstrira visoku urbanu svest i mišljenje o civilizacijskim kretanjima i pravcima.
mina13 mina13 17:28 02.03.2015

Re: Heh

Ne važi, koliko znam. U svakom slučaju ne kažnjavaju

Dobro je. Zgranula sam se kad sam videla one znake za zabranu biciklistima. Pančevo se guši a nešto što može da pomogne se zabranjuje....
cassiopeia cassiopeia 09:53 02.03.2015

Draga Mina

Moje najdublje saučešće!

Možda smo se i sretale u Gradskoj. Ni ja nemam dovoljno reči hvale za sestre sa nefrologije, doktorku na kardiologiji koja mi je saopštila da mi je tata umro (ne znam joj ime, sve se prebzo odvijalo)... Jedino nikada neću zaboraviti dežurnu dr na nefrologiji (tad sam je prvi put videla iako se tata 15 godina lečio kod njih) koja uopšte nije imala takta, tata je umirao, gasio se, a ona mi je jedva dozvolila da se pozdravim sa njim.

I meni je upalo o oko kako izgledaju šalteri na Novom groblju. Gospođa u kancelariji Pogrebnog u krugu bolnice mi je bila melem na ranu. Ja sam pogledala cene na sajtu pogrebnog pre nego što sam otišla...šta da ti kažem, opet je cifra porasla za 30-tak hiljada dok su sve sulude stavke obračunali. Ti si bar imala grobno mesto. Mene je čekao i taj trošak. Cifre sulude.

Moram da ti ispričam kako me je moja draga mama, u svoj muci koja nas je snašla, nasmejala. Ja sam dan posle tatine kremacije rekla da i mene kremiraju i prospu pepeo u Vrtu sećanja na Novom groblju. Elem, kad je mama otišla na Staro bežanijsko groblje da kupi mesto za urnu za tatu i sebe, ispostavilo se da postoji samo za 4 urne. I zove sestra mene na mobilni da mi kaže kako je mama kad su izašli sa groblja rekla "e, nema ništa njoj od prosipanja, kad sam ovoliki novac dala i prasne u smeh"
mina13 mina13 09:58 02.03.2015

Re: Draga Mina

Hvala Cassiopeia
ako smo se mozda vidjale, znaci da si i Ti skoro prosla kroz sve to. primi moje najiskrenije saucesce. Znam kako boli. Sto se tice prosipanja pepela, dok sam cekala u redu za placanje saznala sam da ni to ne moze kako zelis, moze samo da stojis u urni, cak ne moze ni da se nosi kuci..... ja sam muzu rekla da me baci u Dunav....
krkar krkar 10:05 02.03.2015

Re: Draga Mina

ja sam muzu rekla da me baci u Dunav


I to je protivzakonito.

Jednom, još za vreme Juge, putovao ja vozom iz Milana. Gužva, negde pred Božić, u kupeu 2 babe gastarbajterke iz Francuske sa 200 kofera, sve veći od većeg. Ja jednu torbicu al' jedna baba utripovala da sam neki švercer pa se navrzla na mene i u Sežani odmah "drukne" cariniku da sam švercer nekakav. Otvorim torbu, onaj pogleda, kaže "hvala, ureduje" pa se okrene babi:

A da malo vidimo gospođo šta vi imate kad druge prijavljujete.

Tu baba mrtvaladna izjavi "Nosim muža da ga saranim. Radili smo u Parizu 20 godina i njega strefio infrakt pa ga sad nosim da ga saranim u naše selo".

Pošto je kofera bilo dovoljno da u njih stane i muž i švaler iskolačimo svi oči. Zamuca carinik "nosite muža u koferu?"

"Jeste, spalili smo ga tamo u Parizu jer je jeftinije pa sad nosim urnu".

Tu saznadoh da urna ne mož' tek tako da se nosi, da je procedura manje-više ista kao i za leš, treba gomila papira.

Babu odvedoše, sa sve koferima, još ona druga nije htela da ponese nesporne kofere "jes, ja će ti teglim tvoje kofere".

Valjda su je dosad pustili.

cassiopeia cassiopeia 10:05 02.03.2015

Re: Draga Mina

Hvala ti Mina.

Valjda će se i kod tih propisa nešto promeniti. Koliko znam može da se prospe pepeo samo na za to određeno mesto na Novom groblju.
mina13 mina13 10:09 02.03.2015

Re: Draga Mina

I meni je upalo o oko kako izgledaju šalteri na Novom groblju. Gospođa u kancelariji Pogrebnog u krugu bolnice mi je bila melem na ranu. Ja sam pogledala cene na sajtu pogrebnog pre nego što sam otišla...šta da ti kažem, opet je cifra porasla za 30-tak hiljada dok su sve sulude stavke obračunali. Ti si bar imala grobno mesto. Mene je čekao i taj trošak. Cifre sulude.


ma ne samo sto su sulude, nego vredja inteligenciju..... osetis se kao ovca za sisanje a nemas izbora. Nisam se setila sajta i cenovnika, ali i da sam proverila, sigurno bi nesto opet iskrslo.
mina13 mina13 10:12 02.03.2015

Re: Draga Mina

Pa meni to izgleda nelogicno. Zasto ne bih mogla da budem prosuta tamo gde volim, ne razumem na koji nacin to ugrozava bilo sta.... ne ulazim u versku polemiku, da se odmah ogradim, razumem zasto nije kremacija pozeljna, ali mislim da je steta zemlje....
krkar krkar 10:13 02.03.2015

Pepeo


Znam i za sledeći slučaj:

Nekakav Nemac dolazio na letovanje preko 30 godina u Tučepi. I ostavi u testamentu da ga sahrane u Jadransko more.

Umre čovek negde 1998, čini mi se. Žena ode u hrvatski konzulat da podnese zahtev, odbiju je, kažu da po zakonu ne sme sahrana u moru, žena insistira, kaže da je to oporučno zahtevao pokojnik...

Na koji način je stvar stigla do Hrvatske turističke zajednice ne znam ali neko iz HTZ potegne stvar u vladi i ženi kažu da ga kremira i donese pepeo. Kad je došla sa urnom HTZ platio Cesnicu da leti iznad mora kod Tučepi dok žena prospe Hansov pepeo.

Ne sećam se je li neko izdao bio odobrenje ili je bilo ilegalno ali niko nije hteo da poteže pitanje
cassiopeia cassiopeia 10:15 02.03.2015

Re: Draga Mina

ma ne samo sto su sulude, nego vredja inteligenciju..... osetis se kao ovca za sisanje a nemas izbora. Nisam se setila sajta i cenovnika, ali i da sam proverila, sigurno bi nesto opet iskrslo.


To osećanje nemoći i što nemaš izbora je odvratno. U takvoj situaciji kad gledaš da sve obaviš što bezbolnije, jer ti nije ni do čega, oni te dočekaju sa takvim cenama. Horor!
mina13 mina13 10:24 02.03.2015

Re: Draga Mina

I to je protivzakonito.

Jednom, još za vreme Juge, putovao ja vozom iz Milana. Gužva, negde pred Božić, u kupeu 2 babe gastarbajterke iz Francuske sa 200 kofera, sve veći od većeg. Ja jednu to


Znam. Al' ko ce da zna?
sweet64 sweet64 14:24 02.03.2015

Re: Pepeo

Nekakav Nemac dolazio na letovanje preko 30 godina u Tučepi.

I Tučepi podležu padeži!
krkar krkar 14:53 02.03.2015

Re: Pepeo

I Tučepi podležu padeži!


Da ali je u svim padežima Tučepi. U Tučepi, iz Tučepi.

A ti sedi, jedan.

I ubuduće se ne trti u ono što ne znaš.
urbana_gerila urbana_gerila 15:25 02.03.2015

Re: Pepeo

krkar
I Tučepi podležu padeži!


Da ali je u svim padežima Tučepi. U Tučepi, iz Tučepi.

A ti sedi, jedan.

I ubuduće se ne trti u ono što ne znaš.


ti si tvorac nove srpske gramatike po kojoj se vlastite imenice koje imaju samo oblik množine(pluralia tantum) ne menjaju po padežima?

ako se pozivaš na hrvatske jezikoslovce, i po njima imenica tučepi ima dva oblika - tučepi i tučepima.
blogovatelj blogovatelj 15:28 02.03.2015

Re: Pepeo

Nekakav Nemac dolazio na letovanje preko 30 godina u Tučepi. I ostavi u testamentu da ga sahrane u Jadransko more.


Slična priča kao ova. Samo u ovoj još ima i o izbjeglicama. I o atentatu.

sweet64 sweet64 16:06 02.03.2015

Re: Pepeo

A ti sedi, jedan.

Oprosti, nisam znao da se vlastite imenice npr imena gradova moraju gramatički tretirati po gramatici države kojoj pripadaju...
A Hrvati su čuveni po svojoj novostvorenoj i po primeni doslednoj gramatici. Bljak.
tyson tyson 18:18 02.03.2015

Re: Pepeo

Nekakav Nemac dolazio na letovanje preko 30 godina u Tučepi. I ostavi u testamentu da ga sahrane u Jadransko more.

Ma, mora da je služio vojsku u Dalmaciji kao küstenjäger/obalski lovac


qqriq qqriq 21:23 02.03.2015

Re: Draga Mina

Valjda su je dosad pustili.



krkar krkar 09:25 03.03.2015

Re: Pepeo

ako se pozivaš na hrvatske jezikoslovce, i po njima imenica tučepi ima dva oblika - tučepi i tučepima.


Lepo sam napisao da je dolazio 30 godina u Tučepi. Ti misliš da se kaže "dolazio je u TučepIMA"?



krkar krkar 09:26 03.03.2015

Re: Pepeo

A Hrvati su čuveni po svojoj novostvorenoj i po primeni doslednoj gramatici. Bljak.


Šovenski isprdčić rekao šta je imao.
urbana_gerila urbana_gerila 14:52 03.03.2015

Re: Pepeo

krkar
ako se pozivaš na hrvatske jezikoslovce, i po njima imenica tučepi ima dva oblika - tučepi i tučepima.

Lepo sam napisao da je dolazio 30 godina u Tučepi. Ti misliš da se kaže "dolazio je u TučepIMA"?



ne, batice, ti si napisao da je imenica tučepi ista u svim padežima, a ja sam kazao da, čak, i po hrvatskim lingvistima ima dva oblika - tučepi i tučepima.

ako prestaneš da krkarovski tumačiš šta ja mislim i da se pretenciozno trtiš onim što ne znaš - mogu da te naučim kako se po padežima menja u srpskom jeziku.
mina13 mina13 15:10 03.03.2015

Re: Pepeo

krkarako se pozivaš na hrvatske jezikoslovce, i po njima imenica tučepi ima dva oblika - tučepi i tučepima.
Lepo sam napisao da je dolazio 30 godina u Tučepi. Ti misliš da se kaže "dolazio je u TučepIMA"?



ne, batice, ti si napisao da je imenica tučepi ista u svim padežima, a ja sam kazao da, čak, i po hrvatskim lingvistima ima dva oblika - tučepi i tučepima.

ako prestaneš da krkarovski tumačiš šta ja mislim i da se pretenciozno trtiš onim što ne znaš - mogu da te naučim kako se po padežima menja u srpskom jeziku.


Momci, sad ću da se umešam pa ću da dobijem po nosu. A je l' stvarno bitno kako se kaže? Svi smo razumeli pa nema potrebe da se tera mak na konac. Posebno ne vas dvojica koji o mnogim stvarima mislite slično. Osim ako vama to nije zabavno a ja sam sad partibrejker, onda se povlačim. Je l' ima smajli sa belom zastavicom?
urbana_gerila urbana_gerila 15:23 03.03.2015

Re: Pepeo

mina13
krkarako se pozivaš na hrvatske jezikoslovce, i po njima imenica tučepi ima dva oblika - tučepi i tučepima.
Lepo sam napisao da je dolazio 30 godina u Tučepi. Ti misliš da se kaže "dolazio je u TučepIMA"?



ne, batice, ti si napisao da je imenica tučepi ista u svim padežima, a ja sam kazao da, čak, i po hrvatskim lingvistima ima dva oblika - tučepi i tučepima.

ako prestaneš da krkarovski tumačiš šta ja mislim i da se pretenciozno trtiš onim što ne znaš - mogu da te naučim kako se po padežima menja u srpskom jeziku.


Momci, sad ću da se umešam pa ću da dobijem po nosu. A je l' stvarno bitno kako se kaže? Svi smo razumeli pa nema potrebe da se tera mak na konac. Posebno ne vas dvojica koji o mnogim stvarima mislite slično. Osim ako vama to nije zabavno a ja sam sad partibrejker, onda se povlačim. Je l' ima smajli sa belom zastavicom?


ma, jok, ti od mene, već sam to napisao, možeš dobiti samo iskren zagrljaj.

završio sam.
mina13 mina13 15:27 03.03.2015

Re: Pepeo

ma, jok, ti od mene, već sam to napisao, možeš dobiti samo iskren zagrljaj.

završio sam.


Hvala Gerila, puno mi znači to što si napisao.
urbana_gerila urbana_gerila 15:34 03.03.2015

Re: Pepeo

mina13

Hvala Gerila, puno mi znači to što si napisao.


blogovatelj blogovatelj 18:48 03.03.2015

Re: Pepeo

ti si tvorac nove srpske gramatike po kojoj se vlastite imenice koje imaju samo oblik množine(pluralia tantum) ne menjaju po padežima?


U periodu od 1997. do 1999. mnogo puta sam čuo da ljudi koji žive u Lazarevcu, Valjevu, Mionici, u delu sveta gde se govori najpravilniji i najkvalitetniji srpski jezik u univerzumu, govore o selu Veliki Crljeni i ne menjaju ga po padežima. I meni je delovalo neobično i čudno, u početku i glupo. Da li je ispravno, ni dan danas ne znam, i spreman sam da naučim, ukoliko mi neko ljudski objasni.
Ali sam sasvim siguran da ono što važi za Tučepi, mora da važi i za Crljeni. I obratno.
blogovatelj blogovatelj 18:52 03.03.2015

Re: Pepeo

Lepo sam napisao da je dolazio 30 godina u Tučepi. Ti misliš da se kaže "dolazio je u TučepIMA"?


Ja mislim da bi trebalo "dolazio je u Tučepe"
Ili "dolazio je u Kupare", "dolazio je u Crljene"
Možda nisam u pravu. Rekoh, spreman sam da prihvatim svako racionalno objašnjenje.
st.jepan st.jepan 19:07 03.03.2015

Re: Pepeo

blogovatelj
ti si tvorac nove srpske gramatike po kojoj se vlastite imenice koje imaju samo oblik množine(pluralia tantum) ne menjaju po padežima?


U periodu od 1997. do 1999. mnogo puta sam čuo da ljudi koji žive u Lazarevcu, Valjevu, Mionici, u delu sveta gde se govori najpravilniji i najkvalitetniji srpski jezik u univerzumu, govore o selu Veliki Crljeni i ne menjaju ga po padežima. I meni je delovalo neobično i čudno, u početku i glupo. Da li je ispravno, ni dan danas ne znam, i spreman sam da naučim, ukoliko mi neko ljudski objasni.
Ali sam sasvim siguran da ono što važi za Tučepi, mora da važi i za Crljeni. I obratno.


Ovo stvarno jeste trolčina, ali kad krene priča o smrtu (kažem "o smrtu", jer smrt je, insistujem, imenica muškog roda), onda je svaka, pa i najdrskija trolčina više nego legitimna, dapače dragocena.
Moje (dobro, očevo) selo zove se Mimice, dakle zove se strogo pluralno, pa ipak, deklinira se skroz regularno, mada i pomalo monotono:
Mimice, Mimica (npr. Stjepan od Mimica), Mimicama, Mimice, Mimice, Mimicama, Mimicama,
blogovatelj blogovatelj 19:37 03.03.2015

Re: Pepeo

Moje (dobro, očevo) selo zove se Mimice, dakle zove se strogo pluralno, pa ipak, deklinira se skroz regularno, mada i pomalo monotono:


Pa to i ja kažem, red je po malo deklinirati, pa nismo Mađari, ili Englezi
Čak i oni imaju genitiv.
st.jepan st.jepan 19:56 03.03.2015

Re: Pepeo

blogovatelj
Moje (dobro, očevo) selo zove se Mimice, dakle zove se strogo pluralno, pa ipak, deklinira se skroz regularno, mada i pomalo monotono:


Pa to i ja kažem, red je po malo deklinirati, pa nismo Mađari, ili Englezi
Čak i oni imaju genitiv.

Ma jok, nemaju ni genitiv, odnosno imaju ga, al nije nji'ov, nego je saksonski.
Hansel Hansel 23:03 03.03.2015

Re: Pepeo

Неколико примера са интернета, ако то нешто п/доказује:

Mjesto Tučepi se nalazi u Splitsko-dalmatinskoj županiji na Makarskoj rivijeri. Do Tučepa se može doći automobilom: autocestom do izlaza Šestanovca zatim državnom cestom do Tučepa ili državnom cestom od Splita do Tučepa. Zračna luka Split je najbliža međunarodna zračna luka udaljena 80 km.


Hotel **** nalazi se u Tučepima, mirnom naselju u Makarskom primorju,


Apartmani Tučepi - Makarska rivijera - privatni smještaj - apartmani i sobe, kuće uz more u Tučepima


Знам за неко правило да се становници неког места називају онако као сами себе називају, да се презимена изговарају са изворним акцентом, мада то никада није потпуно "заживело", као што је некада одлучено да не мора да се прави разлика у падежима између мушких и женских облика руских презимена...

За мене још недовољно сварено градиво везано за стављање у падеж географских назива или грађевина када им претходи одређење (у хотелу "Москви", у реци Дунаву?!, на планини Бјеласици... хм, изгледа да то важи претежно за женски род (онај Дунав је упитан)...?
st.jepan st.jepan 23:26 03.03.2015

Re: Pepeo

За мене још недовољно сварено градиво везано за стављање у падеж географских назива или грађевина када им претходи одређење (у хотелу "Москви", у реци Дунаву?!, на планини Бјеласици... хм, изгледа да то важи претежно за женски род (онај Дунав је упитан)...?

Reko ja, smrta je sevap trolovati!
Dakle ovako:
Na planini Bjelasici - dabome, u reci Dunavu - dabome, u hotelu "Moskvi" - nipošto.
Zašto? Po kom pravilu? Nemam pojma, biće da tu nekog čvrstog pravila ni nema.
Ili, što rekla jedna moja koleginica Nišlijka, to ti je kakO osEćaš.
Tako je u Srpskom (bogme i u Hrvatskom), a u Ruskom, strana lična imena i toponimi, strogo u nominativu.
Hansel Hansel 00:00 04.03.2015

Re: Pepeo

Ваљда је забрањено, али морам да цитирам Клајна, нека схвати његов издавач ово као рекламу:
ГЕОГРАФСКА ИМЕНА У АПОЗИЦИЈИ
Када име стоји непосредно после заједничке именице, пожељно је да оба буду у истом падежу, нпр. на реци Рзаву, у граду Сенти, из покрајине Вестфалије. Ипак, географско име може остати у монинативу, ако је бишечлано (нпр. у насељу Мали Мокри Луг) илаи ако је мало познато, тако да у падежу не би било јасно како тачно гласи: у граду Габрово, на језеру Титикака, у провинцији Љаонинг


За "Москву" и слично не могу ништа сада да нађем, да је исправно у падежу тврдила ми је својевремено једна лекторка...
st.jepan st.jepan 00:53 04.03.2015

Re: Pepeo

За "Москву" и слично не могу ништа сада да нађем, да је исправно у падежу тврдила ми је својевремено једна лекторка...

Pozdraavi Lektorku i reci joj da u Googleta ukuca "u hotelu Moskvi", a onda "u hotelu Moskva".
U prvom slučaju dobiće 55 rezultata, u drugom 21.100 rezultata.

Od takvih lektora/ki ja se ježim.
krkar krkar 05:53 04.03.2015

Re: Pepeo

Неколико примера са интернета, ако то нешто п/доказује:


Pokazuje i dokazuje da se baš svako u baš svašta meša, kao i naš Senžepan dole koji drži predavanja o jeziku i pravopisu a piše "Srpski" i "Hrvatski".

Rulja možda jeste korisna za poneku fizičku ali samo za malo koju intelektualnu aktivnost!
princi princi 12:13 04.03.2015

Re: Pepeo

Rulja možda jeste korisna za poneku fizičku ali samo za malo koju intelektualnu aktivnost!


Naprotiv. Wisdom of the crowds je uvek (mada ne uvek) neprocenjiv (i, najcesce, najbolji) vodic kad covek mora da donosi odluke u neizvesnim situacijama (a sto je slucaj skoro sa svim odlukama koje covek donosi). Pouzdano poznavanje misljenja tj suda vecine ("agregatnog procesiranja mnostva informacija" ) je velika prednost, ignorisanje istog velika glupost. Obaska sto je James Surowiecki jos pre 10 godina napisao finu knjigu na temu (iako concept potice jos od Francisa Galtona), ali u decision theory je wotc postao zlatni standard. Ignorisanje fenomena u srpskoj (i, sire, balkanskoj) praksi, po meni, je posledica parohijalnosti i ucaurenosti sredine ("straha od promaje" ).
st.jepan st.jepan 14:52 04.03.2015

Re: Pepeo

naš Senžepan dole koji drži predavanja o jeziku i pravopisu a piše "Srpski" i "Hrvatski".


Naglašavanje, poštovanje, kompenzovanje izostavljene imenice (jezik)...

st.jepan st.jepan 17:01 04.03.2015

Re: Pepeo

Pouzdano poznavanje misljenja tj suda vecine ("agregatnog procesiranja mnostva informacija" ) je velika prednost, ignorisanje istog velika glupost.

Da, a naročito zato što je "većina" u ovom slučaju većina onih koji koriste internet, dakle za pretpostaviti je, većina nešto obrazovanijeg dela populacije.
princi princi 22:02 04.03.2015

Re: Pepeo

st.jepan
Pouzdano poznavanje misljenja tj suda vecine ("agregatnog procesiranja mnostva informacija" ) je velika prednost, ignorisanje istog velika glupost.

Da, a naročito zato što je "većina" u ovom slučaju većina onih koji koriste internet, dakle za pretpostaviti je, većina nešto obrazovanijeg dela populacije.


Čak i bez interneta, "rulja" pruža taj outside, "nezainteresovani", emocionalno detached pogled koji je od neprocenjive vrednost. Skoro bi se moglo reći da je glas gomile- glas razuma. Pojedinac se emocionalno veže za predmet razmatranja i emocije pomute razum i potpuno iskrive logiku. To je slučaj i sa najvećim ekspertima. Gomila potpuno poništi efekte toga i u proseku pruža objektivan pogled. Galton je to pokazao na seoskom vašaru u blizini Plimuta, početkom 20. veka (tad i tamo definitivno nije bilo interneta a posetioci vašara definitivno nisu bili nikakvi akademici!) i jednostavnom primeru vola koga su spremili za klanje: medijanska procene težine vola od strane rulje je potcenila težinu za 1% iako su pojedinačni odgovori bili znatno "divljiji". Znam da će to izazvati konsternaciju kod dobrog dela pokondirenih Beograđana ali ozbiljna istraživanja pokazuju da je gomila statistički skoro uvek u pravu.
krkar krkar 22:21 04.03.2015

Re: Pepeo

Galton je to pokazao na seoskom vašaru u blizini Plimuta, početkom 20. veka (tad i tamo definitivno nije bilo interneta a posetioci vašara definitivno nisu bili nikakvi akademici!) i jednostavnom primeru vola koga su spremili za klanje: medijanska procene težine vola od strane rulje je potcenila težinu za 1% iako su pojedinačni odgovori bili znatno "divljiji".


Ovo je suština. Rulja može ruljno (medijanski) da procenjuje nešto iz domena "kompetencije rulje" kao što je odokativna procena težine vola. Daj rulji da procenjuje odokativno nivo šećera u krvi ili da računa standardnu devijaciju - trt Milojko.

A o rulji i gramatici sve pokatuje postojanje više miliona govornika nestandardnih dijalekata.

Šteta, baš bi bilo lepo kad bi sve moglo da se prepusti rulji.
princi princi 22:30 04.03.2015

Re: Pepeo

Ovo je suština. Rulja može ruljno (medijanski) da procenjuje nešto iz domena "kompetencije rulje" kao što je odokativna procena težine vola. Daj rulji da procenjuje odokativno nivo šećera u krvi ili da računa standardnu devijaciju - trt Milojko.

Pa ovo je čista glupost. Jasno sam pomenuo već na koju se oblast odnosi wisdom of the crowds: decision making under uncertainty. Određivanje šećera u krvi je merenje, tu nema nikakvog ni donošenja odluka ni neizvesnosti. A računanje standardne devijacije je automatska radnja, tu isto nema nijednog od dva elementa koje sam pomenuo.

I gramatika je skup pravila. Ili ja nešto nisam dobro objasnio ili je neko u ovoj sobi malo priglup.
krkar krkar 22:33 04.03.2015

Re: Pepeo

princi


Mrzi me da se objašnjavam i prepucavam. Tvoj je veći (na Senžepanovu radost)
princi princi 22:47 04.03.2015

Re: Pepeo

krkar
princi


Mrzi me da se objašnjavam i prepucavam. Tvoj je veći (na Senžepanovu radost)


Pa nisam ti ja ovo napisao da bi se s tobom objašnjavao i prepucavao nego da naučiš nešto novo i korisno.
mina13 mina13 11:18 05.03.2015

Re: Pepeo

Daj rulji da procenjuje odokativno nivo šećera u krvi ili da računa standardnu devijaciju - trt Milojko.

kaže se paravilno ZVRZ Milojka.... Ti rekao....
milisav68 milisav68 10:18 02.03.2015

Samo je smrt siguran posao

Za one koje, daleko bilo, zanima cena najskromnije sahrane, iznosi oko 1000 evra, s' tim sto država za penzionere nadoknađije oko 34000.00 dinara. Možda je na drugim grobljima jeftinije, ali mi smo ovde imali grobno mesto, tako da pretpostavljam da ako isto nemate, cena će biti približno ista.

Mislim da je u pitanju čerupanje u Beogradu (i možda u nekim većim mestima), jer u manjim mestima ovih 34.000 pokrivaju skoro sve troškove (barem je tako moje iskustvo, pošto sam imao zakupljeno grobno mesto), jer vidim gomilu stavki koje kod "nas" ne postoje, plus što nije obavezno da angažuješ državne "Topaloviće".

Pa tako, zakup grobnog mesta se plaća na godišnjem nivo - i to je to, nema hladnjače - pa ni njen zakup, jer kovčeg "odstoji" u kapeli, i sve oko sahrane se "dešava" tu okolo, pa se ništa posebno ne naplaćuje, sem kopanja (a recimo ne postoji stavka - odnošenje zemlje).

Kovčeg, prevoz, umrlice i ostalo se u principu dogovoriš đuture sa privatnim "Topalovićem".

Što se crkve i popova tiče, i tu postoje "popusti", ako je pokojnik redovno plaćao/davao priloge, onda i opelo nije "skupo" - oko 10 evra.
mina13 mina13 10:34 02.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Mislim da je u pitanju čerupanje u Beogradu (i možda u nekim većim mestima), jer u manjim mestima ovih 34.000 pokrivaju skoro sve troškove (barem je tako moje iskustvo, pošto sam imao zakupljeno grobno mesto), jer vidim gomilu stavki koje kod "nas" ne postoje, plus što nije obavezno da angažuješ državne "Topaloviće".


Nije ni kod nas obavezno, ja sam samo posla od pretpostavke da oni savesno rade svoj posao, bili su mi logican izbor. Mozda je na drugim grobljima jeftinije, to stvarno ne znam, ali iz nekih porodicnih razloga moj otac je zeleo da bude tu sahranjen, pa smo tako i uradili.
milisav68 milisav68 11:21 02.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

mina13
Mozda je na drugim grobljima jeftinije, to stvarno ne znam, ali iz nekih porodicnih razloga moj otac je zeleo da bude tu sahranjen, pa smo tako i uradili.

Pogrešno si razumela, naravno da je izbor groblja pokojnikova želja, ali kovčeg, prevoz, umrlice to nisu - u smislu koga angažovati (osim opet ako baš nije pokojnikova želja).

Ono što sam hteo da kažem je da je u Beogradu mnogo veći standard (prosečna plata), pa samim su i "usluge" skuplje (a ima ih i više), za razliku od ostatka Srbije gde se većina "uklapa" u tih 34.000 dinara (za troškove sahrane).

Zato se često dešava da "budući pokojnici" imaju želju da budu sahranjeni u rodnom mestu (selu) da potomci ne bi imali konstantne tekuće troškove (ili bar manje) oko održavanja grobnih mesta (jer i to postao veliki "biznis" ).
mina13 mina13 11:34 02.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Pogrešno si razumela, naravno da je izbor groblja pokojnikova želja, ali kovčeg, prevoz, umrlice to nisu - u smislu koga angažovati (osim opet ako baš nije pokojnikova želja).

Moguče da jesam, ovih dana mi razmišljanje nije jača strana.
nikvet pn nikvet pn 12:31 02.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

( добро дошао домаћине )

Милисаве у праву си. У мањим местима изгледа да је обрнуто него у Бг. Још увек је очувано достојанство смрти. Али достојанство у болести ...
mina13 mina13 13:41 02.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Милисаве у праву си. У мањим местима изгледа да је обрнуто него у Бг. Још увек је очувано достојанство смрти. Али достојанство у болести ...

Na žalost, dostojanstvo u bolesti kod nas izgleda da ne postoji. Ja sam samo imala, hajde da tako kažem, sreću da sam nailazila na ljude koji su svoj posao shvatali kako treba, pa su mi i mama i tata bili u dobrim rukama u bolnicama. Čula sam puno puta za razne neljudske postupke, ali ja to nisam iskusila. Ono što, medjutim, jesam, jeste boravak i lečenje pacijenata u potpuno neadekvatnim uslovima, nedostatak lekova, opreme, osoblja, materijala.... niko normalan ne želi da se razboli, ali u Srbiji, to je dopunski užas. Zato se divim ljudima koji rade po bolnicama, urgentnom centru, imam utisak kao da sam u Kroninovim knjigama...
Hansel Hansel 23:11 03.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Na žalost, dostojanstvo u bolesti kod nas izgleda da ne postoji. Ja sam samo imala, hajde da tako kažem, sreću da sam nailazila na ljude koji su svoj posao shvatali kako treba, pa su mi i mama i tata bili u dobrim rukama u bolnicama. Čula sam puno puta za razne neljudske postupke, ali ja to nisam iskusila.

Да, управо због тога сам хтео да сугеришем да онај закључак из текста ипак вуче ка генерализацији, овог пута позитивној у "корист" медицинара. Па и Кркар сâм је изнео овде искуства своје мајке (ако се добро сећам), а на једном мом блогу који сам писао недуго после смрти моје мајке (уздржавајући се још од детаља) блогер Краја је објавио фотографије декубитуса на телу његове мајке, која је била у болници.

Када чујем да се неко у болници мучи (а нарочито пред смрт), никако ми није јасно зашто се не ублажују тегобе, зашто се не да морфијум, зашто се не изазове вештачки сан ако је то потребно (и ако је болесник сагласан).
mina13 mina13 09:46 04.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Да, управо због тога сам хтео да сугеришем да онај закључак из текста ипак вуче ка генерализацији, овог пута позитивној у "корист" медицинара. Па и Кркар сâм је изнео овде искуства своје мајке (ако се добро сећам), а на једном мом блогу који сам писао недуго после смрти моје мајке (уздржавајући се још од детаља) блогер Краја је објавио фотографије декубитуса на телу његове мајке, која је била у болници.

Када чујем да се неко у болници мучи (а нарочито пред смрт), никако ми није јасно зашто се не ублажују тегобе, зашто се не да морфијум, зашто се не изазове вештачки сан ако је то потребно (и ако је болесник сагласан).


Zdravo Hansel
nemam medicinsko obrazovanje, ali sam sticajem okolnosti imala nesreću da se svi moji najdraži razbole, izuzev dede, koji je poživeo 99 godina u zdravlju i prosto se samo ugasio.
Dekubitus nije nešto što može da se spreči, može samo da se uspori. Prosto, loša je prokrvljenost, svaki nabor na čaršavu izaziva iritaciju, to je u stvari nekroza tkiva. Ali nije problem u čaršavu, već u činjenici da kosti iznutra konstantno vrše iritaciju tkiva. Tu pomoći nema ako je pacijent nepokretan. Postoje dušeci protiv dekubita, postoje "djevreci", može pacijent da se okreće, ali ako je nepokretan, pre ili kasnije to se mora dogoditi. Sila zemljine teže radi svoje, krv se sliva ka delovima na kojima pacijent leži, cirkulacije nema, nema šta da odnosi toksine i to je to. Znam da zvuči jezivo, ali stvarno nema pomoći, to se ne može staviti na dušu lekarima. Znam i da izgleda da se o nekome nije dobro brinulo, loša nega ubrzava ovu pojavu, ali sva briga i nega ovog sveta ne mogu da zaustave prirodne procese. Ne generalizujem ništa, svesna sam da ima ljudi koji samo otaljavaju svoj posao, pa i lekara, problem je što kad je zdravlje u pitanju, život, to mnogo pre upadne u oči. A ljudi ko ljudi, niti znaju sve, niti treba, a u tim situacijama su emotivni, osetljivi i mogu da izvuku netačne zaključke. To je još jedan razlog zašto se divim ljudima koji se odluče za medicinu, naravno, ako je to iz humanih pobuda. Nije samo briga o pacijentu u pitanju, već i kontakt sa rodbinom, a i samim pacijentom, koji su najčešće laici i prosto im se ne može objasniti. Drugo, ja bih zazirala od previše emotivnog lekara. Pusti to, meni treba neko ko će da razmišlja trezveno i uradi šta se mora. Ne leče lepe želje nego znanje. Ne škodi ni lepa reč, ali ni blizu nije dovoljna. To treba da rade sveštenici.Ne bih imala mnogo poverenja u majstora koji dodje da mi popravi frižider i počne da me zasipa lepim rečima i saosećanjem..... popravi bre taj frižider....
Jesenas sam posekla levi kažiprst motornom testerom. U Urgentnom centru su me primili posle svega petnestak minuta, pregledali ranu, rekli da mrdam prstima ovako i onako, obradili ranu i zašili. Sve je trajalo 10-ak minuta, kažiprst je tu, ćak više i ne trne, sve je OK. Uputili su me na lekara opšte prakse za atibiotike, serum i vakcinu protiv tetanusa i to je sve. Da je hirurg plakao nad mojom zlehudom sudbinom, verovatno ne bih imala prst.
Na žalost, ima stvari gde se ne može pomoći, ne postoji taj diuretik ili opijat koji bi prekratio muke kod recimo, vode u plućima u terminalnoj fazi. Srce više ne može da pumpa, nema šta da pokrene medikamente kroz krvotok i to je to. Potpuno beskorisno, kao da si prosuo. Tu pomaže samo, bože mi oprosti, da srce što pre stane..... A mojoj mami su davali apsolutno sve što se može, punktirali su je, problem je što to nije neka voda koja stoji negde u nekom medjuprostoru,(ima i takvih situacija), već je infiltrirana u samo tkivo, kao u sundjer.... nema šanse da bilo kojim špricem iz sundjera izvučeš vodu.....a ako i izvučeš, opet će vrlo brzo da se nakupi jer nema šta da je vrati u krvne sudove gde joj je mesto... pri tom još postoji ogroman rizik od infekcije.... još kad sve otkaže, jetra, bubrezi, sve ono što je djubretar u našem organizmu, nema tog medikamenta koji može da pomogne. Na žalost, medicina je ovde nemoćna. I ti ljudi koji tamo rade bi, ako ništa drugo zbog svog mira, želeli da pomognu ali pomoći prosto nema. A eutanazija je kod nas zabranjena.
Osim toga, bar kod snažnijih i mladjih ljudi uvek postoji mogućnost da se nešto desi, da organizam sam preuzme kontrolu, a neki medikamenti bi to mogli da onemoguće. i onda se nadješ pred jezivom dilemom - ako daš lek kajaćeš se, ako ne daš lek kajaćeš se. Ne bih ja rado bila u koži lekara.
Hansel Hansel 17:01 04.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Здраво, Мина!

Са свим што си навела у начелу се слажем. Морам само да прецизирам да ни ја не очекујем да медицински радници (не само лекари) буду надљуди, нити сам то рекао. Знам само да има ужасних запостављања, био сам сведок да болесници дозивају сестру а ње њема, ако и чује, прави се да не чује, па је ја зовем, а онда се она мршти што мора да дође итд. итд., то је најбенигнији пример. О оним тежим сада не могу да пишем, баш ми се смркло када сам само помислио. Управо епизоде током болести моје мајке. Ни љубазности ни компетенције. Кад нису компетентни (смем да кажем и могу да документујем да нису били, или су макар тотално незаинтересовани или су очекивали мито), бар да су љубазни; у праву си, када су компетентни, не морају да буду много љубазни, али не треба да буду ни садисти (има случајева).

За оно о олакшању бола сам говорио генерално, а у конкретном случају стварно не знам... док год је срце радило, нека циркулација постоји... да не причам да се може урадити нпр. епидурална анестезија у грудном делу кичме или изнад њега, не знам тачну локацију – то обезбољује све испод. Ми једноставно нисмо стигли до тог нивоа свести, не мора за ту процедуру да лекар иде на четири године специјализације комплетне анестезије и реанимације, а, грубо ће звучати, шта би могао и неки специјализант страшно да погреши код терминалних пацијената? Причала је AnaWithFamilyName... да је у Лондону њој епидуралну анестезију на порођају наместио специјализант, а дозирала бабица. То само изгледа ми мистификујемо све живо (или, у другој крајности, а чини ми се као други израз претходно описаног, нихилистички потцењујемо вредност сваког напора). Па онда немамо минимум онога што је потребно јер не можемо да достигнемо замишљене висине. (Ово видим где год се окренем и све теже подносим, па ми је овде, чини ми се, афекат повишен, извини.)

...

Нисам ти изјавио саучешће јер се не познајемо, мислим да никада ни на Блогу нисмо разговарали, па ми некако неискрено деловало да то напишем. А већ сада, после ових детаља, другачије осећам и још ми је више жао не само због твог губитка него због тих тешких момената при крају болести. Ове године ће пет година од смрти моје мајке и и даље су ми снажнија и чешћа сећања на период кратке али озбиљне болести него на неке раније, срећније периоде. Боли ме највише што знам да неке ствари нису морале да буду као што су биле, али нема ту помоћи. Мислио сам да накнадно протестујем код надлежних и покушам да промене приступ, али нисам имао снаге, превладало је мњење да би то ипак било узалудно. А и најодговорнија за та лоша искуства је убрзо отишла с места начелнице одељења, па није било ни сврхе. Можда је неко нов направио бољи систем.
mina13 mina13 17:34 04.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Нисам ти изјавио саучешће јер се не познајемо, мислим да никада ни на Блогу нисмо разговарали, па ми некако неискрено деловало да то напишем. А већ сада, после ових детаља, другачије осећам и још ми је више жао не само због твог губитка него због тих тешких момената при крају болести. Ове године ће пет година од смрти моје мајке и и даље су ми снажнија и чешћа сећања на период кратке али озбиљне болести него на неке раније, срећније периоде. Боли ме највише што знам да неке ствари нису морале да буду као што су биле, али нема ту помоћи

Sad osećam poriv da budem vrlo neposredna, pa ći reći d r a g i Hansel.
Nemoj.Ne vredi gledati unatrag, i ne pričam iz romana i filmova nego iz sopstvenog iskustva. Lekarka iz hitne pomoći koja je došla po pozivu me je rasturila. Rekla mi je da nije trebalo da čekam, da je mami moglo da se pomogne.... pri tom, mami je bilo izrazito teško tek možda dva ili tri sata, nisam uopšte shvatila šta se dešava, pokušala sam sve, pumpica, inhalacija, podupiranje.... pa još je mogla da hoda! Ustezala sam se da zovem hitnu pomoć jer sam mislila da je nešto prolazno. Kad su došli, javila sam mužu gde idemo i on je doleteo u bolnicu sa posla. Na moje olakšanje, lekarka na prijemnom na kardiologiji je rekla da je u pitanju akutni edem pluća, da je to budalaština što mi je ta lekarka rekla i da apsolutno nemam šta sebi da prebacim. pri tom, ta ista lekarka iz hitne je po drugi put došla kod nas, i oba puta nije mogla da nadje venu da mami da aminofilin. Svojim ušima sam je čula kad je rekla tehničaru da voze mamu u Gradsku, nek se oni bakću sa njom... tehničar je pokušavao, ali nije uspeo. E sad, ta lekarka je jedna, a naspram nje stoji niz drugih medicinara koji su uradili sve što je u njihovoj moći.
Знам само да има ужасних запостављања, био сам сведок да болесници дозивају сестру а ње њема, ако и чује, прави се да не чује, па је ја зовем, а онда се она мршти што мора да дође итд. итд., то је најбенигнији пример. О оним тежим сада не могу да пишем, баш ми се смркло када сам само помислио. Управо епизоде током болести моје мајке. Ни љубазности ни компетенције. Кад нису компетентни (смем да кажем и могу да документујем да нису били, или су макар тотално незаинтересовани или су очекивали мито), бар да су љубазни; у праву си, када су компетентни, не морају да буду много љубазни, али не треба да буду ни садисти (има случајева).

Eto, u jednom komentaru sam odgovorila na obe Tvoje opaske i slažemo se. Ja ipak želim da verujem da su takvi u manjini. Privatno poznajem nekoliko lekara različitih specijalnosti i za njih smem da stavim ruku u vatru da su savesni. I moj muž, najsvetlija zvezda u mom univerzumu, je veterinar. Znam koliko on vremena provodi čitajući, razmišljajući o svojim pacijentima, terapiji, dovijanju da nabavi lek.... videći to, ne mogu da nemam vere u to da ima entuzijasta i ljudi koji rade svoj posao predano. Na žalost, i oni su samo ljudi, pa su neki skloni kvarenju
mina13 mina13 18:09 04.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Ове године ће пет година од смрти моје мајке и и даље су ми снажнија и чешћа сећања на период кратке али озбиљне болести него на неке раније, срећније периоде. Боли ме највише што знам да неке ствари нису морале да буду као што су биле, али нема ту помоћи

Tek kad sam objavila komentar videla sam da nisam rekla ono što sam prvo pomislila da kažem. Nemoj sebi to da radiš. Šta god da se desilo, prošlo je. Najpogubnije je preispitivanje i gledanje unazad. Kad god pomisliš na te tužne i teške momente, pomisli i na to da Tvoja mama sigurno ne želi da patiš. Sećaj je se vedre, nasmejane, iz onih lepih trenutaka. Ona Ti je dala život da ga živiš. Sigurno ne bi volela da zna da tuguješ i nešto sebi prebacuješ. I sigurno je znala da činiš sve što možeš. Ako je neko bio nečovek neka to ine na njegovu dušu, ne dozvoli da uprlja ono najlepše što ostaje, ljubav i sećanja na lepe trenutke.
mina13 mina13 18:18 04.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Па онда немамо минимум онога што је потребно јер не можемо да достигнемо замишљене висине.

Ovo si rekao perfektno, žao mi je što to nije moja rečenica. Na žalost, nekima od nas je neuspeh izgovor da i ne pokušavamo. Nekad to prepoznam kod sebe pa se trudim da suzbijem, nekad ne prepoznam, a nekad se i prepustim. Na sreću, od onoga što ja radim ne zavisi ništa bitno, pa me ne grize savest, osim prema sebi samoj. Hvala za ovu rečenicu, prodrmala me je i tragla iz nekih drugih dilema koje imam.
Hansel Hansel 23:35 04.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Драга Мина, хвала ти! Тек да објасним – не пребацујем ја себи ништа, ово о чему сам причао није вољно, то је малтене нека врста ПТСП-а. Генерално сам такав – тешко из мене ишчиле та тешка искуства, после једног свог боравка у болници и малтене присуствовања смрти једног млађег детета, променио сам рукопис, што сам установио неколико година касније, када сам спремао пријемни за факултет (листао сам свеске из средње школе). Не бих да овде идем у неке детаље (написаћу ти ПП сутра), само да ти кажем да си дубоко у праву у мишљењу да родитељи не желе да њихова деца пате због њих.

А за ону реченицу... шта да ти кажем... могао бих књигу о томе да напишем, пола живота се борим с таквим менталитетом.
mina13 mina13 02:51 05.03.2015

Re: Samo je smrt siguran posao

Генерално сам такав – тешко из мене ишчиле та тешка искуства,


Onda je dobro da o tome možeš da govoriš i pišeš. Bar na neki način da to arikulišeš i makar na kratko olakšaš sebi. Valjda svi imamo tu potrebu da kažemo, da nas se čuje.... pretpostavljam da je blog zato tako popularna forma izražavanja jer pruža mogućnost da kažemo a da ne opteretimo nekoga previše.... pozdrav do sutra, tj. danas.
gavrilo1 gavrilo1 10:23 02.03.2015

...

Znate sta sam primetio,
Ljudi kada idu na neku svadbu recimo potrose para u opremanju sebe i svoje porodice otprilike koliko i na jednu sahranu.
I nije im zao tog novca, snadju se, pozajme, uzmu od banke.
Daju i za cipele 100 evra.
I ok je to, ti zelis ostaviti utisak tamo o sebi svom imidzu.
Kod mrtvaca je drugacije zato je svaki dinar ulozen u njegovu sahranu tesko za svariti jer mrtav covek ne ostavlja taj utisak, mrtvo nije nosilac imidza pa su nam to bacene pare.
Mada ima i slucajeva gde ziv covek uveliko gradi sebi zagrobni imidz, porodica ne zali para.
Boze sto mu lep grob, rece neki zivi.
Ima i toga.
mina13 mina13 10:31 02.03.2015

Re: ...

Znate sta sam primetio,
Ljudi kada idu na neku svadbu recimo potrose para u opremanju sebe i svoje porodice otprilike koliko i na jednu sahranu.
I nije im zao tog novca, snadju se, pozajme, uzmu od banke.
Daju i za cipele 100 evra.
I ok je to, ti zelis ostaviti utisak tamo o sebi svom imidzu.
Kod mrtvaca je drugacije zato je svaki dinar ulozen u njegovu sahranu tesko za svariti jer mrtav covek ne ostavlja taj utisak, mrtvo nije nosilac imidza pa su nam to bacene pare.
Mada ima i slucajeva gde ziv covek uveliko gradi sebi zagrobni imidz, porodica ne zali para.
Boze sto mu lep grob, rece neki zivi.
Ima i toga.


Ima sigurno, ali ja mislim da je nekako promaklo da mene nije cena sokirala (jeste, utoliko sto sam imala krajnje ogranicena sredstva), nego pristup, nacin na koji se pare izvlače.... Mislim, stvarno me nije briga kako ce taj novac rasporediti, ali ako su vec napisali "uredjenje grobnog mesta", trebnalo je i da ga urede.... i posle dve nedelje od sahrane je bilo isto blato, sve kako sam ostavila kad sam prethodni put bila.... ovaj put je bilo vode pa sam mogla da operem, i mozda je i dobro da nesto covek radi dok je na tom grobu, da ne poludi, ali ipak..... zivu me sram pojeo kad sam videla da je ukaljano nekoliko grobova okolo.... i to sve ljudi koji su na nesrecu, iza sebe ostavili roditelje....
cassiopeia cassiopeia 10:45 02.03.2015

Re: ...

i posle dve nedelje od sahrane je bilo isto blato, sve kako sam ostavila kad sam prethodni put bila.... ovaj put je bilo vode pa sam mogla da operem


Mislim da oni ništa ne održavaju što se samog grobnog mesta tiče. Znam baku koja dopunjuje kućni budžet tako što održava grobna mesta (rodbina po inostranstivu). Nama su na Bežanijskom groblju rekli da sami donesemo plastičnu flašu da zaštitimo urnu od pucanja zbog mraza. Mislim da oni samo staze održavaju. Grobna mesta ne. Sami nosimo vodu i krpu i brišemo ploču i spomenik.

EDIT: stvarno sam prolupala, ne urnu, već vaznu za cveće koja stoji pored ploče. Urna je u kaseti. Ne znam više šta pričam i pišem.
mina13 mina13 10:56 02.03.2015

Re: ...

To mogu da prihvatim, ali samo kao izraz potrebe OZALOSCENOG da nesto uradi za svoje preminule. Ali oni imaju stavku "održavanje grobnog mesta" i plus to naplaćuju na godišnjem nivou. Ne očekujem da neko briše, stavlja cveće, to je moja POTREBA, ali očekujem da učvrsti spomenik ako se klati, očisti blato posle sahrane.....
princi princi 11:08 02.03.2015

Re: ...

gavrilo1
Znate sta sam primetio,Ljudi kada idu na neku svadbu recimo potrose para u opremanju sebe i svoje porodice otprilike koliko i na jednu sahranu.I nije im zao tog novca, snadju se, pozajme, uzmu od banke.Daju i za cipele 100 evra.I ok je to, ti zelis ostaviti utisak tamo o sebi svom imidzu.Kod mrtvaca je drugacije zato je svaki dinar ulozen u njegovu sahranu tesko za svariti jer mrtav covek ne ostavlja taj utisak, mrtvo nije nosilac imidza pa su nam to bacene pare.Mada ima i slucajeva gde ziv covek uveliko gradi sebi zagrobni imidz, porodica ne zali para.Boze sto mu lep grob, rece neki zivi.Ima i toga.


Ima u Poor economics lepo objasnjenje toga. Nije karakteristicno samo za Srbiju nego za sva siromasna drustva. To je izraz krajnjeg, sto bi rekli Englezi, deprivationa. Divlje svadbe i obesne ("lavish" ) sahrane pomazu ljudima koji nemaju nista ili jako malo da se osete zivima. Ti "eventi" sluze da se "ubije" monotonija svakodnevnice, da se prevari obamrlost svakodnevnice (jer siromasni ljudi vode uglavnom dosta mucne i dosadne zivote). Moja teza je i da veliki broj Srpkinja i Srba zato tako puno vremena provode ispred TV ekrana: neki vide learned helplessnesa i imitacije zivota za ljude koji nemaju ili ne umeju puno toga.
cassiopeia cassiopeia 11:09 02.03.2015

Re: ...

To mogu da prihvatim, ali samo kao izraz potrebe OZALOSCENOG da nesto uradi za svoje preminule.


A šta onda kad neko fizički nije u mogućnosti, živi negde daleko? Ne očekuju ljudi da bilo ko stavlja cveće, ali održavati grobno mesto bi bilo sasvim normalno.
mina13 mina13 11:16 02.03.2015

Re: ...

A šta onda kad neko fizički nije u mogućnosti, živi negde daleko? Ne očekuju ljudi da bilo ko stavlja cveće, ali održavati grobno mesto bi bilo sasvim normalno.


To sam mislila, zato ljudi angažuju te žene koje održavaju grobno mesto.... znam i ja za to, ponudila nam se jedna baka kad je tata umro, ali pošto smo mi bile tu, želele smo same da vodimo računa o grobu. Razumem i da sami treba da platimo sve popravke, ali ako je neki grob očigledno dugo bez posetioca, onda zaista očekujem da JP Pogrebne usluge za novac koji naplaćuje učvrsti te spomenike. Grozno je videti one natpise da se pazi na decu jer su spomenici nestabilni i da oni ne odgovaraju za eventualne povrede.... mislim stvarno....
mina13 mina13 11:19 02.03.2015

Re: ...

Moja teza je i da veliki broj Srpkinja i Srba zato tako puno vremena provode ispred TV ekrana: neki vide learned helplessnesa i imitacije zivota za ljude koji nemaju ili ne umeju puno toga.

Ne bih mogla vise od ovoga da se složim. I sama gutam filmove i knjige, TV mi se pokvario ali kompic je tu....Kad porazgovaram sa sobom i porazmislim zašto je to tako, dolazim da zaključka da jedino tako mogu da iskusim one obične, normalne stvari koje su većini nas nedostupne. Hej, odlazak na vikend.... kako obično....lepo....nedostižno

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana