Piše: Rodoljub Šabić
Pre par dana "tvitnem" tekst: "Od mnogih krivičnih prijava Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti tužilaštva nijednu nisu odbacila. Ali, ni procesuirala. Rezultat: zastarelost!"
I to bude povod za posetu ekipe RTS-a. U razgovoru im obajsnim da se tvit odnosio na krivične prijave povodom povrede prava na zaštitu podataka o ličnosti, od kojih je prva grupa podneta još 2008. Dodam da je situacija sa (ne)odgovornošću manje-više ista i u oblasti slobode pristupa informacijama. Ista, ili čak, ako je to uopšte moguće i lošija, s tim što ovde postoji samo prekršajna odgovornost, krivična nije ni predviđena. I sve to ilustrujem sa odgovarajućom količinom podataka.
Nakon razgovora ekipa RTS-a, profesionalno ode "da čuje i drugu stranu". I sinoć, gledam na RTS-u direktno iz nekoliko beogradskih tužilaštava i Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu "šta se dešava s prijavama Poverenika".
Dakle, Drugo i Treće osnovno tužilaštvo i Više tužilaštvo u Beogradu nisu našli nijednu prijavu u elektronskim bazama. U Prvom osnovnom tužilaštvu nađeno je 7 predmeta. To tužilaštvo daje i nešto više informacija: "U dva predmeta primenjen je institut oportuniteta, pa je krivično gonjenje odloženo. Dva slučaja nisu pokrenuta zbog nedostatka dokaza, a u jednom predmetu policija nije uspela da utvrdi ko je izvršilac i za njim se još traga. Jedan predmet je prosleđen Trećem osnovnom tužilaštvu, a u sedmom predmetu provere još traju".
A u evidenciji Poverenika, "trag", uključujući razume se i dokaze, da je Poverenik Prvom osnovnom tužilaštvu podneo 11 krivičnih prijava, a ne 7 koje su "pronašli". Da je Višem tužilaštvu podneo 5, a Drugom osnovnom 2 krivične prijave, iako ona "nisu pronašla" nijednu. Trećem tužilaštvu Poverenik nije podnosio prijave, ali iako u Prvom tužilaštvu kažu da su mu jednu prosledili, tamo je "nisu pronašli"!
U emisiji je bio i prilog iz resornog ministarstva. Kažu, šta god to značilo, da su "odlučni da u dijalogu s poverenikom reše problem izvršenja njegovih rešenja, do kojeg, naglašavaju, dolazi zbog različitog tumačenja zakona."
Šta reći? Osim, da bi bilo veoma korisno i ilustrativno da Ministarstvo pravde ili drugi nadležni organi objave npr. podatke o tome koliko lica je za šest godina, koliko je ZZPL u primeni, pravnosnažno osuđeno za krivično delo iz člana 146. KZ-a ili neko drugo krivično delo u vezi sa nezakonitom obradom podataka o ličnosti, odnosno da li je uopšte neko osuđen. Objavljivanje relevantnih podataka bi sigurno potvrdilo ogroman raskorak između "kaznene politike" i realnog stanja opterećenog mnoštvom problema i ozbiljnih, teških povreda zakona i prava na zaštitu podataka o ličnosti, uključujući i kompromitacije ogromnih baza ličnih podataka koje su bile pod kontrolom državnih organa.
Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave nastavlja s praksom koju je tri godine upražnjavalo Ministarstvo pravde, praktično uopšte ne pokrećući prekršajne postupke protiv prekršilaca zakona.
Neumesno je da takvu praksu Ministarstvo objašnjava nekakvim "razlikama u tumačenju zakona". Jasne i nedvosmislene odredbe članova 46, 47 i 48 Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja kojima su utvrđeni kažnjivi prekršaji isključuju mogućnost različitog tumačenja i Ministarstvo, po zakonu nadležno za sprovođenje nadzora, ima obavezu da pokreće prekršajne postupke protiv onih koji prekršaje čine. Iz godine u godinu počini se hiljade prekršaja, a o stotinama njih, onih najdrastičnijih, najflagrantnijih slučajeva (u kojima je najčešće počinjeno po nekoliko prekršaja), iako to nije obaveza Poverenika, on je obaveštavao nadležno ministarstvo. I kad u poslednjih 10 meseci (koliko je ono nadležno) Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu Poverenik dostavi 271 takav predmet, a Ministarstvo pokrene samo 4 postupka, toj činjenici je svaki komentar suvišan.
Jer bi, i u daleko boljoj situaciji od one u kojoj smo, bilo i suvišno i neodgovorno "gurati pod tepih" pitanje funkcionisanja sistema odgovornosti za kršenje zakona, a u javnosti održavati privid, fantazmagoriju, o odgovornosti koje u stvarnosti nema.