Zdravlje| Život| Životni stil

Šlog ili kako me promenilo u životu ili šta me muči u životu

jaksa scekic RSS / 20.03.2015. u 14:30

 

Ovako me ispratilo  iz neurohiruške klinike... "50 posto umre, 40 posto ostanu invalidi, a samo 10 posto prođe kao ti... zašto?... ja ne znam..  to zna samo "onaj gore". 

Uskoro ce godinu dana, kako se TO desilo. Vratio sam sa službenog puta, oko ponoći. Jeziv bol u glavi. Znao sam odmah "šta je po sredi", naročito kad me je levo oko „otišlo".
Nije bitna bolnica, nije bitna Hitna pomoć, nije bitno što se dva dana nije znalo na koju ću stranu, nije bitno kako sam ozdravio.
Ne volim da pišem o sebi, ne umem da pišem o sebi. Još manje umem da govorim o sebi. Posao mi je da pišem o drugima, i šta se drugima dešava.

"Vi sta jako težak pacijent", rekao mi je profesor koji se borio sa mojim pritiskom. "Ništa ne govorite o sebi, ne znam kako Vam je."

Nije on jedini koji mi to govori. Pokušavali su i drugi, neki su odustali i otišli.

Ali sad mi je potrebno da govorim o sebi.

Po nekoliko puta na dan, pitam se, ne zašto mi se to desilo, jasno mi je zašto, pritisak, stres, danak profesiji, načinu života, već zašto sam preživeo? Živeo sam na Cafetinima, čak i danas ispadaju iz fioka, odeće.
Govorili su mi... nemoj... ali čovek je sujetan, uvek misli da najbolje zna. Pokušavali su da mi objasne  da život nije samo posao, sujeta, nadmenost,,,
Muči me saznanje,  koliko je u stvari tanka granice koja razdvaja da li si gore ili dole. Znam da pišući o ovoj temi, lako mogu da  skliznem  u kič ili šablon, neko mudrovanje ili što bi moj kum psihijatar rekao „Buncanje oko noćne posude", jer nisam navikao da pišem o sebi.
„Niko ne umire na tuđ dan", kaže mi osoba koja  godinama pokušava da mi pokaže i objasni neke životne i bitne stvari,  učeći me da život gledam kroz drugačije naočare.

Slušao sam ali nije dopiralo ni do mozga ni do srca. Verovatno namerno nisam želeo.

 Ali posle puta kojim sam prošao, koji je bio „nit međ javom i nit međ snom", polako shvatam. Da li sam bio ponekad bezobziran? Jesam. Cinican? Jesam.  Da li su me doticali nečiji veliki problem? Pa baš i nisu. Da li je sve bilo podredjeno karijeri? Jeste. Da li je zdravlje  bilo pod razno?  Jeste. Da li je sve trebalo da bude podređeno meni? Jeste. Da li sam se ponašao da sam ja  centar sveta? Jesam.
Nadam se da sam danas drugi Čovek. Ne mislim tu samo na zdravlje, to je najmanji problem, to lekari više, manje, uspešno reše. U međuvremenu radili su mi elektro konverziju, osećao sam se kao u seriji Urgentni centar, kad bolesniku usled zastoja srca , daju elektro šok. Ali o tom iskustvu neki drugi put.
Sve to oko lečenja je prolazno, ružne stvari brzo zaboravim. Ostao je osećaj, da je sve moglo da se završi drugačije i kako to ne zavisi od nas samih, nego od nečeg neobjašnjivog. Da li je to bio sticaj okolnosti, ili su pomogle molitve , ili jednostavno tako se desilo, a nije moralo ili je moralo.
E to me je najviše uplašilo i porazilo. Kako je čovek bespomćcan u tim situacijama.
„Ostao si jer nisi sve poslove završio"... „Ostao si jer onaj gore čuva dobre ljude"... sve to teško prihvatam jer je nekoliko mojih prijatelja već umrlo, a isto nisu završili sve poslove, a neki su definitivno bili bolji od mene a više nisu živi.
 Ne prihvatam ni „eto tako se desilo". U mom je duhu da u svemu tražim uzrok. To me sad "muči", svakog dana.
Dosta me promenilo. Bar se ja tako osećam. Nije to samo susret sa smrću. Bilo je za vreme mog službovanja  u ratovima toliko prilika, kad smo se smrt i ja gledali "oči u oči", već  saznanje kako je sve slučajnost.
Slučajno sam ostao živ, a nisam morao, slučajno sam bez posledica, a moglo je da ih bude.
Ne mogu da kažem da me je prosvetlilo u onom hrišćanskom duhu, pošto sam ateista, ali verujem u nešto,  neznajući tačno u šta.
Promenilo. Ne znam još kako, ali jeste. Istina neku ljudi su mi već otišli, nemajući strpljenja da sačekaju, neki su ostali.
Bolje bi bilo sa sam bez pomoći bolesti spoznao neke stvari. Ne mogu da zaboravim, da je sve moglo drugačije da se završi. To me prati, svakog dana, svakog sata. Ponekad osećam kao da se to nije desilo meni vec nekom drugom. Kao u naučno fantastičnim romanima kad duh izađe iz tela i sa visine  gleda sta se dešava.
Sve je stvar trena, treba uživati, biti svoj a u isto vreme  biti čovek. To sad učim.
I sad verujem da kad budem odlazio, otići ću mirne savesti. Pre nešto manje od godinu dana, otišao bih ali sa nepravdom prema nekim ljudima. Sad bar imam vremena da to ispravim.
 Mnogi ce biti iznenađeni ovim tekstom. Ali pre pisanja o politici, Premijeru, Opoziciji, televiziji, želeo sam da ovaj teret na neki način izbacim iz duše i podelim sa vama. Rekao sam ne umem da pišem o sebi, a još manje volim da pričam o sebi.
 Šteta sto nisam neki bolji pisac, još bi i neki roman mogao da ispadne. A i zanimljiviji blog.



Komentari (53)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sweet64 sweet64 14:53 20.03.2015

Tako mora

Posle tvog pročitanog bloga sam se još jednom, po ko zna koji put uverio u neminovnost životnog puta, što daje čoveku svojevrsnu slobodu. Bilo bi dobro za svakog da tu spoznaju pametno iskoristi.


AKO

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,

Ako mozes da vjerujes sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i cak pridodajes njihovim sumnjama,

Ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje,
ili ako si prevaren da ne lazes,

ili ako si omrznut da ne mrzis,
A pored toga da ne izgledas predobar ili premudar.

Ako mozes da sanjaris, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako mozes da razmisljas, a da ti mastanje ne bude cilj,

Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i da smatras te dvije varalice kao da su potpuno iste.

Ako mozes da podneses kada cujes
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,

Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio cijo zivot,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaras,

Ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas
i da ga bacis na kocku,

izgubis i opet pocnes iz pocetka
i nikad ne izustis rjec o tom svom gubitku,

Ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te sluze dugo iako ih vise nemas,

I tako izdrzis kada nema niceg u tebi
sam volje koja ti dovikuje: "istraj".

Ako mozes da razgovaras sa najnizim,
i da sacuvas svoje dostojanstvo,

ili da setas s kraljevimma,
a da ne izgubis razumevanje za obicne ljude.

Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrjede,
ako te svi cjene, ali ne suvise,

Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut
Sadrzajem koji traje sezdeset sekundi,

Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i iznad svega bices covjek, sine moj!
krkar krkar 15:22 20.03.2015

Unapred


Mene to tek čeka. Sad si me naterao da razmislim bi li trebalo da ovakav blog napišem unapred, da se ne uzdam da ću i ja biti u nekih srećnih x%.

A tebi dobar i miran povratak
JJ Beba JJ Beba 20:29 20.03.2015

Re: Unapred

krkar

Mene to tek čeka. Sad si me naterao da razmislim bi li trebalo da ovakav blog napišem unapred, da se ne uzdam da ću i ja biti u nekih srećnih x%.

A tebi dobar i miran povratak


nema šanse, nemaš kad ti da zalegneš
ko da popije to vino, ko da odvoza te motore, brodove
ko da pojede te pršute, masline i ostale delicije
ko bre da živi umesto tebe?
nego
daj jednu našu, hedonističku


jakša welcome back
nije zato što nije ni trebalo
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:34 21.03.2015

Re: Unapred

Krkaru sigurno dolazi Hristos, i kaže, brate, kenjao si celog života, sada te vraćam natrag da nastaviš, ali ovog puta za mene!

Krkar se vraća sa livade u praskavo belim odeždama, i asketski lep, mršav i zgodan...
Hansel Hansel 19:30 21.03.2015

Re: Unapred

Ја се надам да ће ова невоља Кркара заобићи. Па, ко после да преживи његов блог извињења?!
zilikaka zilikaka 20:24 23.03.2015

Re: Unapred

Sad si me naterao da razmislim bi li trebalo da ovakav blog napišem unapred, da se ne uzdam da ću i ja biti u nekih srećnih x%.


Imam ja jednog takvog kod kuće, pa kad je počeo da izdaje uputstva za postupanje u slučaju njegove iznenadne smrti, ja mu predložila da odmah organizujemo generalnu probu.
mariopan mariopan 16:58 26.03.2015

Re: Unapred

zilikaka
Sad si me naterao da razmislim bi li trebalo da ovakav blog napišem unapred, da se ne uzdam da ću i ja biti u nekih srećnih x%.


Imam ja jednog takvog kod kuće, pa kad je počeo da izdaje uputstva za postupanje u slučaju njegove iznenadne smrti, ja mu predložila da odmah organizujemo generalnu probu.


Чек,чек...јел' и оно са медицинском сестром да пробате?

Кад смо видели да је јако лоше и да је то крај, организовала сам са докторком да дође кући медиинска сестра, из комшилука и познајемо се, да му прикачи инфузију и да га мало опорави јер сам јавила ћерки, татиној мезимици, да дође да види тату ( син је био недељу дана раније) па да се дете не уплаши.

Дође медицинска сестра, прсата, пуначка и сва слатка...... она сасвим наслоњена на његов кревет таман бутинама код његове руке...ја скинула слику са зида у качим ону кесу са инфузијом...видим му на лицу кез као кад мачак прогута канринца....кикоће се медицинска, кикоће се он, све се кревет тресе од смеха " Комшија, није теби ништа кад можеш да пипаш".
Е, обавезно то да пробате.

Онда, ти обавезно почни да вежбаш плакање, ја то нисам вежбала, ушиле су ме неке комшинице и рођаке којих нисам могла ни да се сетим ко су. Можда и нису наше, само воле да се негде добро исплачу?
Пу ,пу далеко било, немој ти ништа да вежбаш, зезам се.
mariopan mariopan 15:31 20.03.2015

...

Мислим да све зависи од карактера особе и да ведар дух значи живот, да је ту разлог зашто неко поживи а неко не ( осим медицинских разлога).
Начин на који се прихвати своја болест, или болест ближњег, може да утиче на квалитет и дужину живота?

Мој супруг је живео седам ипо година дуже од прогнозираних недељу дана...( масиван излив крви у мозак)....и одживели смо их ведро и храбро, уз пуно радости и смеха.
Много је помогло једно мало слатко куче и његови несташлуци, онда деца која су долазила и набављала све што треба, родбина и комшије, пријатељи који су долазили да се друже готово свакодневно ...заправо, наставили смо да живимо скоро као и раније.

У међувремену одлазили су многи млађи и здравији од њега.

Могу само да ти пожелим опоравак по рецепту који највише годи твојој природи.
kick68 kick68 15:34 20.03.2015

Kolega

mog muza je preziveo, oporavak jos traje (duze od sest meseci). Niti je pio, nit je pusio, ziveo je zdravim zivotom i trenirao za maraton. Covek u kasnim tridesetim, mislim da jos uvek nema cetrdeset godina, ne znam tacno.
Blog na tu temu
NNN NNN 15:42 20.03.2015

Srećan

rođendan
wilma68 wilma68 16:22 20.03.2015

Imati sreČe

Mladić, Rom, šlogiran, nepokretan, priča mom drugu-fizioterapeutu, dok ga ovaj vežba:
"Znaš, brate, ja sam prelež'o zauške kad sam im'o 16 godina!"
" Au, brate, pa to je mnogo opasno..." kaže terapeut.
"Eeee, jeste, al' ja sam IM'O SREČE-vi'š da me udarilo u mozak, nije u jaja, četvoro sam dece posle napravio!"


Dragi Jakša, veoma Vas cenim kao profesionalca;a Vaše ljudsko lice mi je istinski divno.
Carpe diem.
Svako dobro.
Ponekad, poneko, ima sreČe.
Sve zavisi kroz kakve naočare gleda na svet.
Milutin Milošević Milutin Milošević 16:32 20.03.2015

Drži se

Hvala, Jakša, za ovaj iskren i podsticajan tekst.

Ja sam često imao običaj da kažem, pogotovo onih godina kada sam sumanuto radio, da će me naći jednog dana iskeženog u nekom jendeku. Srećom, preteko sam. Od pre nešto više od tri godine ne pijem lekove, ali znatno više pazim kako živim. Biologija je to. I lični izbor. Sam biraš stranu.

I nikad nije kasno da je promeniš. Sem kada zaista bude prekasno.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:03 20.03.2015

Rab božji Jakša

"Da li sam bio ponekad bezobziran? Jesam. Cinican? Jesam. Da li su me doticali nečiji veliki problem? Pa baš i nisu. Da li je sve bilo podredjeno karijeri? Jeste. Da li je zdravlje bilo pod razno? Jeste. Da li je sve trebalo da bude podređeno meni? Jeste. Da li sam se ponašao da sam ja centar sveta? Jesam."
Ne žali za prolivenim mlekom, ne krivi sebe, bio si, a i sada si samo čovek, jedan od nas mnogih.

mirelarado mirelarado 00:59 21.03.2015

Re: Rab božji Jakša

Ne žali za prolivenim mlekom, ne krivi sebe, bio si, a i sada si samo čovek, jedan od nas mnogih.


И свако добро у новом животу. :)
bocvena bocvena 08:33 21.03.2015

Re: Rab božji Jakša

ja sve suprotno od toga, a smeši mi se isto.
izgleda nije bitno da l' staviš sebe na prvo ili na poslednje mesto.

izgleda je najbitnije kakav ti je genetski materijal, šta jedeš i da l vežbaš:)

i ja s tim ne mogu nikako da se pomirim.

srećno, jakša!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:18 21.03.2015

Re: Rab božji Jakša

bocvena
izgleda je najbitnije kakav ti je genetski materijal, šta jedeš i da l vežbaš:)

Od tog genetskog materijala, uz neznatne uticaje agenasa vaspitanja i socijalizacije, zavisi i to šta ćeš i koliko tokom života jesti, pušiti, piti, da li ćeš vežbati, uživati u sexu etc.
Summa summarum: Ne vredi plakati nad prolivenim mlekom, jer genetske karte su se složile, kako su se složile, pre nego je mleko proliveno.
zilikaka zilikaka 13:56 21.03.2015

Re: Rab božji Jakša

izgleda je najbitnije kakav ti je genetski materijal, šta jedeš i da l vežbaš:)


Pitali babu na proslavi njenog stotog rođendana koja je tajna dugovečnosti.
Kaže:
"Znaš, pile moje, mi svi čim se rodimo stanemo u red za onaj svet.
Ja se nisam gurala."
krkar krkar 09:18 23.03.2015

Re: Rab božji Jakša

izgleda je najbitnije kakav ti je genetski materijal, šta jedeš i da l vežbaš:)


Moja majka ima 81 punu i ne pije ni jedan jedini lek.
Pije vino.

Ako ima neke nebeske pravde kao kompenzaciju za drkadžijski i prznički karakter koji mi je ostavila mogao bi pride i taj gen da mi pripadne.

Za sada izgleda da jeste - nisam u celom životu 20 tableta popio.
bocvena bocvena 15:00 23.03.2015

Re: Rab božji Jakša

zbunio me vojislav sa ovim uživanjem u sexu. pa nije valjda da i to ubija?

Moja majka ima 81 punu i ne pije ni jedan jedini lek.

nadam se da će se primiti ta dugovečnost na tebe i tvoje!

meni se, bojim se, genetski lošO piše:)
angie01 angie01 19:37 20.03.2015

,

Ne mogu da kažem da me je prosvetlilo u onom hrišćanskom duhu, pošto sam ateista, ali verujem u nešto, neznajući tačno u šta.


znaci da si agnostik:)

Ostao je osećaj, da je sve moglo da se završi drugačije i kako to ne zavisi od nas samih, nego od nečeg neobjašnjivog.

pamti, pa vrati.

...pazeci bolje na sebe i one oko sebe.

sve najbolje.
pape92 pape92 19:44 20.03.2015

nema šale (sa nekim stvarima)

I've seen it happen in other people's lives and now it's happening in mine. Ko od nas može da bude siguran da se ovo neće već sutra odnositi na njega?

Jakša, svako dobro! Možda neke vrste šala nisu više smešne, ali ima ih pregršt drugih :)

Uzgred, blog ne mora da bude zanimljiv da bi bio dobar.


dr.wagner dr.wagner 19:59 20.03.2015

Smisao života ...

... večer

-Prije koju godinu sam promijenio stil ... onako kako se to radi nakon ovakvih
ili sličnih iskustava ... ostavio posao , postao dokon i cool ...
... istina , meni se nije ništa takvo dogodilo , jednostavno je došlo do "zasićenja" ...

-I sada sa ovim iskustvom , nisam baš siguran da je to bio pravi korak ...
... nije neka sreća provesti "ostatak" u traženju nekih novih "sterilnih"
zadovoljstava koja nisu štetna i obećavaju dug i dosadan život ....

-Ne treba se baš svih "grijeha" odreći ... možda bi čovjek trebao biti samo malo
oprezniji sa afrodizijacima i stimulansima ...

... posao svakako treba zadržati


Wagner

margos margos 20:30 20.03.2015

Žuti karton

Ja to tako zovem.
I kada bismo bili svesniji svoje smrtnosti - možda tu, iza ćoška - mudrije bismo trošili svoje dane. I verovatno bili bolji ljudi.

Srećem te, u prolazu, i začudila sam se što sporo koračaš uzbrdo Resavskom - sad mi je jasno.
Kako ono kažu, sad do 105, pa o5.:)
zilikaka zilikaka 14:05 21.03.2015

Re: Žuti karton

Žuti karton
Ja to tako zovem


Ja zovem čamac.
Znaš ono, kad Haso tri puta dolazi čamcem da spasi Muju od poplave, a ovaj neće, jer će ga Alah spasiti.

Imamo mi svi tih čamaca onoliko, al ih treba prepoznati.

jednatanja jednatanja 20:44 20.03.2015

Hvala dragom Bogu

Sve je stvar trena, treba uživati, biti svoj a u isto vreme biti čovek. To sad učim.


Jedan korak ka putu sazrevanja nesavršenog ljudskog bića - svi smo na tom putu. Vladeta Jerotic taj put naziva "oboženjem" ili "individuacijom". Zato nema više straha. Pozdrav i da ti nadju najbolji mogući lek koji odgovara tvom stanju i slici bolesti, ako treba, raspitaj se kod dvojice, trojice. Osiguraj se znanjem, naoružaj se znanjem. Ti si novinar. Informacije su moć. I u medicini.
hajkula1 hajkula1 20:53 20.03.2015

Recimo da te razumem...




Događaju se preokreti, prosvetljenja, pokajanja, spoznaje, sazrevanja, evolucije... češće nego što mislimo.




Ne mogu da prećutim a neprijatno mi je da čeprkam po nečijoj (tvojoj) ličnosti javno.
Eto, samo da znaš da sam s pažnjom čitala i razmišljala.
krkar krkar 02:46 21.03.2015

Re: Recimo da te razumem...

a neprijatno mi je da čeprkam po nečijoj (tvojoj) ličnosti javno


Ih, tebi nešto neprijatno?!
hajkula1 hajkula1 21:06 21.03.2015

Re: Recimo da te razumem...

krkar
a neprijatno mi je da čeprkam po nečijoj (tvojoj) ličnosti javno


Ih, tebi nešto neprijatno?!



Iš, jado
qqriq qqriq 20:07 23.03.2015

Re: Recimo da te razumem...



Ih, tebi nešto neprijatno?!


Iš, jado


Pa vrh! Pa vi se bre volite a ja se onoliko potresla.
Dobro, iz principa sam to učinila.
Al mi milo kad naslutim emocije/vibracije.

qqriq qqriq 21:33 20.03.2015

iskrenost je majka

a sad.............
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 01:50 21.03.2015

Nekadasnje babe

A umele da kazu kad naleti neko zlo -ko zna zbog cega je to mozda dobro? Sta je za tebe ispalo dobro - ocigledno je. Sve najbolje!
princi princi 08:49 21.03.2015

saznanje kako je sve slučajnost.

Da, ultimativna spoznaja. I smirujuća i obespokojavuća u isto vreme. Sve drugo je priča kojom zamajavamo i sebe i druge.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:35 21.03.2015

Re: saznanje kako je sve slučajnost.

Prinsi, ništa nije slučajno, to samo Ameri žele da izgubiš svoj srpskoslovenski identitet! Ako si iole Rus, ne smeš biti tako malodušan!
cgubg cgubg 09:10 21.03.2015

nije bez posledica

...slučajno sam bez posledica, a moglo je da ih bude.


Pa nije bez posledica. Pozitivnih
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:29 21.03.2015

a koja je fora sa livadom?

zanimljiva mi ova livada, i moja žena, koja je nadživela penicilinski šok kao devojčica, mi je opisivala da je lebdela preko neke livade, tih par minuta koliko je bila odsutna... meni možeš da ispričaš sve, ionako slovim za ludaka.

... odlično je što si preživeo, inače, moja mama je imala dvostruki moždani udar, davali su joj 10 odsto šansi da će živeti, i evo je majka, živa i danas, 25 godina kasnije, podigla trojicu derana sama (ćale je umro od raka u 45. godini), petoro unučadi, živi na obali mora i kulira, u miru sa celim svetom i - ateistkinja i dalje. jbte, neuništiva ti je nevera, zezam se s njom kada odem nekada da kuliram na plažama pored obale Gaze.
Hansel Hansel 20:51 21.03.2015

Re: a koja je fora sa livadom?

Ја кренуо да претражујем текст, јер се не сећам никакве ливаде. А онда видим слику.

Причала ми рођака, медицинска сестра, да је један пацијент после оживљавања причао да је такође ходао неком ливадом, неко га је водио, а онда је неко други дошао и рекао том "водичу": "Не тај Пера!"
qqriq qqriq 21:12 21.03.2015

Re: a koja je fora sa livadom?

... odlično je što si preživeo, inače, moja mama je imala dvostruki moždani udar, davali su joj 10 odsto šansi da će živeti, i evo je majka, živa i danas, 25 godina kasnije, podigla trojicu derana sama (ćale je umro od raka u 45. godini), petoro unučadi, živi na obali mora i kulira, u miru sa celim svetom i - ateistkinja i dalje. jbte, neuništiva ti je nevera, zezam se s njom kada odem nekada da kuliram na plažama pored obale Gaze.


Baš si lepo ispričao. Kao da gledam.
011-495 011-495 20:40 21.03.2015

Zao mi je

...kad god cujem da je neko imao mozdani/srcani udar u Srbiji jer je to gotovo sigurna smrtna presuda...u Srbiji.
U svetu je statistika sledeca:
+/-7% smrtnih slucajeva od ishemicnog
+/-35% smrtnih slucajeva od hemoralgicnog
% oporavka (pogotovo potpunog) je mnogo bolji nego kod nas i slucajevi trajnog invaliditeta su minimalni.
Sve to zahvaljujuci sistematskom pristupu u finansiranju zdravstva (dijagnostika i posebno rehabilitacija) i mnogo zdravijem nacinu zivota do samog udara a mislim i delimicnoj nezinteresovanosti doktora i samih pacijenata da vas vrate u sto zdravije stanje posle samog udara.
Kod nas niko izgleda ne shvata vaznost da se jedinka vrati na svoje radno mesto i nastavi da privredjuje i doprinosi i sebi i zajednici.
Drago mi je da je proslo bez posledica ali sada sledi druga faza da ne dodje do drugog napada.
cgubg cgubg 06:49 22.03.2015

Re: Zao mi je

Kod nas niko izgleda ne shvata vaznost da se jedinka vrati na svoje radno mesto i nastavi da privredjuje i doprinosi i sebi i zajednici.

Samo jos kad bi jedinka imala gde da se vrati.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:22 22.03.2015

Re: Zao mi je

011-495
U svetu je statistika sledeca:

У ком свету?
:)
011-495 011-495 16:19 22.03.2015

Re: Zao mi je

Predrag Brajovic
011-495
U svetu je statistika sledeca:

У ком свету?
:)

Prosek za USA, EU, RU, CND, AUS, JPN i CHN
mariopan mariopan 21:02 21.03.2015

...

Дођем ја коод специјалисте пулмолога на ВМА.( плаћам преглед само да се уверим да имам праву дијагнозу и лечење)......
......после првих информација пита ме Др да ли пушим? Кажем да пушим.

Значи дошла си код мене да те лечим да би ти могла боље да пушиш?

qqriq qqriq 21:13 21.03.2015

Re: ...

Кажем да пушим.

Bači to.
mariopan mariopan 21:31 21.03.2015

Re: ...

qqriq
Кажем да пушим.

Bači to.

Хоћу једног дана, или ја то или то мене.

Едит

Не бој се, није оно најгоре.
qqriq qqriq 21:36 21.03.2015

Re: ...

mariopan
qqriq
Кажем да пушим.

Bači to.

Хоћу једног дана, или ја то или то мене.

Едит

Не бој се, није оно најгоре.


Ma, naravno, nisam ni mislila. Došlo mi da ti kažem.
Te bede sam se rešila pre desetak godina.
Ropstvo. Imam običaj da kažem da puše samo luzeri.
Život će ti svanuti...........:))
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:01 22.03.2015

Re: ...

Ropstvo. Imam običaj da kažem da puše samo luzeri.


dobro sada, oslobodimo se i odmah ne volimo svoje bližnje jer oni ne mogu da se reše? ali, potpuno je super osećaj kada ti ponude pljugu, a ti odmahneš rukom i kažeš, ne hvala, ne puši mi se. ja to pokušavam svojoj gospoji da opišem, mislim da je rob, a ona pronalazi 1001 razlog da opravda stanje nemogućnosti da provede dan bez cigare. ja sam se skinuo sa te ovisnosti prosto tehnički, po onom sistemu svaku nedelju po cigaretu manje. i danas sam u fazonu da mogu da ne pušim uopšte, jedino ako cugam u društvu, ili nešto, pa mi prija pljuga. zato motam duvan, može da mi traje po mesec-dva dana kesica duvana pošto mogu da se rolaju tanke cigarete, u svakom slučaju dobar trip - da kontrolišeš ti naviku a ne ona tebe.
qqriq qqriq 12:18 22.03.2015

Re: ...

u svakom slučaju dobar trip - da kontrolišeš ti naviku a ne ona tebe.


Da. Najbolji.
Meni to išlo dosta lako. Razbolela se od nekog strašnog gripa u sred jula, drž antibiotike, ovo ono, bogami i inekcije me stigle, a u medjuvremenu pij topli čaj za nešto a procedjeni za opet nešto, a hladni za treće, pa tako sedim ja i čekam te čajeve, dok pijem nes i pušim ronhil beše li pa da krenem u dom zdravlja, i tad mi, tad, odjednom sine: šta bre radiš?
Ne zapalim drugu, pomislim e nećeš više, i odem kod lekara zbog inekcije treće, pete?!?
Prošla tri dana ko bajka. Meni bolje od svega. Prošla još četiri, meni bolje al duša mi već ište katrana. Pitam svog prijatelja, jednog mnogo poznatog glumca, šta je radio kad je on ostavio pušenje, on sa žutim prstima. Kaže baš ništa, al ništa, majke mi. Onda sam pitala svog zubara, inače isto strasnog pušača, ima li pomoći. Ima, kupi nikorete. Odem i kupim. Drndala se s njima tri meseca, pomogle.
Mnogo hodala sve to vreme.
Danas nemam toleranciju na pušače jer mi užasno smeta dim. Kažu da su najgori bivši pušači.
Možda.
Ja zaista samo znam da mi život oko hiljadu puta bolji i lepši od kad ne pušim.
O zdravlju da ne govorim. Ko ima pluća za bacanje? Not me.
mariopan mariopan 14:34 22.03.2015

Re: ...

Srđan Fuchs
Ropstvo. Imam običaj da kažem da puše samo luzeri.


dobro sada, oslobodimo se i odmah ne volimo svoje bližnje jer oni ne mogu da se reše? ali, potpuno je super osećaj kada ti ponude pljugu, a ti odmahneš rukom i kažeš, ne hvala, ne puši mi se. ja to pokušavam svojoj gospoji da opišem, mislim da je rob, a ona pronalazi 1001 razlog da opravda stanje nemogućnosti da provede dan bez cigare. ja sam se skinuo sa te ovisnosti prosto tehnički, po onom sistemu svaku nedelju po cigaretu manje. i danas sam u fazonu da mogu da ne pušim uopšte, jedino ako cugam u društvu, ili nešto, pa mi prija pljuga. zato motam duvan, može da mi traje po mesec-dva dana kesica duvana pošto mogu da se rolaju tanke cigarete, u svakom slučaju dobar trip - da kontrolišeš ti naviku a ne ona tebe.

Ја сам учинила уступак мом здрављу, пушим пола пакле дневно, како кад, и добро се осећам.
Није проблем бацити само ја не желим, уживам у дувану...ако будем морала бацићу. Још не морам.
Milan Novković Milan Novković 12:07 22.03.2015

Postojanje uopšte...

...Ne mogu da kažem da me je prosvetlilo u onom hrišćanskom duhu, pošto sam ateista, ali verujem u nešto, neznajući tačno u šta...

...je neverovatan fenomen, kako nas tako i stvari i ljudi oko nas.

Mi preko toga često plovimo relativno "plitko", u žurbi, lošem, nečisto-borbenom i slično.

Žurba, sebičnost, pomereni sistemi vrednosti ... ume da nam bude baš loša kombinacija, pa manje druženja sa ljudima oko nas i veseliji osvrt na njihove specifičnosti - svi su baš fenomenalni "unikati", zabavni i u manama iako im mi i na kvalitete često gledamo kroz baš najjeftiniji kalup.

Često žurimo a nemamo pojma gde.
pnbb pnbb 14:36 23.03.2015

Re: Postojanje uopšte...

Često žurimo a nemamo pojma gde.

ili ne zurimo, a nemamo pojma zasto
pa kad prodje, pitamo gde prodje, i kad pre, a zasto-vise nije ni bitno
albicilla albicilla 12:59 22.03.2015

SMRT

Nije SMRT uopšte loš momak, samo je škrtica i ne ulaže u PR. A nije ni loš šahista, samo nikako da upamti kako se kreće lovac.

Ali nije umiranje problem, pravi problem je svođenje računa... ono kada sebe upitaš: Jesi li zaista živeo?

Malo ko ima dobar odgovor na to pitanje.
tsunade tsunade 13:44 22.03.2015

dragi jakša

moja mama je prošla kroz slično iskustvo baš prošle godine. na svu sreću, funkcioniše bez većih problema mada ostaju problemi sa srcem i gomila lekova za održavanje pritiska i slično.

ja se na primer mučim s nekim periartritisom već godinu dana. ponekad su bolovi u ramenu neizdrživi. išla sam na terapije i čuda i onda sam upisala jogu i pilates. odlučila sam da se sama izborim sa tim svesna da će to trajati ko zna koliko i da moram da uporno radim vežbe istezanja i snage svaki dan u nedelji.

ja sve te bolesti doživljavam kao znak da moramo nešto u sistemu funkcionisanja da menjamo. nešto u pristupu očigledno ne funkcionkše. plus, zaboravili smo da se radujemo i da uživamo u životu.

gledam onog berluskonija, ima sto godina i juri neke cajke, šizeka po žurkama. ne kažem da je to način, ali taj mi deluje zdrav ko dren. i držim da ima veze s njegovim lajfstajlom tj pristupom životu.

u svakom slučaju, srećni su oni koji lekciju dobiju na vreme i prodju jeftino. ti si taj srećnik. živeo ti meni još sto godina, druže. uživaj, putuj, druži se... evo nam i proleća pa biće i prilike
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 09:52 25.03.2015

Ero s onoga svijeta

More bre, jeftino si prosao, sad u pamet se i polako. Nikuda ne zuris.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana