Ima ona anegdota o onoj noći negde pedesetih, kada je Josip Broz Tito pobegao svom obezbeđenju da bi otišao u neki hotel da tamo u restoranu jede i pije slobodno celu noć.
Ja sam je davno čuo u nekoj TV emisiji od pisca Dušana Kovačevića, ali nisam više siguran da li se taj događaj stvarno desio (tj. da je on prepričavao nešto što je čuo od nekog) ili je on autor anegdote (napisao u nekoj drami ili priči) ...
Elem, poenta je bila u tome da je obezbeđenje ubrzo nakon bekstva shvatilo da je Tito u gluvo doba noći izašao iz svoje vile.
Agenti obezbeđenja su odmah mobilisali masu policajaca i presvukli ih u kelnere, šankere, goste restorana, goste hotela, pa čak i u slučajne prolaznike. I tako se Tito cele noći zabavljao po gradu, ponosan na to kako je divnu državu napravio - državu u kojoj predsednik može noću da prošeta u omiljeni mu restoran, da tamo slobodno jede, pije i druži se sa gostima, kelnerima, šankerima, a posle čak i sa slučajnim prolaznicima koje sretne u gluvo doba noći na povratku u svoju vilu ... Ovo što danas živimo, sa uništenim i "botovanim" medijima i isto tako iskonstruisanom realnošću je nešto što me je podsetilo na gorenavedenu anegdotu.
Najgore je to što sve to može da traje i traje ...