Roditeljstvo

Čije je ovo dete?

Predrag Brajovic RSS / 02.04.2015. u 01:52
CgekeZiWsAAC-aS.jpg 
     Чије је ово дете на слици?
     Не знам. Знам само да има Даунов синдром, који се лaко препознаје и види. Не знам му ни име, знам само да је насмејан, и то ми се допада.
     Сад замислите једну другу слику. На слици је дете, није важно којег узраста, може бити и тинејџер, или чак младић, и он изгледа... он изгледа... хм... он изгледа као ваше или моје дете: сасвим обично. На њему се не види никакве физичке мане. Тек када покушате с њим да комуницирате, видећете да он то не уме као друга деца. Он вам, најчешће, неће ништа одговорити. Не зато што је глув, нити значајно оштећеног ума. Не, не због тога. Он има аутизам, стање духа које невидљиво живи у њему и онемогућава му да са светом нормално речима комуницира, и да научи и ваљано разуме све његове социјалне односе и конвенције. Он, тај дечак с аутизмом, кад га боље осмотрите, има поглед који негде промакне поред вас иако му се обраћате. Кад се узнемири, а неки пут и без видљивог разлога, кренуће да бесомучно понавља неке покрете руку или тела, да се љуља у пасу, да неуморно, сатима, понавља једну или две речи, које њему значе и објашњавају тачно шта му се у души догађа, али онима који га виде и слушају - не значе ништа. Он уме да плаче због нечега чега се сетио из давнина, неутешно, сатима. И ништа га не може умирити, јер ваше најбоље речи не умеју да пронађу разлог његове туге.
     Познајем једног таквог дечака, име му је Алекса. Било би неумесно рећи да се с њим дружим, али се виђамо, јер његова мајка ради заједно са мном у фирми. Понеки пут га и доведе код нас након посла, није то баш онако закопчана фирма а и посао је леп јер окупља људе на једном месту, неким лепим поводима, најчешће због дружења. Научио сам на њега, на Алексу. Више ме не изненађују његови поступци и реакције. Мислим да се разумемо. Једном смо се и посвађали, и то сматрам лепим успехом. Био сам му рекао да нешто уради - он све разуме, и готово све ће послушати - али тада се био заблејио у мој компјутер, играо се на њему, и унео ми се у лице и дрекнуо је на мене. Ја сам се смејао и рекао му да је безобразан, и да се не фолира да ме није разумео, јер знам да јесте, и да ја не реагујем на те његове форе. Али, пустио сам га да се даље игра...
     Алекса не зна, добро, наше социјалне границе. То је једно од испољавања аутизма. Тако се дешавало да Алекса, који воле да једе, устане од свог стола и приђе другом столу, и онима који тамо седе узме послужени колачић. Мени је то разумљиво - и ја јако волим да једем, и колачићи су укусни, једино... ја сам научен социјалном обзиру да није примерено узимати другима колачиће са тацне. Алекса није. То јест, тада још ту социјалну норму није био усвојио. Данас јесте, требало је времена. Како год, та његова безазлена „крађа" изазвала је у прво време скандал. За њим је трчкарао Слоба, који је задужен да све те људе услужи, и извињавао им се. Слоба се презнојавао, мрштио се, он је мали и дебељушкаст, и то његово презнојавање имали је неку, мени, и забавну димензију. Људи су, кад би им Слоба објаснио да Алекса је дете са аутизмом, прихватали „инцидент" мање више без проблема. И Алекса и Слоба су постепено очврсли, и Слоба се све смелије „договарао" с Алексом а Алекса све мање крао колачиће, док на крају није сасвим престао. Мислим да је Слоба Алекси данас друг.
     Дешавало се, неки пут, да Алекса остане у нашем друштву а без својих родитеља или сестре поред њега, оних који боље знају његове тајне и танане комуникационе знакове и поруке. Једном је запало Влади да га причува. Влада је отресит, човек стаменог и лепог карактера, и сасвим довољно искусан родитељ. Ипак, у прво време тек је дрвено седео крај Алексе. Алекса не прича, и честа забава му је да лута светом користећи фантастично вешто на компутеру Google мапе или гледајући Youtube снимке вожњи колима кроз различите градове и крајеве. Узгред, и одлично зна енглески, разуме га и чита. Дакле, Влада је седео крај Алексе, и мислим да се Алекса окренуо ка њему и рекао му: „Ве Це". Просто, хтео је човек да иде у тоалет, а научен је да на јавном месту не иде сам, из макар једног доброг разлога - они који га сретну не знају по његовој појави да он с њима не може уобичајено да комуницира. Углавном, спустили су се њих двоја доле, у тоалет, и Влада се прво време мало презнојавао јер Алекса није затворио врата од кабине за собом, а спустио је скроз панталоне и окренуо се, тако, спуштених панталона да изађе из кабине у предворје ве цеа - мислим да је у међувремену и ову социјалну брљотину савладао и не понавља је - и кренуо неопраних руку да се врати горе. Влада га је прво фино подсетио да пере руке, а кад га Алекса није послушао, мало је подигао глас као што би то и свом детету рекао (сви то радимо, зар не?) - а Алекса... Алекса се на то разбеснео, и наљутио, и почео ритмички да му се уноси у лице и изговара нешто љутито, и неразумљиво, и бесно. Влада се, горе, са Алексом вратио сав црвен у лицу, зајапурен. „Ух" - рекао ми је - „какву сам сад сцену имао са Алексом!" Па наравно, мислим се ја данас, кад дижеш глас на дете ;-) Алексине комуникације с Владом наставиле су се у следећим доласцима, и, хајде, не могу баш да кажем да су данас најбољи пријатељи, али - лепо се разумеју. А Влада га воли.
     Дакле, сада и Влада и Слоба знају да Алекса обожава помфрит са кечапом, и како се Алекса понаша и како треба да се они према њему понашају, и ја знам да Алекса воли и да се голица, а остали... они остали, који тамо раде и долазе, мало по мало научили су и навикли се на Алексу. Када би он направио неки „испад", прилазили су и тај испад посетиоцима „објашњавали" Влада или Слоба или Бојан или Раша или Станислав или Добривоје... Нико од њих више нема некадашњу одбојност према каткад чудном Алексином понашању и Алекси. Такав став прихватили су и многи посетиоци који у фирму долазе, и Алекса је мање више свима постао прихватљив. О аутизму се, такође, у тим Алексиним посетама све више учило, и мислим да је проблем који Алекса има многима постао далеко јаснији и видљивији. А нарочито важно - Алекса је свима постао далеко ближи, и посетиоцима и запосленима, и сећам се да сам једном видео како Алекса, помало нервозан, чекајући на вратима да крене кући, почиње да се ритмички љуља у куковима, и главу и тело истура напред, што значи да је баш узнемирен, и понекад изгледа као да ће да се у том љуљању превалити преко ограде или ударити у стакло - али и на то нико није обраћао нарочиту пажњу, ни редовни посетиоци ни запослени. Лепо, помислио сам.
     Добро, сигурно није све било овако како сам ја упамтио, ја сам човек бедног памћења и склон извртањима, али ово је суштина приче, и надам се да ми ни Алекса ни Слоба ни Влада на њој неће замерити. Било је, такође, и оних који су се на Алексу и његове чудотворије мрштили, бунили се, има их, сигуран сам, и данас. Како год, она већина је Алексу прихватила, а и он, верујем, њих. И све оне његове необичности и „огрешења" у понашању. Ја најмање за њих десетак могу да кажем како Алексу данас сасвим другачије гледају. И ја са њима, наравно...

     Па зато, зато сам хтео да питам: чије је он дете?
     Стварно, чије је дете Алекса?
     Само његових родитеља, и сестре, и баке?
     Не.
    Јесте ли то рекли - Наше?
     :)

    Срећан вам, свима - баш свима - дан особа са аутизмом. Научимо да живимо са аутистичним особама, јер и њима је јако тешко да науче да живе с нама. Ми их засад не можемо променити, „излечити", али их можемо прихватити. Ми и они, ми не можемо да живимо у два света. Јер два света не постоје.

P.S.
     Зашто сам u у текст ставио слику оног дечак с Дауновим синдромом, а не неке аутистичне особе? Па - она момчина је мени прелепа, а и слика је провокативна, а и подсећа, у тексту о аутизму, на његову чудесну појавност: она не постоји. Аутистичне особе се својим изгледом не разликују од нас, и то је некаква „покварена" црта овог стања. Замислите како то изгледа неком Алекси: нешто са тобом није у реду, али се то споља не види. И онда сви од тебе очекују да се понашаш као и они, а ти то не можеш, чак ни да им кажеш да то није могућно. И људи се онда збуне... А ти то видиш, и додатно се осећаш немоћно, и удаљено.

P.P.S.
     Та забуна са аутизмом - то су особе које изгледају, ходају, смеју се, трче као ми - толико је велика да је Град Београд, Градска управа града Београда, Секретаријат за социјалну заштиту, секретар Наташа Станисављевић, укинуо „повластицу" да кола којима се превозе аутистичне особе имају право паркирања на инвалидска места. Образложење за овај поступак? Углавном, оно је такво да је из њега јасно да се не разуме шта је аутизам и каве све последице он има. Ево примера: Алекса воли да се вози аутобусом. Наравно, не сам. Али, има тренутака када у аутобус неће да уђе. Ни по коју цену. Зашто неће да уђе? Нико не зна, али ја мислим да тај аутобус који је по њега дошао тај дан нема некакву крпицу од прошлог пута, обрисан ретровизор, налепницу на оном истом месту где је Алекса замислио, а Алекса воли ред, и различите графичке структуре и обрасце, опсесивно, и када нечега од тог нема, рецимо, где он то очекује, свет је у хаосу, није у хармонији, и Алекса не жели да у томе учествује.
     Дакле, следећи пут када Алекса не буде хтео да уђе у аутобус, мислим да би вредело позвати ту госпођу која је решење о укидању права на повлашћени паркинг потписала, и дати јој прилику да објасни Алекси како "аутизам сам по себи није основ" за остваривање права повлашћеног паркирања и како оно Алекси не треба, него може да се вози аутобусом. Може, кад је све у реду. Али - има дана и кад није. А не би било лепо да причам како то изгледа кад се Алекса унервози јер нема места за паркинг, па се узалуд возика колима - а он је био зацртао у својој глави: кућа, кола, паркинг, Ада, бицикл - а тај ред и редослед је нарушен, и свет није у хармонији, а то је оно што он не подноси. Мислим да и тада треба звати госпођу Станисављевић, да објасни Алекси како њему не треба обезбеђено место за паркирање.
     Учините ми услугу: пишите градоначелнику господину Малом и госпођи Станисављевић, пошаљите барем вас неколико мејлове, и кажите да Алекса треба да има обезбеђено место за паркирање. И кажите им да то што Алекса сасвим једнако изгледа као њихово дете управо то и значи, да треба да се о њему брину.



Komentari (112)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 07:04 02.04.2015

..

Леп текст Брајовићу.
zilikaka zilikaka 07:58 02.04.2015

Re: ..

Baš lep. I poučan.
Dobro preneto lično iskustvo za informaciju i nauk ostalima.
ivana23 ivana23 13:16 02.04.2015

Re: ..

uros_vozdovac uros_vozdovac 08:09 02.04.2015

Pozdravi

Aleksu, a duboki naklon za Slobu.
Milan Novković Milan Novković 08:10 02.04.2015

I ja sam naučen ...

...ја сам научен социјалном обзиру да није примерено узимати другима колачиће са тацне. Алекса није...

... ali još uvek imam neodoljivu potrebu da drugima uzmem kolačiće sa tacne
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:16 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Milan Novković
...ја сам научен социјалном обзиру да није примерено узимати другима колачиће са тацне. Алекса није...

... ali još uvek imam neodoljivu potrebu da drugima uzmem kolačiće sa tacne

Невероватно!
И ти???


Ја и данас неки пут попустим, препустим се греху -- социјалног необзира.
mlekac mlekac 09:04 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Predrag Brajovic
Milan Novković
...ја сам научен социјалном обзиру да није примерено узимати другима колачиће са тацне. Алекса није...

... ali još uvek imam neodoljivu potrebu da drugima uzmem kolačiće sa tacne

Невероватно!
И ти???


Ја и данас неки пут попустим, препустим се греху -- социјалног необзира.


Dobro, ne mažnjavam sa susednih stolova, al'ovima oko sebe...

Stara fora - Je l' da da ti nećeš taj kolačić?



srdjan.pajic srdjan.pajic 15:45 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Milan Novković
...ја сам научен социјалном обзиру да није примерено узимати другима колачиће са тацне. Алекса није...

... ali još uvek imam neodoljivu potrebu da drugima uzmem kolačiće sa tacne


Kolačić => stomačić! Treba se čuvati u "našim" godinama od tog marisanja slatkiša.

Dobar tekst, Brajo. Jel imaš neki grafikon koji pokazuje koliki je procenat dece sa autizmom u Srbiji? I koliko rano se kod dece otkriva autizam?

Kod nas su ovde pre izvesnog vremena uveli testiranje sasvim male dece (ono oko godinu i po dana starosti), koje je besplatno. To se radi u posebnoj ustanovi. Ako otkriju, preporuče da dete odmah upišu u neke specijalne vrtiće, gde se sa njima radi od malih nogu, i kažu da im to omogućava da u dobroj meri savladaju problem koji imaju i da kasnije vode gotovo sasvim normalan život, naravno, zavisno i od toga koji stepen autizma imaju.

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 16:48 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

srdjan.pajic

Milan Novković
...ја сам научен социјалном обзиру да није примерено узимати другима колачиће са тацне. Алекса није...... ali još uvek imam neodoljivu potrebu da drugima uzmem kolačiće sa tacne Kolačić => stomačić! Treba se čuvati u "našim" godinama od tog marisanja slatkiša. Dobar tekst, Brajo. Jel imaš neki grafikon koji pokazuje koliki je procenat dece sa autizmom u Srbiji? I koliko rano se kod dece otkriva autizam?Kod nas su ovde pre izvesnog vremena uveli testiranje sasvim male dece (ono oko godinu i po dana starosti), koje je besplatno. To se radi u posebnoj ustanovi. Ako otkriju, preporuče da dete odmah upišu u neke specijalne vrtiće, gde se sa njima radi od malih nogu, i kažu da im to omogućava da u dobroj meri savladaju problem koji imaju i da kasnije vode gotovo sasvim normalan život, naravno, zavisno i od toga koji stepen autizma imaju.


Autizam kao razvojni poremećaj u Srbiji je u velikoj progresiji, jer se na 68 dece rađa jedno autistično, rečeno je danas na svečanosti u Beogradu, povodom Svetskog dana osoba sa autizmom, uz poruku da se društvo ne brine dovoljno o ovoj populaciji i da su roditelji i porodica uglavnom prepušteni sami sebi.
http://www.b92.net/zdravlje/vesti.php?yyyy=2015&mm=04&nav_id=976026
Ne znam koliko je ovo pouzdan izvor.
Dakle jedno na 68. I koliko sam informisan procenat raste. Zašto - to je veliko pitanje, odgovor je za Nobelovu nagradu.
hajkula1 hajkula1 18:01 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

mlekac
Predrag Brajovic
Milan Novković
...ја сам научен социјалном обзиру да није примерено узимати другима колачиће са тацне. Алекса није...

... ali još uvek imam neodoljivu potrebu da drugima uzmem kolačiće sa tacne

Невероватно!
И ти???


Ја и данас неки пут попустим, препустим се греху -- социјалног необзира.


Dobro, ne mažnjavam sa susednih stolova, al'ovima oko sebe...

Stara fora - Je l' da da ti nećeš taj kolačić?



Ma ima fora koliko hoćeš Ko ne može da odoli, snađe se


Pozdrav celom društvu a najviše Slobi i Aleksi

Jukie Jukie 19:52 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

KRALJMAJMUNA

Autizam kao razvojni poremećaj u Srbiji je u velikoj progresiji, jer se na 68 dece rađa jedno autistično, ...
Dakle jedno na 68. I koliko sam informisan procenat raste. Zašto - to je veliko pitanje, odgovor je za Nobelovu nagradu.

Neke ideje:
-ona priča o raznim materijama u hrani
-smanjena smrtnost dece sa autizmom u uzrastu pre dijagnostifikovanja (možda zbog manjeg broja dece u porodici i veće pažnje posvećene svakom pojedinom detetu)
-povećana društvena prihvatljivost osoba sa blagim simptomima autizma kao potencijalnog drugog roditelja svog deteta
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 20:19 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

KRALJMAJMUNA
srdjan.pajic

Milan Novković
...ја сам научен социјалном обзиру да није примерено узимати другима колачиће са тацне. Алекса није...... ali još uvek imam neodoljivu potrebu da drugima uzmem kolačiće sa tacne Kolačić => stomačić! Treba se čuvati u "našim" godinama od tog marisanja slatkiša. Dobar tekst, Brajo. Jel imaš neki grafikon koji pokazuje koliki je procenat dece sa autizmom u Srbiji? I koliko rano se kod dece otkriva autizam?Kod nas su ovde pre izvesnog vremena uveli testiranje sasvim male dece (ono oko godinu i po dana starosti), koje je besplatno. To se radi u posebnoj ustanovi. Ako otkriju, preporuče da dete odmah upišu u neke specijalne vrtiće, gde se sa njima radi od malih nogu, i kažu da im to omogućava da u dobroj meri savladaju problem koji imaju i da kasnije vode gotovo sasvim normalan život, naravno, zavisno i od toga koji stepen autizma imaju.


Autizam kao razvojni poremećaj u Srbiji je u velikoj progresiji, jer se na 68 dece rađa jedno autistično, rečeno je danas na svečanosti u Beogradu, povodom Svetskog dana osoba sa autizmom, uz poruku da se društvo ne brine dovoljno o ovoj populaciji i da su roditelji i porodica uglavnom prepušteni sami sebi.


Autizam u progresiji, porodica prepuštena sama sebi


Ne znam koliko je ovo pouzdan izvor.

Dakle jedno na 68. I koliko sam informisan procenat raste. Zašto - to je veliko pitanje, odgovor je za Nobelovu nagradu.

srdjan.pajic srdjan.pajic 22:15 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Autizam kao razvojni poremećaj u Srbiji je u velikoj progresiji, jer se na 68 dece rađa jedno autistično, rečeno je danas na svečanosti u Beogradu, povodom Svetskog dana osoba sa autizmom, uz poruku da se društvo ne brine dovoljno o ovoj populaciji i da su roditelji i porodica uglavnom prepušteni sami sebi.


Jel procenat stvarno raste, ili lekari postalju bolji u ranom dijagnostikovanju? Koliko razumem, opseg nivoa autizma je vrlo širok, i verovatno postoje oblici koje nije ranije bilo moguće uopšte detektovati, ali to su to valjda sad usavršili.
predatortz predatortz 22:21 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...


Jel procenat stvarno raste, ili lekari postalju bolji u ranom dijagnostikovanju? Koliko razumem, opseg nivoa autizma je vrlo širok, i verovatno postoje oblici koje nije ranije bilo moguće uopšte detektovati, ali to su to valjda sad usavršili.


Kako sam nedavno čitao, upravo o tome se radi. Malo je napredovala dijagnostika, malo je proširena lista stanja koja se podvode pod autizam.
Milan Novković Milan Novković 22:55 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

predatortz

Jel procenat stvarno raste, ili lekari postalju bolji u ranom dijagnostikovanju? Koliko razumem, opseg nivoa autizma je vrlo širok, i verovatno postoje oblici koje nije ranije bilo moguće uopšte detektovati, ali to su to valjda sad usavršili.


Kako sam nedavno čitao, upravo o tome se radi. Malo je napredovala dijagnostika, malo je proširena lista stanja koja se podvode pod autizam.

Te dve stavke objašnjavaju 40% porasta autizma.

Starost roditelja 10%.

Prostorno gomilanje kada se radi analiza podataka 4%.

Pa tako ostaje 46% za objasniti i glavni kandidati su otrovi u hrani (glyphosate u herbicidima), većinski nosilac, i vakcine, manjinksi.
a_jovicic a_jovicic 23:40 02.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Milan Novković
Pa tako ostaje 46% za objasniti i glavni kandidati su otrovi u hrani (glyphosate u herbicidima), većinski nosilac, i vakcine, manjinksi.

... a možda su vakcine i bolja zdravstvena zaštita smanjivale smrtnost pa su neke jedinke koje su recimo nosioci nekog "nezgodnog" gena preživljavale, zasnivale svoje porodice i onda se kod nekog od potomaka "okinuo" taj gen.
Hansel Hansel 00:29 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Ово би требало да значи, ако ја правилно закључујем, да је рецимо промена на неком гену везана и за физичку отпорност и за ментални склоп. Тешко доказиво, иако има индиција да постоји генетска веза између телесног и менталног склопа, или бар темперамента (а да то спекулисање није псудонаучно типа френологије) – в. пикнички, атлетски, астенични тип... Осим тога, можда је вероватније да се поремећаји каткад јављају управо због тога што у неким немилим ситуацијама долази до оштећења ткива, али медицина омогућује данас да преживе деца значајно рођена пре рока, чак и са сепсом у инкубатору итд. итд.

Јако осетљив терен, нарочито због емоција оних који имају у породици чланове са аутизмом или неким другим отежавајућим посебностима (да не улазимо сада у дискусију о терминима "стање", "поремећај", па и "болест" ). Тако нисам сигуран колико је и моја асоцијација на упитаност о повећању броја "социјално обазрива" (имам и ја каткад ту врсту проблема, да се моја перцепција озбиљно не слаже с другима у том смислу) или управо "псеудонаучна"; наиме, сетио сам се нечега што сам као дигресију прочитао у једној књизи – да је наводно, после Хитлерових покушаја да уништи популацију с разним поремећајима, удео тих људи у општој популацији у Немачкој био и после рата приближно исти као пре погрома (пошто је страдало и много људи без поремећаја). Као да је нормално, из неког разлога, да постоји одређени проценат оних који су ван "осе просека". Да ли је то нека метафизика или "само" неки закон статистичке расподеле, тек имајте у виду да се у популацији данас значајно смањио удео управо деце с Дауновим синдромом (због откривања током трудноће и абортуса у тим случајевима), а (можда) повећао удео оних са аутизмом. Имам и неке асоцијације у вези с неким идејама које је нпр. промовисао антипсихијатријски покрет, али то би сигурно било превише. Извините и због овога.
a_jovicic a_jovicic 02:07 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Hansel
Ово би требало да значи, ако ја правилно закључујем, да је рецимо промена на неком гену везана и за физичку отпорност и за ментални склоп.

Ne, ne ... ne idem toliko daleko da pravim direktnu vezu izmedju ove dve kategorije odnosno da isti gen utiče i na fizičku otpornost i na autizam. Više aludiram na statističke vratolomije oko korelacije vakcina i autizma.

Drugim rečima, ako zagovornici teorije kako je autizam u porastu zbog primene vakcina koriste statističke "instrumente" da dokažu svoju teoriju, ja postavljam "kontra-teoriju" baziranu na modifikovanim "instrumentima" tj. statistici da vakcine nisu direktan uzročnik autizma nego da zbog njihove primene dolazi do pada mortaliteta u populaciji (a zbog poboljšanja zdravstvene zaštite i do smanjenja broja mrtvorodjenih i smrtnosti kod beba i dece) te da se samim tim povećava verovatnoća prenosa i "nepovoljnih" gena na dalje generacije.

Ako bi još više "haludžali" ... možemo da postavimo i pretpostavku da zbog povećanja nivoa obrazovanja, jedinke sa graničnim oblicima autizma ne bivaju više društveno neprihvatljive (kao što su bile u ranijim epohama) te da su češće zasnivale porodicu i prenosile gene koji jednog dana mogu da izazovu snažnije oblike autizma.

Sve ovo NE ZNAČI da treba menjati odnos prema ovakvim osobama zarad "genetskog čistunstva" (eugenika je mnogo veće zlo nego porast broja bilo kakvog poremećaja/stanja/bolesti) već da se ne treba olako odricati koristi od vakcina i unapredjenja zdravstvene zaštite čak i po cenu da svi ti "poremećaji" jednog dana postanu dominantna pojava na Planeti.

BTW "normalnost" u medicini ne postoji. Postoji jedino u statistici. Biti "normalan" znači samo biti prosečan. To što su nekima "nenormalni" ljudi koji se razlikuju od njih samih, ne znači ni da su oni "normalni". Jesmo li sigurni da bi jednoga dana svet u kome su većina autistični ljudi bio gori od trenutnog? Možda bi baš suprotno, bilo manje ratova i bede a neke sposobnosti autističnih ljudi, koje su superiorne u odnosu na nas "normalne", možda dovedu do mnogo kreativnijih rešenja za probleme civilizacije.
Milan Novković Milan Novković 06:20 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

a_jovicic
Milan Novković
Pa tako ostaje 46% za objasniti i glavni kandidati su otrovi u hrani (glyphosate u herbicidima), većinski nosilac, i vakcine, manjinksi.

... a možda su vakcine i bolja zdravstvena zaštita smanjivale smrtnost pa su neke jedinke koje su recimo nosioci nekog "nezgodnog" gena preživljavale, zasnivale svoje porodice i onda se kod nekog od potomaka "okinuo" taj gen.

Možda

Ipak, evo baš su WHO ovih dana proglasile glyphosate "najverovatnije" karcinogenim (ići ovako protiv Monsata znači da između redova piše da je to pakao od otrova).

Ona žena sa MIT-a je sve lepo skupila, pisao sam u nekom od prethodnih blogova, i to što su pokušavali da nju i slične diskredituju je sada, sa ulaskom WHO, prebačeno na višu borbenu ravan.

Tamo piše i kako glyphosate dovodi do neuro-degenerativnih bolesti pa je meni (kao naj-amateru) mnogo više štete u glyphosatu nego vakcinama.

Diskusija o vakcinama bi trebala da bude i kvantitativna priča, ne samo crno-belo-navijačka kvalitativna priča.

Čitam juče priče, i one su mi ultimativni horor za razvijeni svet, o Shaken Baby Syndromu - to je kada beba dobije karakteristično unutrašnje krvarenje u glavi (recimo iza očiju), pa karakteristično oticanje mozga, umre, optuže češće majku nego oca za ubistvo iz nehata drmusanjem i pošalju u zatvor na značajnu kaznu.

Sada se pojavljuju cifre da u 50-70% slučajeva to uopšte nije uzrok smrti (većina majki to poriče, naravno) - prvo su istraživanjem zaključili, kako god da su ga radili i mi amateri možemo da se "uključimo", da je nemoguće proizvesti takvo krvarenje i oticanje samo drmusanjem, bez udara glave u nešto, oštećenje vrata itd, pa su onda počeli da primećuju i korelaciju sa neposredno pre smrti primljenim vakcinama.

U ime tog mogućeg pakla, gde sasvim normalnoj majci ubiju bebu na grozan način, tako što joj dok je još jako mala i brzo se razvija ubrizgaju više koktela svega i svačega, pa majku optuže i pošalju u zatvor, treba imati open-mind.

Oni neki nesrećni roditelji su napravili sajt sa sada preko 100 naučnih radova koji se dotiču i štetnosti vakcija (i jeste to posao pažljivog vaganja koristi i štete) koji tek, tako u grupi, još uvek treba da privuku pažnju zvaničnih struktura.

Veruj mi, to navijanje ide dotle da su mene ljudi ubeđivali da nešto nije tačno a što Monsato piše na svom sponzorisanom sajtu.

Meni su deca vakcinisana, rekao sam to već pre, samo ovo poslednje ne kako je to država "zamišljala".
Hansel Hansel 08:51 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

a_jovicic
BTW "normalnost" u medicini ne postoji. Postoji jedino u statistici. Biti "normalan" znači samo biti prosečan. To što su nekima "nenormalni" ljudi koji se razlikuju od njih samih, ne znači ni da su oni "normalni". Jesmo li sigurni da bi jednoga dana svet u kome su većina autistični ljudi bio gori od trenutnog? Možda bi baš suprotno, bilo manje ratova i bede a neke sposobnosti autističnih ljudi, koje su superiorne u odnosu na nas "normalne", možda dovedu do mnogo kreativnijih rešenja za probleme civilizacije.

Само да нагласим, зато сам "нормално" и био ставио у курзив и нисам користио у опису јединки него феномена (уз ограду да ли је реалан).

А што се тиче овога:
Drugim rečima, ako zagovornici teorije kako je autizam u porastu zbog primene vakcina koriste statističke "instrumente" da dokažu svoju teoriju, ja postavljam "kontra-teoriju" baziranu na modifikovanim "instrumentima" tj. statistici da vakcine nisu direktan uzročnik autizma nego da zbog njihove primene dolazi do pada mortaliteta u populaciji (a zbog poboljšanja zdravstvene zaštite i do smanjenja broja mrtvorodjenih i smrtnosti kod beba i dece) te da se samim tim povećava verovatnoća prenosa i "nepovoljnih" gena na dalje generacije.

резоновао сам из другог угла: ако медицина повећава преживљавање (а повећава), и ако исти ген не утиче и на физичку отпорност и ментални склоп, онда би повећано преживљавање процентуално једнако (тј. пропорционално) "спасавало" и оне склоне аутизму и оне које нису склони, зар не? Па онда не би долазило до "повећања процента" оних са аутизмом. С друге стране, ако је та статистика ипак тачна, можда управо те интервенције, или мање интервенције него тешка стања из којих медицина ипак извуче бебице које су имале мање среће, утичу на развој, а можда чак и "пробуде" неки неповољан ген (ту би можда већ нешто рекла и епигенетика).

Milan Novković
Meni su deca vakcinisana, rekao sam to već pre, samo ovo poslednje ne kako je to država "zamišljala".

Ако ниси био написао како, можеш ли да напишеш? Ако јеси, онда ћемо да тражимо...
Milan Novković Milan Novković 09:07 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Ако ниси био написао како, можеш ли да напишеш? Ако јеси, онда ћемо да тражимо...

Davno bilo al po sećanju - pošto nismo našli u UK kupovali smo neke kvalitetnije pojedinačne vakcije, umesto "koktela", iz Švajcarske, nismo ih davali istovremeno i pazili da nam je dete tih dana u dobroj formi.

Po onome što sam ja pročitao opasnost od vakcina dramatično zavisi od jačine imunog sistema u trenutku vakcinisanja i jačine vakcinskog "ataka" na imuni sistem.

Recimo, ako gledaš smrtnost od measles ona redovima veličine zavisti od životnog standarda (inverzno proporcionalna), znači ishrane, znači zdravlja imunog sistema.
milisav68 milisav68 09:32 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Milan Novković
Pa tako ostaje 46% za objasniti i glavni kandidati su otrovi u hrani (glyphosate u herbicidima), većinski nosilac, i vakcine, manjinksi.

Ne samo otrovi u hrani, već i sama hrana i loša ishrana/način života.

Recimo, kažu da se danas ljudsko telo dva puta sporije raspada nego pre 100 godina - zbog konzervansa.

Ili da nam u ishrani nedostaje magnezijum i kalijum , zato što se njive sve više đubre sa veštačkim đubrivom.

Ovo ne znači da to direktno utiče na veću pojavu autizma, već da sve to treba uzeti u obzir, kao i savremeniji brži život pod nekim konstantnim stresom.

Dovoljno je samo zamisliti (podsetiti se na) život bez mobilnog telefona ili interneta.
Hansel Hansel 13:00 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Milan Novković

Хвала! Ово се поклапа с мојим представама, само је "фора" наћи моновалентне вакцине. Па, ако их нема у земљи, како их транспортовати а да се не покваре итд.
a_jovicic a_jovicic 22:33 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Hansel
Само да нагласим, зато сам "нормално" и био ставио у курзив и нисам користио у опису јединки него феномена (уз ограду да ли је реалан).

...
резоновао сам из другог угла: ако медицина повећава преживљавање (а повећава), и ако исти ген не утиче и на физичку отпорност и ментални склоп, онда би повећано преживљавање процентуално једнако (тј. пропорционално) "спасавало" и оне склоне аутизму и оне које нису склони, зар не? Па онда не би долазило до "повећања процента" оних са аутизмом. С друге стране, ако је та статистика ипак тачна, можда управо те интервенције, или мање интервенције него тешка стања из којих медицина ипак извуче бебице које су имале мање среће, утичу на развој, а можда чак и "пробуде" неки неповољан ген (ту би можда већ нешто рекла и епигенетика).

Priču o "normalnosti" sam napisao da naglasim svoj negativan stav o eugenici ... izvini ako si se osetio prozvan. Nisam ni sumnjao da je tvoje korišćenje tog termina imalo različit smisao.


Po pitanju genetike ... malo pogledah šta pišu na temu veze gena i autizma i izgleda da nije dovoljan jedan gen da se to ispolji (da jeste već bi napravili testove za otkrivanje istog kod roditelja). Priča je mnogo kompleksnija i bez obzira što je utvrdjena značajna naslednost tj. velika verovatnoća da će se autizam ispoljiti kod potomaka autističnog roditelja, istraživanja su pokazala da ne znači da odsustvo kod roditelja, tih nekakvih gena (na koje se sumnja) automatski znači i da se autizam neće pojaviti kod potomaka.

"Matematički" gledano ako svako Y -> Y i neko X -> Y mešanje m X-ova i n Y-a kroz više generacija vodi i do povećanja broja Y-a u populaciji ... pogotovo što sama populacija u državama gde se statistika autizma vodi nema veliki porast broja stanovnika nego često čak i smanjenje. Drugim rečima ako populacija ostaje više-manje na m+n jedinki i u svakoj sledećoj generaciji svih n jedinki ostanu Y a neke od m jedinki ne ostanu X, vremenom n raste. Naravno, neke i od tih m i od n jedinki neće zasnivati porodicu i tu onda dolazi drugi deo moje "statističke" hipoteze ... da sve više jedinki sa blažim oblicima autizma postaju društveno prihvatljive za zasnivanje porodice tako da njihov broj sa novim generacijama ne pada istom progresijom kojom je padao ranije.

E sad bi lepo da se ovde pojavi neko ko se bolje razume u genetičke modele pa da me "išamara" što lupetam gluposti (tj. mogli bi i nas dvojica da malo stavimo ovo "na papir" pa da napravimo neku simulaciju sa raznim varijacijama u odnosima m i n kao i o stopi apstinencije u obe kategorije) pa možda i pohvatamo granične slučajeve koji su važili u Nemačkoj posle WWII i u svetu danas ... ali čemu?!


U svakom slučaju, kao moja "poslednja odbrana" vakcinacije (sve i da se dokaže da je rizik stvaran) postavljam pitanje ... Da li je bolje da svako 68-mo dete bude autistično ili svako 30-to mrtvo (kao rezultat zaraznih bolesti)?
a_jovicic a_jovicic 22:50 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Milan Novković
Po onome što sam ja pročitao opasnost od vakcina dramatično zavisi od jačine imunog sistema u trenutku vakcinisanja i jačine vakcinskog "ataka" na imuni sistem.

Recimo, ako gledaš smrtnost od measles ona redovima veličine zavisti od životnog standarda (inverzno proporcionalna), znači ishrane, znači zdravlja imunog sistema.

Uh ... i tu ima raznih teorija ... Kažu da n-valentna vakcina nije prost zbir jačina monovalentnih, tj. da "atak" nije n-tostruko veći ali da sa druge strane n puta primenjena monovalentna vakcina povećava verovatnoću da imunitet pri nekom od vakcinisanja ne bude odgovarajući pa da dodje do neželjenih reakcija. Čak se monovalentne vakcine preporučuju za brzu imunizaciju u slučajevima epidemija (što znači da su "jače" pa je potrebno manje revakcinacija).
a_jovicic a_jovicic 23:00 03.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Hansel
Milan Novković

Хвала! Ово се поклапа с мојим представама, само је "фора" наћи моновалентне вакцине. Па, ако их нема у земљи, како их транспортовати а да се не покваре итд.

A za ovo nekog treba poslati na robiju. Uništili su nam domaće kapacitete za proizvodnju proverenih monovalentnih vakcina i sada smo potpuno zavisni od farmako-kartela ... a mi kao mali kupac smo im "poslednja rupa na svirali"


Održavanje "hladnog lanca" je izuzetno bitno za efikasnost vakcine a to je inače i jedan od razloga postojanja raznih aditiva koje optužuju za neželjena dejstva (dodaju se da se spreči kontaminacija u slučaju nestavilnosti u "hladnom lancu" ). Ono što je obećavajuća tehnologija su nano-flasteri koji bi praktično otklonili i potrebu za "hladnim lancem" a i konzervansima ... a bog'me i iglama i špricevima.
Milan Novković Milan Novković 10:04 04.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

istraživanja su pokazala da ne znači da odsustvo kod roditelja, tih nekakvih gena (na koje se sumnja) automatski znači i da se autizam neće pojaviti kod potomaka.

Daleko od toga! Autizam je pojava širokg spektra. Često se popularno kaže da je mozak "drugačije" uvezan.

Ono što mi zovemo "bela masa" u mozgu je uglavnom mielinski omotač koji obavija veze. Od njegove debljine zavisi brzina komunikacije i ono što je mali fenomen da ta brzina sa debljinom ume da varira i do 100 PUTA.

Plus je ta bela masa poprilično vezana i za pamćenje, evo baš ide članak o tome ovih dana.

"Prevezati" mozak možeš na više ne-genetskih načina:

- Dovoljno je da (ne)linerano utičeš na promenu brzine komunikacije, recimo napiješ se dobro pa ti molekuli alkohola istisnu molekule vode na nelineran način po glavi i mozak ti neliearno uspori - pogledaj ponašanje, mi nismo samo "sporiji" nego smo i drugačiji. Elektroničarima i QA ljudima sa test vektorima i test strategijama je jasan pojam race-conditions (kao i igračima bilijara) gde malo promeniš nešto pa se promeni struktura nekog kompozitnog entiteta.

- Boljke i otrovi koji doprinose uništavanju mielina - direktno što je, hajde, lako za ukapirati, ili indirektno gde je to teže kao kod Monsatovog herbicida - prosto u organizmu ide višefazna "strategija" ništavanja mielina.

- Kompulsivnim i višečasovnim, svakodnevno, mentalnim radom na nečemu što ti "dotiče" regione u mozgu koji imaju najširu ulogu, recimo pamćenje ako vežbaš mentalnu aritmetiku da bi bio naj-lik koji nešto napamet računa (vadiš 101-vi koren iz broja sa 3,000 cifara - za to je potrebno osnovno privremeno pamćenje dugačkih nizova brojeva, i kako se memorijski "modul" restruktuira i preveže ljudi umeju značajno i neprepoznatljivo da se promene.

- Prosto se ošteti neki region, iz stotina mogućih razloga.

U svakom slučaju, kao moja "poslednja odbrana" vakcinacije (sve i da se dokaže da je rizik stvaran) postavljam pitanje ... Da li je bolje da svako 68-mo dete bude autistično ili svako 30-to mrtvo (kao rezultat zaraznih bolesti)?

Vakcinaciju "napada" mnogo manje ljudi nego to ljudi koji postavljaju poslednje bedeme misle

Inače bi tako mogao da postavljaš i poslednju odbranu hranjenja pošto neki napadaju ishranu sa previše šećera, pa onda fruktoze, pa hidrogenisanih masti, itd

Brojevi 30 i 68 su pogrešno izabrani pa je misaoni eksperiment opasan - ako ideš u prošlost do trenutka kad je autizma bilo jedan u nekoliko hiljada videćeš da nije bilo mnogo mrtve dece. To je vreme kada sam ja bio mlad. Do moje 18. godine kod nas u selu je umrlo samo jedno dete i to zato što je stajalo iza ogromnog kamiona i taj kamion krenuo unazad.
Milan Novković Milan Novković 10:09 04.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Uh ... i tu ima raznih teorija ... Kažu da n-valentna vakcina nije prost zbir jačina monovalentnih, tj. da "atak" nije n-tostruko veći ali da sa druge strane n puta primenjena monovalentna vakcina povećava verovatnoću da imunitet pri nekom od vakcinisanja ne bude odgovarajući pa da dodje do neželjenih reakcija. Čak se monovalentne vakcine preporučuju za brzu imunizaciju u slučajevima epidemija (što znači da su "jače" pa je potrebno manje revakcinacija).

I monovalentnih vakcina ima, naravno, manje ili više kvalitetnih, manje ili više čistih (strani proteini, virusi, ...), sa više ili još više adjuvanasa koji onako "nasumice" provociraju imuni sistem da burnije reaguje na manje količine aktivne materije (jeftinije vakcine), pa sa manje ili više toksičnim adjuvansima, prezervativima ...itd.
Hansel Hansel 11:22 04.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

a_jovicic
Priču o "normalnosti" sam napisao da naglasim svoj negativan stav o eugenici ... izvini ako si se osetio prozvan. Nisam ni sumnjao da je tvoje korišćenje tog termina imalo različit smisao.

Не, не, нема потребе за извињавањем, и ја се врло често надовежем на написано, само сам хтео да неком читаоцу не остане нејасно.

Ако имаш нешто више да пишеш о еугеници, нудим ти простор, баш сам поново био подстакнут да можда и ја отворим ту тему, нарочито зато што нешто на другој страни радим у вези са генетским тестовима током трудноће па се питам где су границе етике у том случају и да ли се абортуси у случајевима откривеног Дауновог синдрома, на пример, могу посматрати критички из тог угла. Био сам забезекнут када сам чуо да је један брачни пар интелектуалаца одлучио да жена абортира само зато што је нађено да би син кога је носила био стерилан, а у свему другом неоштећен. Чуо сам то пре четири године и и сада када ово пишем имам страшан осећај када само покушам да замислим како ти људи размишљају.
a_jovicic a_jovicic 13:49 04.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Hansel
Ако имаш нешто више да пишеш о еугеници, нудим ти простор, баш сам поново био подстакнут да можда и ја отворим ту тему, нарочито зато што нешто на другој страни радим у вези са генетским тестовима током трудноће па се питам где су границе етике у том случају и да ли се абортуси у случајевима откривеног Дауновог синдрома, на пример, могу посматрати критички из тог угла. Био сам забезекнут када сам чуо да је један брачни пар интелектуалаца одлучио да жена абортира само зато што је нађено да би син кога је носила био стерилан, а у свему другом неоштећен. Чуо сам то пре четири године и и сада када ово пишем имам страшан осећај када само покушам да замислим како ти људи размишљају.

Plašim se da bi se moje pisanje o eugenici pre ili kasnije svelo na ono što već piše na Wikipediji ... a tamo su baš skupili i kompletan istorijski pregled ali i naznake trenutnog stanja. Eugeniku obično vidimo kroz njenu ekstremnu formu, tj. Hitlerovu "rasnu higijenu" medjutim i slučaj koji si opisao spada u eugeniku ... doduše njenu "pozitivnu granu". Osnovna opasnost može da bude da se na taj način praktično smanjuje genetska raznolikost vrste što povećava šanse za izumiranje u slučaju pojave neke nove bolesti.

Medjutim, evo jednog interesantnog primera kako se može koristiti genetika a da to nije "sečenje" neželjenih grana ...

Ideja je da se istražuje genom pojedinaca koji su nasledili nepoželjne gene ali se oni kod njih nisu ispoljili. Ispostavlja se da je za to zaslužna mutacija nekog drugog gena koji inhibira onaj problematičan. Identifikacija ovakvih "mutanata" praktično bi vodila do sprečavanja ispoljavanja bolesti ili poremećaja bez žrtvovanja samog genetskog materijala odnosno bez smanjivanja raznolikosti.
a_jovicic a_jovicic 14:13 04.04.2015

Re: I ja sam naučen ...

Milan Novković
Vakcinaciju "napada" mnogo manje ljudi nego to ljudi koji postavljaju poslednje bedeme misle

Inače bi tako mogao da postavljaš i poslednju odbranu hranjenja pošto neki napadaju ishranu sa previše šećera, pa onda fruktoze, pa hidrogenisanih masti, itd

Brojevi 30 i 68 su pogrešno izabrani pa je misaoni eksperiment opasan - ako ideš u prošlost do trenutka kad je autizma bilo jedan u nekoliko hiljada videćeš da nije bilo mnogo mrtve dece. To je vreme kada sam ja bio mlad. Do moje 18. godine kod nas u selu je umrlo samo jedno dete i to zato što je stajalo iza ogromnog kamiona i taj kamion krenuo unazad.

... ali su izgleda efekti tih "napada" (ili napada) izgleda mnogostruko veći od broja zagovornika ...

B92 - Vesti - Dramatično mali broj vakcinacija

Milisavljević je poručio onima koji se zalažu za slobodu izbora, ukazujući da je to praksa u nekim zemljama zapadne Evrope, da je 95 odsto dece u Nemačkoj vakcinisano.

Nego upravo naleteh i na sledeći TED ...

Pred kraj se pominje i priča o autizmu. Teorija autora je da upravo prisustvujemo stvaranju nove čovekolike vrste (tj. da se pojavljuje nešto što nije Homo Sapiens Sapiens) i da je povećanje broja slučajeva autizma samo propratni efekt evolutivnih promena samog mozga (koji spada u organe na kojima se evolucijske promene prve dese) ... i da nisu samo otrovi nešto što može da bude uzrok toga.

EDIT: ... u vezi uticaja medicine na životni vek evo mog omiljenog statističara
jinks jinks 08:19 02.04.2015

...

Negde sam pročitao da za ljude sa posebnim potrebama važi, ako se tako može reći, univerzalna konstanta - da su insusceptible to evil :)
reanimator reanimator 08:23 02.04.2015

Re: ...

Negde sam pročitao da za ljude sa posebnim potrebama važi

Sa istim potrebama, a ograničenim sposobnostima.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:21 02.04.2015

Re: ...

reanimator
Negde sam pročitao da za ljude sa posebnim potrebama važi

Sa istim potrebama, a ograničenim sposobnostima.

Да.
Сва деца имају исте потребе, најважнију -- да их воле.
Ипак, нека деца не умеју да нам пренесу те своје потребе. Ми треба да научимо да их препознамо.
tyson tyson 13:31 02.04.2015

Re: ...

Negde sam pročitao da za ljude sa posebnim potrebama važi, ako se tako može reći, univerzalna konstanta - da su insusceptible to evil

Beati pauperes spiritu...

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:10 02.04.2015

Re: ...

Beati pauperes spiritu...

Благо нижњима духом...

Ух.
Евo неразумевања шта је аутизам.
Дух унутар аутистичне особе, по свој прилици, сасвим је неугрожен и неоштећен и "нормалан". Он нема могућност, не зна да се изрази -- неки комуникациони канали су покидани, и ту је проблем. Неке од особа успеју да превладају ова ограничења (ипак, није свaки аутизам исти), и ево како то изгледа, када пише аутистични дечак од 13. година, који се писањем изражава, а не може ниједну реч да каже -- не уме да говори:

Дечак се зове Наоки Хигашида, и написао је књигу Зашто скачем.
Дакле, ти с њим не можеш да оствариш вербалну комуникацију, и кад би га видео -- помислио би, можда, да у њему нема духа?
Има.
Питање је појединачног успеха и специфичности сваког аутистичног дечака да се он искаже на различите начине -- постоје деца која пишу, али не говоре, друга користе компјутер као помоћно средство -- прикажу ситуацију или ствари о којима желе нешто да кажу (Алекса).

Аутизам је најтежи аутистичним особама.
Milan Novković Milan Novković 14:24 02.04.2015

Re: ...

Ух.
Ева неразумевања шта је аутизам.

Šanse su da Tyson nije mislio što ti misliš (divota online komunikacije, ja ne znam sa šta znači "нижњима" nego samo nagađam

A i uopšte se nisam proslavio u životu razumevanjem komunikacije, pa možda ne kapiram ni šta si ti mislio da on misli čak i ako mi je ok nagađanje
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:26 02.04.2015

Re: ...

Milan Novković
Ух.
Ева неразумевања шта је аутизам.

Šanse su da Tyson nije mislio što ti misliš...

Могуће.
Ја сам стекао утисак какав сам стекао. Српски превод латинског цитата јесте онај који сам дао.

А нисам баш му коментар нити узео за зло нити прекоравајући.
Milan Novković Milan Novković 21:14 02.04.2015

Re: ...

Српски превод латинског цитата јесте онај који сам дао.

Da, sećam se sada i ja.

Ja to odavno tumačim na drugi način (ne sećam se otkud mi ovo): Blago siromašnima (kojima nešto materijalno fali, ili im fali privlačan izgled, pismenost i elokventnost, čistoća (sad peckam one što prljave zovu "stoka", skromni su i ne traže, ne žele uvek više itd) pošto su oni počašćeni duhom (materijalno im ne pomrači duh kao što često biva sa onima koji imaju puno).
predatortz predatortz 08:26 02.04.2015

Leksa

Tako ga ja zovem, ili Aki.

Jednom nas je njegova mama ostavila na par minuta. On mi pričao dijaloge iz nekog crtaća, na tečnom engleskom. Kako se menjao lik, menao se i njegov glas.

Aleksa voli da gleda grad. Popeli smo se ,nas troje, na kulu i sa Gardoša posmatrali panoramu oko nas. Ispostavilo se da Aleksa, nepogrešivo, zna gde se šta nalazi. Ispostavilo se i to da ja pojma nemam. :)

Posle nas je , do parkinga, vratio najkraćim putem, kroz uličice i putiće za koje nisam znao ni da postoje. Da ga nije bilo, ja bih išao tri puta dužim putem - siguran sam u to.

Lep i zanimljiv momčić je naš Aleksa. I dobar plivač. Ono što se u našem narodu zove dobro dete. To što je malo drugačiji... Pa, ko to od nas, na neki način, nije?
principessa_etrusca principessa_etrusca 08:29 02.04.2015

Лепа прича о Алекси

Лепа прича о Алекси.

Имам дубоко поштовање и дивљење за родитеље деце која захтевају посебну пажњу, за њихову преданост и пожртвованост, и сјајно је видети примере подршке околине, као овде колега.

Оно што нисам сасвим схватила је да ли се залажеш за повлашћено паркирање само за Алексу или за сву децу оболелу од аутизма. Које друге дијагнозе, по твом мишљењу, треба да некога квалификују за повлашћено паркирање? Поред тога, неки случајеви су лакши, неки тежи. Шта мисли струка? Колики је проценат места за повлашћено паркирање у граду, а колико је учешће оних који се за њих квалификују у укупној популацији? Да ли би евентуално либералније издавање дозвола обесмислило саму идеју да особа са посебним потребама може увек да има на располагању такво паркинг место?

Горња питања јасно упућују да овакве ствари не треба решавати по неком хо-рук систему (као ни лечење оболеле деце у иностранству), већ системски.

Прилажем обавештење о тзв. "disabled parking" са сајта www.autism.org.uk

ЛИНК
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:56 02.04.2015

Re: Лепа прича о Алекси

principessa_etrusca
Лепа прича о Алекси.

Имам дубоко поштовање и дивљење за родитеље деце која захтевају посебну пажњу, за њихову преданост и пожртвованост, и сјајно је видети примере подршке околине, као овде колега.

Оно што нисам сасвим схватила је да ли се залажеш за повлашћено паркирање само за Алексу или за сву децу оболелу од аутизма. Које друге дијагнозе, по твом мишљењу, треба да некога квалификују за повлашћено паркирање? Поред тога, неки случајеви су лакши, неки тежи. Шта мисли струка? Колики је проценат места за повлашћено паркирање у граду, а колико је учешће оних који се за њих квалификују у укупној популацији? Да ли би евентуално либералније издавање дозвола обесмислило саму идеју да особа са посебним потребама може увек да има на располагању такво паркинг место?

Горња питања јасно упућују да овакве ствари не треба решавати по неком хо-рук систему (као ни лечење оболеле деце у иностранству), већ системски.

Прилажем обавештење о тзв, "disabled parking" са сајта www.autism.org.uk

ЛИНК

Ти мени делујеш као неко ко уме јако добро да се снађе у овој материји. Ево ти, зато, ЛИНК, на њему је службени одговор Града Београда поводом питања да ли кола којима се превозе аутистичне особе треба да имају повлашћен паркинг.

Помози ми: прочитај допис, и питај баш њих све ово што си хтео и мене. Они су ти који су дужни да на твоја питања имају одговоре. Пиши им, нађи њихов мејл, није много тешко.

Хоћеш ли да ми помогнеш?
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 10:18 02.04.2015

Re: Лепа прича о Алекси

principessa_etrusca
Лепа прича о Алекси.

Имам дубоко поштовање и дивљење за родитеље деце која захтевају посебну пажњу, за њихову преданост и пожртвованост, и сјајно је видети примере подршке околине, као овде колега.

Оно што нисам сасвим схватила је да ли се залажеш за повлашћено паркирање само за Алексу или за сву децу оболелу од аутизма. Које друге дијагнозе, по твом мишљењу, треба да некога квалификују за повлашћено паркирање? Поред тога, неки случајеви су лакши, неки тежи. Шта мисли струка? Колики је проценат места за повлашћено паркирање у граду, а колико је учешће оних који се за њих квалификују у укупној популацији? Да ли би евентуално либералније издавање дозвола обесмислило саму идеју да особа са посебним потребама може увек да има на располагању такво паркинг место?

Горња питања јасно упућују да овакве ствари не треба решавати по неком хо-рук систему (као ни лечење оболеле деце у иностранству), већ системски.

Прилажем обавештење о тзв, "disabled parking" са сајта www.autism.org.uk

ЛИНК


Sve dok budemo razmišljali o tome koja dijagnoza nekog kvalifikuje za neku vrstu pomoći i podrške, teško će se stvari menjati.
Nije bitna dijagnoza, bitno je šta nekome treba.
Nekome ko živi u selu a ima autizam ne treba povrlašćeni parking, ali Aleksi u Beogradu treba.
Nekome ko ne vidi, a koristi računar ne treba brajeva mašina već govorni softver.
Nekome ko je slabovid ne treba asistent već uveličavajuća lupa (a poznajem majku kojoj su uporno "nudili" ličnog pratioca za dete, iako je ona tražila elektronsku lupu koja bi mu omogućila da samostalno čita).

Inače, priča je divna i lepo ilustruje koliko je važno za osobe sa autizmom da budu u zajednici jer samo tako mogu da uče pravila ponašanja i sve drugo - u realnim životnim situacijama a ne u ordinacijama
mirelarado mirelarado 10:56 02.04.2015

Re: Лепа прича о Алекси

Inače, priča je divna i lepo ilustruje koliko je važno za osobe sa autizmom da budu u zajednici jer samo tako mogu da uče pravila ponašanja i sve drugo - u realnim životnim situacijama a ne u ordinacijama


А то је једнако важно и за заједницу и њен бољитак, за све нас, што се такође види из приче.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 11:42 02.04.2015

Re: Лепа прича о Алекси

mirelarado
Inače, priča je divna i lepo ilustruje koliko je važno za osobe sa autizmom da budu u zajednici jer samo tako mogu da uče pravila ponašanja i sve drugo - u realnim životnim situacijama a ne u ordinacijama


А то је једнако важно и за заједницу и њен бољитак, за све нас, што се такође види из приче.


Tačno, propustila sam veoma važnu stvar
Hansel Hansel 23:55 02.04.2015

Re: Лепа прича о Алекси

И, још нешто: ужасна је неприступачност здравственог система за терапију деце са симптомима аутизма. Мој пријатељ је приметио промену у понашању свог сина (једно од тројки), тачно зна тренутак када је мали престао да га гледа у очи. Поред свих растрзаности у борби за егзистенцију (и у оном најогољенијем смислу, јер су деца због прераног рођења знатно осетљивија), морали су да се боре с невероватним препрекама, најпре у доказивању с лекарима, дефектолозима, логопедима... да није сувише рано да примете сметњу у развоју, а онда и да дођу до праве дијагнозе (развојна дисфазија) и терапије, што су све морали дебело да плаћају (бар за српске прилике). Тај њихов дечак је тек помало говорио, понеку реч (иначе је захваљујући вежбама сјајно напредовао), па су око трећег рођендана ипак одлучили да му дају карнозин, и кажу да је учинак невероватан, да је већ трећег дана почео да склапа реченице. Можда некоме користи ово искуство, зато сам написао. Наравно, и карнозин мора да се купи...
cgubg cgubg 09:11 02.04.2015

adresa i tel

socijalna.zastita@beograd.gov.rs
tel. 011 3309085

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:17 02.04.2015

Re: adresa i tel

cgubg
socijalna.zastita@beograd.gov.rs
tel. 011 3309085

Хвала ти!
Можда треба писати и градоначелнику Синиши Малом, ја мислим да ће он да разуме логику: ако су Алекса и њему слични деца са посебним потребама онда тим потребама -- посебним! -- треба изаћи у сусрет? Па и тој потреби за паркирање, кад је фрка.

Него, немам његов mail.
:)
cgubg cgubg 09:38 02.04.2015

Re: adresa i tel

Него, немам његов mail.


Ako neko ima licni mail gradonacelnika, inace ovi opsti do njih dopiru taman koliko do Baraka Obame.
Btw, na sajtu Grada Beograda, nema mailova gradskih sluzbi, samo telefoni. Valjda da ih ne bismo zatrpavali, tj. uznemiravali. Nego se mora zvati, pa oni pitaju sta ce ti mail, pa ti nesto kazes, a onda oni milosrdno daju mail adresu.

Izvinjavam se sto mracim na ovaj lepi tekst
iqiqiq iqiqiq 09:50 02.04.2015

Re: adresa i tel

Predrag Brajovic

cgubgsocijalna.zastita@beograd.gov.rstel. 011 3309085Хвала ти!Можда треба писати и градоначелнику Синиши Малом, ја мислим да ће он да разуме логику: ако су Алекса и њему слични деца са посебним потребама онда тим потребама -- посебним! -- треба изаћи у сусрет? Па и тој потреби за паркирање, кад је фрка.Него, немам његов mail.:)

Ne, sa obzirom da je dopis stigao od sekretara za socijalnu zaštitu, žalbu treba uputiti Povereniku za zaštitu ravnopravnosti

Повереник за заштиту равноправности
Београдска 70, Београд

poverenik@ravnopravnost.gov.rs

Заказивање пријема странака:

011 243 80 20

011 243 64 64


ali i zaštitniku građana za prava deteta, Gordani Stefanovic

pravadeteta@zastitnik.rs
Телефон: 0112068100
Факс: 0112068182
qqriq qqriq 11:00 02.04.2015

Re: adresa i tel

немам његов mail.


evo:

kabinet@beograd.gov.rs

doći do Malog je nemoguća misija, al možda neko njegov ugleda ovaj blog, u stvari treba pokušati.
ja sam mu pisala oko drugih problema desetak puta, uzalud.
u vreme Djilasa sam dobijala odgovor, uvek.

ovo govorim bez ikakve stranačke opredeljenosti ili naklonjenosti nekom.
not me.
qqriq qqriq 11:04 02.04.2015

Re: adresa i tel

ali i zaštitniku građana za prava deteta


sviranje qrcu
Hansel Hansel 00:02 03.04.2015

Re: adresa i tel

qqriq qqriq 10:24 03.04.2015

Re: adresa i tel

Re: adresa i tel
Питајте градску власт


Ako znaš neki drugi vic.......
Hansel Hansel 13:03 03.04.2015

Re: adresa i tel

Па, знаш шта, ово није ништа "јачи" виц од оних претходних. Знам да је затвореност институција све већа, али ако се већ покушава притисак... Осим тога, познајем неке који су добијали одговоре пишући преко те контакт-форме. Понекад и задовољавајуће.
natasavb natasavb 10:45 02.04.2015

Hvala, Peđa

za ovaj lep tekst o autizmu, Aleksi i prijateljstvu, a najviše na tome što si pokazao i meni i drugim roditeljima dece sa autizmom da nismo sami, što neretko svi osetimo.

Diskriminacija, koja je ove godine tema Dana osoba sa autizmom, bilo da su u pitanju osobe sa autizmom, invaliditetom, osobe drugačije seksualne orijentacije ili bilo ko drugi ko je oseti na sebi, će da nestane onda kada shvatimo da je to stvar koja se tiče svih nas, a ne samo diskriminisanih i njihove uže okoline.

O parkingu i ostalom ću malo kasnije, čim ugrabim vremena. Mora neko u ovoj firmi i da radi. :)

P.S. Ovako starija sestra uči brata socijalnoj veštini zvanoj selfi. :)







JJ Beba JJ Beba 12:03 02.04.2015

Re: Hvala, Peđa

angie01 angie01 12:16 02.04.2015

Re: Hvala, Peđa

da preskocim sestru, lepoticu,..Aleksa je mnogo sladak....kad pogledas, to su identicne ekspresije raspolozenja.

...moj stariji sin volontira u skoli za decu sa posebnim potrebama, predaje im art,...u stvari, ima ideju da ih provocira da se zajedno izrazavaju kroz umetnost,...npr, odnese im dzinovski papir i organizuje da ga zajednicki popune stvarima koje vole, i posle se zajedno raduju kada vide sta su stvorili, razgovaraju o tome,...on tamo odlazi i vraca se sa osmehom i prepun prica sta su radili kako su reagovali na stvari koje im je pripremio, kako super saradjuju, kako su slatki i kako ih sve razume,...a i oni njega-vole ga i ponasaju se prisno s njim, jer se on tako ponasa sa njima,ima strpljenja...kada vidi da neko nije raspolozen, on to postuje, saceka za drugi put, istrazuje sta bi bilo ok za tada,...naravno, sa njim je nastavnica psiholog, kao podrska.
tsunade tsunade 11:22 03.04.2015

Re: Hvala, Peđa

stvarno hvala. divan tekst

aleksa u stvari ima iste potrebe ko i svi ljudi... da mu život bude malo manje obručen pravilima i da njegove akcije imaju adekvatnu, poznatu i izvesnu reakciju i ishod. živeo zgodni dečko aleksa! živeo aleksin drug koji je prava šećerlema!
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:37 03.04.2015

Re: Hvala, Peđa

natasavb
P.S. Ovako starija sestra uči brata socijalnoj veštini zvanoj selfi. :)


Divni su, oboje!
I onaj klinac gore. Vidi koliko je to duha i zivotne radosti. Sto je najnormalnije. Abonormalnosti, devijacije, varijacije, mutacije... su samo malo drugacije krvge na drvetu u velikoj sumi punoj drveca. Uostalom, da nije varijacija ne bi ni nas bilo ovde. To Priroda uvek proba nesto novo.

Treba strpljenja i mora se obratiti paznja kad se pridje blizu, ali to je uvek i svuda, sa svakim. Ko to ne zna...

Jako lep tekst, narocito druzenje.
mia_comic mia_comic 10:48 02.04.2015

Odličan tekst!


Sviđa mi se jer postoji konkretna inicijativa koja nije prazna, svaka čast! :)

Verujem da postoji mogućnost zdravog dijaloga sa vlastima (iako bi on trebalo da postoji čvrsto, kao norma, a ne samo kao mogućnost) i da je moguće podići svest o važnosti integrisanja društveno osetljivih grupa u zajednicu. Potrebno je naterati ih da razmisle o svojoj listi prioriteta.

Problem je u iracionalnom strahu od onoga što je drugačije, ali i u činjenici da smo se, kao društvo, vrlo malo pomerili od "Mrtvog mora" Domanovića. Uz to, tu je i uvreženi većinski mentalitet sa stavom ma to će neko drugi da reši, gde se ljudi osete dobro prosto jer su uspeli da uoče da problem postoji.

Dakle, imamo dvostruko Domanovićevo to kod nas ne može da bude!:

1. Jedno primitivno, nezamislivo uz potpunu diskriminaciju društveno osetljivih grupa, onakvo kakvo postoji i u pomenutoj satiri. Bez sjedinjavanja različitih grupa ne samo da smo uskraćeni za jedno bogatstvo, već oduzimamo sebi jednu važnu stepenicu napretka.

2. U jednom malo drugačijem kontekstu, a opet neproduktivno: postoji kritika socijalne nepravde i isključivosti - koje ne sme biti, ali je ona izneta od strane onih koji se skrivaju iza lažnog aktivizma i cokću na svetsku nepravdu, bez da se zaista pomere sa mrtve tačke.

Ovakvi tekstovi i reakcije drugih su ohrabrenje i dobar znak da će to kod nas ne može da bude preći u - to kod nas jeste, biće i mora da bude!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:55 02.04.2015

Re: Odličan tekst!

mia_comic
Sviđa mi se jer postoji konkretna inicijativa koja nije prazna, svaka čast! :)

Хвала ти, Миа, што си се јавила.
Ова "иницијатива" има своју неку природну путању: све се некако уклопило, и свако се борио са собом колико је могао: Алекса, Слоба, Влада, ја...

Горе на слици коју је окачила Наташа налази се Алекса.
И његова сестра!
Бојана!!!
Ех, сад, замисли колико ће младих момака, Бојаниних вршњака -- из видљивих разлога -- потрчати да се нађу с њима у друштву!!!
cassiopeia cassiopeia 10:45 03.04.2015

Re: Odličan tekst!

Problem je u iracionalnom strahu od onoga što je drugačije


Tako je moja klinka bila puna pitanja pred susret sa Aleksom. Pa kako će se sporazumeti, pa šta će... Njoj je taj susret potpuno promenio način na koji posmatra decu sa nekom razvojnom specifičnošću.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 10:55 02.04.2015

Cudno je...

...da se ja nekada ponasam kao Aleksa. U stvari, malo gore, ako sme tako da se kaže. Malo neuobičajenije. Navikli se ljudi i na mene.
Nemam dijagnozu ali su ljudi malo pažljiviji prema meni.
Znaju da reagujem kad neko nekoga drugog nagazi i da to radim pošteno.
Sviđa mi se to moje stanje
pape92 pape92 20:19 02.04.2015

O odraslima

Imam i ja svog Aleksu, nešto mlađeg, sina mog dobrog prijatelja. Ponekad im pravim društvo u parkiću. Često se naš izlazak završi prevremeno. Naš Aleksa se ponekad penje na vrh tobogana veoma, veoma sporo, kao da iza svakog koraka stoji po jedna ne baš kratka priča. Ili kad se popne, ostaje da sedi na vrhu. Ponekad uzme neki plastični kiper ispred nosa dečaku koji se sa njim igra. To ništa ne bude strašno ostaloj deci: obilaze ga na stepenicama, ili pojure za kiperom, možda ga neko malo gurne, božemoj, uostalom niko od odraslih nije daleko. Ali baš zbog odraslih češće nego što bi mislili moramo da prekinemo igru. Reakcija roditelja se svodi na rečenicu koja u raznim, ponekad grubim, ponekad grubljim varijantama glasi šta ste ga doveli ovde. Jedini naš mogući odgovor, takav da sačuva dete od osećaja da se nešto loše dešava zbog njega, je da se odmah pokupimo i odemo.

Hteo bih da se priključim kursu koji je zauzeo Brajovićev tekst, i da skrenem pažnju na odnos (odraslih) prema autističnoj deci. Siguran sam da se ulaganjem u kampanje ovaj odnos može promeniti nabolje. Nismo mi baš toliko grozni, da nemamo mesta u srcu za dete koje hoće da se igra. Samo smo otupeli, agresivni iz navike.

Kampanje postoje, ali treba im više prostora, više spotova, pojavljivanja autistične dece u novosnimljenim serijama (ako se ikakve nove serije ikada pojave), uopšte, posao treba odradtiti pošteno. Ne samo da bi takva kampanja pomogla autističnoj deci, pomogla bi svima nama da se podsetimo da možemo i bolje.
bocvena bocvena 20:25 02.04.2015

deca i ljudi s autizmom

(i njihove porodice, doživotno) toliko truda ulažu da se snađu u "našem" svetu, da najmanje što možemo da uradimo za njih je da im u tome ne odmažemo i ne saplićemo ih.

a bilo bi lepo i da ih razumemo i prigrlimo.

8c_competizione 8c_competizione 13:03 03.04.2015

preporuka

libkonz libkonz 13:34 03.04.2015

Prava firma

Može li se doći u goste, na kafu?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:59 03.04.2015

Re: Prava firma

Наравно :)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:14 03.04.2015

Анкета

Ако има неко ко је писао градоначелнику или секретаријату, нека, молим, лајкује овај коментар.
Hansel Hansel 11:13 04.04.2015

Re: Анкета

Нешто не разумем – зашто ти позиваш друге да они пишу (како си написао, "учини ми услугу" )? Мислим, шта те спречава да и сâм пошаљеш мејл? (Ја сам, иначе, послао преко оне контакт-форме.)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:16 04.04.2015

Re: Анкета

Hansel
Нешто не разумем – зашто ти позиваш друге да они пишу (како си написао, "учини ми услугу" )? Мислим, шта те спречава да и сâм пошаљеш мејл? (Ја сам, иначе, послао преко оне контакт-форме.)

:)))))))))
Ко каже да нисам?

Хвала ти што си послао мејл.
Hansel Hansel 11:24 04.04.2015

Re: Анкета

Па, тако је било формулисано. Није баш мотивишуће за оне који читају. Извини онда због питања.

Наравно да нема на чему. То је најмање, а надам се да није истовремено и – ништа.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:25 04.04.2015

Re: Анкета

Да ти будем искрен, мене интересује ова величина: Conversion rate: The conversion rate is the proportion of visitors to a website who take action to go beyond a casual content view or website visit, as a result of subtle or direct requests from marketers, advertisers, and content creators.

У ствари, колико је то људи могуће покренути на акцију путем једног оваквог апела.

Мислим да ћемо ефикасно успети да обавестимо и градоначелника, уз малу помоћ пријатеља...
Hansel Hansel 23:17 04.04.2015

Re: Анкета

Да тако нешто хоћеш било је јасно из анкете, ја сам само скренуо пажњу да порука типа "учини ми, па пиши секретарки" није мотивишућа (колико ми се чини), чак обрнуто.

Мислим да ћемо ефикасно успети да обавестимо и градоначелника, уз малу помоћ пријатеља...

Хожеш да кажеш да сам непотребно писао?! Срећом, писао сам под псеудонимом. (Веруј, имао сам за то јак разлог; а, наравно да сам се шалио и да се не љутим.)
Hansel Hansel 10:45 05.04.2015

Re: Анкета

Морам да додам: када будеш анализирао резултат анкете, имај у виду да резултат вероватно није због непостојања солидарности, него због губитка сваке вере да се нешто (бар таквом врстом акција) може променити. qqrq је то врло пластично демонстрирала.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:38 05.04.2015

Re: Анкета

Hansel
Морам да додам: када будеш анализирао резултат анкете, имај у виду да резултат вероватно није због непостојања солидарности, него због губитка сваке вере да се нешто (бар таквом врстом акција) може променити. qqrq је то врло пластично демонстрирала.

Ех, ви, маловерни...
Hansel Hansel 21:49 05.04.2015

Re: Анкета

Претерујеш с тим "ви"/"ја" (тј. ти).
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 19:29 04.04.2015

Pogresna je dilema...

...vakcina ili ne.
Bolesti nisu iste po stepenu opasnosti koje nose.
Vakcine nisu iste. Ne samo zbog razlicitih proizvodjaca(a i to je vazno), ne samo zbog geografskih podrucja za koja se proizvode (a i to je važno), ne samo zbog sakrivanja realnih opasnosti od vakcina koje moraju da postoje (a i to je važno), ne samo zbog sastava,...
Medicinska nauka mora da napreduje i da postavlja pitanja.
Jedna od ideja koja se ozbiljno razmatra je kako modifikovati sadasnje vakcine da izazivaju sto manje neželjenih posledica (ne mislim direktno na autizam, nego generalno na loše posledice koje svaki lek mora da nosi) a da i dalje sprecavaju opasne bolesti.
O komediji sa tzv, pandemijom 2009. ne vredi ni govoriti osim da je to bio još jedan udarac protiv vakcina generalno, gde je užasna organizacija WHO dala ogroman doprinos plus naši hohštapleri.
Uzgred, užasno me nervira prezir koji zvanična medicina i njeni trabanti pokazuje prema roditeljima, porodicama čiji članovi imaju autizam. Moguće je da vakcine ne izazivaju autizam ni u jednom slučaju. Ali tako uvredljivo govoriti o nekome kome dete neposredno posle dobijene vakcine oboli je odvratno. Pun je FB i zvanični mediji prezrivih komentara. Izvolite, pronađite uzrok, smanjite angažovanje na lečenju i lekovima, dajte malo o uzrocima, dragi moji medicinski eksperti.
Izvinjavam se, liči na trol, ali me neka grupa sa FB-a iznervirala.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:42 04.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

Није трол, Краљу.

На слици су резултати истраживања из Јапана у вези са могућном повезаношћу вакцинације и аутизма:



Зашто Јапан? Па тамо је MMR вакцина избачена из употреба, али се тиме учестаност аутизма није смањила, напротив -- повећана је.
Укратко -- ово истраживање каже да та веза не постоји.

The increase in autism and autistic spectrum disorders in this part of Yokohama displays the same increase over time seen in other parts of the world. Here, though, the increase occurred even when the MMR vaccine was withdrawn. This destroys any possible causative link between use of the vaccine and autism. Perhaps the most important features of the study were that it comprehensively covered a population, and that the population was served by a special service testing children for developmental; disorders and using standard methods over the whole period. The quality and validity of the study is superlative, and the size good. Whatever causes autism, it is not the MMR vaccine.

Ми, сада, у вези са узроком аутизма, лутамо.
Hansel Hansel 23:11 04.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

Па, сад, ово што је написано (нисам отварао линк) не значи да вакцине нису разлог, па чак ни ММР вакцина; можда је вакцина која је наследила ММР гора? Ово чисто хипотетички...

Размишљам шта се то интензивно мења у окружењу последњих година, а да није разноразна хемија и, уопште, загађење средине. Све је више електросмога, зрачења свакаквих. Онда, колико пута се фетус посматра ултразвуком? Ко може да гарантује да толико излагање не оставља неки траг (без обзира што ултразвук није мутаген, колико се бар зна)?

Осим тога, сећам се да је стручњак из Винче поводом неке годишњице Хирошиме рекао да је од тада (захваљајући и нуклеарним пробама и инцидентима) фон зрачења повећан око (не држите ме скоз за реч) 800 пута! Нека је и 100 (нисам у неком тренутку када сам проверавао могао да лако нађем тај податак на нету), то не може да не остави трага на геному, уз све друге негативне факторе.
Milan Novković Milan Novković 01:18 05.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

Whatever causes autism, it is not the MMR vaccine.

Ми, сада, у вези са узроком аутизма, лутамо.

Au, aman, dokle bre, drugarice i drugovi, al ste teški ljudi!!! Bre

Vakcine IZAZIVAJU autizam, nije prosta priča, ja jesam vakcinisao decu, a pro-vakcinator sam, pa pročitao i prelistao svašta pre svojih blogova.

Farmnokološke mafije i manipulacije POSTOJE

Statistika i grafovi su divne nauke, ali njihova smnešna strana je za poseban blog, uskoro od mene ako kvalifikovanija osoba ne uradi pre toga.

Pošto sam se ja malo umorio od ubeđivanja, a da ovo ne bude isprazno zulu-like pravljenje galame, evo vam liste abstrakta 99 (rečima DEVEDESET DEVET) naučnih radova - fakulteti, doktorati i te munje.

Kopiram vam deo iz jednog rada iz 2009. pa idem dole do frižidera da se smirim, a vi čitajte, sve, ili samo boldovano, u ostalih 98 slučajeva

"Astract
There is a compelling argument that the occurrence of regressive autism is attributable to genetic and chromosomal abnormalities, arising from the overuse of vaccines, which subsequently affects the stability and function of the autonomic nervous system and physiological systems. That sense perception is linked to the autonomic nervous system and the function of the physiological systems enables us to examine the significance of autistic symptoms from a systemic perspective. Failure of the excretory system influences elimination of heavy metals and facilitates their accumulation and subsequent manifestation as neurotoxins: the long-term consequences of which would lead to neurodegeneration, cognitive and developmental problems. It may also influence regulation of neural hyperthermia. This article explores the issues and concludes that sensory dysfunction and systemic failure, manifested as autism, is the inevitable consequence arising from subtle DNA alteration and consequently from the overuse of vaccines.
"

Pa, nači, obećani pokušaj "šok" terapije:

LINK --> 99 naučnih radova o vezi vakcina i autizma <-- LINK (naslov kaže 86 radova, but trust me, ima ih 99)
a_jovicic a_jovicic 02:09 05.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

Milan Novković
LINK --> 99 naučnih radova o vezi vakcina i autizma (naslov kaže 86 radova, but trust me, ima ih 99)

... i sad da se "gadjamo" brojkama ...

107 koji tu vezu osporavaju

Milan Novković Milan Novković 12:44 05.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

... i sad da se "gadjamo" brojkama ...

Ti se gađaj sa čim hoćeš a ja ću pokušati da ukapiram:

1. Iz prvog rada koji si naveo, i ne treba da idem dalje:

"...The metals analysed were Lead, mercury, cadmium and aluminium, since their build-up may give both neurological and psychiatric symptoms.
RESULTS:
The comparison of the mean values of the concentrations between the groups, performed with ANOVA test, has shown no statistically relevant differences.
CONCLUSION:
There wasn't correlation between autism and heavy metal concentration.
"

Znači oni nemaju "ništa protiv" toga da je aluminijum opasan.

2. Evo iz jednog rada što sam ja naveo:

"...if exposure to Al from only few vaccines can lead to cognitive impairment and autoimmunity in adults, is it unreasonable to question whether the current pediatric schedules, often containing 18 Al adjuvanted vaccines, are safe for children?...".

I šta je sa aluminijumom? Ako nije otišao u kosu da li to znači da nije otišao ni u mozak?

Hoćeš ja da pukušam da odgovorim pa se ti onda gađaj sa čim hoćeš:

1. Nije bilo aluminijuma!
2. Izabrali su istraživanje gde je mali broj autistične dece bio iz regiona gde u vakcinama nije bilo aluminijuma. Kao mali broj čak i da su bili od vakcina sa aluminiujumo veće su šanse da su drugi uzroci.
3. Ono gde ja već nekoliko putra govorim i imam utisak da me ti ne čuješ, pošto ti je, u brzini, do "gađanja", i ti mi reci da li sam sada jasan, evo na primeru:

3.1 Ja sam ZA VAKCINE

3.2 Neke imaju aluminijum kao adjuvans, neke nemaju - JA SAM PROTIV vakcina koje imaju aluminijum kao adjuvans

3.3 Šta više nije jasno u mom argumentu i zašto se ti uporno "gađaš"? (da podsetim, postoji koncenzus da je aluminijum neuro-toksin)

3.4 Zašto je tebi teško prihvatiti da su neke vakcine za istu stvar čistije i kvalitetnije od nekih drugih (tako ej sa hranom, vodom, vazduhom, drogom, zašto ti odbijaš mogućnost da to važi i za vakcine)

3.5 Tj šta mi objašnjavaš?

4. Dva bivša Merc naučnika tuže Merc zbog lažiranja resultata oko kvaliteta vakcina pred US državaom? Ima dosta priča kako Merc plaća istraživanja i onda su razna "friednly". Ovo je sad hipotetičko, ali zašto bi bivši naučnici rizikovali zatvor i gubljenje svega što imaju tuženjem Merca.

5. Ne znam da li se ti sećaš našeg bivšeg londonskog računovođe Pece - on je nama nekima često govorio da pametnom čoveku ne treba jednu te istu stvar ponoviti više od 7 puta:

6. Šesti put: ja mislim da su neke MMR vakcine značajno zdravije od nekih drugih MMR vakcina (ti imaš i raznih measles antigena, plus su različiti adjuvanti i prezervativni, pa imaš nečistoće). Jel misliš ti da ja ovde nisam u pravu?

7. Jel ti veruješ da su sve MMR vakcine u svetu nekontaminirane, imaju neotrovne adjuvante i neotrovne prezervative?

8. Jesi li ikad odgledao neku izjavu ljudi koji su pravili vakcine u prošlosti kako su ih kontaminirali stranim proteinima i virusima iz raznih tkiva afričkih majmuna i sličnog?

9. Ako jesi zašto im ne veruješ?

10. Ako nisi zašto toliko navijaš i spekulišeš?

Ako nije problem da mi ovog puta ne izabereš samo jedan kratak rečenični fragment i to iskoristiš kao "dokaz" nego opširnije i ozbiljnije odgovoriš na primedbe.
Hansel Hansel 15:47 05.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

Hansel
Осим тога, сећам се да је стручњак из Винче поводом неке годишњице Хирошиме рекао да је од тада (захваљајући и нуклеарним пробама и инцидентима) фон зрачења повећан око (не држите ме скоз за реч) 800 пута! Нека је и 100 (нисам у неком тренутку када сам проверавао могао да лако нађем тај податак на нету), то не може да не остави трага на геному, уз све друге негативне факторе.

Сада сам мало претраживао и нашао податке о вишеструком повећању (3-6 пута, ово 6 после Фукушиме), али не толиком! Могуће да је експерт из Винче направио лапсус, па рекао "пута" уместо "процената", могуће је и да сам ја лоше чуо. Искрено се надам да се снимак чува у архиви и да ћу до њега моћи да дођем. Наравно, и троструко повећање је забрињавајуће.
a_jovicic a_jovicic 17:17 05.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

Milan Novković
... i sad da se "gadjamo" brojkama ...

Ti se gađaj sa čim hoćeš a ja ću pokušati da ukapiram:

1. Iz prvog rada koji si naveo, i ne treba da idem dalje:

"...The metals analysed were Lead, mercury, cadmium and aluminium, since their build-up may give both neurological and psychiatric symptoms.
RESULTS:
The comparison of the mean values of the concentrations between the groups, performed with ANOVA test, has shown no statistically relevant differences.
CONCLUSION:
There wasn't correlation between autism and heavy metal concentration.
"

Znači oni nemaju "ništa protiv" toga da je aluminijum opasan.

2. Evo iz jednog rada što sam ja naveo:

"...if exposure to Al from only few vaccines can lead to cognitive impairment and autoimmunity in adults, is it unreasonable to question whether the current pediatric schedules, often containing 18 Al adjuvanted vaccines, are safe for children?...".

I šta je sa aluminijumom? Ako nije otišao u kosu da li to znači da nije otišao ni u mozak?

Hoćeš ja da pukušam da odgovorim pa se ti onda gađaj sa čim hoćeš:

1. Nije bilo aluminijuma!
2. Izabrali su istraživanje gde je mali broj autistične dece bio iz regiona gde u vakcinama nije bilo aluminijuma. Kao mali broj čak i da su bili od vakcina sa aluminiujumo veće su šanse da su drugi uzroci.
3. Ono gde ja već nekoliko putra govorim i imam utisak da me ti ne čuješ, pošto ti je, u brzini, do "gađanja", i ti mi reci da li sam sada jasan, evo na primeru:

3.1 Ja sam ZA VAKCINE

3.2 Neke imaju aluminijum kao adjuvans, neke nemaju - JA SAM PROTIV vakcina koje imaju aluminijum kao adjuvans

3.3 Šta više nije jasno u mom argumentu i zašto se ti uporno "gađaš"? (da podsetim, postoji koncenzus da je aluminijum neuro-toksin)

3.4 Zašto je tebi teško prihvatiti da su neke vakcine za istu stvar čistije i kvalitetnije od nekih drugih (tako ej sa hranom, vodom, vazduhom, drogom, zašto ti odbijaš mogućnost da to važi i za vakcine)

3.5 Tj šta mi objašnjavaš?

4. Dva bivša Merc naučnika tuže Merc zbog lažiranja resultata oko kvaliteta vakcina pred US državaom? Ima dosta priča kako Merc plaća istraživanja i onda su razna "friednly". Ovo je sad hipotetičko, ali zašto bi bivši naučnici rizikovali zatvor i gubljenje svega što imaju tuženjem Merca.

5. Ne znam da li se ti sećaš našeg bivšeg londonskog računovođe Pece - on je nama nekima često govorio da pametnom čoveku ne treba jednu te istu stvar ponoviti više od 7 puta:

6. Šesti put: ja mislim da su neke MMR vakcine značajno zdravije od nekih drugih MMR vakcina (ti imaš i raznih measles antigena, plus su različiti adjuvanti i prezervativni, pa imaš nečistoće). Jel misliš ti da ja ovde nisam u pravu?

7. Jel ti veruješ da su sve MMR vakcine u svetu nekontaminirane, imaju neotrovne adjuvante i neotrovne prezervative?

8. Jesi li ikad odgledao neku izjavu ljudi koji su pravili vakcine u prošlosti kako su ih kontaminirali stranim proteinima i virusima iz raznih tkiva afričkih majmuna i sličnog?

9. Ako jesi zašto im ne veruješ?

10. Ako nisi zašto toliko navijaš i spekulišeš?

Ako nije problem da mi ovog puta ne izabereš samo jedan kratak rečenični fragment i to iskoristiš kao "dokaz" nego opširnije i ozbiljnije odgovoriš na primedbe.

Biće da se mi nismo baš najbolje razumeli ... Nikada nisam ni tvrdio da su SVE vakcine sigurne ... i poznati su mi slučajevi kontaminacije vakcina usled nedovoljno usavršenih metoda detekcije i prečišćavanja patogena kod afričkih majmuna. Nije ni isti način kako su se nekada pravile vakcine i kako danas (od priče o "živim" i "mrtvim" vakcinama do konzervanasa koji se primenjuju)

Ne tvrdim ni da si ti protivnik vakcinacije ... ali ti i ja imamo dovoljno obrazovanja da primetimo tu tananu razliku izmedju NEKE i SVE. Kada običnom, često slabo obrazovanom čoveku, kažeš kako postoje slučajevi u kojima su vakcine dovele do neželjenih efekata on automatski podrazumeva reč SVE. Još kad se na to nakalemi priča o "farmako-mafiji" (naravno ne mislim da su sveci ... ali to je biznis k'o i fast food ... cilj je profit a zdravlje je "side effect" ) ... dolazi do masovne histerije i ugrožavanja grupnog imuniteta čitave nacije (postoje ljudi koji jednostavno i da hoće ne smeju da prime vakcinu, postoje i oni kod kojih vakcina nije izazvala dovoljno jak odgovor i nisu zaštićeni kao ostali ... svi oni su ugroženi ukoliko se drastično smanji broj vakcinisanih i neke bolesti postanu endemske)

Kada prosečni konzument medija u Srbiji vidi informaciju da postoje slučajevi neželjenih dejstava ... u najboljem slučaju pita pedijatra "da mu garantuje" da do neželjenih dejstava neće doći. Niko normalan (a pogotovo lekari) tako nešto ne može da garantuje i onda počinje hoax SVE vakcine su štetne ... država hoće da nas ubije pošto nas primorava da vakcinišemo decu ... CIA-Vatikan-Monsanto su krivi za sve ...

Znam da sve ovo znaš i više ovo pišem onima koji nisu dovoljno upućeni u te neke finese a prate ovu našu prepisku.
Milan Novković Milan Novković 08:02 07.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

Znam da sve ovo znaš i više ovo pišem onima koji nisu dovoljno upućeni u te neke finese a prate ovu našu prepisku.

Peace is our profession (Bio sinoć ovde na TVu Dr. Strangelove

Pa da, i ja sam mislio da se razumemo.

A ovo je posebna tema i, gledajući kako to UK rade, interesantan blog za sebe ...
Kada običnom, često slabo obrazovanom čoveku, kažeš kako postoje slučajevi u kojima su vakcine dovele do neželjenih efekata on automatski podrazumeva reč SVE.

...gde ja mislim da tu ima previše pesimista, ja sam možda neosnovani optimista i spreman to da priznam, ali strpljenje i dobronamernost u objašnjavanju su majka i uvek ih prvo treba baš iscrpeti, mučiti dok ne padnu na kolena


Hansel Hansel 18:16 07.04.2015

Re: Pogresna je dilema...

Један, чини ми се, информативан и одмерен чланак:

Шта изазива аутизам
tasadebeli tasadebeli 07:33 05.04.2015

Мож' да бидне, не мора да значи

О аутизму (тј. свим постојећим врстама које подводимо под аутизам) не знам скоро ништа... То мало што знам спада у она општа знања покупљена успут, кроз пар књига и филмова, што свакако није довољно.

Закључио сам из досадашњих коментара да можда постоји... хм... па рецимо генетска предиспозиција за појаву аутизма у било ком облику, али колико сам разумео, наше схватање те појаве је на нивоу "мож'да бидне, не мора да значи".

Помињу се онда и вакцине, али и ту смо на нивоу "мож'да бидне, не мора да значи". (107:99)

Посматрајући мог Перу у школи поред све остале деце, помишљам често да сви ми имамо окидач за настанак аутизма у детињству, само је велико питање шта ће повући тај окидач.

Гледајући децу у фамилији и децу пријатеља, Марију (течино и теткино) од три године и Милицу (дете пријатеља), две трогодишње девојчице рођене у размаку од месец дана, видим код Милице неке ситне симптоме (што можда не мора уопште ништа да значи) које примећујем и код Пере у школи.

Једино што поуздано знам јесте да је Милица, за разлику од Марије, рођена превремено и да је врло често била остављана сатима да седи испред укљученог тв-а да би била мирна док родитељи позавршавају неке друге послове. Код Милице је због тога и физички развој, моторика (па самим тим и говор) и фокусираност на свет око себе на много нижем нивоу од Маријиног.

Читав овај увод је ту заправо да бих питао да ли неко од вас зна можда за неко истраживање које се бавило тиме колико спољашњи фактори по рођењу и у прве три године живота детета утичу на то да се код неке деце развију различити облици аутизма.

Кад кажем спољашњи фактори, мислим на сензације које дете прима из средине у те три прве године, стимулансе и недостатак стимуланса из средине, уопштено речено однос средине према детету, пре свега родитеља, а онда и осталих.

Укратко речено, да ли се неко можда бавио тиме да ли тај "окидач" буде повучен у том периоду развоја?


П.С. - А да ли се у симптоме заиста рачуна и када неко читавог живота прескаче пукотине на тротоару када иде у школу и када га много нервира свака ствар или појава која стоји укриво у односу на неку замишљену линију, па не може да се смири "док се ред не успостави"?

О томе да неко иде у школу читавог свог живота, о томе нећу ни да причам... То је већ јасно само по себи...


EDIT: Заборавих да поменем, за мој однос према Пери када је стигао у школу, за понашање свих наставника, за однос на часовима и уопште за отварање могућности да Пера без већих потешкоћа за њега и за све нас у школи, стигне ето сада до шестог разреда, много су нам помогли неки овдашњи блогери својим личним искуствима, па бих да искористим ову прилику да им се још једном захвалим што су то поделили са нама чији је ученик Пера.
Hansel Hansel 10:41 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

П.С. - А да ли се у симптоме заиста рачуна и када неко читавог живота прескаче пукотине на тротоару када иде у школу и када га много нервира свака ствар или појава која стоји укриво у односу на неку замишљену линију, па не може да се смири "док се ред не успостави"?

Или, ако и дан-данас воли да хода по ивичњаку...
mariopan mariopan 10:55 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

Hansel
П.С. - А да ли се у симптоме заиста рачуна и када неко читавог живота прескаче пукотине на тротоару када иде у школу и када га много нервира свака ствар или појава која стоји укриво у односу на неку замишљену линију, па не може да се смири "док се ред не успостави"?

Или, ако и дан-данас воли да хода по ивичњаку...

Нећеш веровати али ја сам управо то написалаа па обрисала.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 11:15 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

tasadebeli

Гледајући децу у фамилији и децу пријатеља, Марију (течино и теткино) од три године и Милицу (дете пријатеља), две трогодишње девојчице рођене у размаку од месец дана, видим код Милице неке ситне симптоме (што можда не мора уопште ништа да значи) које примећујем и код Пере у школи.

Једино што поуздано знам јесте да је Милица, за разлику од Марије, рођена превремено и да је врло често била остављана сатима да седи испред укљученог тв-а да би била мирна док родитељи позавршавају неке друге послове. Код Милице је због тога и физички развој, моторика (па самим тим и говор) и фокусираност на свет око себе на много нижем нивоу од Маријиног.

Читав овај увод је ту заправо да бих питао да ли неко од вас зна можда за неко истраживање које се бавило тиме колико спољашњи фактори по рођењу и у прве три године живота детета утичу на то да се код неке деце развију различити облици аутизма.

Кад кажем спољашњи фактори, мислим на сензације које дете прима из средине у те три прве године, стимулансе и недостатак стимуланса из средине, уопштено речено однос средине према детету, пре свега родитеља, а онда и осталих.

Укратко речено, да ли се неко можда бавио тиме да ли тај "окидач" буде повучен у том периоду развоја?


П.С. - А да ли се у симптоме заиста рачуна и када неко читавог живота прескаче пукотине на тротоару када иде у школу и када га много нервира свака ствар или појава која стоји укриво у односу на неку замишљену линију, па не може да се смири "док се ред не успостави"?

О томе да неко иде у школу читавог свог живота, о томе нећу ни да причам... То је већ јасно само по себи...


EDIT: Заборавих да поменем, за мој однос према Пери када је стигао у школу, за понашање свих наставника, за однос на часовима и уопште за отварање могућности да Пера без већих потешкоћа за њега и за све нас у школи, стигне ето сада до шестог разреда, много су нам помогли неки овдашњи блогери својим личним искуствима, па бих да искористим ову прилику да им се још једном захвалим што су то поделили са нама чији је ученик Пера.


Dragi Taso,
O autizmu znaš sasvim dovoljno jer poznaješ Peru i učiš ga da uči.
Bilo je istraživanja o uticaju sredinskih faktora, ali, kao i sva druga istraživanja o uzrocima autizma nisu uspela da nam objasne zašto, kako i kada nastaje, i šta je okidač.

Između ostalog, bilo je teorija, a u sklopu ovoga o čemu pričaš, da "hladni roditelji", ili čak šta više, "hladne majke" i njihov odnos prema detetu dovode do autizma.

Pokazalo se da ta teorija ne može da se dokaže, tj. da među roditeljima dece sa autizmom, kao i među svim drugim roditeljima ima i hladnih i brižnih, i posevećenih, i onih koji svoje dete zanemaruju.

Sredina ima svoj uticaj, ali ne na nastanak autizma, već na razvoj deteta sa autizmom.

Kada sam pročitala deo o Mariji, kao da sam videla sebe i mog Stefana kada je bio mali. To ti je kao pitanje - šta je starije - kokoška ili jaje? Pitanje je da li takav odnos prema njoj (puštanje da satima gleda televizijske programe) uticao na to da ona razvije neke simptome koji liče na autizam, ili voli da gleda TV baš zato što ima te simptome (nisam sigurna da sam uspela dobro da objasnim šta hoću).

U tom smislu, ima ljudi koji deci sa autizmom, ili uopšte deci koja imaju neke razvojne teškoće brane da se bave onim što vole da bi ih nekako naterali da se bave drugim aktivnostima. Ima i onih koji se trude da iskoriste detetova interesovanja za učenje drugih stvari. Ja spadam u ove druge.

milisav68 milisav68 11:44 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

mariopan
Hansel
П.С. - А да ли се у симптоме заиста рачуна и када неко читавог живота прескаче пукотине на тротоару када иде у школу и када га много нервира свака ствар или појава која стоји укриво у односу на неку замишљену линију, па не може да се смири "док се ред не успостави"?

Или, ако и дан-данас воли да хода по ивичњаку...

Нећеш веровати али ја сам управо то написалаа па обрисала.


Evo ga još jedan , trotoar ispred škole je bio popločan nekim pločama 30x30cm, i vremenom je mnogo njih "popucalo", a ja sam bio u stanju da zakasnim u školu, "gazeći samo po "celim".
mariopan mariopan 11:47 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

milisav68
mariopan
Hansel
П.С. - А да ли се у симптоме заиста рачуна и када неко читавог живота прескаче пукотине на тротоару када иде у школу и када га много нервира свака ствар или појава која стоји укриво у односу на неку замишљену линију, па не може да се смири "док се ред не успостави"?

Или, ако и дан-данас воли да хода по ивичњаку...

Нећеш веровати али ја сам управо то написалаа па обрисала.


Evo ga još jedan , trotoar ispred škole je bio popločan nekim pločama 30x30cm, i vremenom je mnogo njih "popucalo", a ja sam bio u stanju da zakasnim u školu, "gazeći samo po "celim".

Још један и можемо да оснујемо клуб?
milisav68 milisav68 12:13 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

mariopan
Још један и можемо да оснујемо клуб?

Klub obožavaoca detektiva Adrijana Monka.
caricamajka caricamajka 12:34 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

e drugari evo vam treće.
Ivičnjaci su poslastica a preskakati-zaobilaziti pukotine se podrazumeva

Kada sam na prvoj godini fakulteta na sistematskom pregledu iskreno odgovorila na pitanja o ivičnjacima i pukotinama odma sam bila svrstana u grupu za razgovor kod psihologa

ko će biti osnivač kluba?

tasadebeli tasadebeli 14:51 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

sneza.lazarevic

šta je starije - kokoška ili jaje? Pitanje je da li takav odnos prema njoj (puštanje da satima gleda televizijske programe) uticao na to da ona razvije neke simptome koji liče na autizam, ili voli da gleda TV baš zato što ima te simptome (nisam sigurna da sam uspela dobro da objasnim šta hoću).



Јеси, како да ниси... Баш то и јесте оно што мене мучи... А моја запажања су баш лаичка, изведена из времена које проводим са том децом... И посматрања...

И некако имам предосећај, али заиста само предосећај и зато не смем ништа да тврдим, да су те три прве године живота итекако значајне, можда и пресудне, и за повлачење тог "окидача" после чега се и примети да је дошло до развоја аутизма.

Од раније већ знамо да су те три прве године живота значајне за много тога у развоју детета, па сам ето помислио да није можда (опет наглашавам, можда) тако и са аутизмом.

Рецимо, имам девојчицу у одељењу, (мој осми разред, одлична ученица /5,0 просек у свим разредима/ и баш добра душа, лепо васпитана), која није уопште говорила до своје пете године. Само је стајала поред прозора и посматрала другу децу како се играју.

Родитељи су тада ангажовали комшиницу логопеда и она је успела да дете припреми за школу за две године да би кренуло са својом генерацијом у први разред.

Данас се код те девојчице могу приметити само нека лагана "исклизнућа" (како их ја називам) вилице при изговору појединих гласова, мало успорена моторика и слаба координација покрета, али то није уопште нешто што би њу на први поглед издвојило од остале деце у одељењу јер ту има и доста оних који мазно развлаче гласове ("Живим у БАограду." ) не због тога што нису говорили до своје пете године него зато што су говорне карактеристике усвајали од својих родитеља. А и са том успореном моториком и слабом координацијом покрета се уопште нешто не издваја посебно јер је све више такве деце у свакој генерацији због недостатка кретања и физичких активности.

Али чињеница је да су неки трагови после тог њеног ипак различитог развоја од прве до пете године, различитог у односу на оно како то обично изгледа, ипак остали.

Зато се мени чини да је тај период од прве до треће године можда заиста пресудан за све што се касније развија на овај или онај начин.

Увек се ту сетим оног предавања о развоју синапси у мозгу... (ЛИНК)


Ух, сада ја не знам да ли сам успео да објасним на шта мислим...
Hansel Hansel 15:56 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

mariopan
Hansel
Или, ако и дан-данас воли да хода по ивичњаку...

Нећеш веровати али ја сам управо то написалаа па обрисала.



caricamajka
e drugari evo vam treće.

Ма, какви треће: Таса, Мариопан, Милисав, ја – ти си пета!

milisav68
Klub obožavaoca detektiva Adrijana Monka.

Мени рекли не једном да их подсећам на Монка.

ДругарКЕ и другари, ми смо деца у души, да ја вама кажем! А занимљиво је да смо се на Блогу, овако текстуално, прилично препознавали...
mariopan mariopan 16:00 05.04.2015

Re: Мож' да бидне, не мора да значи

caricamajka
e drugari evo vam treće.
Ivičnjaci su poslastica a preskakati-zaobilaziti pukotine se podrazumeva

Kada sam na prvoj godini fakulteta na sistematskom pregledu iskreno odgovorila na pitanja o ivičnjacima i pukotinama odma sam bila svrstana u grupu za razgovor kod psihologa

ko će biti osnivač kluba?


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana