(Eksperiment iz blogovanja.)
(Čovek se direktno obraća slušaocima laganim, bezbrižnim glasom, malo otegnutim. Pije iz dugovrate pivske flaše.)
Ponekad, kad sam u baru, i pijem sa momcima, neko bi onako nevezano prokomentarisao "Kako onaj momak to postiže? On uvek nalazi devojke!"
Ja redovno odćutim kad čujem takve primedbe. Volim da sam neprimećen kad su u pitanju moje "vanškolske aktivnosti " Nemam potrebe da se reklamiram. Znam šta imam. A dame....ej, one to znaju bolje nego ja.
Nisam neki lepotan. Jeste, bio sam sportski tip u mladosti, ali nisam neki Mister Univerzum. Srednje sam visine, srednje težine. Nikad se nisam niučemu posebno isticao, i svakako ne u školi. Što se mog posla tiče, mogu da se slikaju.
Ali, znate šta? Zabole me. Jer ja imam ono sto svaki momak - i svaka žena - želi. I što sav izgled i pamet i novac ovog sveta ne mogu da kupe.
Ja sam „obdaren".
(Potegne gutljaj iz flaše).
Imam dugačku, debelu, dobro oblikovanu kitu. Onakvu za kojom se umire.
Smejete se. Pa šta? Jebite se. Činjenice su činjenice.
Sedim tako u nekom baru kod Volstrita oko šest popodne, kad počinju svi da dolaze, ovi sa telima nabildovanim u helt-klubovima, i u skupim italijanskim odelima. Trude se da kompenzuju. A žene - fine, sveže, lepe. Naročito mi se svidjaju one sa leptir-mašnama i Adidas patikama.
Odaberem najlepšu u prostoriji. Započnemo razgovor o ovome ili onome. Ja se ponašam kao da ću da joj kupim piće, a onda uštedim sebi novac i kažem joj: "Što ne bi zbrisali odavde? "
Dva sata kasnije, nalazim se u nekoj nepoznatoj spavaćoj sobi i izbacujem kolutove dima ka plafonu.
(Potegne gutljaj iz flaše i stavi je na pod.)
Vole da mi pričaju o sojim muževima i momcima. Kako su to divni muškarci. Tako dobri, tako nežni, tako pouzdani...tako dosadni.
I vole da mi govore kako divnu kitu imam. Tako veliku, tako čvrstu, sasvim drugačiju od one koju imaju kod kuće. I obožavaju da mole za još...a i ja volim da im dam.
Jeste li ikad videli devojku da plače od sreće? Je li vas ikad devojka molila da vam strgne odeću? Jeste li ikad videli da devojka klone od siline orgazma?
(Gleda po slušaocima kao da traži odgovor.)
Ja jesam.
To je kao ono u školi što smo učili - ima taj neki Grk - kako se beše zvao? - Platon, rekao je da je sve na svetu napravljeno prema savršenom modelu. To je moj ljubavni život. Platonsko savršenstvo.
Znam šta mislite. Ovaj momak je prilično sjeban. On je usamljen. On je opsednut. On u životu nema ljubavi.
Ne pričaje mi o ljubavi. Imam ljubav. One najbolje čuvam za dnevne posete...to je ljubav. Zar nije? Tako radite i vi, tako rade i svi drugi.
Ali stvar je u tome da ja imam ljubav, ali imam i sve uz nju. Vidim devojku kako ide ulicom, svidi mi se njen osmeh - i bingo, moja je.
Neke od njih se uplaše posle nekog vremena, vrate se svom momku. I to je u redu što se mene tiče. Razumem ih - nije lako nositi se s tim. Neke se potpuno izgube, i njih se oslobodim.
Ali najčešće su opuštene po tom pitanju. Kadgod ih pozovem, one ostave štagod da rade, stagod da rade, i dodju kod mene. Par puta su devojke prekidale seks sa svojim dečkom kad ih pozovem. One razumeju da ovog kvaliteta i ovog kvantiteta ima u ograničenim količinama...
Budimo pošteni - svi su u suštini zainteresovani za seks. Dobar seks sa lepim ljudima, dobrim jebačima. Takvih ima malo na svetu...
Ja sam takav.
Nekada sažaljevam druge ljude. (Namešta pantalone oko šlica) . Ponekad osećam krivicu. To je kao da ja živim u filmu u boji, a svi drugi u crno-belom. Ali onda pomislim da neko mora da živi život snova. Neko mora da ima sve. Mogao bih to da budem i ja.
Gost EB.
P.S. Cini mi se da sam uneo malo zabune ovim tekstom, pa je, mislim, objasnjenje na mestu.
Ovaj tekst je monolog koji je napisao Erik Bogosian, koji je deo njegove kolekcije monologa iz drame "Seks Droga i Rokenrol", za koji je dobi Obie nagradu. Bogosian je poceo karijeru kao stan-up komicar i ovo su bili njegovi nastupi koje je sam pisao. Konkretan monolog je naslovljen "Stud", sto je Pastuv, ali ima i mnoga druga prenosna znacenja. Ja sam tekst originalno preveo za Milenka Zablacanskog, ali on nikad nije imao priliku da ga iskaze pred publikom. Mnogo smo diskutovali da li je teks uopste "dobar" za nasu publiku, uzimajuci u obzir i nacionalni ponos na seksualne uspehe. Milenko je smatrao da nije prigodno - ja sam smatrao da jeste. Mislio sam da ce ljude na neki nacin trgnuti, a to je ipak smisao uimetnosti (naucio od Dilan Tomasa). U tome je eksperiment.