.....Istrgnuto sećanje!

Branislav Kovačević Cole RSS / 12.03.2008. u 11:38

Bio sam tog dana u Kragujevcu, na ulici, kada mi je zazvonio telefon:

„Halo, gde si....“ čuh glas mog političkog prijatelja preko Save i Dunava...“Jesu li te već zvali....“ nastavi on glasom koji nije obećavao ništa dobro!

„Ma na ulici sam....idem ka kući....zašto....?“

„...Ubili su Zorana .....! „

„Kog Zorana.....bre...???“, zastadoh kao ukopan!

„Djindjića....pucali su na njega u dvorištu Vlade....“

„Šta pričaš.....ranjen ili.....“ ne smedoh da izgovorim rečenicu do kraja.

„ Ubijen je.....podji za Beograd, odmah....“, prekide vezu!

Stajao sam i dalje na sred ulice....Počinje besomučna zvonjava telefona....kruže razne dez-informacije...ranjen je, teško je ranjen, ubijen je...čuvaj se, ubiće sve članove predsedništva DOS-a, izvršen je vojni udar....mafija.....

A istina je jedna, ubijen je - mrtav!

„Halo Vlada Srbije....g-dine Kovačeviću...izvršen je atentat na premijera....dodjite u Vladu“, saopštava mi vidno potresen ženski glas.....

„Da...da, znam krećem..odmah!!!“

Kovitlac misli, sećanja, slika u glavi....uglavnom mi je pred očima njegov, Zoranov lik i karakterističan osmeh...

Ne verujem...mislim, nadam se....medicina čini čuda.Možda, ipak to nije njegov kraj! Nadam se da čujem da se desilo nemoguće!

U zgradi Vlade i oko nje puno sveta. Raznog sveta.....političari, policija, novinari.....konsultacije, donošenje odluka, važnih odluka....stižu vesti, razne vesti! Zvone telefoni na sve strane....Znamo, da je preminuo, ali ipak...

STRAŠNO! UŽAS!

Sastanak Vlade i predsedništva DOS-a....Zoran Živković vodi sednicu....još uvek ne verujem! Prolaze sati.....odluke, zaduženja, predlozi....nespokojstvo, nemir, pa i strah! Pala je noć!

Oko zgrade Vlade bezbroj gradjana....suze, sveće, cveće!

„Treba da formiramo delegaciju koja će da ide u rezidenciju da izjavi saučešće u ime DOS-a, Vlade....“, kaže Zoran Živković...

Tajac!

Suočavanje sa istinom i Zoranovom smrću tek nam sledi....

Tišina!

Zoran predlaže da sa njim podju Mićun, Svilanović, Batić, Nada....i reče moje ime!

Zaledih se....!

Polazimo..idemo malim kružnim stepenicama do podzemne garaže...Pitam se, zašto je nije koristio Zoran....pitam Batića, koji korača ispred mene....“Ne znam....ni ja je nikada nisam koristio!“

Eh !

Kolona vozila kreće ka rezidenciji. Strah od susreta sa Jovanom i Lukom postaje sve veći.

Šta njima reći...šta njima da se kaže?

Ulazimo u rezidenciju....Ružica u predvorju. Oko nje prijatelji..njeni i Zoranovi! A deca, gde su deca...gledam okolo sa strahom da cu videti njihove oči....Ružica kaže da ih je sklonila...a šta bi drugo, nego da proba da ih zaštiti, ali kako da ih zaštiti od istine, da više nemaju oca-živog!

Ispraćaj
Ispraćaj
 

 

Psujem u sebi Miloševića, Srbiju, politiku i sebe u njoj....!

Ćutim!

Atačmenti



Komentari (39)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Nevenana Nevenana 11:49 12.03.2008

Mnogo je teško...

reći bilo šte, jer komentara nema.

A vec pet godina je proslo od tad...

Atomski mrav Atomski mrav 11:51 12.03.2008

Re: Mnogo je teško...

Nema komentara, samo stegnuti zubi u grču...
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:34 12.03.2008

Re: Mnogo je teško...

Palilula Palilula 13:19 12.03.2008

Re: Mnogo je teško...

Komentar je suvisan, samo mi suze idu....
Alava Alava 11:52 12.03.2008

Ćutimo...

Srecko Sekeljic Srecko Sekeljic 11:53 12.03.2008

Protiv kočničara

"Da smo, svako u svom okruženju, ispravljali ono što je pogrešno i pogresne ljude zaustavljali na njihovom putu, da smo ih sprečavali da čine loše stvari, ne bi se te loše stvari dešavale."

Zoran Đinđić


Naša je odgovornost da ih sprečimo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:18 12.03.2008

Sećanje

ivana23 ivana23 12:20 12.03.2008

Re: Sećanje

gradicevic gradicevic 21:15 12.03.2008

Re: Sećanje

Sećanje


Na žalost samo nam je to i preostalo
AlexDunja AlexDunja 21:41 12.03.2008

Re: Sećanje

Na žalost samo nam je to i preostalo

i ti se toliko lose osecas?
Dolybell Dolybell 12:20 12.03.2008

Nije uz nas, ali je sa nama


Ne znam zašto, potsetili ste me na Meterlinka i "Plavu pticu".
Dokle god se neko seća onog koga više nema , dotle će taj biti živ,
za onoga ko se seća. I to je jedna od istina.

Nikad se nisam osećala tako poraženo i šokirano
kao tih dana od atentata do Amfilohijevog govora nad odrom
pokojnog Dr Zorana Đinđića.
Prvo sam se šokirala kad sam videla da je ON taj koji će
u ime crkve da govori, a znala sam da ga je mrzeo iz dna
duše, sve to me je sablaznilo definitivno, kad sam još i čula
šta govori. Iako nisam vernik, počeh da se krstim i psujem
pitajući se KO JE TO DOZVOLIO ?
Neko jeste.
Ne može niko da se samoinicijativno pojavi i drži govor nad pokojnikom nigde,
a najmanje nad pok. Dr. Zoranom Điđićem, filozofom, pre svega,
a tek posle političarem i premijerom!
Sve to što se tamo dešavalo u crkvi, nikakve veze sa njim nije
imalo niti će imati ikada.
Posle atentata je samo falio onakav govor, delovalo je tako,
da su ga još povrh svega - pljunuli.
To je bio moj lični doživljaj, koji će u meni ostati dok sam živa.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:33 12.03.2008

Re: Nije uz nas, ali je sa nama

dobronamjeran dobronamjeran 14:58 12.03.2008

Re: Nije uz nas, ali je sa nama

Mene samo zanima za koga ce glasati ova gomila koja je bila na ispracaju Zoranu. Da li ce se sjetiti 11.05 gdje su bili prije pet godina i zasto i da li ce svojim glasom omoguciti onima koji su Zorana ubili da i dalje vladaju?
angie angie 15:11 12.03.2008

Re: Nije uz nas, ali je sa nama

a gde su sad ti ljudi sa Jelichine slike-meni neshto deluje, kao da su se rasprshili jer je centar centrifugalne sile muchki unishten.
Walter Walter 13:59 12.03.2008

Eh...

Proslo je pet godina,a mi smo nazadovali stotinu!
Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 14:16 12.03.2008

Re: Eh...

Walter
Proslo je pet godina,a mi smo nazadovali stotinu!



Tako nekako....poz
bkc

Dolybell Dolybell 11:13 13.03.2008

Re: Eh...

Proslo je pet godina,a mi smo nazadovali stotinu!


Meni nije žao što smo nazadovali ni najmanje,
čak mi je i drago, na neki način, i čini mi
ličnu satisfakciju, jer sam znala kakva nas
je tragedija pogodila, tragedija nesagledivih razmera.
Da nas je pogodila bilo kakva prirodna katastrofa,
od nje bismo se davno oporavili, od ove
ne verujem da ćemo se skoro oporaviti.
Meni nije bilo moguće zamisliti bilo kakav napredak
posle njegove pogibije, što se ispostavilo kao tačno.
Takođe ni na dalje ne očekujem da će se nešto
bitno promeniti, zbog toga što nas iz ovog stanja
ne može izvaditi onaj ko nas je u ovo stanje doveo.
Da je to mogao, ne bi nas dovde doveo.
Dokle god se ne pojavi neko bar malo sličan Zoranu,
koji ne bi bio vođen samo ličnom ambicijom i
ličnom koristi, nama nema pomaka brzinom većom od puža,
pod uslovom da nas neko sa strane, pri tom, i gura.


MILAN MICHA JOVANOVICH MILAN MICHA JOVANOVICH 14:18 12.03.2008

ESPERANCA....

E.M.C,

Gde se bilo i dokle se stiglo....!
(Ako je ona koju pominjess - ona ista koja koja che, potom, zzudeti za (pr)occisschenjem DS po Dinkic- DSS & slicno drusstvo- modelu - sve do zadovoljenja.)
AlexDunja AlexDunja 14:34 12.03.2008

zrtva, za nas

# Gojkovica

I tako budućnost mračnoj nadi posta
Sužanj i talac zlo životu verno.
Grlicu opeva kamenje što osta
U predelu koji raste lakoverno.
Jesi li živi stub grada il mrtva
Beli bedem dojiš prevaru sve veću?
Prazno ime nade i prelepa žrtva
U zidu bez zvezda pravedno se sreću.
Tela čistijeg od izgubljenih reči gori
Dan posle vremena kojeg se svi boje,
Noć niz Bojanu otiče u tvoje
Srce prodano nesigurnoj zori.
Trgovci časni što kupuju vatrom
Iz tvojih ruku istinito blago
Na tvome telu grad crtaju jatom
Žrtvenih ždralova umiljatom snagom.
b.m.
mvelja mvelja 15:08 12.03.2008

Sta da kazem?

strasno....
Markonio Markonio 16:27 12.03.2008

.

Oni koji su ga ubili nisu na slobodi.
Oni su na vlasti.
Mara Mara 17:01 12.03.2008

...


...
Неодостаје Србији та препаметна глава...
Mara Mara 17:02 12.03.2008

Re: ...

Намерно сам поставила ово, да видите....на жалост, нама је "закаснела памет" национална карактеристика....
Gorio Gorio 19:21 12.03.2008

Sećanje

Branislave, hvala vam što ste ovo sećanje podelili sa nama.
dragoljub dragoljub 19:48 12.03.2008

без коментара

слика нека каже
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 20:24 12.03.2008

Re: без коментара

Mara Mara 21:38 12.03.2008

...



[quote"]Dakle da se pogledamo u oči i kažemo: ako hoćemo cilj, moramo da hoćemo i sredstva koja vode do tog cilja. Odrastimo jednom kao narod i kao ljudi prihvatimo cenu za ciljeve koje smo prihvatili. Ta cena nije strašna. "

Zapitajmo se svi: jesmo li mi, kao narod, odrasli?

On je cenu našeg odrastanja platio sopstvenim životom......
angie angie 21:48 12.03.2008

Re: ...

On je cenu našeg odrastanja platio sopstvenim životom......


uzaludno- jer ga ni mrtvog nismo zasluzili.
chole chole 21:52 12.03.2008

. . . Istrgnito secanje

Bezgranicno sam verovao njemu i Vama tada.

Smetao je onima koji su bili promenjeni.
Pitao je neko gde su ti ljudi iz kolone, pa svuda po svetu. Raselili se sami.

Kakvu smo sansu propustil to vecina ljudi ne moze ni da pojmi. Suze mi naviru na oci jer sam svestam propustenog, a nemam moci da situaciju izmenim.
Zivoti nam, cini mi se, idu u (pogresnom) pravcu koji nismo zeleli.

Zao mi je nas svih jer smo izgubili coveka - lidera kao sto je on.

decentralizator_ decentralizator_ 22:24 12.03.2008

Šta reći

Ne znam da li sam taj dan plakao zbog premijera, zbog sebe ili zbog Srbije ..... recite mi vi
Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 09:33 13.03.2008

Re: Šta reći

decentralizator_
Ne znam da li sam taj dan plakao zbog premijera, zbog sebe ili zbog Srbije ..... recite mi vi



Hm....! Ne mogu da kazem da sam bio Zoranov intimni, licni prijatelj. Naprosto bio sam u situaciuji da se sa njim vidjam, da razmenimo poneku rec, poneko iskustvo...proveli smo jedno vreme zajedno na istom zadatku...Sve dalje sto bih napisao tumacilo bi se kao ukrcavanje u voz njegove zaostavstine...Svakako da je bio retka pojava na politickoj sceni Srbije a njegova velicina se ogledala u tome sto je umeo da saslusa sagovornika, da se koriguje kada i gde treba i sto je za razliku od vecine politicara na srpskoj sceni postao drzavnik! Ali na zalost za kratko vreme...
Srbija ne ume da ceni one koji zele da od nje naprave pravu demokratsku drzavu....Takvi su bili Ivan Djuric i Zoran Djindjic...i obijica su prosla kako su prosla....Mali smo mi kao narod i drzava da bi mogli i smeli da ih zaboravimo!
U tome i jeste njihova ,ali i nasa, licna drama...
bkc
Dolybell Dolybell 11:19 13.03.2008

Re: Šta reći

Ne znam da li sam taj dan plakao zbog premijera, zbog sebe ili zbog Srbije ..... recite mi vi


Kad sve sklopiš, kao što sam ja uradila,( nisam plakala,
šok je bio preveliki a uz to i neki strah), plakao si zbog svega,
sa sigurnim osećajem da ti je budućnost prekinuta, a da
nastavka možda i neće biti.....
decentralizator_ decentralizator_ 13:32 13.03.2008

Re: Šta reći

i sto je za razliku od vecine politicara na srpskoj sceni postao drzavnik


Pravo u centar. Državnik ima viziju, zna gde ide i zna šta mora pre toga da uradi da bi postigao to što hoće. Ovi sada samo znaju šta neće, nisu sigurni šta hoće a o budućnosti ni ne razmišljaju.

Kad sve sklopiš, kao što sam ja uradila,( nisam plakala,
šok je bio preveliki a uz to i neki strah), plakao si zbog svega,
sa sigurnim osećajem da ti je budućnost prekinuta, a da
nastavka možda i neće biti.....


I jel nisam bio u pravu :((

Jeste depresivno svakog 12.03 kad vidiš gde si bre mogao da budeš sad, a gde jesi (nigde). Bavimo se međunarodnim pravom a ovo naše nam blatu, mesto da se bavimo zemaljskim temama i dalje se bavimo nebeskim ... i da se ne bacam dalje u bedak, treba izdržati i tražiti nove ljude sa vizijom da ovo što je premijer radio ne ode u vetar.
MILAN MICHA JOVANOVICH MILAN MICHA JOVANOVICH 16:05 13.03.2008

Re: Šta reći

E.M.C.

Dirljivo je sto si pomenuo I.Djuricha. I bolno.
Taj covek je potpuno neopravdano skrajnut i zaborvaljen!
Bio je pravi povod da to uradis.
Jedino ne znam sta o tom mkisli drugarica, pardon sada g-dja ESPERANCA koja vise brine o svom vratu nego o svemu ostalom.....
Kako stvari idu pokusachu i to da razumem.
johanna29 johanna29 12:44 13.03.2008

VIDIMO SE...


GROZNO mi je svaki put na 1203 budem slupana i potpuno u neverici, kao da sam TEK pre par sekundi cula tu vest u koju ODBIJAM da poverujem --- fujfujfuj...

Ali necu da mislim da je SVE propalo.

Kad sam cula da je ubijen, te 2003. (tj nije se jos "znalo", officially, mada je bilo jasno) bila sam u pola spremanja ispita, istorija nemackog jezika, tezak, KATASTROFA. Vest koju sam upravo cula me je tako bila slupala, da sam prestala da MISLIM a kamoli da radim.

Pa mi je onda ona Stroga iz moje glave rekla samo MORAS - volim taj imperativ, kad me sve boli i ne mogu da se pomerim a ja kazem - idi trci jer to ce ti ulepsati dan, ako lezis samo ce te BOLETI JOS VISE!!!
Pa da svako samo sebi kaze MORAS i uradi nesto, i koliko JEDNOM dozivi tu lepotu kad zavrsi posao i oseti rezultate - pa ne bi Srbija trpela svoju idiotiju ni dva dana...

Samo proterajte apatiju, ljudi, iz sebe, iz komsiluka, iz ljudi oko vas; i meni idu suze, ali hej - on bi voleo da nas vidi vredne.

Btw. ubola sam 10 k'o kuca na onom ispitu, 15. marta 2003. a izasla sam na ispit sa pola glave tu, pola nigde; i samo sam znala kroz tu unezverenost jedno - da "moram sad da PRODJEM..."
milos.urosevic milos.urosevic 15:47 13.03.2008

Re: VIDIMO SE...

potpuno se slazem sa tobom...

iz tog perioda naucio sam secajuci se raznih njegovih govora punih optimizma... da moram da se trudim i da ne postoji rikverc - i zato ne razmisljam o velikim temama vec o "svom dvoristu"... Trudim se i ucim nove stvari, vestine, pruzam punu paznju onima koji je zasluzuju i nikakvu onim drugima, ne krsim propise i kada nema nikog da me kaznjava, postujem tudj trud svideo mi se rezultat tog truda ili ne, postujem tudje misljenje kao mogucnost da unapredim svoje... zivim svoj zivot i uticem na njega, pokusavam da ga menjam nabolje ili da makar ne dozvolim da mi ga drugim vuku nizbrdo
johanna29 johanna29 16:13 13.03.2008

Re: VIDIMO SE...

milos.urosevic
Trudim se i ucim nove stvari, vestine, pruzam punu paznju onima koji je zasluzuju i nikakvu onim drugima, ne krsim propise i kada nema nikog da me kaznjava, postujem tudj trud svideo mi se rezultat tog truda ili ne, postujem tudje misljenje kao mogucnost da unapredim svoje... zivim svoj zivot i uticem na njega, pokusavam da ga menjam nabolje ili da makar ne dozvolim da mi ga drugim vuku nizbrdo


Drago mi je sto nas jos ima, a ima nas i vise nego sto se to na prvi pogled cini...Ajde da mi probamo da NJIH povucemo uzbrdo, barem neke od onih koji su krenuli da se strmoglavljuju.

Mislim, mozda i to pomogne, da odmogne ne moze ;-))
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:42 14.03.2008

bol

užasno je meni tužno sve ovo, Brane...

evo, slučajno sam našao ovo, i tačno se ovako osećam...

Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 08:33 15.03.2008

Re: bol

Srđan Fuchs
užasno je meni tužno sve ovo, Brane...

evo, slučajno sam našao ovo, i tačno se ovako osećam...


Da je samo porodica u pitanju pa bi bilo odvec tuzno...a kamoli....Al Srbija je to!
poz
bkc

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana