Život

Prvi dan

Jelica Greganović RSS / 01.09.2015. u 07:42

 2012-first-day-of-school.jpg

Ne bih umela da vam rečima dočaram koliko sam ja srećna što nemam pojma. Godinama sam se koprcala da stignem do tog stadijuma, i evo me tu sam konačno.

-      Ljubavi, da ti mama kupi svesku na princeze?

-      Šta ti je?

-      Draga, vidi ovu, roze krdo udavača visokog roda...

-      Ostavi me, moram na predavanja, gnjavi braću.

 

-      Sine, da ti kupi majka svesku na borilačke akrepe?

-      Mama!

-      Vidi što su ružni, na široke crte...

-      Šta će mi na fakultetu?

 

-      Drugi sine, da ti kupi mama na duguljaste kvadratiće aktuelnog super junaka nepoznatog porekla?

-      Mama, moram na posao, šta te je spopalo, kakve sveske, nemaš pojma...

Nemam pojma? Pa, to mi recite, za to sam se borila, onolike godine izdržala. Izgledalo je da kraja nema nigde na horizontu polica sa školskim potrepštinama, onim između kojih već danima gamižu pokorene roditeljske vojske i ropćući guraju kolica, dok im džepovi cvile kao gladni crkveni miševi, a oči dobijaju izbezumljeni sjaj potencijalnih serijskih ubica. Formacije su već uhodane, napred ide vođa porodične potrošnje, u liku prvog roditelja, u jednoj ruci ima olovku, a u drugoj spisak za školu traženih stvari, duži od mutirane anakonde. Drugi roditelj gura kolica iz kojih ispadaju olovke, zarezači, loše spakovane voštane bojice i gumice. Oboje istovremeno pokušavaju da savladaju spisak, trag izgubljenih stvari i navataju decu koja, kao divlja, beže između rafova i u kolica ubacuju šta dohvate. S obzirom da su roditelji već neprisebni, kolica puno, a dece još više, obaška mora da se obraća pažnja na to da se ne ukeba tuđe dete ili u kolica dobije tovar kog na njihovom spisku nema.

Gospode, kad se samo setim šlepera stvari potrebnih da se u školu krene i ide, onolikim olovkama, sveskama i knjigama bi trebalo da doktoriraju već u prvom razredu. Džakovi svih sorti bojica bi bili dovoljni generacijama slikara da ne krepaju od gladi, kolaž papire i blokove da ni ne pominjem. Naravno da su tu i trouglovi svih raspoloživih uglova, merači istih, šestari i lenjiri koje je Miletska škola oca matematike mogla samo da sanja. Da su tata i mama Arhimedu kupili ono sa čime današnja deca u školu kreću, već tada bi ljudska sorta verovatno u svemir letela. Onaj sitnež od raznoraznih školskih pomagala koja mahom kasnije služe da se, od silne potrebe za njima, gube po kući i pojavljuju zaboravljene na najnemogućijijim mestima, da ni ne pominjem. Dan danas u našoj kući niču, sa nekadašnjih spiskova neophodno neophodnih stvari, predmeti nepoznate namene koje je tada bilo jako obavezno kupiti, jer je kanda baš od njih zavisio uspeh školovanja naših mladunaca.

Pri čemu uopšte nije nebitno koje je to boje, a kamoli ko je na tim školskim stvarima ovekovečen. U dobra stara vremena su sveske bile narandžaste, vežbanke plave, nalepnice bele i kraj. Danas se sa svega kerebeči takav šareniš da ti lepo oči otkažu poslušnost, a kamoli mozak. Proizvođači novih crtanih likova i mrmota zarađuju pare na kilograme, dok ubogi roditeljski svet pokušava da shvati ko je ove godine aktuelan i bez čijeg komercijalnog lika prosto ne dolazi u obzir da se u školu krene.

Naravno, pod uslovom da kupite i torbe, rančeve, koferčiće, kolica sa istim pomenutim pojavama, među kojima dominiraju princeze koje pate od rozila, buljave heroine ogromnih glava, krastavi mutanti iz nepoznatih predela ljudske mašte, super junaci prebildovani do pucanja, horde manekenki, fudbaleri puniji od brodova i fotošopirani tinejdžerski bendova koji izgledaju kao pozdrav iz institucije za prevaspitavanje krajnjih slučajeva.

Doduše, samo je pitanje trenutka kada će neko da se obogati kao Krez izbacivanjem na tržište kamiona kojim će deca sve to neophodno za sticanje osnovnoškolskog zvanja i znanja voziti u škole. Već u moje vreme, u drugoj polovini prošlog veka, se kukulevčilo da su torbe preteške i da je samo pitanje trenutka kada će nam kičme kapitulirati pod teretom. Danas ubogi osnovnoškolci, naročito onih malečki iz prvih razreda, izgledaju kao mravci koji su precenili svoje fizičke mogućnosti i uzaludno vuku sa sobom ili na sebi teret od njih samih dramatično teži.

U ovoj priči udžbenika još uvek nema i možda je bolje da tako i ostane, jer je to suviše za uboge roditeljske živce. Pre će horda posvađanih narodnih poslanika da rebalansira budžet, nego što će da se postigne dogovor koje knjige ove godine važe i za koju školu, i da li je ikako moguće da bar jedan udžbenik traje duže od jedne generacije đaka. Obaška je misterija kako udžbenike ne štampati prekasno i u premalom broju, što je na našim prostorima misterija veća od uspostavljanja svetskog mira.

 Baš kao što je roditeljima nerešiva tajna kako finansijski da opstanu kad pokupuju sve gore navedeno i od njih zahtevano. Koju banku opljačkati, ima li smisla prekfalifikovati se u drumske razbojnike, moderne gusare, može li negde da se prijavi za veslanje na galiji do iduće školske godine, pa onda opet..?

Nego da se vratimo na mene, nemam pojma sad kad nemam pojma je kako je moguće da što je škola niža to je više stvari za nju potrebno. Za završavanje osnovne škole je potreban teretni voz pomagala, za srednju se sa kompozicije otkačinje već nekoliko vagona, dočim se fakultet i sa jednim udžbenikom može završiti. Naravno ako se neko seti da su i knjige udžbenici. Uzmimo na primer mog drugog sina iz četvrtog pasusa, taj je političke nauke u Beču diplomirao sa jednim udžbenikom. Zato što tamo niko ne vidi vajde od toga da studentima pisci udžbenika prežvakavaju i prepričavaju recimo Platona. Dotični je umeo i sam da sroči šta misli, to je i pribeležio, prema tome – eno vam biblioteka, pa čitajte Platona. Ili Hobsa. Ili Loka...

Nego, ako vam išta znači, dragi roditelji prvoseptembarski, ja sam sa vama. Podržavam vas, razumem, shvatam, solidarišem se. Jedino što moram na plažu. To mi je prosto predivna strana onog da pojma nemam. Mogu sebi, nakon prolaska kroz trojno osnovno školovanje, konačno da priuštim da prvog septembra ne plačem nad pogrešno kupljenim vodenim bojicama, nego da se protestno držim noge u moru. I mogu da vam kažem da ovo pojmanemanje jako prija. Mozgu.

 Srećno!

 

 

 

 



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:27 01.09.2015

Eплтон

Uzmimo na primer mog drugog sina iz četvrtog pasusa, taj je političke nauke u Beču diplomirao sa jednim udžbenikom. Zato što tamo niko ne vidi vajde od toga da studentima pisci udžbenika prežvakavaju i prepričavaju recimo Platona. Dotični je umeo i sam da sroči šta misli, to je i pribeležio, prema tome – eno vam biblioteka, pa čitajte Platona.


у колеџу где сам ја учио, на посве другом крају канапа од тог Беча, Платон се звао Аплато, док су поједини американизирани и површни студенти човека називали по нашки, лепо - Еплтон. тако је често могло да се чује о квалитетном писцу на теме Антике, господину Еплтону, однекуд из далеке земље американске.

пс. у здравље година школска, све драме, одрастање, прве љубави, сузе, радост, знање, лепота, шарм...

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:08 01.09.2015

Re: Eплтон

Еплтон.

Ja se sad dočepala neta, nakon zlopaćenja po plaži, i mogu da kažem samo
rade.radumilo rade.radumilo 09:23 01.09.2015

Počinje lagano

Mi imamo još koju godinu do škole, ali zato smo počeli da pohađamo kojekakve druge kreativno/obrazovno/umetničko/društvene institucije.
Polako već pribavljamo kojekakve rekvizite tog tipa i prošle sedmice sam uhvatio se be kako u sred zemlje lala i vetrenjača, zavirujem po policama sa pernicama, olovkama, bojicama i sličnim džidžabidžama i preračunavam cene istih u dinare i upoređujem sa cenama u Maksijima, Rodićima i slično...

bocvena bocvena 11:20 01.09.2015

Re: Počinje lagano

još jedno desetak godina i eto i mene u pojmanemanju! sad nemam snage ni da se žalim.mogu samo da konstatujem materijalnu i moralnu propast. moju. juče odem u kosovsku da ulovim malo polovnih, malo novih knjiga, kad - teška konspiracija! prilaze ti neki sredovečni tipovi i u pola glasa pitaju - je l' treba knjige? vidite onu ženu prekoputa što sedi na kolima? ako ona nema, nema niko! isto tako konspirativno sam i ja bakutu pitala šapatom jel ima knjigu family and friends 2, a nudim family and friends 1 i solfeđo za prvi razred. skrozirala me pogledom i klimnula glavom, a onda otišla. vratila se 10 minuta kasnije i šapnula - daj na brzinu da zamenimo! prle i tihi nam nisu ni do kolena!
onda sam u bigz-ovoj knjižari čekala i čekala jer njihovih izdanja nema polovnih i sve sam druge izdavače kupila, samo njihovih više nije bilo. biće sledeće nedelje. tu nismo šaputali.

znam da me razumeš.

a sad beži po morima i ne okreći se, sine:)
rade.radumilo rade.radumilo 12:04 01.09.2015

Re: Počinje lagano

juče odem u kosovsku da ulovim malo polovnih, malo novih knjiga


Tokom mog školovanja smo imali sreće da je moja rođaka radila u onoj knjižari u Kosovskoj, tako da me je uvek čekao spreman kontigent svih potrebnih udžbenika.
bocvena bocvena 12:14 01.09.2015

Re: Počinje lagano

nije to sad tako jednostavno. npr. sinak ima drugog izdavača za svaki predmet, a po knjižarama nigde nemaš sve na istom mestu. ok, postoji mogućnost da kupiš komplet na rate, ali ako imaš više od jednog deteta, mnogo skupo. onda juriš polovne, a kupuješ samo radne sveske. 10 dana sam u lovu:)

- evo, našla sam ti polovnu biologiju.
- ne može, mora nova.
- ?
- novo izdanje uvek ima neke dodatke i zanimljivosti, a za 5 moraš to da znaš.
- pa šta 'fali četvorki iz biologije? (kažem, a mislim se, zabole me za zanimljivosti:)
rade.radumilo rade.radumilo 12:54 01.09.2015

Re: Počinje lagano

nije to sad tako jednostavno. npr. sinak ima drugog izdavača za svaki predmet


Heb ga, u SFRJ bilo mnogo jednostavnije...
antioksidant antioksidant 13:06 01.09.2015

Re: Počinje lagano

bocvena
...

системски отежани услови за учење како би се пружиле могућности свима да се од малих ногу утренирају да савршено функционисати у немогућим условима. живот је појилиште из опстанка а "набавка" уџбеника само једна од манифестација.
bocvena bocvena 16:57 01.09.2015

Re: Počinje lagano

живот је појилиште из опстанка


:))))) a ja nezaštićena gazela.

rade, ja sam uvek za mogućnost da se bira. dosta je zavod za izdavanje udžbenika imao monopol na pare i istinu. veći je problem u siromaštvu populacije.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:09 01.09.2015

Re: Počinje lagano

Mi imamo još koju godinu do škole

rade.radumilo rade.radumilo 08:07 02.09.2015

Re: Počinje lagano

rade, ja sam uvek za mogućnost da se bira. dosta je zavod za izdavanje udžbenika imao monopol na pare i istinu. veći je problem u siromaštvu populacije.


Mogućnost izbora je suština, samo to ne znači da je manje naporno. Mene, bre, i Švedski Sto ubije u pojam ponekad.
workaholic workaholic 16:33 01.09.2015

STRES

Skoro nisam imala stresniji dan od ovog. Prvo, ustani u 6, nađi šta će ko da obuče, kupi hleb, postavi doručak, pranje zuba...
Stižemo do škole, sin mi već veliki, drugi razred, ljubi ga majka, pa zna sam da stane u odgovarajuću kolonu ispred škole. Ćerka prvak, sa njom moram da ostanem dok ne dođe učiteljica. Ušli su u školu, dobro je, imam čitava dva sata na raspolaganju, koja ću provesti radeći. 10.30 je, odlazim po decu - prvo izlazi sin iz škole, sav srećan dobio ranac od darežljivog izdavača (odmah videh, raspašće se za dva dana). Ćerka izlazi tužna - učiteljica je podelila knjige samo onima koji su platili u junu, uzimam ih za ruke i pravac kod učiteljice - kaže "nisu stigle sve knjige pa smo prvo podelili onima koji su prvi platili , tj. u junu", ali mi smo platili u maju, ona će "idite u pp službu". Odemo tamo (ispostavi se da je to pedagogica :), ne mož' da nađe našu priznanicu i nisu nam ni naručili knjige, zovem muža, donosi priznanicu, pedagogica u čudu, onda se seti "pa da, mi smo tek u junu ustanovili tu praksu da mora da se donese priznanica, a vi ste platili u maju, tako da...". Epilog je, stići će nam knjige "ovih dana" (objasni ti to mojoj đakici prvakici...).
Stižemo kući, valjda ću stići da napravim pitu i završim posao koji treba da predam do 4... Kad ne lezi vraže, sin kaže "E, mama, imam sastav za domaći - Kako sam proveo letnji raspust" - to me je dotuklo.

Neko je spomenuo kako se roditelji raduju polasku u školu, a ja kažem možda negde drugde, negde gde deca provode više od 3 sata u školi, gde učiteljica ne očekuje da roditelji pišu sastave, gde možeš da platiš knjige u maju bez posledica....
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:10 01.09.2015

Re: STRES

gde učiteljica ne očekuje da roditelji pišu sastave

Ma, sastavi su super, nego kad dođu plakati na red i pravljenje žirafe od kutije za jaja. Naravno u ponoć.
muaddib92 muaddib92 16:45 01.09.2015

Само ти уживај

.. док траје

Mogu sebi, nakon prolaska kroz trojno osnovno školovanje, konačno da priuštim da prvog septembra ne plačem nad pogrešno kupljenim vodenim bojicama, nego da se protestno držim noge u moru. I mogu da vam kažem da ovo pojmanemanje jako prija. Mozgu.


Уживам и ја као и ти по тем питајну, већ подуже. Него баксуз човек схвати временом да та наша деца (и у мене је ДЦ3) имају у нека доба навику да се пожене и поудају, а онда следи ШТА?
- Следе унуци

Па те прво мало тргну изненадне свадбе (у мом случају комада 3 у протеклих 11 месеци) а потом и кмекавци (један упишанац има већ 9 месеци, следи крајем месеца други - од најсвежије удате татине плинцезе).

А кад наведени, а и остали у међувремену новопридошли упишанци мало поодрасту (што је рачунај колико прекосутра) следи КО?

- Шта мислиш ко ће им набављати и финансирати све што је потребно за поласке у први и остале разреде? Ко други, осим деке и баке пензоса, има довољно стабилне финансијске изворе као и неограничене изворе времена за базање по књижарама и стрпљења за чекање по редовима

Него, већ неко рече: држи ти ноге у мору, добро их накисели
Најпоздрав!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:12 01.09.2015

Re: Само ти уживај

следи КО?

Znam ja da sam ugasila, obaška što sam se razmnožila trojno...pa kad se oni isporazmnožavaju...mislila sam da se prijavim za starački dom, zatvorenog tipa...na vreme.
anonymous anonymous 17:06 01.09.2015

...Mој прилог...


Андреј Фајгељ: Потрошачи уместо витеза


Државни буџет пунимо тако што распродајемо наслеђе претходних поколења и задужујемо се на рачун наредних.

Шта ће наша деца бити кад порасту? Потрошачи или ствараоци?
Потрошачки индивидуализам је један од ретких светских трендова који се запатио у нашем народу. Штавише, толико се одомаћио да подрива обрасце јунака и домаћина који су некада чинили темељ српског идентитета.

У чему је разлика?

Кад нема, јунак избори, домаћин стекне. Потрошач дође и потроши.
Можда нисмо приметили, али последице замене идентитета су свуда око нас. Држава нам се непрестано смањује. Државни буџет пунимо тако што распродајемо наслеђе претходних поколења и задужујемо се на рачун наредних.
И нас има све мање. Није реткост да четворо баба и деда и двоје родитеља подижу једно дете. Шест на једног!

Потрошачки модел левка замењује стваралачки модел стабла, чак и тамо где смо мислили да је незамењив: у породици. Многи моји пријатељи ће бити последњи изданци своје лозе. Зар то није тужно? Да баш ми прекинемо нит која се протеже од Адама и Еве (библијских или генетских, свеједно)?

Са потрошачке тачке гледишта, није. У породичном стаблу које се изврнуло у облик левка, све што су претходне генерације стекле слива се у један џеп.

Вредност таквог наслеђа лако може да превазиђе просечна примања током читавог радног века. Наследник дакле не мора ни да ради да би у ова црна времена себи обезбедио удобан живот. Довољно је да нема децу.

Уобичајено објашњење за кобно ниски фертилитет је "немамо довољно", у ствари углавном имамо више од својих предака и више од осталих родитеља на свету. Поштеније би било рећи "ово што имамо нећемо да делимо".

Ужасни надимак "бела куга" који смо наденули хроничном недостатку деце доказ је да старе породичне вредности још увек имају велику снагу, барем у мислима и речима. Ипак, кад пређемо на дела, потрошачке вредности односе превагу, а бела куга више није проблем већ решење. Бела куга је економски модел: мање деце, више за нас.

Наша деца можда не примећују да су се проредила, ни да су постала непожељна, ни да се задужујемо на њихов рачун, ни да распродајемо ресурсе који припадају њима колико и нама. Ипак нас читају као отворену књигу, и уче. Наш поглед на свет им је прва и највећа школа.
У тој школи, многи ће научити да буду нарциси. Презаштићена и размажена деца израстају у бахате и неспособне људе, што је по једнима катастрофалан, по другима идеалан спој.

Такав човек ће тешко постати добар домаћин или витез, али биће идеалан потрошач и либерал. Њему ћеш лако продати нешто што му не треба. Он ће увек гласати да неко други решава његове проблеме. Ако је уметник, бираће "провокацију" и "деконструкцију" уместо да се потруди на стварању ремек-дела. Ако је новинар бираће преписивање и сензационализам уместо истраживачког новинарства. Ако је политичар биће склон распродаји свега, од територија, преко идеја, до кумова.

Суштина неолиберализма, како социјалног тако економског, је сеча друштвеног стабла како би се убацило у левак потрошње. Либерали тврде да секу корене и везе да би нас ослободили. Којешта! Секу нам корене да би нас почупали.

Не смемо дозволити да искорене нашу изворну културу. Домаћински и јуначки дух ће нам опет затребати. Све је више оних који немају, све је мање наследства за трошење. Неко ће опет морати да ствара.

Домаћини и јунаци постоје и данас. То су маме и тате са децом. Они који не чекају да капне кроз левак, већ рађају и стварају.

У њиховој школи се не учи како се наслеђе троши, већ како се умножава и предаје својој деци. Учи се да обавезе и везе са другим људима нису бабарога, да је породични живот срећан, колико људски живот то може да буде.

Нажалост, та школа остаје затворена у њихова четири зида. Нећете је наћи у јавности. Камере ријалитија ту кућу не снимају.

У време кад се лоши избори нуде на сваком кораку, имамо одговорност да позитивне вредности пустимо на слободу.
bocvena bocvena 17:18 01.09.2015

Re: ...Mој прилог...

kako je ovo pogrešan tekst, na tako mnogo različitih nivoa.

fajgelj je populista trovač.

sve kao što deda miloje priča u kafani,puno lepih želja, ali kad malo bolje pročitaš - uvek neki neprijatelj dodje pa kvari sreću pravim dobrim srbima.
(ovde uključujem i njegove političke proglase po internetu)

nekako mi ultradesničari dodju simpatičniji od ovih pokondirenih trećesrbijanaca.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:13 01.09.2015

Re: ...Mој прилог...

Бела куга је економски модел: мање деце, више за нас.

Jers tzvrtz, a ko će penzionere da izdržava? Ko će da radi za penzijske fondove?
rade.radumilo rade.radumilo 08:31 02.09.2015

Re: ...Mој прилог...

kako je ovo pogrešan tekst, na tako mnogo različitih nivoa.


Ima jedna scena u filmu "La Vita e Bella" kada na nekom prijemu, neka fašistička kokoška objašnjava koliko su u Nemačkoj napredniji u obrazovanju. Citira neki zadatak iz udžbenika za niže razrede OŠ, tipa: "Ako izdržavanje jedne osobe sa mentalnim invaliditetom, državu košta toliko i toliko, kolika se ušteda ostvari ukoliko se toliko i toliko hiljada njih smesti u gasnu komoru, ako to ista košta toliko i toliko a uklanjanje ostataka toliko i toliko..."
Ovo naci baljezganje, na ovom blogu, me podseća upravo na taj trip.
predatortz predatortz 08:35 02.09.2015

Re: ...Mој прилог...

kako je ovo pogrešan tekst, na tako mnogo različitih nivoa.


Na nesreću, tekst je veoma istinit. Bolno istinit, rekao bih.
nim_opet nim_opet 15:55 02.09.2015

Re: ...Mој прилог...

Суштина неолиберализма, како социјалног тако економског, је сеча друштвеног стабла како би се убацило у левак потрошње. Либерали тврде да секу корене и везе да би нас ослободили. Којешта! Секу нам корене да би нас почупали.

Не смемо дозволити да искорене нашу изворну културу. Домаћински и јуначки дух ће нам опет затребати.

O aman covece?! Sto bi reklo moje drustvo kad smo imali nekih 6 godina - ako neces da se igras lepo, ti idi sedi na ulazu....Na tekstu o polasku u skolu, roditeljskim mukama i uzivanjima, ti propovedas nesuvisle ideje o spoljnim neprijateljima, junackim srcima i ko zna cemu jos. Idi sedi na ulazu...
Черевићан Черевићан 18:47 01.09.2015

ајмо Деда школског реда

докон пензионер - времена напретек
(све се чешће осећам килаво)
гледам живост код наших Унука
могобих ушколу кренути наново
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:14 01.09.2015

Re: ајмо Деда школског реда

Gazda Čer, hvala na doprinosu, i ako možeš idi i umesto mene, meni dosta bilo od moje troje...
49 41 49 41 12:11 02.09.2015

Diplomac

Jos u maju, kad ruze cvetaju



turili joj kamilavku.

Nema vise bojci, nema vise teskoga ranca.
tasadebeli tasadebeli 15:39 02.09.2015

Srećno!

Nego, ako vam išta znači, dragi roditelji prvoseptembarski, ja sam sa vama. Podržavam vas, razumem, shvatam, solidarišem se.



Prosvetni radnik koji je kiksirao tamo gde je fiksirao na listiću sportske prognoze jedva čeka jutro i prvi čas da sa nekim podeli svoju nesreću.








workaholic workaholic 12:57 03.09.2015

Kašnjenje knjiga

Može li neko da mi kaže da li je kašnjenje knjiga potpuno normalna i opšteprihvaćena pojava? U školi moje ćerke deo prvaka još uvek nije dobio knjige (izdavač Klet). Moja ćerka jedina u svom odeljenju nije dobila knjige i danas je preplakala put od škole do kuće. Da li oni znaju šta rade i kako to utiče na decu? Kako da se tome stane na put?

Znači, poručiš i platiš knjige u maju, a oni nisu u stanju da ih isporuče do 1. septembra

Pobesnela mama

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana