Piše: Rodoljub Šabić
Аktivisti inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" juče su u Hercegovačkoj ulici velikim transparentom tramvaja, ne baš u prirodnoj veličini, preprečili put gradonačelniku Beograda Siniši Malom sa željom da mu uruče poklon - igračku, malu žutu patku.
Očigledno je, razume se, da su hteli da podsete na incident koji se dogodio pre nekoliko meseci, prilikom potpisivanja ugovora za "Beograd na vodi". Tada su dva tramvaja (prava, velika) zaustavljena, njima preprečen put ka zgradi Beogradske zadruge u kojoj je ugovor potpisivan, i tako zaklonjeni, da se ne vide okupljeni demonstranti, aktivisti inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" i njihov simbol - velika "provokativna" žuta patka.
Mene je žuta patka još jednom podsetila na nešto vredno pažnje, i "isprovocirala" da napišem ovaj post. Naime, događaj sa kraja aprila je bio povod da se neki od aktivista obrate JKP "Gradsko saobraćajno preduzeće Beograd" i pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama zatraže "izveštaj ili drugi dokument kojim je utvrđen razlog, odnosno nalogodavac zaustavljanja dva tramvaja i izbacivanja putnika iz istih dana 26. 4. 2015. između 12 i 14 časova na kružnom toku kod zgrade Beogradske zadruge."
Kako je u komunikaciji bilo nekakvog "kratkog spoja" bila je i žalba Povereniku za informacije. Stvar je završena tako što su, i bez formalnog poverenikovog naloga, dobili izjašnjenje Gradskog saobraćajnog preduzeća, u kome se izričito navodi da "od strane JKP GSP "Beograd" nije dat nalog da se dana 26. 04. 2015 između 12 i 14 časova kod zgrade Beogradske zadruge zaustave dva tramvaja i izbace putnici iz istih, već da je to učinjeno po nalogu MUP-a RS, i to iz razloga što su se u tom vremenu u ulici Karađorđevoj dešavale demonstracije".
Potom su se građani, logično obratili MUP-u. Iz dve uprave Direkcije policije - Uprave policije i Uprave saobraćajne policije, dobili su manje-više identične odgovore, da one ne znaju ništa o tome, da ne raspolažu bilo kakvim informacijama o tom događaju. O tome su obe uprave obavestile i Poverenika za informacije.
I šta sad?
Po normalnom redu stvari i pod pretpostavkom da je reč o akciji policije koja se odvijala u skladu sa službenim pravilima trag bi morao da postoji. A ako traga ipak nema onda se, hoćeš-nećeš, nameće razmišljanje o dve "čudne" varijante.
Jedna je da gradom krstari grupa anonimnih građana koja se povremeno oblači u policijske uniforme, zaustavlja saobraćaj i zaprečava ulice!!
A druga, da osim po službenim nalozima koji stižu po zakonu utvrđenoj proceduri i za kojima ostaje zakonom predviđen trag, naša policija postupa i po "molbama" nekih uticajnih ljudi van njene strukture.
Razume se, prva je u odnosu na drugu tragikomično hipotetička, neverovatna, ali su obe podjednako loše i nepoželjne.