razlika između rijalitija i politike je što su rijaliti opasni kad ih gledaš jer ih hraniš a politika je opasnija kad zatvoriš oči
tada ti se politika prišunja, sagradi zidove oko tebe, nabaci ti okove, oduzme slobodu kretanja, mišljenja a krivične prijave su onda samo igra za skretanje pažnje na sebe.
to što po režima željka mitrovića, a čovek je maestro svog posla ma koliko mi se lično posao podilaženja ljudskim strastima gadio, više ljudi gleda kristijana dok spava nego što gleda vesti (i pored sumnji da li su željkove vesti neki reper) jako lepo objašnjava sve opasnosti idiotluka. kad kažem idiotluk koristim tu reč u antičkom kontekstu - neučestvovanja u javnim stvarima. jer privatno ne postoji bez uranjanja u javni prostor. koliko god ja čistio svoje dvorište prljavština će sa ulice preko ograde pravo u dnevnu sobu ulaziti.
eskapizama ima raznih. rijaliti su možda samo manje svestan vid bega, ali podjednako neefikasan kao i bilo koji drugi. realnost će nas stići ako se ne zagledamo u nju. nije dovoljno uzeti daljinski i prebaciti sa rijalitija. vrlo je važno na kom programu ćemo se zaustaviti. vrlo je važno šta ćemo izabrati da gledamo, da slušamo, da probamo da vidimo, da čujemo. vrlo je važno šta ćemo probati da razumemo.
"Democracies die behind closed doors."--Judge Damon J. Keith, in a ruling declaring that the Bush administration acted unlawfully in holding deportation hearings in secret.