Piše: Rodoljub Šabić
Juče je na društvenim mrežama, i u nekim medijima, prilično pažnje i prostora dobila jedna vest o rušenju u Savamali. Odnosila se na rušenje kafića "Dvorištance" i muzičkog studija koji se nalazi u sklopu iste zgrade, na čijem sprovođenju insistiraju gradske vlasti.
Ne mali broj ljudi izrazio je nerazumevanje i nezadovoljstvo prema ovom potezu vlasti. "Objašnjenje" da je razlog to što je objekat "nelegalan", teško objašnjava rok od "odmah", imajući u vidu da objekat tu stoji godinama a da nema nikakvih informacija o tome da je planirana izgradnja bilo čega "legalnog", a mnogi su se osvrnuli i na to da je ovo rušenje u potpunom kontrastu s činjenicom da se u neposrednom susedstvu za potrebe "Savanove", privatnog "privremenog" objekta sa, za javnost još uvek nejasnim statusom, izvode obimni radovi, plaćeni javnim novcem.
Pridružio sam se komentarom na Tviteru. Ali, ako je povod za ovaj post i bio taj konkretan slučaj, razlog je nešto drugo, opštije.
Da s tim u vezi podsetim na to da je još odavno, odmah nakon najave projekta "Beograd na vodi" u javnosti pokrenuto pitanje - šta će biti sa Savamalom? Mnoge je, s mnogo razloga, zanimalo da li će se revitalizacija Savamale, koja je u prethodnih nekoliko godina postala prepoznatljiva kao živa, urbana kulturna četvrt srpske prestonice, nastaviti ili će joj novi "mega" projekat odrediti neku drugu sudbinu, možda je čak i "obrisati".
U tih nekoliko pomenutih godina intervencijama u prostoru u Savamali, po ugledu na četvrti u nekim velikim gradovima u svetu, "nikli" su Mikser, Urbani inkubator, Gete institut, Kulturni centar Grad… Istovremeno i nekoliko starih zapuštenih ugostiteljskih objekata pretvoreno je u odlične restorane i atraktivna mesta za okupljanje. Cela četvrt je postala veoma markantna. Zato je interesovanje za dalju sudbinu Savamale bilo više nego logično, a postavljeno pitanje potpuno opravdano.
Izgledalo je da je na pitanja, od strane predstavnika gradske vlasti, stigao dobar, pravi i blagovremen odgovor. Dakle, još početkom godine, gradski sekretar za kulturu je rekao, preneli su to i brojni mediji, da Savamala, ovakva kakvu je danas znamo, neće biti na bilo koji način ugrožena projektom "Beograd na vodi", već samo može da i sama napravi neki iskorak u dobrom pravcu. Dodao je da je Savamala gradska četvrt izuzetno zanimljiva i turistima i Beograđanima, ali je u dosta zapuštenom stanju, fasade i druge stvari ne izgledaju baš reprezentativno, ali "da očekuje, da je dobio uveravanje da će prostoru Savamale, ovakvom kakav je sada , biti dodeljena srestva koja će biti iskroišćena za obogaćivanje kulturnih sadržaja , određivanje većeg prostora za kulturne aktivnosti, renoviranje, rekonstrukciju…"
I sam sam Savamalac, volim svoj kraj, dobro ga poznajem, registrujem gotovo svaku promenu u njemu, uključujući i one male. Shodno tome, nikako nisam mogao da ne primetim nešto što je u poslednjih petnaestak-dvadeset dana poprimilo zabrinjavajuće razmere, pritom nekako izmičući pažnji javnosti.
Da odmah otklonimo eventualne nesporazume u vezi sa značenjem pojma Savamala. Koristim ga u najužem mogućem značenju, onom koje podrazumeva prostor od Beogradske zadruge pa do Brankovog mosta, omeđen dakle Mostarskom, Travničkom, Braće Krsmanovića i Karađorđevom. Ne mislim uopšte na prostor od više desetina hektara, od Starog mosta pa do Sajma ili Ade Ciganlije, upravo raščišćen, na kome je moguće, dopadalo nam se to ili ne, graditi milione kvadrata novog stambenog ili poslovnog prostora, što dodatno obesmišljava rušenja u Savamali.
Stvari u Savamali ne stoje ni izbliza tako kako je obećano, naprotiv. Ne samo da nisu stigla "sredstva za obogaćivanje kulturnih sadržaja" odnosno za "renoviranje, rekonstrukciju…" nego je, na prostoru na kome se nalazi bukvalno samo par desetina starih zgrada, evidentno uzeo maha proces rušenja. Znamo li - zašto, na osnovu čega i u čijem (legalnom) interesu? Dok to definitivno ne bude sasvim jasno i sasvim transparentno, rušenje bi moralo biti zaustavljeno. I to bezuslovno i bez odlaganja. Jer, ako ne bude tako, ako potraje još samo malo, svaka naknadna intervencija mogla bi biti bespredmetna. A Beograd bi bez obzira na uveravanja predstavnika vlasti, mogao ostati bez Savamale, zauvek.