Volim da radim dokumentarne filmove. Takođe, volim istoriju. Još od filma „Tako, a ne inače", nisam imao priliku da radim istorijski dokumentarac. Pružena mi je prilika ponovo i dao sam sve od sebe da je iskoristim najbolje što mogu. U jednom od prethodnih blogova sam stavio insert baš iz tog filma. Doduše, kao ilustraciju za nešto drugo
.
Istorija Vojvodine je prebogata događajima. Period vladavine Habzburga - takođe. Za nas je posebno zanimljiv zbog uticaja na srpski živalj. Srbi su umeli da budu i važni protagonisti. Na primer, odlučujući je doprinos Šajkaša u proboju Eugena Savojskog u Beograd. I to ne junaštvom u borbi, već drugom vrstom junaštva, a pre svega inžinjerijskim znanjem. Mnoge značajne godišnjice su u naše vreme stigle na red. Evo, sledeće godine se navršava 300 godina od Petrovaradinske bitke. Ovu bitku je recimo, dovoljno faktografski doslovno opisati, pa da dobijete scenario za igrani film epskih razmera, prepunog suspensa.
Dokumentarni film "Vojnička naselja u Vojvodini", bavi se Vojnom granicom, pre svega, delom koji je prolazio kroz današnju Vojvodinu, od njenog nastanka 1458. Godine pa do njenog, tzv. razvojačenja 1867. Film opisuje postepen proces nastanka, istorijske okolnosti i njen uticaj na stanovnike Vojvodine, pre svega na Srbe koji su u nekim momentima činili i do 50% vojnog sastava Austrougarske monarhije.
Vojna granica je najpre nastala iz potrebe odbrane od upada Turaka, a u mirnodopska vremena je služila kao carinska ispostava i karantin za sprečavanje prenošenja čestih epidemija kuge i kolere iz Otomanske imperije. Srbi su u Vojvodini živeli i pre provale Otomanske imperije i Mohačke bitke, ali se priliv srpskog stanovništva nastavio konstantno uz nekoliko velikih migracija - nakon pada Despotovine i tokom velikih seoba u 17. i 18. veku. Srpsko stanovništvo bilo je pogodno za naseljavanje pustih teritorija. U zamenu za vojnu službu dobijali su manji deo zemlje u trajno vlasništvo, a veći na obrađivanje, i mogli su je zadržati dok god su imali muško potomstvo koje je vršilo vojnu službu. Takođe, bili su izuzeti iz jurisdikcije civilnih vlasti, imali su poreske olakšice i što je najvažnije, mogućnost obrazovanja i napredovanja u vojnoj službi, te verski imunitet koji ih je štitio od prozelitske politike. Dakle, bili su zemljoradnici u miru i vojnici u ratu. Graničari u Habsburškoj monarhiji nisu samo čuvali granicu od upada iz Otomanske imperije, već su se borili i u čitavom nizu ratova koje je Monarhija vodila u Evropi, od ratova za Špansko i Bavarsko nasleđe, pa sve do ratova vođenih protiv Napoleonove Francuske.
Film se bavi javnosti manje poznatim, ali izuzetno značajnim poglavljem srpske istorije. Više smo obraćali pažnju na "civilni" aspekt života u Vojnoj granici, nego na vojnički, mada je taj segment u obradi ove tematike neizostavan. Pokušali smo da malo osvetlimo svakodnevni život, običaje, način nastanka naselja i uticaj tog perioda na Vojvodinu kakva je danas.
Takođe, pokušali smo da faktografski dosledno uradimo edukativni film gde je jedina sloboda kreativnosti u ilustrovanju podataka.
Tako da pozivam one koji imaju kade i koje to zanima, da dođu u ponedeljak u Muzej savremene umetnosti Vojvodine (nekadašnji Muzej revolucije) u 18h, u Novom Sadu ili u Beogradu, u četvrtak u Kuću Đure Jakšića, u 19h. Ulaz je besplatan, ali se nadam da nećete džaba doći.