ukoliko podjemo od pretpostavke da je premijer iskren u svojoj nameri da poboljsa srbiju onda nam imajuci u vidu rezultate kao jedina opcija preostaje da on nesvesno gresi. stoga je nasa obaveza ukoliko zelimo da srbija bude poboljsana da mu pomognemo da neke svoje greske ispravi.
ono sto je ocita greska koju je premijer napravo je izbor saradnika koji previse zavise od njega pa on u svom najblizem grugu nema ljude koji bi se mogli nazvati nezavisnim. ovo je vazan nedostatak jer ovako premijer nema mogucnost da u svom najblizem krugu na bilo koji nacin proveri bilo koju svoju misao pre nego je obznani javnosti.kao sto je vec receno, premijer oko sebe ima armiju onih koji od njega zavise. stoga im je prvenstveni interes da mu se ne suprostave. svako njegovo pitanje "da li sam u pravu?" od njih dobija samo jedan odgovor "da". i dobijace takav odgovor sve dok je gospodar njihovih pozicija.
jedini način da se nadomesti nedostatak tog kritičkog aparata koji bi proveravao premijerove reči, ideje, planove ... jeste da premijer počne manje pažnje da obraća na one koje je već imenovao ministrima ili savetnicima i da počne da obraća pažnju na reči onih koje to ne interesuje.
nedostajući kritički aparat premijeru je moguće nadomestiti samo koristeći anonimne građane sa interneta. jer svi drugi koji nisu anonimni bi imali neki inateres da postanu ministri, ambasadori ili savetnici na osnovu svojih blogova ili tvitova (nije da se nije dešavalo ranije). anonimnost podrazumeva prvestveno odssustvo ambicije za bilo kakvom funkcijom. anonimni pišu to što pišu jer tako misle i ne postoji ni trag udvorništva u napisanom.
dakle, premijeru, manite se vulina i krstića, radulovića i vučićevića, selakovića i tabaković, sertića i panovića... svi oni zavise od vas. svoje reči proverite na drugom mestu, tamo gde se ljudi ne predstavljaju.
naravno, osnovna opasnost leži u tome da će i anonimni kritikovati vaše reči samo zato jer su vaše ali i tome ima leka - budite i vi anonimni.
ono što imate da kažete recite bez potpisa, možda će neko tako biti neopterećen onim ko priča već če više pažnje obratiti na to šta se priča.