Kultura| Mediji| Politika| Region| Umetnost

Umetnost mora da se izbori za vlastiti bunt

Nebojša Milenković RSS / 04.11.2015. u 20:03

NOVI.18380.jpg

Nebojša Milenković, kustos i istoričar umjetnosti: UMJETNOST MORA DA SE IZBORI ZA VLASTITI BUNT

Intervju vodio: Đorđe Krajišnik
Oslobođenje, Sarajevo

Nebojša Milenković, istoričar umjetnosti i viši kustos Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, za Dane govori o umjetničkoj avangardi sedamdesetih u Novom Sadu i Jugoslaviji, ali i mjestu, statusu i poziciji umjetnosti danas

 ... Živimo u statičnim društvima koja su, pritom, u potpunom vlasništvu neodgovornih i gramzivih političkih oligarhija koje su se samoproglasile nekakvim elitama. Uostalom, ovde nikad nije bilo popularno postavljati pitanja, polemisati, misliti, dovoditi pod sumnju... Sa druge strane, neštedimice se nagrađivalo poslušništvo, podaništvo i prigodničarstvo. Što nije uspela da ućutka cenzura - odradila je autocenzura. Kako sedamdesetih - tako i danas. Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, koji se toliko dosledno pridržava izreke: Ćutanje je zlato!? 

DANI: Više od deceniju kao istoričar umjetnosti i kustos bavite se avangardnom umjetnošću sedamdesetih u Vojvodini, odnosno Subotici i Novom Sadu. Poznato je da je Novi Sad, da tako kažem, bio avangardistički rasadnik Jugoslavije. Šta je, po Vašem mišljenju, pogodovalo takvom razvoju umjetničke scene u ovom gradu?

MILENKOVIĆ: Glavnu ulogu svakako je odigrala Tribina mladih, kao jedno od ključnih uporišta nove umetnosti na čitavom ex-Yu prostoru. Uostalom, svoje prve, umnogome presudne izložbe, u Novom Sadu imali su grupa OHO (Pradedovi, 1969), Dimitrije Bašičević Mangelos (Fenomen Picasso, 1972) i mnogi drugi. Tu su, zatim, bili studentski časopisi Index, Polja i Uj Simposion kao prostori otvoreni za stalno mišljenje umetnosti - i to umetnosti koja je imala ozbiljne pretenzije da koriguje i menja čitavo društvo. Naravno, nezaobilazne su bile i bratske veze sa umetnicima i teoretičarima koji su živeli u ostalim jugoslovenskim centrima poput Toma Gotovca, Gorana Trbuljaka, Jadranke Vinterhalter, Zvonka Makovića, Brace Dimitrijevića, Andraša Šalamuna, Tarasa Kermaunera, Francija Zagoričnika, Jaše Zlobeca i mnogih drugih. Opterećeni ideološkim dogmama, mladi umetnici delujući na Tribini mladih nastojali su da uticaj politike na vlastiti život svedu na što je moguće manju meru. U njihovom radu estetsko i etičko nikad nisu bili razdvojeni, a iza ideja uvek su stajali ideali: lepšeg, pravednijeg, demokratskijeg i umetničkog društva. Cilj ove umetnosti bilo je stalno proširivanje i razmicanje granica slobode - i to slobode shvaćene kao estetske, etičke, filozofske i političke kategorije. Umetnost je predstavljala moralni imperativ. Na neki način, kroz zalaganja za reformski socijalizam, upravo unutar umetnosti tada se artikulišu i prve istinske opozicione ideje u SFRJ.

DANI: Šta se tada događalo u Subotici?

MILENKOVIĆ: Subotica je bila mnogo konzervativnija sredina. Tamošnji umetnici, pre svih mislim na Slavka Matkovića (osnivača grupe Bosch+Bosch) bili su u mnogo nezavidnijoj situaciji koju su, takođe, prevazilazili saradnjom sa umetnicima iz ostalih jugoslovenskih centara, ali i predstavnicima nove mađarske avangarde. Tih godina mnogo se više putovalo, izlagalo, dopisivalo, družilo, komuniciralo... U Subotici i u Novom Sadu otuda se susrećemo s istinskim umetničkim kosmopolitama koji su, iako živeći u malim (vojvođanskim) varošima, potpuno pripadali i ravnopravno participirali na internacionalnoj art-sceni.

DANI: Imajući na umu Vaše iskustvo istraživanja novosadske avangarde, šta su najspecifičnije estetske ili poetičke odlike avangardne umjetnosti Novog Sada?

MILENKOVIĆ: Ove radikalne umetničke, pa i društvene prakse, najbolje opisuju termini poput inovacije, ekscesa, eksperimenta, rizika, provokacije, incidenta, komunikacije... Međutim, od neposrednog stvaranja mnogo je važnija bila svakodnevna iskustvena praksa življenja vlastite umetnosti. Ideala. Performansi, hepeninzi, (para)teatarske predstave ili književni nastupi dešavali su se doslovce svakodnevno. Bez prethodne najave. Često i bez publike. U krugu istomišljenika i duhovnog bratstva - u atmosferi uzajamnosti i solidarnosti koje su među ondašnjim umetnicima zaista postojale. Bila je to umetnost koja je postavljala pitanja, provocirala tabue, prkosila svakoj društvenoj i umetničkoj statičnosti.

DANI: Na jedan način imam dojam da je u umjetničkom smislu, bez obzira na veliki doprinos, Novi Sad uvijek bio marginaliziran grad. Koliko je ta, eventualna, pozicija uticala na umjetnost?

MILENKOVIĆ: Tokom šezdesetih i sedamdesetih Novi Sad nije bio marginalizovan. Naprotiv! Marginalizacija o kojoj govorite počinje tek od sredine sedamdesetih, a svoju kulminaciju doživljava tokom ratova, sankcija i izolacije devedesetih. Novi Sad dodatno je marginalizovan činjenicom da se srpska kultura potpuno beogradizovala - tako su prestonički mediji danas gotovo apsolutno nezainteresovani za ono što se ovde dešava. Baš kao i kad su u pitanju umetnička dešavanja u, na primer, Kragujevcu ili Nišu. U tom kontekstu, ovdašnji umetnici su, zapravo, najveći gubitnici takozvane tranzicije koja nas je snašla nakon raspada Jugoslavije. Nestao je osećaj pripadništva velikoj i ozbiljnoj kulturi, a sa njim i zajedničko, prilično razvijeno umetničko i kulturno tržište. Postojeći modeli su urušeni, a o izgradnji novih niko nije vodio previše računa. Kultura i umetnost gurnute su na marginu, relativizovane i rijalitizovane su, i rekao bih sasvim smišljeno ostavljene bez uticaja. Slični procesi, u manjoj ili većoj meri, odvijaju se paralelno u svim ex-Yu centrima.

DANI: Imate li objašnjenje zašto je tako?

MILENKOVIĆ: Zato što živimo u statičnim društvima koja su, pritom, u potpunom vlasništvu neodgovornih i gramzivih političkih oligarhija koje su se samoproglasile nekakvim elitama. Uostalom, ovde nikad nije bilo popularno postavljati pitanja, polemisati, misliti, dovoditi pod sumnju... Sa druge strane, neštedimice se nagrađivalo poslušništvo, podaništvo i prigodničarstvo. Što nije uspela da ućutka cenzura - odradila je autocenzura. Kako sedamdesetih - tako i danas. Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, u kojem postoji izreka Ćutanje je zlato!?

DANI: Koliko se od avangardističke tradicije, naravno uz činjenicu da su neki umjetnici, kao što je recimo Slobodan Tišma, još uvijek tu, zadržalo danas u Novom Sadu?

MILENKOVIĆ: Duh internacionalizma prisutan u jugoslovenskoj kulturi krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, sa izuzetkom Slovenije i pokreta NSK-a, nikad nije dostignut ni u jednoj od bivših republika. Tako je i sa novosadskom avangardom. Nakon što je političkom intervencijom, 1971. godine Tribina mladih prevaspitana, njeni urednici posmenjivani, a Miroslav Mandić i Slavko Bogdanović zbog svoje umetnosti čak oterani i u zatvor - u novosadskoj i vojvođanskoj kulturi, pokazalo se trajno, zavladao je duh umerenog modernizma (više umerenog nego modernizma) i to usko lokalnog, provincijalnog tipa. Umesto ekscesne kulture, koja postavlja pitanja i preispituje vrednosti, zavladalo je prigodničarstvo. Ono što je za ljude koji misle slično meni slavna prošlost - u istoriji grada označeno je kao kulturološki incident. Iščezla, potisnuta, izolovana i davno zaboravljena istorija, koje se sam grad manje-više nerado seća. Otuda danas, naravno, nema ni avangardističkog duha. Sviđalo se to nama ili ne - pobedila je Vojvodina širokih gaća, gastronomskih specijaliteta i slikarstva idiličnih pejzažića... Većina aktera umetnosti sedamdesetih i danas je u svojevrsnoj poziciji unutrašnjeg egzila. Avangardni duh, spremnost na eksperiment i umetnički rizik kroz svoju književnost donekle, lepo ste primetili, odražava Slobodan Tišma ili, nešto direktnije, Želimir Žilnik u svojim filmovima - no ni njih dvojica ne pripadaju nikakvom mejnstrimu. Tišmi je, recimo, uspelo da ostane na margini čak i nakon dobijanja Ninove nagrade, dok Žilnik svoje filmove snima uglavnom u vlastitoj produkciji i oni mnogo veći uticaj imaju u svetu, gde se prikazuju i nagrađuju na festivalima, nego u samom Novom Sadu. Na kraju, nimalo neskromno, mogu reći da na avangardistički Novi Sad, unutar oficijelnih institucija, povremeno podsećamo još jedino mi u MSUV-u.

natrag.18381.jpg

DANI: Kad smo već kod MSUV-a, novosadskoj avangardi je nedavno posvećen i razgovor u okviru Vaše retrospektive Natrag: Božidar Mandić i Porodica bistrih potoka. Kako je koncipirana pomenuta retrospektiva? Po čemu su to Mandić i Porodica bistrih potoka specifični?

MILENKOVIĆ: Božidar Mandić među najdoslednijim je idealistima u našoj kulturi. Nakon opisanih događaja iz ranih sedamdesetih, on je ostvarenje vlastite utopije i mladalačkih ideala potražio i pronašao u Brezovici, na planini Rudnik u centralnoj Srbiji, gde je 1977. osnovao umetničko-ekološku komunu, koja je naziv dobila po bistrim potocima koji teku oko njegovog domaćinstva. Ono što me privuklo Boškovoj umetnosti je njena elementarna jednostavnost. Igričnost. Sposobnost stalne karnevalizacije i konceptualizacije svakodnevice kojima se, u krajnjem ishodu, kao umetnički žanr konstituiše sam umetnikov život. Bilo da izvodi performanse, hepeninge, pozorišne predstave, obrađuje svoju baštu ili piše tekstove za novine i knjige, Božidar Mandić doslovno živi vlastitu umetnost.

DANI: Ranije ste radili retrospektive i monografije posvećene Slavku Matkoviću, Balintu Sombatiju, Vladimiru Kopiclu, Vujici Rešinu Tuciću i Slobodanu Šijanu. Svakako znam da nije jednostavno u novinskom prostoru reći nešto o ovim umetnicima, ali u čemu je, recimo, njihova avangardnost i zašto ste birali baš njih?

MILENKOVIĆ: Za mene kao kustosa uvek je presudna autorska i lična doslednost umetnika o kojima pišem knjige. Slavko Matković je moj omiljeni umetnik i svakako najznačajniji eksperimentator i inovator u jugoslovenskoj umetnosti i kulturi druge polovine XX veka. Priča o njemu priča je o velikom umetniku koji živi u malom, umetničkim eksperimentima nenaklonjenom gradu - ali i o najvišoj mogućoj ceni kojom se plaćaju vlastiti ideali, doslovno životom. Sombati je umetnik aktivista, neko čiji rad u fokusu uvek ima prožimanja politike i svakodnevice na širem centralnoevropskom prostoru. Kopicl umetnost praktikuje kao jezičku igru, gde sama ideja umetnosti postaje važnija od njene neposredne realizacije. Tucić je bio pesnik, ali i žestoki polemičar koji art-scenu razobličava kao poprište prožimanja uticaja i različitih zakulisnih igara tajnih i javnih centara umetničke i društvene moći. Kod Šijana, pak, zanimala me njegova neprekidna težnja ka eksperimentisanju. Istovremenom simultanom kretanju u više (različitih) umetničkih pravaca, koje je donekle ostalo u senci njegovih popularnih filmova koji su i sami umnogome realizovani u duhu eksperimentalnih umetničkih praksi.

SLAVKO.18382.jpg  BALINT.18383.jpg  VUJICA.18385.PNG  SHIJAN.18384.jpg

DANI: U jednom tekstu koji ste prije par godina objavili u listu Danas iznosite neke veoma zanimljive opaske o nesnalaženju umjetnika istočne Evrope nakon pada Gvozdene zavjese. Mislite li da umjetnici ovog prostora još "pate" za, kako ste ih tamo označili, "privilegijama" totalitarizma?

MILENKOVIĆ: Žalom za privilegijama totalitarizma označio sam upravo klimu u kojoj se danas nalazi umetnost koja je svojevremeno nastajala u sistemima u kojima su, skupa s različitim zabranama, ograničenjima i (auto)cenzurom, istovremeno opstajale i iluzije (simulakrumi) da su umetnost i kultura od ključnog značaja za razvoj tadašnjih (socijalističkih) društava. Dok su, recimo, pre pada Berlinskog i ostalih manje vidljivih zidova, svojom umetnošću osvajali i širili prostore slobode - mnogi istočnoevropski umetnici, "ušuškani" višedecenijskim ograničenjima državnog socijalizma, šok budućnosti dočekali su prilično nespremni. Danas, kada ih zbog njihove umetnosti više niko ne hapsi, ne poziva na informativne razgovore niti zabranjuje njihov rad ili makar to više ne čini na tako eksplicitan način, ne mali broj njih oseća se zakinutim upravo za taj prostor i urođenu potrebu: propitivanja, subverzije, nepristajanja, angažovanosti... Ili, na drugom polu: sluganstva, poltronstva, udvorištva, veličanja, slavljenja...

DANI: Pominjali ste takođe pitanje umjetničke subverzivnosti u socijalizmu. Koliko je ona moguća u neoliberalnoj demokratiji?

MILENKOVIĆ: Danas je u umetnosti na prvi pogled dozvoljeno apsolutno sve. Sa druge strane ona gotovo da više nema apsolutno nikakav uticaj. Posebno u ovim našim krajevima gde nema izgrađenog muzejsko-galerijskog sistema, gde su mediji poslovično nezainteresovani - o nekakvom art-tržištu da i ne govorimo. U društvima u kojima toliko upadljivo nedostaju velike pokretačke, zašto ne i utopijske ideje, teško možete biti subverzivni, zato što nekakve dominantne vrednosti na koje biste upirali zapravo ni ne postoje. Otuda i današnji umetnici radije nastoje da se dopadnu, prilagode, umile - kako kustosima, institucijama ili medijima, tako i onim, inače sve ređim, kupcima njihove umetnosti. Što se mene tiče - umetnička subverzivnost je uvek moguća. Štaviše i poželjna! Svaka generacija ima ne samo pravo nego i moralnu obavezu da se izbori za vlastiti bunt. A tema i razloga za bunt, složićete se, ima napretek svuda oko nas.

DANI: Evo na kraju jedno nešto tipičnije pitanje. Na čemu trenutno radite?

MILENKOVIĆ: Napisao sam svoj prvi roman Nešto što strašno podseća na život, koji zapravo predstavlja pseudoautobiografiju Slavka Matkovića za koji još uvek tražim izdavača, a ovih dana upravo završavam i jednu knjigu apsurdnih priča O Danilu Harmsu i drugim demonima...

Integralna verzija intervjua za kulturni dodatak sarajevskog Oslobođenja

Atačmenti



Komentari (166)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 20:17 04.11.2015

...

jedan_covek jedan_covek 21:14 04.11.2015

Re: ...

Novi Sad dodatno je marginalizovan činjenicom da se srpska kultura potpuno beogradizovala - tako su prestonički mediji danas gotovo apsolutno nezainteresovani za ono što se ovde dešava. Baš kao i kad su u pitanju umetnička dešavanja u, na primer, Kragujevcu ili Nišu.

Upravo tako - gledajući tzv. nacionalne TV ponekad deluje kako Srbija izvan Beograda uopšte ne postoji!
Što nije uspela da ućutka cenzura - odradila je autocenzura. Kako sedamdesetih - tako i danas.
emsiemsi emsiemsi 23:10 04.11.2015

Re: ...

reanimator

Најобичније тлапње !
Мучио сам се читајући ово док нисам стигао како је, ето, дух интернационализма био достигнут у Словенији и бла, бла, бла ...
Сећам се случајног сусрета у Монте Карлу, мислим да је било 1987., и, угледавши Словенце, спонтаног узвика - Ево их наши - те, одговора једног Словенца - нисмо ми наши, ми смо само своји итд...
Ако је игде у бившој Југославији била интернационална средина, то је био Београд - и само Београд.
Успут - додатне аутономашке тлапње.
predatortz predatortz 23:12 04.11.2015

Re: ...

Ако је игде у бившој Југославији била интернационална средина, то је био Београд - и само Београд.


Koji se, dodaću, još nije oslobodio te šarene laže.
freehand freehand 23:15 04.11.2015

Re: ...

predatortz
Ако је игде у бившој Југославији била интернационална средина, то је био Београд - и само Београд.


Koji se, dodaću, još nije oslobodio te šarene laže.

Taman htedoh da kažem da to, kad mcmc napiše - zvuči kao da je nešto loše...
Što, jel i tebi smeta ijekavica?
blogovatelj blogovatelj 23:31 04.11.2015

Re: ...

Koji se, dodaću, još nije oslobodio te šarene laže.


zašto bi je se oslobađao?
To je potreban uslov da bi grad bio velegrad.
Svi Zagrebi, Sarajeva, Skoplja, Ljubljane i Novi Sadovi su kasabe za Beograd, baš iz tog razloga. I akobogda sreće da bude mira, svaka velika svetska kompanija bira takve lokacije za svoja predstavništva.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 23:40 04.11.2015

Re: Nemojte da se mučite, Gospodine...

Мучио сам се читајући ово док нисам стигао како је, ето, дух интернационализма био достигнут у Словенији
Pa kad si se već mučio, zašto sebe lepo nisi poštetedo muka?!? Uzgred, očito da mučeći se baš nisi bio ni pri koncentraciji pošto je reč o "nivou" avangardizma o kom se u tekstu govori - i to ne u Sloveniji nego u pokretu NSK!

Сећам се случајног сусрета у Монте Карлу, мислим да је било 1987., и, угледавши Словенце, спонтаног узвика - Ево их наши - те, одговора једног Словенца - нисмо ми наши, ми смо само своји итд...

Ljudi svašta pamte.

Ако је игде у бившој Југославији била интернационална средина, то је био Београд
Slažem se: bio je!

Успут - додатне аутономашке тлапње.

Ustvari, možda je najbolje da pokušate da pokušate da pročitate ponovo - možda ni tada ništa nećete razumeti. Mada - nemojte da se mučite, gospodine!
predatortz predatortz 08:08 05.11.2015

Re: ...

Što, jel i tebi smeta ijekavica?


Jesi li ti siguran da znaš sve što bi trebalo da znaš o srpskom jeziku?
predatortz predatortz 08:12 05.11.2015

Re: ...

Svi Zagrebi, Sarajeva, Skoplja, Ljubljane i Novi Sadovi su kasabe za Beograd,


Izvini Blogi, ali lupaš! Za Sarajevo ćemo se složiti, ali u ostalim mestima je daleko više elemenata grada nego u Bg. Kad kažem 'elemenata grada', ne mislim na građevine nego na sociološke i kulturološke navike.
A sad -streljajte!
freehand freehand 08:14 05.11.2015

Re: ...

predatortz
Što, jel i tebi smeta ijekavica?


Jesi li ti siguran da znaš sve što bi trebalo da znaš o srpskom jeziku?

Niko ne zna sve što bi trebalo da zna ni o čemu.
Ali sam prilično siguran da znam šta čini jednu metropolu i šta grad čini velikim, bez obzira na broj stanovnika. I šta čoveka čini malim, bez obzira na visinu i težinu.
vcucko vcucko 08:18 05.11.2015

Re: ...

blogovatelj
Koji se, dodaću, još nije oslobodio te šarene laže.


zašto bi je se oslobađao?
To je potreban uslov da bi grad bio velegrad.
Svi Zagrebi, Sarajeva, Skoplja, Ljubljane i Novi Sadovi su kasabe za Beograd, baš iz tog razloga. I akobogda sreće da bude mira, svaka velika svetska kompanija bira takve lokacije za svoja predstavništva.

Bez ljutnje, ali kvalitetan dijalog isključuje nadgornjavanje ekstremima.

Jedno je kosmopolitizam Beograda, što je sjajno i jedan od razloga što je Bg poželjan i kao destinacija i kao mesto za život mnogima. Nešto sasvim drugo je autošovinizam i (nekima) zauvek utuvljeno uverenje da su Srbi i Srbija nešto manje vredno i nešto u šta se ne treba ulagati jer je nepopravljivo itd. - nije lako definisati, ali je lako prepoznati o čemu (pokušavam da) pričam. Kad bi čovek pratio samo medije (ovaj i još neke koji se smatraju merodavnim) mislio bi da je ovo drugo baš jak mainstream; a kad dođu izbori, opciju koja okuplja ove druge združene ambasade preguravaju preko cenzusa od 5%, više ne mogu ni to.

Znam da zvuči otrcano, ali ima li neke sredine?
predatortz predatortz 08:28 05.11.2015

Re: ...

I šta čoveka čini malim, bez obzira na visinu i težinu.


Na primer, neko iznese suprotan stav a ti mu na nos 'natrljavaš' ijekavicu jer znaš da je sa tog govornog područja?
Jesi li siguran da se tako ponaša stanovnik metropole?
Ja, evo, nisam neki 'metropolista, ali volim tu mešavinu narečja i dijalekata. Volim čak, u šali, da ih i 'skidam' - bar da pokušam.

No, vratimo se temi...
Kada sam rekao da se Beograd još nije rešio te šarene laže, mislio sam da se nije rešio kompleksa nekog ozbiljnog 'centra', a svi znamo da to nije - niti je ikad bio. Uprkos toj činjenici, Beograd se ignorantski ponaša spram ostatka Srbije. Kao da je se srami. Kao da se srami i šljive, i opanka, i traktora, i štale... Takav sam utisak stekao došavši ovde. Mnogo, brate, naduvanih 'veličina'.

Volim ja Beograd, Free, ali volim i Srbiju.
predatortz predatortz 08:40 05.11.2015

Re: ...

Успут - додатне аутономашке тлапње.


Šta znači to 'autonomaške tlapnje'?
Vojvodini autonomiju sporiti ne možeš, svojom je voljom unela u Srbiju.
Ako imaš situaciju da je najveći broj 'autonomaša' upravo među Srbima, onda treba da sedneš i da razmisliš gde grešiš a ne da kopaš rovove prema njima. A Beograd greši i prema Novom sadu, i prama Nišu, i prema Kragujevcu, i prema Valjevu...
Kinta, brate, ne stiže do unutrašnjosti proporcionalno. To je suština 'autonomaštva'.
reanimator reanimator 08:46 05.11.2015

Re: ...

Kada sam rekao da se Beograd još nije rešio te šarene laže, mislio sam da se nije rešio kompleksa nekog ozbiljnog 'centra', a svi znamo da to nije - niti je ikad bio.

Kako brate, pa ko je regionalni centar ako ne Beograd?
I to baš sociološki i kulturološki, za arhitekturu se slaže da je na delu apsolutna dominacija Skoplja :)
predatortz predatortz 08:50 05.11.2015

Re: ...


Kako brate, pa ko je regionalni centar ako ne Beograd?


Ako misliš na Balkan, onda je to Ankara. Ako misliš na prostor ex SFRJ, ne savetujem ti da odeš u Zagreb, Sarajevo ili Podgoricu sa sledećim stavom:

Dobar dan, ja sam tajitaj iz regionalnog centra.

Centar je ono što svi priznaju za centar. Prostor ex SFRJ je policentričan. Kad sam u RS, meni je 'centar' u Beogradu. Na samo desetak kilometara od mene, ljudima je centar u Sarajevu i Ankari. Malo dalje, centar im je u Zagrebu i Berlinu...
vcucko vcucko 08:56 05.11.2015

Re: ...

predatortz

Kako brate, pa ko je regionalni centar ako ne Beograd?


Ako misliš na Balkan, onda je to Ankara. Ako misliš na prostor ex SFRJ, ne savetujem ti da odeš u Zagreb, Sarajevo ili Podgoricu sa sledećim stavom:

Dobar dan, ja sam tajitaj iz regionalnog centra.

Centar je ono što svi priznaju za centar. Prostor ex SFRJ je policentričan. Kad sam u RS, meni je 'centar' u Beogradu. Na samo desetak kilometara od mene, ljudima je centar u Sarajevu i Ankari. Malo dalje, centar im je u Zagrebu i Berlinu...

Razumijemo se, prika, al' đe nađe Angoru? Valjda carski Stambol, centar mnogo šireg reda veličina od Balkana.

Nešto mi nije blisko pameti da je Bosanskim muslimanima životni san da odu da žive u Ankaru ili bem li ga Adanu; biće pre u Istanbul.
predatortz predatortz 08:59 05.11.2015

Re: ...


Nešto mi nije blisko pameti da je Bosanskim muslimanima životni san da odu da žive u Ankaru ili bem li ga Adanu; biće pre u Istanbul.


Slažem se. No, govorio sam o formalnim centrima političke moći. Nećeš verovati, ali sve više mojih Bosančerosa srboćetnićkih se odlučuje za kupovinu nekretnine u Novom Sadu. Cena nije presudan faktor.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 09:04 05.11.2015

Znam za jedan grad - zvao se Beograd!

Beograd ovde nije bio tema, dodao bih nažalost. Iskreno meni je mnogo tužno kada o Beogradu govorim kao o prestonici ničega - a opet, razloga za drugi pristup nažalost ima malo... I ne, naravno, nisam mislio na arhitekturu, ni na Beograd kao kulturnu metropolu pošto on to, takođe nažalost, već odavno nije. Mislim na Beograd kao hegemon, na centar koji je, zagledan u vlastiti pupak, potpuno prevideo da ostatak Srbije uopšte postoji.
Naravno, ovde se može pitati i: da li taj ostatak, to jest ostaci ostataka Srbije uopšte postoje... Mislim, pogledajte prestoničke medije sa tzv.nacionalnim frekvencijama ili ove tzv.ozbiljnije listove (tipa: Nin, Vreme, etc...) kada njih čitate lako možete steći utisak da u ovoj zemlji ljudi koji o nečemu misle ili koji imaju šta da kažu žive samo u Beogradu. Što će na kraju, jamačno, i postati slučaj...
Inače, ja Beograd mnogo volim - i kad god treba da biram svoj grad - uvek bez dvojbe biram: svoj Beograd
freehand freehand 09:17 05.11.2015

Re: ...

Na primer, neko iznese suprotan stav a ti mu na nos 'natrljavaš' ijekavicu jer znaš da je sa tog govornog područja?
Jesi li siguran da se tako ponaša stanovnik metropole?
Ja, evo, nisam neki 'metropolista, ali volim tu mešavinu narečja i dijalekata. Volim čak, u šali, da ih i 'skidam' - bar da pokušam.

Ja nisam stanovnik metropole, a ijekavicu sam - znam da je to teško domašiti, zapetljano je i zamumuljeno - pomenuo kao oblik durgog i drugačijeg.
No da se ne bismo opet zapetljavali - ne znam kako si posle došao do "regioonalnog centra", ali je počelo od mcmc-jeve konstatacije o Beogradu kao "internacionalnoje sredini" što si ti nazvao šarenom lažom. Ja sam na to reagovao.
A inače - da, Beograd jeste i reginalni centar, makar jedan od.
predatortz predatortz 09:20 05.11.2015

Re: ...

A inače - da, Beograd jeste i reginalni centar, makar jedan od.


Čega? Kog prostora? I ko ga, sem nas Srba, tako doživljava? Ne valja lagati sebe. Treba raditi na tome da jačamo, ne da se lažemo da smo jaki.
freehand freehand 09:31 05.11.2015

Re: ...

predatortz
A inače - da, Beograd jeste i reginalni centar, makar jedan od.


Čega? Kog prostora? I ko ga, sem nas Srba, tako doživljava? Ne valja lagati sebe. Treba raditi na tome da jačamo, ne da se lažemo da smo jaki.

A da se držimo "internacionalne sredine"? O tome je bila reč. :)
Dosadno je već svaku temu navlačiti na iste modele kvazipolitičlkih diskusija i trvenja sa vazda istim argumentima i svađom na kraju.
Kultura, umetnost, SIZ-ovi, kulturno-prosvetne zajednice - to je tema.
Šalim se.
Ćutanje je tema, koliko sam ja razumeo.
predatortz predatortz 09:41 05.11.2015

Re: ...

Ćutanje je tema, koliko sam ja razumeo.


Knez Miloš Obrenović je jednom pitao svoje savetnike šta narod kaže,dobio je odgovor da narod ćuti.Premudri knez tada reče:
"Popuštaj kajase,'lebac vam jebem!Dok raja ćuti nešto muti!"
vcucko vcucko 09:42 05.11.2015

Re: Znam za jedan grad - zvao se Beograd!

Nebojša Milenković
Beograd ovde nije bio tema, dodao bih nažalost. Iskreno meni je mnogo tužno kada o Beogradu govorim kao o prestonici ničega - a opet, razloga za drugi pristup nažalost ima malo... I ne, naravno, nisam mislio na arhitekturu, ni na Beograd kao kulturnu metropolu pošto on to, takođe nažalost, već odavno nije. Mislim na Beograd kao hegemon, na centar koji je, zagledan u vlastiti pupak, potpuno prevideo da ostatak Srbije uopšte postoji.
Naravno, ovde se može pitati i: da li taj ostatak, to jest ostaci ostataka Srbije uopšte postoje... Mislim, pogledajte prestoničke medije sa tzv.nacionalnim frekvencijama ili ove tzv.ozbiljnije listove (tipa: Nin, Vreme, etc...) kada njih čitate lako možete steći utisak da u ovoj zemlji ljudi koji o nečemu misle ili koji imaju šta da kažu žive samo u Beogradu. Što će na kraju, jamačno, i postati slučaj...
Inače, ja Beograd mnogo volim - i kad god treba da biram svoj grad - uvek bez dvojbe biram: svoj Beograd


Beograd se fizički nalazi na jednoj od glavnih raskrsnica ljudske vrste kroz istoriju i od toga ne može pobeći. Dušan, Sulejman, princ Eugen - postali su carevi, veličanstveni, opevani junaci tek posle krljanja oko Beograda. Naravno da se možemo pitati: gde smo mi Srbi u tom društvu Kelta, Rimljana, Austro-Ugara, Otomana u smislu doprinosa veličini i slavi Beograda? Realno pri dnu. Još bolje pitanje: šta će državi dimenzije Srbije tolika metropola? Realno, ne treba joj ič; često su interesi Beograda kao takvog direktno suprotni interesima ostatka Srbije ili ostalih krajeva u kojima su Srbi kao narod bitna stavka. Ali, ponavljam, tako je i to nam je sudbina, lutanje i traženje u tom trouglu po sistemu najmanje štete.

U svakom slučaju:
- npr. Zagreb je ono što je oduvek i hteo da bude: ušuškani, skockani Mali Beč (ili Minhen, svejedno). I to je lepo. Ali Zagreb je isto tako lagana ajde 45-minutna šetnja od Kamenitih vrata do recimo Lisinskog, sa sve pivom s nogu u Okrugljaku. Bio i biće. U Beogradu za to vreme možeš samo da se popneš Balkanskom, popiješ pivo u Kasini pa smišljaš gde dalje.
- ako nam uspe da razje.emo bilo šta: Beograd - Srbiju - Srbe u okolnim krajevima/zemljama zbog nekih kratkoročnih interesa ili prosto nesposobnosti, i ako zbog toga "mudro" oprostimo sami sebi, istorija neće; kazniće nas samo tako, mislim i nestajanjem, i biće potpuno u pravu.
predatortz predatortz 09:45 05.11.2015

Re: Znam za jedan grad - zvao se Beograd!

- ako nam uspe da razje.emo bilo šta: Beograd - Srbiju - Srbe u okolnim krajevima/zemljama zbog nekih kratkoročnih interesa ili prosto nesposobnosti, i ako zbog toga "mudro" oprostimo sami sebi, istorija neće; kazniće nas samo tako, mislim i nestajanjem, i biće potpuno u pravu.



Milan Novković Milan Novković 09:57 05.11.2015

Siluete umorninh pantomimičara

Nebojša Milenković
... Kako sedamdesetih - tako i danas. Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, koji se toliko dosledno pridržava izreke: Ćutanje je zlato!? ...

Ja znam ove sa engleskih govornih područja - oni ti iaju na stotine lepo sročenih misli o ćutanju.
Nebojša Milenković
Beograd ovde nije bio tema, ...

Beograd je prosto mnogo veći grad od ostalih u regionu pa se sjatilo mnogo više svega i svačega. Po svoj prirodi je, prosto, od kada ga ja znam, bilo jedina metropola u regionu.
Nebojša Milenković
... pobedila je Vojvodina širokih gaća, gastronomskih specijaliteta i slikarstva idiličnih pejzažića ...

Ja, npr, volim široke gaće, gastronomske specijalitete i pejzažiće.

Da pojasnim, tu je i naslov:

- Ćutanje jeste blago, ćutanje bez mrdanja, kretanja je veći izazov nemajstorima. Dobar čovek može da ćuti, bude miran i teško mu je prilepiti etiketu umornog pantomimičara - on je (co)definisao svoju užu okolinu i ta okolina uživa u njegovom postojanju.

- Beograd je veliki, po prirodi. Primer, ako Docs može da uradi 100 sklekova sa rođakom na leđima, a ja samo 30 sa mačkom Bendžaminom na leđima on je, Docs, prosto, veći da prostiš, u ovom domenu. To ne znači da je agresivan ili bučan, kao što i nije, ali se dalje čuje. Ovo je prirodni "zakon" koji ne mora ništa da znači - ovde je London metropola, ali mnogi Englezi odoše u seoca zato što im tako prija.

- Što se tiče gaća, gastronomskih specijaliteta i pejzaščića - lep pejzaš još i ume da mi ublaži bol uskih, neelastičnih gaća u lošem restoranu, mnoge druge vrste umetnosti nešto teže.

A što se tiče reči "pejzaščići" (meni nešto više prija, pošto je toplija i zvučnija, od "pejzažići":

Ako pogledaš ovaj deminutiv, i stisnute, stroge, neopuštene oči na svojoj avatar fotografiji, oprostićeš nama koji u ovom pan-kulturološkom i trans-istorijskom prostor-vremenu mlate ručicama i nožicama deceniju ili dve duže od tebe, oprostićeš nam što nas opet podsećaš na drugosrbijance koji misle da imaju pravo da drugima nameću kriterijume, ideje, ili kanonične forme svega i svačega. Ima li čudnije postavke od kanona i umetnosti u istom timu?!

Podsećaš samo, ni za šta te ne optužujem

Ovde kad pitaš tinejžd devojčicu (ili dečaka nego su moje dvoje starije dece devojčice) šta misli o lošoj pesmi koju peva žena sa neobojenim visokim glasom, uopšte uskih spektralnih karakteristika, pa još pomerenim ka nazalnom, ona se malo začudi, kaže da ne misli ništa pošta su pesma i pevačica (ima i pevača još više nego meni posebno smeta odsustvo dubokih tonova) loši pa što bi gubila vreme razmišljajući o tome.

Ta deca nešto kreiraju i veselo i neobuzdano pričaju o tome, ne o lošem, i prosto su "osuđena" na druženje, to je mreža koju u kreativnom okruženju teško možeš da pocepaš.

Treba neko da kritikuje loše, navarno, samo meni se ponekad čini da je tamo cela sredina u transu od dijagnostifikovanja problema i kritikovanja...

...i davanja saveta, što nas, onda, sve pomalo dokači
predatortz predatortz 10:04 05.11.2015

Re: ...

, a ijekavicu sam - znam da je to teško domašiti, zapetljano je i zamumuljeno - pomenuo kao oblik durgog i drugačijeg.


A zašto je ijekavica 'drugo i drugačije'? Ona je srpska koliko i ekavica. Neki bi rekli da je i malo starija od ekavice, ali na tom polju nisam dovoljno stručan pa ne bih da tvrdim. No, skoro polovina Srba je govori. ne vidim ja u ijekavici ništa 'internacionalno'.
freehand freehand 10:19 05.11.2015

Re: ...

predatortz
, a ijekavicu sam - znam da je to teško domašiti, zapetljano je i zamumuljeno - pomenuo kao oblik durgog i drugačijeg.


A zašto je ijekavica 'drugo i drugačije'? Ona je srpska koliko i ekavica. Neki bi rekli da je i malo starija od ekavice, ali na tom polju nisam dovoljno stručan pa ne bih da tvrdim. No, skoro polovina Srba je govori. ne vidim ja u ijekavici ništa 'internacionalno'.

Pa Predatorz, druže moj, ksenofobima je svaka razlika dobrodošla i dovoljna kad treba naći razlog. Džaba ćeš ti njima držati ta predavanja ako zapnu da razbucavaju štetnu i antisrpsku internacionalnu sredinu.
predatortz predatortz 10:22 05.11.2015

Re: ...

Džaba ćeš ti njima držati ta predavanja ako zapnu da razbucavaju štetnu i antisrpsku internacionalnu sredinu.


A ko je govorio o razbucavanju? I čemu razbucavanje? Kad ceniš svoje i drugi će više da te cene. To je moja, hajlenderska, logika. Nije fensi, ali je praktična.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 10:22 05.11.2015

Re: ...

druže moj, ksenofobima je svaka razlika dobrodošla i dovoljna kad treba naći razlog. Džaba ćeš ti njima držati ta predavanja ako zapnu da razbucavaju štetnu i antisrpsku internacionalnu sredinu.


Vaistinu
reanimator reanimator 10:46 05.11.2015

Re: ...

Dobar dan, ja sam tajitaj iz regionalnog centra

A zamisli da neki iz Podgorice sa ovakvim stavom dođe u Berane :) Msm, kad nastupiš tako besmisleno dobiješ batine gde god i odakle god da si došao i to zato što si bezobrazan, a ne zato što demonstriraš elitističku silu.
Beograd je centar regiona (ne računamo Ankaru, samo Evropa) zato što, čak i kada diktira ultimativni šabanizam, region to uredno prepisuje i konzurmira.
Ne računa se kratak period sa početka devedesetih, kada je Nikšić diktirao modu, a ceo region defilovao u Fila trenerkama :)
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 10:48 05.11.2015

Re: ...

Beograd je centar regiona (ne računamo Ankaru, samo Evropa) zato što, čak i kada diktira ultimativni šabanizam, region to uredno prepisuje i konzurmira.


Da ne bude zabune - niko nije sporio to da Beograd jeste centar...
reanimator reanimator 10:50 05.11.2015

Re: ...

Da ne bude zabune - niko nije sporio to da Beograd jeste centar...

Centar je ono što svi priznaju za centar. Prostor ex SFRJ je policentričan. Kad sam u RS, meni je 'centar' u Beogradu. Na samo desetak kilometara od mene, ljudima je centar u Sarajevu i Ankari. Malo dalje, centar im je u Zagrebu i Berlinu...
princi princi 11:00 05.11.2015

Re: ...

Beograd je centar regiona

Tigar sa Balkana.
jedan_covek jedan_covek 11:00 05.11.2015

Re: ...

Mislim da vam je tema otišla u lošem pravcu - osnovno pitanje bi možda moglo biti to: šta je razlog zbog kojeg ljudi koji ne žive u Beogradu taj grad više ne osećaju kao svoj?! A, podsetimo se, nije oduvek bilo tako!
freehand freehand 11:05 05.11.2015

Re: ...

šta je razlog zbog kojeg ljudi koji ne žive u Beogradu taj grad više ne osećaju kao svoj?!

A zašto bi ljudi koji ne žive u gradu taj grad osećali kao svoj?
angie01 angie01 11:10 05.11.2015

Re: Znam za jedan grad - zvao se Beograd!

Inače, ja Beograd mnogo volim




(zanemarite sto je vlasnica vokala Suzuki)


potpuno prevideo da ostatak Srbije uopšte postoji.


pa malo je tu krivica ljudiiz tih sredina-lokalnih mocnika- i tendencija da se svi u Bgd presele, to je glavni zivotni cilj.
reanimator reanimator 11:11 05.11.2015

Re: ...

Tigar sa Balkana.

Pritajeni!
stefan.hauzer stefan.hauzer 11:35 05.11.2015

Re: ...

sine, nekad ne mogu da razlikujem Milenkovića od Mladenovića.
princi princi 11:43 05.11.2015

Re: ...

reanimator
Tigar sa Balkana.

Pritajeni!

Speak softly and carry a big stick.
angie01 angie01 11:45 05.11.2015

Re: ...

sine, nekad ne mogu da razlikujem Milenkovića od Mladenovića.


stef, dragi, to se ti nesto zbunio.
princi princi 11:46 05.11.2015

Re: ...

stefan.hauzer
sine, nekad ne mogu da razlikujem Milenkovića od Mladenovića.

Milence, Mladence, Grofica, sve slicna ekipa.
Dobar je Milence, ne znam da li je lepsi sa ili bez cvidza.
emsiemsi emsiemsi 15:41 05.11.2015

Re: Siluete umorninh pantomimičara

Milan Novković
Nebojša Milenković
... Kako sedamdesetih - tako i danas. Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, koji se toliko dosledno pridržava izreke: Ćutanje je zlato!? ...

Ja znam ove sa engleskih govornih područja - oni ti iaju na stotine lepo sročenih misli o ćutanju.
Nebojša Milenković
Beograd ovde nije bio tema, ...

Beograd je prosto mnogo veći grad od ostalih u regionu pa se sjatilo mnogo više svega i svačega. Po svoj prirodi je, prosto, od kada ga ja znam, bilo jedina metropola u regionu.
Nebojša Milenković
... pobedila je Vojvodina širokih gaća, gastronomskih specijaliteta i slikarstva idiličnih pejzažića ...

Ja, npr, volim široke gaće, gastronomske specijalitete i pejzažiće.

Da pojasnim, tu je i naslov:

- Ćutanje jeste blago, ćutanje bez mrdanja, kretanja je veći izazov nemajstorima. Dobar čovek može da ćuti, bude miran i teško mu je prilepiti etiketu umornog pantomimičara - on je (co)definisao svoju užu okolinu i ta okolina uživa u njegovom postojanju.

- Beograd je veliki, po prirodi. Primer, ako Docs može da uradi 100 sklekova sa rođakom na leđima, a ja samo 30 sa mačkom Bendžaminom na leđima on je, Docs, prosto, veći da prostiš, u ovom domenu. To ne znači da je agresivan ili bučan, kao što i nije, ali se dalje čuje. Ovo je prirodni "zakon" koji ne mora ništa da znači - ovde je London metropola, ali mnogi Englezi odoše u seoca zato što im tako prija.

- Što se tiče gaća, gastronomskih specijaliteta i pejzaščića - lep pejzaš još i ume da mi ublaži bol uskih, neelastičnih gaća u lošem restoranu, mnoge druge vrste umetnosti nešto teže.

A što se tiče reči "pejzaščići" (meni nešto više prija, pošto je toplija i zvučnija, od "pejzažići":

Ako pogledaš ovaj deminutiv, i stisnute, stroge, neopuštene oči na svojoj avatar fotografiji, oprostićeš nama koji u ovom pan-kulturološkom i trans-istorijskom prostor-vremenu mlate ručicama i nožicama deceniju ili dve duže od tebe, oprostićeš nam što nas opet podsećaš na drugosrbijance koji misle da imaju pravo da drugima nameću kriterijume, ideje, ili kanonične forme svega i svačega. Ima li čudnije postavke od kanona i umetnosti u istom timu?!

Podsećaš samo, ni za šta te ne optužujem

Ovde kad pitaš tinejžd devojčicu (ili dečaka nego su moje dvoje starije dece devojčice) šta misli o lošoj pesmi koju peva žena sa neobojenim visokim glasom, uopšte uskih spektralnih karakteristika, pa još pomerenim ka nazalnom, ona se malo začudi, kaže da ne misli ništa pošta su pesma i pevačica (ima i pevača još više nego meni posebno smeta odsustvo dubokih tonova) loši pa što bi gubila vreme razmišljajući o tome.

Ta deca nešto kreiraju i veselo i neobuzdano pričaju o tome, ne o lošem, i prosto su "osuđena" na druženje, to je mreža koju u kreativnom okruženju teško možeš da pocepaš.

Treba neko da kritikuje loše, navarno, samo meni se ponekad čini da je tamo cela sredina u transu od dijagnostifikovanja problema i kritikovanja...

...i davanja saveta, što nas, onda, sve pomalo dokači

Само да истакнем своју сагласност са Миланом Новковићем - шта ту има више да се прича.
Успут --- тако ја, док сам ишао по ресторанима, никада нисам волео да први наручујем, него увек при крају - сачекам да сви кажу шта хоће, онда ја кажем - хоћу исто што тај и тај.
Успут 2 - додуше, Милан га некада развезе као Таса Дебели, но, шта да се ради.
Додао бих само нешто о односу индивидуалног и колективног, а то је --- буди човек, у датом контексту, колико год је то могуће - и још 10% више.
docsumann docsumann 16:01 05.11.2015

Re: ...

Ne računa se kratak period sa početka devedesetih, kada je Nikšić diktirao modu, a ceo region defilovao u Fila trenerkama :)


e, to su bila vremena, to je bio stajling, fristajling ...

stefan.hauzer stefan.hauzer 16:08 05.11.2015

Re: ...

stef, dragi, to se ti nesto zbunio.

nisam, Endži bejb :)


ovaj blog je tako Novi Sad state of mind:
Milan Novković Milan Novković 22:58 05.11.2015

Re: Siluete umorninh pantomimičara

Милан га некада развезе као Таса Дебели

Ok, evo u Tasino (bez odobrenja) i moje ime, okačeno na mom FB zidu iako nisam ja autor.

I u ime mladih, i onih koji se tako osećaju, udarnika na pejzažima

emsiemsi emsiemsi 06:08 06.11.2015

Re: Siluete umorninh pantomimičara

Milan Novković
Милан га некада развезе као Таса Дебели

Ok, evo u Tasino (bez odobrenja) i moje ime, okačeno na mom FB zidu iako nisam ja autor.

I u ime mladih, i onih koji se tako osećaju, udarnika na pejzažima


Сагласан !
То исто радим и ја (и не само на блогу) --- дајем све од себе да људи (и они који настоје да то постану) спознају да није узалудно бити човек.
Вероватно је та моја амбиција глупост, но ја сам са тиме сагласан.
pupan pupan 18:41 07.11.2015

Re: ...

To bi se dalo pri sledecoj reviziji navodnog Beograda ispraviti-zar ne!?
abraham_linkoln abraham_linkoln 20:36 04.11.2015

Svaka čast!

Odličan intervju - posebno ukazivanje na društveni i politički značaj koji su umetnost i kultura imale u SFRJ - i, malo je reći, tužno stanje danas.

Otud bi gospodin Milenković, recimo, mogao da se izjasni da li je vatra umetničkog bunta o kom govori živa i danas?
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 20:48 04.11.2015

Re: Svaka čast!

Odličan intervju - posebno ukazivanje na društveni i politički značaj koji su umetnost i kultura imale u SFRJ - i, malo je reći, tužno stanje danas.

Hvala suština priče je da je raspadom jugoslovenskog kulturnog prostora najviše izgubila upravo kultura. Kao što se današnjom tabloidizacijom medija (u čitavom regionu) dovršava ono što je ratovima devedesetih uspešno započeto. Rijalitizacija koja je sada na delu u funkciji je oslobađanja "građana" potrebe da misle i promišljanju društvo u kom žive - samim tim i da: reaguju, kritikuju, protestvuju, opominju...

U tom kontekstu priča o umetnosti morala bi biti priča o nadi - pošto ako u jednom društvu o nadi ne govori niko onda je to društvo na putu potpunog i sasvim izvesnog nestanka. Što se pak umetničkog bunta tiče - njega, naravno, ima i danas... Ono što meni upada u oči je to što ga nema među onima među kojima bi ga po logici stvari moralo biti - umetnici, posebno mladi umetnici itekako imaju razloga za vlastiti bunt pošto APSOLUTNO NIŠTA nije na njihovoj strani!
reanimator reanimator 20:59 04.11.2015

Re: Svaka čast!

Kao što se današnjom tabloidizacijom medija (u čitavom regionu) dovršava ono što je ratovima devedesetih uspešno započeto. Rijalitizacija koja je sada na delu u funkciji je oslobađanja "građana" potrebe da misle i promišljanju društvo u kom žive - samim tim i da: reaguju, kritikuju, protestvuju, opominju...

A opšta tabloidizacija na planetarnom nivou dovršava nešto što je započeto nekim novijim ratom ili se odnosi na drugi svetski?
amika amika 21:01 04.11.2015

Re: Svaka čast!

Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, u kojem postoji izreka Ćutanje je zlato!?


У ћутању је сигурност - турска изрека
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:05 04.11.2015

Re: Svaka čast!

Globalna tabloidizacija ovde nije bila tema - naravno da svuda u svetu postoje i tabloidi i rijaliti programi - ipak, ono što ne treba gubiti iz vida je da tamo uz tabloide postoje i ozbiljni mediji... Baš kao što pored rijalitija postoje i ozbiljni sadržaji... Problem sa ovdašnjom rijalitizacijom je u tome što ona prodire u gotovo sve pore društva: medije, politiku, kulturu, ... Zato Srbija kao društvo danas gotovo da ne postoje - postoje samo jedna terirorija na kojoj žive neki ljudi koji gledaju rijaliti programe - i ta teritorija je upravo onakva kakvi su i ti ljudi koji na njoj žive.

Ovo za ratove možda jeste malo preterano - sve ostalo, verujem stoji...
reanimator reanimator 21:14 04.11.2015

Re: Svaka čast!

Ovo za ratove možda jeste malo preterano - sve ostalo, verujem stoji...

Slažem se sa tobom, situacija je najblaže rečeno tužna za posmatranje.
Samo ne bih zanemarivao globalni faktor, gde takođe prodire u sve pore društva.
Msm, selfi na sahrani..gde ćeš dalje..
abraham_linkoln abraham_linkoln 22:30 04.11.2015

Re: Svaka čast!

Gospodine Milenkoviću,

Da li je po vama danas angažovana Marina Abramović?
freehand freehand 22:32 04.11.2015

Re: Svaka čast!

abraham_linkoln
Gospodine Milenkoviću,

Da li je po vama danas angažovana Marina Abramović?

Mogu ja? Nije, danas je imala neku glavobolju, prehlada neka, pa je ostala kod kuće. Mada smišlja novi projekat, takva ti je ona.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 22:40 04.11.2015

Re: Svaka čast!

abraham_linkoln
Gospodine Milenkoviću,

Da li je po vama danas angažovana Marina Abramović?


Hvala freehand - ali evo i ja ću:

Marina danas nije angažovana - ili makar ne u onom smislu na koji ste, verujem, vi mislili... O njenom radu u Pobjedi sam 2011. imao tekst Elementarno telo Marine Abramović mnoge teze iz ovog teksta u međuvremenu je demantovalo vreme. Poneku od njih demantovala je i sama Marina...

Ona danas jeste klasičan primer mejnstrim umetnika - koji, ne pravdam je, naravno - često pristaje i na stvari na koje, verujem, ona nekadašnja Marina sigurno ne bi pristajala... No, kao što sam rekao, svako vreme ima svoju umetnost... Ono što je u tom tekstu, rekao bih, preživeli test vremena je ovo:

Kao u reality programu, umetničin život - kroz postojanje (postajanje) umetnošću - istovremeno postaje povlašćeni prostor i javno dobro. Frustriranom pojedincu današnjice Marina pruža ogledalo. Kroz prelamanje ličnih (individualnih) i kolektivnih (istorijskih) trauma i identiteta, njeno telo samoostvaruje se kao multiidentitetsko telo današnjice: pored toga što je artističko (istorijsko-umetničko) to telo istovremeno je i socijalno (političko i ideološko) telo. Njeno telo postaje javno telo.

Eto - možda vam nisam direktno odgovorio ali tema jeste prilično komplikovana za ovako mali prostor - a i ne bih daa načinjem temu pošto o istoj, moguće, uskoro napišem poseban tekst...
gedza.73 gedza.73 08:40 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Nebojša Milenković
Rijalitizacija koja je sada na delu u funkciji je oslobađanja "građana" potrebe da misle i promišljanju društvo

A odlazak u cirkus sa žena bradom, kepecom i mađioničarem? U arenu?
'Rijaliti' postoji od kad je sveta i veka samo ga je televizija učinila daleko pristupačnijim (ne mislim samo na Srbiju).
U tom kontekstu priča o umetnosti. Što se pak umetničkog bunta tiče - njega, naravno, ima i danas

Svi pravi umetnici su, u prošlosti, za života bili cenjeni, poštovani i bogato nagrađivani za svoj trud.
Umetnik izlaže presečene, odrane, iskasapljene životinjeu formaldehidu.
Nag umetnik seče svoju kožu i pusta da krv teče.
Gledajući tako i rijaliti je vrsta 'umetničke forme koja pomera granice'.
I sve ima svoju publiku, svoje navijače, pravovernike.

Ja sam, za razliku od većine normalnih roditelja, naterao sina da odgleda ponešto od rijalitija (kratko i uz diskusiju).
Malac već ima grubo forimran karakter pa se opirao vrlo bučno.
-Sine tatin, na ovakve ljude češ kroz ceo život da nailaziš, sa takvima češ da živiš i da sarađuješ.
Prodavci, politiačir, umetnici... I njihovi navijači.
To su ljudi koji će za sebe tvrditi da su najpametniji, prepuni veština i znanja, ljudi koji će sve uraditi za pare, kojima je bitno da su u centru pažnje po bilo koju cenu, koji će ti palamuditi šta i kako treba dok svojim delima pokazuju baš suprotno...

Mene su neki (delovali mi kao fin, kulturan svet) iznenadili načinom na koji su se uneli u sve delove rijalitija u stilu 'onaj dobarvredanpametanalmurekoštamuuradio' dok su drugi pokušavali da misle kako to ne postoji.

E pa postoji i tu je.
I neće svet baš da propadne.
Jesu se devedesetih ubijali ovi odrasli na turbo folku i rijalitima ili oni na 'Nedeljnom zabavniku' i 'Opstanku'?







freehand freehand 09:27 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Svi pravi umetnici su, u prošlosti, za života bili cenjeni, poštovani i bogato nagrađivani za svoj trud.

Ne zajebavaj, Gedžo. Van Gog nije bio veliki umetnik, hoćeš da kažeš.

Malac već ima grubo forimran karakter pa se opirao vrlo bučno.
-Sine tatin, na ovakve ljude češ kroz ceo život da nailaziš, sa takvima češ da živiš i da sarađuješ.
Prodavci, politiačir, umetnici... I njihovi navijači.
To su ljudi koji će za sebe tvrditi da su najpametniji, prepuni veština i znanja, ljudi koji će sve uraditi za pare, kojima je bitno da su u centru pažnje po bilo koju cenu, koji će ti palamuditi šta i kako treba dok svojim delima pokazuju baš suprotno...

Što se malca tiče, saznaće on sve što treba da zna i bez tvog uvođenja u taj brlog. Srešće sve vrste i tipove, i ja mislim da je bolje da to ide onako kako je život odredio, kroz tempo i način.
Nije problem sa rijeliti programima njihovo postojanje, nego je problem što je to postao dominantni kulturni model. Model koji se usvaja, svesno i nesvesno, iz koga se uči, koji se kopira i preimenjuje.
Postojao je taj obrazac i u nekadašnjoj državi, postojao je i Diskos i Radio šabac, Džarovski i Raka Marić, samo što to nisu bili državni projekti nametani kao poželjni obrasci.
princi princi 10:26 05.11.2015

Re: Svaka čast!

abraham_linkoln
Odličan intervju - posebno ukazivanje na društveni i politički značaj koji su umetnost i kultura imale u SFRJ - i, malo je reći, tužno stanje danas.

Otud bi gospodin Milenković, recimo, mogao da se izjasni da li je vatra umetničkog bunta o kom govori živa i danas?

:))))))))))))), koji car ovaj A_L!
Imam utisak da je ovo Milenkovicev cale ili keva, mozda i oboje.
gedza.73 gedza.73 19:19 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Svi pravi umetnici su, u prošlosti, za života bili cenjeni, poštovani i bogato nagrađivani za svoj trud.


Ne zajebavaj, Gedžo. Van Gog nije bio veliki umetnik, hoćeš da kažeš.

Bio sam ironičan. Oni pravi umetnici (ne ovi današnji što navuku gaće na glavu pa se žale kako niko ne razume njihov performans) su zavisili od nekadašnjih Arkana, Ceca i Kačavendi.
Il' je morao da umre u bedi od bolesti i gladi pa da svet uvidi veličinu njegovog talenta.

freehand
Što se malca tiče, saznaće on sve što treba da zna i bez tvog uvođenja u taj brlog. Srešće sve vrste i tipove, i ja mislim da je bolje da to ide onako kako je život odredio, kroz tempo i način.

Taman na vreme. Rijaliti su Tom i Džeri politike (opet ironično).
Nije problem sa rijeliti programima njihovo postojanje, nego je problem što je to postao dominantni kulturni model. Model koji se usvaja, svesno i nesvesno, iz koga se uči, koji se kopira i preimenjuje.

Šta da radimo.
Bio potop, desila se Sodoma i Gomora pa smo opet pretekli.

Moja sestra nije dozvoljavala ćerci FB.
-Može. Ima. Na našem nalogu.
-Ajde, ne zajebavaj. Znaš kakva su deca. Ima da je zavitlavaju da je mamina maza. mala (šesti razred) je ona. Oće da se povuče u sebe.
-Jeste. Al' znaš šta pričaju, svašta ima, slike...
-Zar ti nije pametnije da joj polako objasniš i kontrolišeš izokola. Pa kad pogreši malo vikneš, malo fino, opet objasniš. Kontrolišeš a ona kao ima slobodu.
-Ne može.
-O.k.

Sad joj dozvolili.
Šta li će biti sa polaganjem za auto, živ nisam.

mali trolić

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 20:02 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Bio sam ironičan. Oni pravi umetnici (ne ovi današnji što navuku gaće na glavu pa se žale kako niko ne razume njihov performans) su zavisili od nekadašnjih Arkana, Ceca i Kačavendi.
Il' je morao da umre u bedi od bolesti i gladi pa da svet uvidi veličinu njegovog talenta.
Ajde, molim te, nemoj da se "baviš" nečim što, očigledno, nisi u stanju da razumeš, šta lupetaš, kakve gaće, koji performans
gedza.73 gedza.73 20:31 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Ajde, molim te, nemoj da se "baviš" nečim što, očigledno, nisi u stanju da razumeš, šta lupetaš, kakve gaće, koji performans

Nisam hteo da te uvredim, niti se moj komentar (ovaj deo sa gaćama) odnosio na tvoj blog.
odeš u neki fensi restoran, posluže ti perverziju od jela a ti
-Hebiga, kume, meni se ovo ne sviđa. Ja volim vruću pogaču i kajmak.

Tako to ide sa ukusima i emocijama. Što moram da se razumem da bih znao šta mi se a šta ne dopada? 'el treba da imam završenu akademiju umetnosti? Šta ću ako prokomentarišem neku zgradu meni ružnu? Didem i na arhitekturu?

Meni se sviđaju crteži praistorijskih ljudi. Skandalozni izlivi modernih umetnika ne.



Možda zato ovo traje 10 000 i kusur, a ovih potonjih dva dana dok se ne pojavi neko luđi.

I š'a ćemo sad?

docsumann docsumann 21:50 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Meni se sviđaju crteži praistorijskih ljudi. Skandalozni izlivi modernih umetnika ne.


jbg, gedžo, moj utisak je poprilično različit.

u svakom istorijskom razdoblju mogu da pronađem (likovne) umjetnike čije mi se stvaralaštvo dopada.
no, najviše njih pripada aktuelnom kulturnom trenutku.

rekao bih da postoje dva(tri) razloga za to.
prvi je taj što sa savremenicima djelim najveći broj preklapajuće-poklapajućih tema/interesovanja/problema-koje-nas-muče, a takođe njihov izražajni jezik i senzibilitet su mi po prirodi stvari bliskiji u duhu , i u nijansama.
drugi razlog je čisto statističke prirode, današnja art produkcija je neuporedivo masovnija od svih predhodnih, i najmanji je problem naći tih "nekoliko" umjetnika čija mi poetika leži.
od lowbrow scene, preko neonedrealizma i fantastike, moderne apstrakcije, fraktalne digitalne psihiodelije, japanske skulpture, kineskih instalacija, fristajlera, grafita i uličnog slikarstva, post postmodernista, na današnjoj likovnoj sceni, globalnoj i onoj najlokalniojoj (u mom rodnom malom HN-u) ima toliko dobrih, sjajnih, pa i (pokojih) genijalnih autora, da sam čak i nekoliko blogova posvećivao tim svojim dopadanjima i otkidanjima.

a akcenat je upravo na mojim. znači nikakvi oficijalni, izvikani, "odozgo" nametnuti autoriteti, već upravo lično dopadanje i interferencionisanje.
docsumann docsumann 22:36 05.11.2015

Re: Svaka čast!


ima još jedna stvar koja mi se dopada na savremenoj umjetničkoj sceni, a glede pozicije art produkcije u društvu, u najšitrem smislu.
u doba internetske širokodostupnosti (bar što se tiče informativnosti na prvu, tj. osnovnog upoznavanja sa "likom i djelom" ), te masivne masovnosti art scena , enormne razuđenosti po žanrovima i stilovima, umjetnost sve više postaje oslobođena od umjetnika, od zvučnih imena i autoriteta genija.
ne znam za druge, al' meni se to jako dopada.

po prirodi stvari, biološkim zakonitostima, i statističkoj raspodjeli genijalnosti po vremenskoj osi, neminovno je da među nama žive talenti, pa i nosioci dostignute kreativne moći reda veličline jednog Mikelanđela, Betovena, Šekspira, Hendriksa ...
međutim mi njih ne uočavamo kao takve.

da li moderno društvo, po difoltu, ubija, guši, u startu ukopava takve jedne grandiozne ličnosti?
moje mišljenje je da ne, samo im ne daje povoda (duhovnog, kulturnog, intelektualnog...) da se fenomenološki ispolje.
no more heroes any more.

u suštini, smisao umjetnosti i nije u veličini autora, već u komunikaciji i interakciji (što kvalitetnijim i globalno rasprostranjenijim) na nivou, odnosno spektru, tih nekih posebnih duhovnih frekvencija koje umjetnost generiše i na kojima sama funkcioniše.
smisao umjetnosti (koliko god ta fraza zvučala nesuvislo i pretenciozno tupoliko) nije u veličini jednog Pikasa (bog da mu dušu prosti, bio je teška i po svoje žene fatalna figura) već u njegovoj stvaralačkoj zaostavšti i uticaju koji je imao na generacije umjetnika, sve do današnjih dana.

prava veličina pikasovih ( i ne samo jegovih) slika je ona koja ostane kada se sa njih ukloni umjetnikov potpis.

slike bez potpisa, koji im daje (nameće) tržišnu težinu, to je ona prava oslobođena suština umjetnosti, koja će, čini mi se, biti sve prisutnija u nadolazećim vremenima.

Pikaso, po meni, dođe nešto kao Anštajn u svjetu slikarstva.
no, kao što je danas teško zamisliv novi Anštajn u fizici tako je teško zamisliv i novi Pikaso u slikarstvu.
i fizika i umjetnost su ušli u posve novu evolucionu fazu. pod istim imenom dešavaju se posve nova dešavanja. i nije nimalo jednostavno uhvatiti smisao onoga što se upravo dešava pred našim očima, nogama, rukama.
lako (daleko lakše) je trućati o, recimo, mjestu i značaju impresionista u modernom slikarstvu.

a o fizici i slikarstvu XXIII vijeka teško nam je da i zamišljamo na šta će ličiti.


PS možda je motiv klasične likovne slike, pomalo neadekvatan alegorijski prilaz za ono što sam htio da rečem (performansi i instalacije su daleko demokratskiji art fenomeni ) ali se nadam da sam bio dovoljno jasan.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 22:52 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Tako to ide sa ukusima i emocijama. Što moram da se razumem da bih znao šta mi se a šta ne dopada?
Savremenu umetnost ne možeš razumeti izvan konteksta u kojem nastaje...
predatortz predatortz 22:56 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Savremenu umetnost ne možeš razumeti izvan konteksta u kojem nastaje...


Ovo se ne odnosi samo na umetnost. Svaka pojavnost se stavlja u kontekst vremena i prostora u kom se događa(la).
docsumann docsumann 23:05 05.11.2015

Re: Svaka čast!

predatortz
Savremenu umetnost ne možeš razumeti izvan konteksta u kojem nastaje...


Ovo se ne odnosi samo na umetnost. Svaka pojavnost se stavlja u kontekst vremena i prostora u kom se događa(la).


ne stavlja se, već je ona (pojavnost) imanantno uronjena u istorijsko-kulturni kontekst, baš kao što nema fizičkih događaja izvan prostoro-vremena.

misim, ne kontriram ti, samo podebljavam
predatortz predatortz 23:09 05.11.2015

Re: Svaka čast!

docsumann
predatortz
Savremenu umetnost ne možeš razumeti izvan konteksta u kojem nastaje...


Ovo se ne odnosi samo na umetnost. Svaka pojavnost se stavlja u kontekst vremena i prostora u kom se događa(la).


ne stavlja se, već je ona (pojavnost) imanantno uronjena u istorijsko-kulturni kontekst, baš kao što nema fizičkih događaja izvan prostoro-vremena.

misim, ne kontriram ti, samo podebljavam


Jasno. Pričamo o istoj stvari. Kada sam rekao stavlja, mislio sam u stvari na to da se sagledava u kontekstu vremena kada se događala. Primera radi, ljudi najčešće greše kada sagledavaju istorijske događaje. Govore o zbivanjima od pre n godina ili vekova, a vrednuju ih kroz današnja moralna ili politička načela.
docsumann docsumann 23:48 05.11.2015

Re: Svaka čast!

Primera radi, ljudi najčešće greše kada sagledavaju istorijske događaje. Govore o zbivanjima od pre n godina ili vekova, a vrednuju ih kroz današnja moralna ili politička načela.


istorija, tačnije istorijska interpretacija događaja, je s striktno naučne tačke gledišta redovito bremenita greškama.
gotovo uvijek se tu radi o narativnoj aproksimaciji kojom se u kauzalno-slijedstveni odnos pokušavaju dovesti manje-više faktografski nesporni podaci.

da pojednostavim, i za primjer uzmem završnicu vojno-političke borbe crnogoraca za oslobođenje i državno priznavanje teritorija koje su držali pod kontrolom.
ono se u svojoj finalnoj fazi svodi na niz bitaka odigranih na tačno utvrđen datum s nedvosmislenim ishodom ... bitka na Vučjem dolu 1876, oslabađanje Nikšića (9 krvavih dana na Šobajićima) 1877, oslobađanje Bara, sjevernih krajeva ... koja su rezultiurala političkim priznavanjem Crne Gorena kao države na berlinskom kongresu.
međutim sam tok bitaka, a tek ono između i oko njih, tačne namjere velikih sila, te unutrašnja politička previranja između gospodara i vojvoda, i najključnije, i politički nadelikatnije i najrizičnije pitanje - "sugestija" hercegovcima (tri dana nakon priznavanja CG, a upravo radi samog priznanja) da spuste oružje i tako okončaju ustanak poznat kao Nevesinjska puška ... misim ko će sve to precizno rekonstruisati, i sva dešavanja uvezati u nesporan, jedinstven, a beskrajno kompleksan tok ideja, psihologija, delanja i svega onoga što čini normalnu i redovnu ljudsku aktivnost, svih mnogobrojnih učesnika tih burnih vremena.

toliko je toga nezabilježenog, neuhvatljivog, a opet dramatičnog na ličnom i kolektivnom planu, s nepoznatim (nemjerljivim) uticajem na konačni ishod glavnog procesa, da istoričarima presotaje samo mašta i literarni talenat da slikovito i sugestivno "islikaju" kompletan pejzaž (da se sad poslužim slikarskim metaforama, tematike bloga radi) za koje pouzdano znaju samo poziciju dva velika hrasta u podnožju brijega i informaciju da je vrijeme tog dana bilo pretežno vedro.


EDIT: i naravno da će se s vremena na vrijeme pojaviti neki istoričar s "drugačijim likovnim ukusom" i kritikovati postojeću interpretaciju (pejzažnu sliku) kao kičastu, koloristički neusklađenu, s kontradiktornim i nelogičnim odnosom svijetla i sjenki, a da ne pričamo o tome da taj puteljak uopšte nije prolazio s te strane šumarka ...
gedza.73 gedza.73 08:03 06.11.2015

Re: Svaka čast!

docs
jbg, gedžo, moj utisak je poprilično različit.

a akcenat je upravo na mojim. znači nikakvi oficijalni, izvikani, "odozgo" nametnuti autoriteti, već upravo lično dopadanje i interferencionisanje.

Baš to. Lično dopadanje. I slobodno izražavanje tog stava.
Ja mnogo volim skice (ugalj, olovka). Na par blogova ste postavljali apstraktne radove. Skrolujem i onda poneki zapadne za oko.
Dal' je linija il' je boja, kad bi znao bio bi bogat čovek.
Hteo sam da kažem kako deo (za Milenkovića naglasak na 'deo') skorašnje umetnosti liči upravo na rijalitije za 'odabranu' publiku 'menenikonerazume'

A i ovaj filozof me nagrdi.
Lepo reče jedan pametan čovek 'odvedeš filozofa na igranku, igra kao kamila, na proslavi mudruje ili sumorno ćuti pa pomuti raspoloženje gostiju, kad se pogađa ili pokušava da se snađe u običnom životu bude sličan panju'
reanimator reanimator 21:04 04.11.2015

...

Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, u kojem postoji izreka Ćutanje je zlato!?

Silence is golden
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:06 04.11.2015

Re: ...

Hvala za info - s tim da je to ovde nacionalna himna!
reanimator reanimator 21:09 04.11.2015

Re: ...

Nebojša Milenković
Hvala za info - s tim da je to ovde nacionalna himna!

Naši smo
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 11:49 05.11.2015

Re: ...

Evo, priznajem - samokorigovao sam se

... Živimo u statičnim društvima koja su, pritom, u potpunom vlasništvu neodgovornih i gramzivih političkih oligarhija koje su se samoproglasile nekakvim elitama. Uostalom, ovde nikad nije bilo popularno postavljati pitanja, polemisati, misliti, dovoditi pod sumnju... Sa druge strane, neštedimice se nagrađivalo poslušništvo, podaništvo i prigodničarstvo. Što nije uspela da ućutka cenzura - odradila je autocenzura. Kako sedamdesetih - tako i danas. Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, koji se toliko dosledno pridržava izreke: Ćutanje je zlato!?
reanimator reanimator 11:52 05.11.2015

Re: ...

Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, koji se toliko dosledno pridržava izreke: Ćutanje je zlato!?

Švajcarci?
princi princi 11:55 05.11.2015

Re: ...

Cutati ima puno prednosti. Znas onu Lincolnovu: "Better to remain silent and be thought a fool than to speak out and remove all doubt."
reanimator reanimator 12:00 05.11.2015

Re: ...

princi
Cutati ima puno prednosti. Znas onu Lincolnovu: "Better to remain silent and be thought a fool than to speak out and remove all doubt."

Ili stara narodna : Staying quiet doesn't mean I have nothing to say
predatortz predatortz 12:03 05.11.2015

Re: ...

reanimator
princi
Cutati ima puno prednosti. Znas onu Lincolnovu: "Better to remain silent and be thought a fool than to speak out and remove all doubt."

Ili stara narodna : Staying quiet doesn't mean I have nothing to say


Mislim da je, ipak, u pitanju ovo:

abraham_linkoln abraham_linkoln 12:19 05.11.2015

Re: ...

Cutati ima puno prednosti. Znas onu Lincolnovu: "Better to remain silent and be thought a fool than to speak out and remove all doubt."


Kad me već citirate, mislim da bi se u povodu ovog Nebojšinog intervjua i tema koje se u njemu pokreću, na umu mogle imati još neke moje misli. Na primer:

Svet nikada nije imao dobro definisan pojam slobode.


Ameriku (čitaj: Srbiju / Beograd) nikada neće uništiti spolja. Ukoliko propadnemo i izgubimo svoje slobode to će biti samo zato što smo već uništili sami sebe.

Ne brini ukoliko nisi prepoznat, međutim, teži ka tome da zaslužiš prepoznavanje.

Eto, tako sam govorio
angie01 angie01 12:49 05.11.2015

Re: ...

"Better to remain silent and be thought a fool than to speak out and remove all doubt."



princi princi 12:56 05.11.2015

Re: ...

Kad me već citirate,

moje misli

Ameriku (čitaj: Srbiju / Beograd)

:))))))))))))))))), car!
abraham_linkoln abraham_linkoln 13:04 05.11.2015

Re: ...

Kad me već citirate,

moje misli

Ameriku (čitaj: Srbiju / Beograd)

:))))))))))))))))), car!


A ne, nikakav car - ja sam samo jedan preko svake mere
ostareli predsednik koji je već odavno zreo za
princi princi 13:13 05.11.2015

Re: ...

abraham_linkoln
Kad me već citirate,

moje misli

Ameriku (čitaj: Srbiju / Beograd)

:))))))))))))))))), car!


A ne, nikakav car - ja sam samo jedan preko svake mere
ostareli predsednik koji je već odavno zreo za

Ma sve je ok, samo se pazite da vas neko ne upuca.
mirelarado mirelarado 16:09 05.11.2015

Re: ...

reanimator
Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, koji se toliko dosledno pridržava izreke: Ćutanje je zlato!?

Švajcarci?


И Сицилијанци, omertà синдром.
amika amika 21:28 04.11.2015

Ангажман или салон

„U društvima u kojima toliko upadljivo nedostaju velike pokretačke, zašto ne i utopijske ideje, teško možete biti subverzivni, zato što nekakve dominantne vrednosti na koje biste upirali zapravo ni ne postoje. Otuda i današnji umetnici radije nastoje da se dopadnu, prilagode, umile…”

Нема доминантних вредности, али има проблема које треба отворити, приказати… Онда се то разврста под ангажована уметност – мада је свака права уметност ангажована – и остане скрајнуто, као Жилник, на пример. Раније је Мићи Поповићу забрањивана изложба јер је дирнуо у недодирљиво, данас нема недодирљивих, али да ли има нових Мића Поповића? Има ли правог ангажмана или само салонског, симулираног, побуне цвета у вази?

Шта мислите о томе?
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:59 04.11.2015

Re: Ангажман или салон

Нема доминантних вредности, али има проблема које треба отворити, приказати… Онда се то разврста под ангажована уметност – мада је свака права уметност ангажована – и остане скрајнуто, као Жилник, на пример.

Ono što je skrajnuto na jednom - uvek ispliva na nekom drugom mestu. Tako i Žilnik, recimo, jeste skrajnut ovde ali, primera radi, u ovom trenutku upravo ima retrospektivu u Lisabonu. Ono što palanka nikada ne oprašta jeste uspeh.

Što se angažmana tiče - nesporno je da u današnjem društvu svako činjenje (ili nečinjenje) ima svoje političke implikacije. Angažman pak, posebno umetnički, jeste nešto eksplicitnija kategorija sračunata da, ukoliko već ne da ponudi odgovore - ono svakako makar da postavi pitanja... izrazi neslaganje, protest, bunt...

Раније је Мићи Поповићу забрањивана изложба јер је дирнуо у недодирљиво, данас нема недодирљивих, али да ли има нових Мића Поповића? Има ли правог ангажмана или само салонског, симулираног, побуне цвета у вази?


Realno, promenilo se vreme pa se, samim tim, promenila i umetnost. Baš kao i samo društvo. Otuda nekadašnje forme/oblici subverzivnosti jednostavno ne rade - što, naravno, ne znači da se ne mogu iznalaziti/kreirati nove...

O nesnalaženju umetnika sa Istoka novim okolnostima, ponešto sam pisao ovde:

[urlŽal za privilegijama totalitarizma[/url]

Шта мислите о томе?

Mislim, recimo to da je danas - kada informacije mnogo brže putuju i bivaju dostupnije - mogućnosti za (umetnički) bunt jesu čak i veće... E, sad, zašto tog bunta nema, ili ga makar nema u dovoljnoj meri...
princi princi 16:20 05.11.2015

Re: Ангажман или салон

Tako i Žilnik, recimo, jeste skrajnut ovde ali, primera radi, u ovom trenutku upravo ima retrospektivu u Lisabonu. Ono što palanka nikada ne oprašta jeste uspeh.

Оно што паланка исто ради је да свашта проглашава за успех. Који је успех да имаш неку ретроспективу у неком опскурном бискишу у Лисабону. Србију ће убити тај провинцијални стејт оф мајнд, то да је нешто велико и добро само зато што је у Лисабону, Лондону, Њујорку... Дајте, бре, људи, дозовите се памети.
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:12 05.11.2015

Re: Ангажман или салон

Дајте, бре, људи, дозовите се памети.

beacause it's 2015.


petargli petargli 17:38 05.11.2015

Re: Ангажман или салон

stefan.hauzer
Дајте, бре, људи, дозовите се памети.

beacause it's 2015.

:)

Dude, cini mi se da je ovim izborom kabineta stvorio neki pozitivan vibe! :)

Nisam 100% siguran, ali mislim da je svaka provincija dala bar po jednog ministra, a najvise ih ima iz Kvebeka (7) i Ontarija. Cetvoro ministra su Kanadjani cije je poreklo sa indijskog podkontinenta (dvojica Sika, jedan od njih je ministar odbrane), dvoje su pripadnici Prve Nacije (Aboridzini), dok je jedan od njih osoba sa posebnim potrebama (paralizovan je).

LINK
stefan.hauzer stefan.hauzer 18:34 05.11.2015

Re: Ангажман или салон

:) on je sve ono što Chadda želi da bude; tj. sve ono što bi LDP-ovci želeli da jeste:




Šalim se, naravno.
petargli petargli 18:48 05.11.2015

Re: Ангажман или салон

stefan.hauzer
:) on je sve ono što Chadda želi da bude; tj. sve ono što bi LDP-ovci želeli da jeste:

Šalim se, naravno.



stefan.hauzer stefan.hauzer 01:17 06.11.2015

Re: Ангажман или салон

pazi ovo. Na blogu pre neki dan pričali o životu u SF, danas o tome na Simpsonovima, a noćas već na redditu. Blog, još uvek, ide ispred vremena! Ipak je San Diego bolji:)
petargli petargli 02:05 06.11.2015

Re: Ангажман или салон

stefan.hauzer
pazi ovo. Na blogu pre neki dan pričali o životu u SF, danas o tome na Simpsonovima, a noćas već na redditu. Blog, još uvek, ide ispred vremena! Ipak je San Diego bolji:)

Slusaj ovu pricu, jedan moj drugar zivi u Bay Area i za bliznakinje je placao vrtic u iznosu od oko 30,000$ na godisnjem nivou! To mu je bilo negde oko 30-40% od prosecne plate. Srecom pa je njegova supruga zaradjivala vise od njega. Ono, ovo, farmaceutkinja! :)

Ne znam kakav je San Dijego (verujem ti da je bolji! :)), ali meni je San Francisko, onako, nesto posebno.

Kazu da je Santa Barbara raj na Zemlji
emsiemsi emsiemsi 06:14 06.11.2015

Re: Ангажман или салон

petargli
stefan.hauzer
pazi ovo. Na blogu pre neki dan pričali o životu u SF, danas o tome na Simpsonovima, a noćas već na redditu. Blog, još uvek, ide ispred vremena! Ipak je San Diego bolji:)

Slusaj ovu pricu, jedan moj drugar zivi u Bay Area i za bliznakinje je placao vrtic u iznosu od oko 30,000$ na godisnjem nivou! To mu je bilo negde oko 30-40% od prosecne plate. Srecom pa je njegova supruga zaradjivala vise od njega. Ono, ovo, farmaceutkinja! :)

Ne znam kakav je San Dijego (verujem ti da je bolji! :)), ali meni je San Francisko, onako, nesto posebno.

Kazu da je Santa Barbara raj na Zemlji

Ја бих волео да живим у Нишу !
Успут --- одем 1993. у Електронску индустрију у Ниш, 1993. година санкција, лудости, чуда ... у Београду људи готово попадали од депресије, а у Нишу, беда 100 пута већа, али људи 1000 пута ведрији ... замислите, људи се и тих година смејали и шалили (међусобно, без обзира у којој партији били).
Out of Beirut Out of Beirut 21:37 04.11.2015

...

Говор о томе да ли неке уметности има или нема ме је навео на питање о перцепцијама.
Преживљавање без ове и оне ,неопходности' тражи уметничку вештину, истанчаност, и она се на то потроши.
Истовремено, нечија збирка песама настане јер је аутор вежбао и вежбао, и заиста одлично изоштрио своју вештину, а без поруке је. Нема шта да каже.
Људи ће ово друго називати уметношћу. Прво ће приметити као ту упадљиву, чудну особу на улици, и слегнути раменима.
angie01 angie01 22:00 04.11.2015

da bi se umetnost stvarala, razvijala,

potrebna joj je sloboda, u svakom smislu, koje ovde nema, umetnici nisu izdvojena bica, sastavni su deo drustva i prilagodjavaju se pravilima da bi uopste bitisali.

dodatni negativni kontekst je potpuna nezainteresovanost publike, koja nije stigla da se dovoljno odgaji, jer je ona jedina podrska i smisao zbog koje se umetnost stvara- sem licne potrebe stvaraoca, neizdrz da to nesto sto u njemu kovitla izbaci iz sebe- pa tako i u mnogo gorim vremenima su u zemljama gde je ta publika egzistirala, postojale mecene, koje su umetnicima omogucavali nezavisnost i uslove da se svojim radom bave.

mladi su utuceni i nemocni, ne mogu da se izbore za osnovnu egzistenciju, a primeri koji im se nude kao resenje su upravo suprotni od nekih, da tako kazem, pravih vrednosti, pa u zemlji bez dubokih korena za umetnost, lako usvoje model koji funkcionise-opsian u intrevjuu.

jedino jos neki andergaund model, skoro sakrven kao u sf filmovima iz apokalipticne buducnosti moze da egzistira van ponudjenog shita.

odlican intervju!
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 22:17 04.11.2015

Re: da bi se umetnost stvarala, razvijala,

potrebna joj je sloboda, u svakom smislu, koje ovde nema, umetnici nisu izdvojena bica, sastavni su deo drustva i prilagodjavaju se pravilima da bi uopste bitisali.

Sloboda kao takva ne postoji - to jest nikada nije unapred data/ponuđena. Ona se stvara i osvaja stalnim proširivanjem i razmicanjem granica slobode. Znam da ovo pomalo deluje demagoški - ali je, naprosto, tako.

mladi su utuceni i nemocni, ne mogu da se izbore za osnovnu egzistenciju, a primeri koji im se nude kao resenje su upravo suprotni od nekih, da tako kazem, pravih vrednosti, pa u zemlji bez dubokih korena za umetnost, lako usvoje model koji funkcionise-opsian u intrevjuu.

Opisani model nije jedini - on je proizašao iz ukupne društvene klime koja je tada postojala. Svako vreme naprosto ima/traži vlastiti model.

jedino jos neki andergaund model, skoro sakrven kao u sf filmovima iz apokalipticne buducnosti moze da egzistira van ponudjenog shita.

Šta fali andergraundu?

odlican intervju!

Hvala
freehand freehand 22:23 04.11.2015

Re: da bi se umetnost stvarala, razvijala,

Sloboda kao takva ne postoji - to jest nikada nije unapred data/ponuđena. Ona se stvara i osvaja stalnim proširivanjem i razmicanjem granica slobode. Znam da ovo pomalo deluje demagoški - ali je, naprosto, tako.

I uslovi neslobode po istorijskom iskustvu, kao i glad - rađaju najdivljije i najdivnije umentičke krike. A mecenat i sloboda nemaju dodirne tačke.

Da, sa većinom se stavova slažem, odličan intervju, Milenkoviću.
Filip Mladenović Filip Mladenović 22:24 04.11.2015

Re: da bi se umetnost stvarala, razvijala,

Kao što je ideologija komunizma dovela do rušenja Berlinskog zida, tako je ideologija profita rasturila društva.

Na krhotinama takvih društava biti angažovan ili subverzivan znači samo mentalno - onanisati.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 22:27 04.11.2015

Re: da bi se umetnost stvarala, razvijala,

I uslovi neslobode po istorijskom iskustvu, kao i glad - rađaju najdivljije i najdivnije umentičke krike. A mecenat i sloboda nemaju dodirne tačke.

Saglasan - u pitanju su dve (razdvojene) teme.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana