Literatura| Putovanja| Život

No problem, madam!

Snezana Radojicic RSS / 23.11.2015. u 06:07

(Iz rukopisa novog romana.)

Stigla sam do kraja sela i zastala, pitajući se da li da napravim još jedan krug, samo sada osmatrajući pažljivije, ili da ipak potražim mesto negde izvan njega.

„Haus, madam, turkiš haus, foto!“, čula sam ženski glas sa prozora iznad moje glave. Nudio mi je da za nadoknadu fotografišem drvenu kuću na sprat.

Para jok“, odbila sam, i upitala je: “Ja imam čador, vi bašču, biti moj jatak?“ Jurila sam po sećanju turcizme, obilno se pomažući rukama kao u igri pantomime: prva reč – šator, druga – vaša bašta, treća – sigurno mesto.

„Jes-jes“, žurno mi je potvrdila na engleskom.

Mala, skoro okrugla žena kojoj je bilo teško odrediti godine, u širokim cvetnim pantalonama i s maramom istog desena, začuđujuće brzo je sišla dole. Dok me je sprovodila iza kuće, pridružila joj se i devojčica, verovatno njena ćerka, od možda trinaest godina. Odvele su me do velikog zadnjeg dvorišta, koje se jednom stranom završavalo gotovo kod samog luka, i pokazale mi dobro ravno mesto.

„ Tešekur!“, zahvalih im, te se bacih na podizanje kampa.

Moj šator je već uveliko bio postavljen i počela sam da unosim stvari iz bisaga, a one su i dalje tu stajale. Zanimalo ih je sve da vide i, po mogućstvu, pipnu: moju podlogu na naduvavanje, kamperski jastuk, debelu perjanu vreću; a kada je na red došao kuhinjski pribor i kada sam otvorila svoj primus, osetila sam se skoro kao čarobnjak. Maman, kako je žena sebe nazivala, i čudžuk, kako se obraćala ćerki, razrogačenih očiju pratile su kako ga palim. Gotovo su ciknule od iznenađenja kad je voda koju sam stavila da se kuva proključala. Ponadala sam se da će otići kada budem počela da jedem, ali pre nego što sam stigla da odmerim pirinač, žena me je uhvatila za ruku i uzbuđeno povikala:

“Madam! Hadi-hadi!“ Jednom rukom me blago vukući da ustanem, drugom je mahala prema akvaduktu. Nisam znala kako da je odbijem a da ne bude nepristojno, pa sam ostavila sve i pošla za njom. „Turist bas!“, ponavljala je ona, hitajući ispred mene.

Kada smo stigle do najvećeg luka, tamo su se već razmilele grupe turista koje su dovezla dva autobusa. Većinom su to bili penzioneri, dobrodržeći i negovani, u kvalitetnoj odeći za aktivnosti na otvorenom, udobnim gojzericama ili patikama, sa kačketima i velikim fotoaparatima. Imali su australijski akcenat.

Nisam razumela zašto me je Turkinja povela da ih vidim, ni zašto me je posadila u plastičnu stolicu  ispred svoje tezge, koju je, po svoj prilici, bila napustila pre mog prvog dolaska do akvadukta, verovatno zato da bi kod kuće pripremila ručak. Možda je mislila da će sa mnom lakše privući kupce? A u međuvremenu, pokušala je da i meni nešto proda. Obmotala mi je oko vrata crveni šal sa šljokicama, ubeđujući me da mi odlično stoji.

„Nee, previše je elegantan, a ja nosim samo sportsku odeću“, našalila sam se, pokazujući na svoju garderobu.

Razumevši da mi boja ne odgovara, maman je žurno pronašla drugi, crne boje, još kičastiji od prethodnog, sa čipkama i resama.

„Samo pet turskih lira“, rekla je, stavljajući mi ga oko vrata.

„Jok, para jok!“, odlučno sam odbila.

„Tri lire, madam!“, pokušala je da se cenka.

„Ne!“, uporno sam ponavljala. Kako objasniti turskoj trgovkinji da nisi kupac?

Još neko vreme htela je da mi uvali raznorazne krpice, a ja sam strpljivo odbijala. Na kraju je i sama shvatila da joj je uzalud, pa je promenila namere.

„No problem, madam!“, počela je da me ubeđuje, gurajući mi u krilo nekakvu crnu čipku. „Para jok – no problem! Badava!“

Zadržala sam to neko vreme u rukama, koliko da se ne uvredi. Ali već je i njoj postalo jasno da ne samo što nisam kupac nego nisam ni dobar mamac za turiste, jer su prolazili prilično nezainteresovano pored njene tezge. Kada su počeli da ulaze nazad u autobuse, a ona pošla za njima, nudeći im drangulije koje je ponela u rukama, iskoristila sam priliku da i ja odem, ostavljajući onu čipku na praznoj stolici. Turkinja nije došla za mnom do šatora, a ni njena ćerka više nije bila u dvorištu.

Spremila sam sebi uobičajenu večeru – pirinač sa malo povrća – i smestila se na čelično ralo velikog traktora koji je bio parkiran nedaleko od mog šatora. Odatle sam imala pogled na ostatke Hadrijanovog akvadukta. Smračivalo se i, kad je tama prevladala, tamo su blesnula svetla obasjavši lukove iz podnožja. Pokušavala sam da ne razmišljam o tome kako bi ovo veče bilo romantično da nisam sama.

„Madam!“, začula sam Turkinjin glas, koji je dolazio iz pravca njene kuće, s nekog od prozora na stražnjoj strani.

Šta li sad hoće? Nisam bila raspoložena za nova ubeđivanja oko kupovine njenih 'suvenira'. Valjda je do sada shvatila da nemam novca i da ih ne želim. Ali pristojnosti radi, morala sam da se odazovem. A to je značilo da ustanem i priđem prozoru.

Dozivala me je sa prvog sprata, naginjući se preko okvira celim telom da bi me videla. Proletelo mi je kroz glavu da će ispasti bude li izvirila još samo malo, pa sam požurila da joj odgovorim i pre nego što je mogla da me ugleda kroz krošnju drveta koje joj je zaklanjalo pogled.

„Da? Tu sam“, rekla sam.

Jemek, madam?“, doviknula je, a onda me je i ugledala, te je gestovima počela da podražava prinošenje kašike ustima.

I bez toga sam znala da jemek znači jelo. Čaj i jemek bile su verovatno prve turske reči koje su me dočekale po ulasku u ovu zemlju. Na svakom koraku, Turci su ih dobacivali putniku pozivajući ga da se okrepi.

Zaustila sam da odbijem, jer već sam završila sa večerom, ali žena me je preduhitrila.

„Para jok – no problem! Madam, no problem, madam?!“, ponavljala je. Razmahala se obema rukama pokazujući mi da se slobodno popnem gore u kuću.

Pokupih ručnu torbu iz šatora, pa prođoh sa čeone strane kuće i onim spoljašnjim stepenicama izađoh na sprat. Kada je otvorila vrata, zapahnuo me je vreli talas kao iz saune i naočari su mi se zamaglile, pa nekoliko trenutaka ništa nisam videla. Unutra je moralo biti najmanje trideset stepeni, a ja sam bila pomalo promrzla od onog nepomičnog sedenja ispred šatora.

Milina, rekoh za sebe, osetivši u trenutku sreću.

Odmah do vrata nalazila se peć na drva nalik na smederevac, naspram nje i desno od ulaza po jedan trosed, a veliki televizor na stalku stajao je pod prozorom. Na jednom krevetu spavao je momak od svojih dvadeset godina, činilo se, čvrstim snom, dok je na podu, koji je bio zastrt ćilimima i pretrpan jastucima, sedeo sredovečni proćelavi muškarac sa debelim brčinama.

Turkinja me je posadila u slobodan trosed. Prvi minuti one neprijatne tišine koju treba nekako razbiti protekli su u mom brisanju naočara i svlačenju nekoliko slojeva odeće viška, što je izazvalo više usklika neverice kod mojih domaćina. Utom je bio spreman i čaj za mene.

„Maman Rabia Guzel“, rekla je Turkinja, pokazujući na sebe i lupkajući se dlanom po širokim prsima.

„Mumin Guzel“, uperila je prstom u onog čoveka, svog muža.

„Bekir Guzel“, klimnula je glavom prema usnulom momku.

I ja se predstavih, a onda nabacih široki – i pomalo glupavi – osmeh na lice, te stadoh da ih naizmenično posmatram.

Mumin je poveo razgovor i njegovo prvo pitanje bilo mi je prilično očekivano.

Arkadaš jok?“  Podigao je jedan kažiprst uvis, pitajući me da li sam sama.

Imala sam unapred pripremljen odgovor za znatiželjnike za koje ne znam da li mogu da im verujem. Njima je trebalo da kažem me muž čeka u prvom većem mestu, gde je iz nekog razloga morao hitno da ode taksijem ili autobusom, prekinuvši zajedničko bicikliranje. Ali ovaj čovek i njegova žena pozvali su me u svoj dom i pustiće me da kampujem u njihovoj bašti. Ako oni meni veruju, zaslužuju da najmanje toliko dobiju zauzvrat.

Zato sam priljubila kažiprste obe ruke jedan uz drugi, rekla: „Arkadaš—ja“, i onda pobrojala zemlje kroz koje smo moj bivši saputnik i ja prošli od kraja jula prošle godine, kada smo se otisnuli na put oko sveta: Slovačka, Poljska, Ukrajina, Rumunija, Srbija, Bosna, Hrvatska, Crna Gora, Albanija, Grčka, Turska. Sačekala sam nekoliko trenutaka dok u mašti iscrta rutu kroz Evropu, a zatim sam razdvojila prste.

„Antalija — arkadaš jok“, rekla sam.

Pokušala sam i da napravim jednu od onih grimasa koje obično prate neprijatne izjave, ali ne otkrivaju mnogo o osećanjima u vezi sa njima.

Izgledalo je da Mumin nije odmah shvatio, pa mu je Rabia prevela. Pratila sam šta mu govori i bila sam sigurna da je sve razumela zahvaljujući ženskoj intuiciji.

Ali Rabia je imala i neka pitanja. Uprla je prstom u mene i pantomimom pokazala ženu koja ne zatvara usta. Toliko je bila dobra u tome da sam počela da se smejem.

„Ne, ne, nisam mu zvocala“, odgovorila sam na srpskom. Više nije bilo potrebe za nabadanjem turcizama, sada kada smo otkrile naš mimički jezik.

Neočekivano, Rabia je zgrabila Muminovu šaku nateravši zblanutog čoveka da je kobojagi udari.

„Da li me je tukao?“, prevela sam. „Taman posla!“

Glasno je odahnula. „No problem, madam: arkadaš—madam ašik“, presudila je ljubavnoj priči koju tek što sam ostavila iza sebe. Ako me moj arkadaš nije tukao i ako mu nisam zvocala, onda ćemo ponovo biti zajedno zato što se volimo.

Nisam želela ni da razmišljam o takvoj mogućnosti a još manje da pričam o njoj, pa sam se samo osmehnula. Rabia je i to razumela, jer je brzo skrenula na drugu temu. Upitala me je da li sam gladna, pa se, i ne sačekavši moj odgovor, prodrala prema vratima dozivajući nekoga. Bekir na drugom trosedu samo se promeškoljio i okrenuo glavu prema zidu. U sobu je ušla ona devojčica od danas.

„Teslina Guzel“, predstavila ju je Rabia, a potom je ćerki dala uputstva za večeru.

Moja ispovest, čak i tako štura, zbližila me je sa tim ljudima. Drugačije ne bih mogla da objasnim kako sam počela da se osećam toliko prijatno u toj pretoploj sobi, sa tom maman Guzel koja se od dosadnog trgovca preobrazila u moju utešiteljuku, sa tim simpatičnim brkatim Turčinom na podu, te njihovih dvoje čudžuka – uspavanim sinom i poslušnom ćerkom koja je žurno počela da unosi posude sa jelom i pribor. Teška, spora Rabia, prihvatala ih je od nje, ali nije mogla da je prati, pa sam joj priskočila u pomoć. Spustile smo sve na pod, i onda smo i mi posedale u krug oko trpeze.

Jela bih i da sam pucala od sitosti, samo da ih ne bih uvredila odbijanjem. Ali nisam bila presita, a i volela sam sve što su postavili: tarhana čorbu, čorbast pasulj, kupus salatu i manti – moje omiljene testenine. Pridružila nam se i komšinica, a najzad se i Bekir probudio, pa smo morali da se stisnemo na podu kako bismo svi stali. Imala sam snažan utisak da sam, makar za trenutak, postala deo porodice Guzel koja uključuje i komšiluk, a sad i putnike namernike. I ponovo me je prožeo onaj osećaj tihe sreće kao i kada sam ovde ušla.

Cele večeri igrali smo se razgovora na nepoznatim jezicima. Teslina je donela svoj udžbenik i svesku iz Engleskog, ja sam izvadila mali putnički srpsko-turski rečnik, a Rabia se prihvatila dvosmernog pantomimičkog prevođenja. Ispričala sam im o svojim planovima za pedalanje kroz Tursku i kuda ću posle nje, otkrila da se nikad nisam udavala i da nemam čudžuke, i čak uspela da im objasnim da se finansiram od izdavanja malog stana u Beogradu i povremenih honorara za članke objavljene u jednom magazinu. Sve ih je zanimalo, ali malo-malo pa su se vraćali na pitanje zašto sam sama. U njihovom poimanju sveta bilo je potpuno neshvatljivo, gotovo nemoguće da žena nema partnera. Nekako su i mogli da prihvate zapadnjačku ludost putovanja biciklom oko sveta, ali biti sam protivilo se svim prirodnim zakonima i ljudskim običajima. To ih je toliko brinulo, a posebno Rabiu, da sam na kraju, radi njenog mira, počela da povlađujem scenariju koji je izmislila za moje srećno pomirenje sa bivšim. Završavao se našim zajedničkim dolaskom kod njih u goste, kada ćemo kampovati u njihovoj bašti. Obećala sam sve, kroz smeh.

Mnogo je teže bilo odbiti ponudu koja je usledila – da spavam u kući umesto u šatoru.

„Napolju je hladno“, rekla je Rabia.

„Imam debelu vreću za spavanje“, odgovorila sam.

„Mračno je, šta ćeš da radiš sama u mraku?“, upitala je zabrinuto.

„Imam čeonu lampu a treba da pišem. Moram sad da opišem sve što se desilo danas, kao i naš susret“, objasnila sam.

To je bila istina, a i zvučalo je kao dovoljno dobar razlog da se povučem. Svakako bi mi više prijalo da spavam u toploj sobi, ali morala bih da je delim sa njima i odreknem se privatnosti. A ona mi je večeras bila neophodna kako bih sabrala utiske nakon prvog dana svog solo pedalanja. Zato sam ustala i pozdravila se sa tim dragim ljudima.

Maman Guzel je tražila da me isprati do šatora. Sačekala sam je dok nađe baterijsku lampu u kuhinji jer se nije pouzdavala u moju čeonu koju sam joj pokazala, pa smo izašle u noć i zimu. Htela sam da požurim, i što pre se uvučem u svoju debelu vreću, ali Rabia je bila spora. Još gore u sobi požalila mi se na problem sa kukovima zbog svoje prekomerne težine. Zato sam usporila, prilagodivši korak prema njenom.

Najzad smo stigle i taman sam pošla da se uvučem u šator, kada me je Rabia pozvala da se okrenem. Neće valjda da mi traži pare za večeru?, pomislila sam u neverici. Kao odgovor, ugledala sam njenu otvorenu šaku a na njoj dva obarena jajeta. Mora da ih je uzela iz kuhinje dok je tražila baterijsku lampu.

„Za noćas, ako ogladniš“, objasnila mi je gestovima.

Posramila sam se, ali ne pred njom, jer ne verujem da je mogla i da nasluti da bih, posle sveg gostoprimstva koje mi je ukazala, pomislila tako ružno o njenim namerama. Stidela sam se pred sobom, zato što ni nakon osam meseci na drumu očito nisam naučila dovoljno o ljudima. Odmah za stidom, kao njegovo naličje i zalog za moje iskupljenje, osetila sam zahvalnost za kakvu nisam verovala da sam sposobna – onu što ishodi pravo iz srca, prema drugom ljudskom biću koje je uspelo da nas dotakne rušeći naše besmislene strahove.

„Hvala, Rabia“, rekla sam, prvi put je oslovivši imenom. „Hvala za sve.“

*

(Originalni blog o ovom susretu nalazi se ovde.)

 

 

 

 

 



Komentari (38)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjan.pajic srdjan.pajic 06:32 23.11.2015

1.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:43 23.11.2015

Re: 1.

srdjan.pajic


taman pred spavanje
cassiopeia cassiopeia 08:21 23.11.2015

...

Ako ti i druge priče budu ovako dobre, eto nama radosti čitanja.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:14 23.11.2015

Re: ...

cassiopeia
Ako ti i druge priče budu ovako dobre, eto nama radosti čitanja.


Istrajno ću raditi na tome narednih meseci

Hvala na čitanju i komentaru
mariopan mariopan 09:27 23.11.2015

Re: ...



Čitala sam ovu priču još onda kada si je ovde objavila prvi put.

Čekam da ovu knjigu napišeš, biće poslastica za čitanje.

Svega toga setila sam se u Turskoj, gde sam prvi put otišla prošle godine, i tvog opisa Turaka kao gostoljubivih i srdačnih ljudi. Stvarno jesu, baš takvi kako ih opisuješ. Mi smo se tamo sprijateljili pa skoro orodili i sa vlasnicima hotela i sa širom im rodbinom.

Simpatičan ti je način komunikacije, i meni tako blizak .
Ja to radim uglavnom pantomimom, i rukama i nogama pa se umorim nekad, ali zato sve jezike govorim .

Nas su u hotelu u Istambulu bez blama preslišali ko je udat, ko je kome sin a ko je ćerka i kakav je status sina mi i snajke (jesu li oni par ili nisu).
Malo im je bilo čudno što svi dolazimo iz različitih zemalja a zajedno smo, došli iz Atine, njena mama je iz Poljske, ja iz Srbije, a svi pričaju grčki, poljski, engleski i srpski.
Onda ista scena dok čekamo karte za akvarijum ispred turističke agencije, preslišava nas čovek koji treba da nam zakaže termin za prevoz, ista pitanja, ko je kome mama i odakle smo....isto na pijaci začina...ali oni to pitaju tako prirodno, nevino, pa nije strašno ni zadovoljiti tu radoznalost.

I šta me oduševilo - svi nešto rade, i deca pomažu i to nije ništa čudno. Iako su bogati jer su to vlasnici hotela, kada smo poželeli pravu, domaću večeru kakvu jedu oni u svojim kućama, bili smo pozvani u drugi hotel (koji drži brat) i tamo je njihova majka svojeručno zamesila testo za čorbu (sićušne kvržice testa punjene mesom) i skuvala tu večeru, iako imaju kuvara, a bratanica od desetak godina je pravila salate i postavljala sto u bašti...naravno, podrazumeva se da su seli za sto sa nama i svi zajedno smo večerali, slikali se..a onda je došla i ostala familija.

cassiopeia cassiopeia 09:30 23.11.2015

Re: ...

Snezana Radojicic

Istrajno ću raditi na tome narednih meseci

Hvala na čitanju i komentaru


Držim fige da ti pisanje bude na radost :)

Hvala tebi
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:19 23.11.2015

Re: ...

mariopan


Čitala sam ovu priču još onda kada si je ovde objavila prvi put.

Čekam da ovu knjigu napišeš, biće poslastica za čitanje.

Svega toga setila sam se u Turskoj, gde sam prvi put otišla prošle godine, i tvog opisa Turaka kao gostoljubivih i srdačnih ljudi. Stvarno jesu, baš takvi kako ih opisuješ. Mi smo se tamo sprijateljili pa skoro orodili i sa vlasnicima hotela i sa širom im rodbinom.

Simpatičan ti je način komunikacije, i meni tako blizak .
Ja to radim uglavnom pantomimom, i rukama i nogama pa se umorim nekad, ali zato sve jezike govorim .


I ja se sećam jednog tvog komentara sličnog ovome, a nakon tvog odlaska u Tursku. I i tada mi je baš legao, kao i sada
amika amika 12:11 23.11.2015

Честитам...

Добро разрађен однос од наплате за фотку, преко покушаја продаје, до гостопримства и бриге за непознатог који нас посрами због наших страхова. И одличан крај:

"Stidela sam se pred sobom, zato što ni nakon osam meseci na drumu očito nisam naučila dovoljno o ljudima. Odmah za stidom, kao njegovo naličje i zalog za moje iskupljenje, osetila sam zahvalnost za kakvu nisam verovala da sam sposobna – onu što ishodi pravo iz srca, prema drugom ljudskom biću koje je uspelo da nas dotakne rušeći naše besmislene strahove.
„Hvala, Rabia“, rekla sam, prvi put je oslovivši imenom. „Hvala za sve.“

Помиње се Хадријанов аквадукт, вероватно је његов опис или слика негде раније, али те детаље, као и панорамске описе села, околине, улице, природе не треба пропуштати, они смештају радњу у реални или егзотични крајолок.

Честитам, биће то добра књига.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:16 23.11.2015

Re: Честитам...

amika
Добро разрађен однос од наплате за фотку, преко покушаја продаје, до гостопримства и бриге за непознатог који нас посрами због наших страхова. И одличан крај:

"Stidela sam se pred sobom, zato što ni nakon osam meseci na drumu očito nisam naučila dovoljno o ljudima. Odmah za stidom, kao njegovo naličje i zalog za moje iskupljenje, osetila sam zahvalnost za kakvu nisam verovala da sam sposobna – onu što ishodi pravo iz srca, prema drugom ljudskom biću koje je uspelo da nas dotakne rušeći naše besmislene strahove.
„Hvala, Rabia“, rekla sam, prvi put je oslovivši imenom. „Hvala za sve.“

Помиње се Хадријанов аквадукт, вероватно је његов опис или слика негде раније, али те детаље, као и панорамске описе села, околине, улице, природе не треба пропуштати, они смештају радњу у реални или егзотични крајолок.

Честитам, биће то добра књига.


Hvala, Amika. Da, to je sve opisano ranije: i akvadukt, i selo, i priroda, i kamile, i koješta još
st.jepan st.jepan 13:30 23.11.2015

...

(Iz rukopisa novog romana.)


Ubavi čitab!

Aferim!

zašto sam sama.


Batalila đuvegiju.

Aferim!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:10 23.11.2015

Re: ...

st.jepan

Aferim!



st.jepan

Aferim!


Tešekur, tešekur
angie01 angie01 13:52 23.11.2015

,

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:05 23.11.2015

Re: ,

angie01


I ja tebi:
blogov_kolac blogov_kolac 10:47 24.11.2015

napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu





Tako se to radi, a ne poput autorice ovog bloga da gubite vreme na svaki detalj i finesu stalno filtrirajuci i birajuci u direktnom kontaktu sta moze a sta ne iz tog sveta da dobije pristup ka vama.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:30 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

blogov_kolac

Tako se to radi, a ne poput autorice ovog bloga da gubite vreme na svaki detalj i finesu stalno filtrirajuci i birajuci u direktnom kontaktu sta moze a sta ne iz tog sveta da dobije pristup ka vama.


Književnost se obično bavi detaljima i finesama.
Za mnoge je to, naravno, čisto gubljenje vremena.

U prilogu, samo za tebe - slika autorice bloga iz tog vremena.
Toliko o naprednim tehnikama prilagođavanja Orijentu.


blogov_kolac blogov_kolac 11:50 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

Snezana Radojicic
Književnost se obično bavi detaljima i finesama. Za mnoge je to, dakako, čisto gubljenje vremena.
Koliko znam, sarkazam nije nepozeljan u knjizevnosti ili knjizevnoj kritici, pa tako, ako malo dublje procitate komentar koji ste citirali, shvaticete da je ono sto je u njemu "pohvaljeno" ustvari kritikovano, a ono sto je "kritikovano" (a odnosilo se na Vas) ustvari pohvaljeno...

Jedino mozda da se izvinim sto sam na knjizevnom blogu ubacio komentar vezan za svakodnevnicu, pa umnogome i na dnevnu politiku. Ali na ovom blog-92 blogu to je opsteprihvacena stvar da uz svaku temu mogu da idu osvrti iz nase stvarnosti.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:02 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

blogov_kolac
Koliko znam, sarkazam nije nepozeljan u knjizevnosti ili knjizevnoj kritici, pa tako, ako malo dublje procitate komentar koji ste citirali, shvaticete da je ono sto je u njemu "pohvaljeno" ustvari kritikovano, a ono sto je "kritikovano" (a odnosilo se na Vas) ustvari pohvaljeno...



Pomislila sam da može biti sarkazam, ali nisam bila sigurna. Doživela sam mnogo neprijatnih napada na svom blogu koji veze sa mozgom nemaju, gde su me ljudi prozivali za lična iskustva kao da postoji patern kakva ona treba da budu, i u svemu tome bili vrlo maliciozni.

Tako da se izvinjavam što zbog svoje isfrustriranosti, a i neobaveštenosti (jer ja nemam pojma ko je lik na fotki), nisam ukapirala.

Hvala sa zakašnjenjem
blogov_kolac blogov_kolac 12:37 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

Snezana Radojicic
Tako da se izvinjavam što zbog svoje isfrustriranosti, a i neobaveštenosti (jer ja nemam pojma ko je lik na fotki), nisam ukapirala.

Hvala sa zakašnjenjem
Smatrajte se duboko privilegovanim sto ne znate o kome je rec. A u pitanju je predsednica nase skupstine (prema Ustavu treca najvisa funkcija u drzavi) koja je zajedno sa drugim clanom nase visoke drzavne delegacije (izvesnim Sretenom Karicem, bratom izvesnog Bogoljuba) juce i danas u zvanicnoj poseti Iranu.

Inace, tvoja reakcija (da predjemo odmah na TI, jedna od dobrih stvari koje se na blogovima desavaju sa lakocom) ustvari i ne cudi. I ja licno sam primetio zadnjih godina fenomen vezan za internet komunikaciju i narocito komentarisanje (po raznim forumima, blogovima, i u vidu komentara vesti u internet medijima) da se u jako velikom procentu ispostavi da ljudi za koje na prvu loptu pomislite da imaju sjajno razvijen osecaj za ironiju i sarkazam - zapravo najbukvalnije misle ono sto su napisali?!??! U pitanju je famozni fenomen "internet botova"...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:53 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

blogov_kolac
Snezana Radojicic
Tako da se izvinjavam što zbog svoje isfrustriranosti, a i neobaveštenosti (jer ja nemam pojma ko je lik na fotki), nisam ukapirala.

Hvala sa zakašnjenjem
Smatrajte se duboko privilegovanim sto ne znate o kome je rec. A u pitanju je predsednica nase skupstine (prema Ustavu treca najvisa funkcija u drzavi)


Smem li da priznam da sam svojevremeno kasnila nekoliko meseci sa saznanjem da je izvesni Toma postao naš predsednik? Mada, to mogu da pravdam time što sam u to vreme pedalala po Kini, gde se sve nepodobne veb-adrese a i sadržaji cenzurišu

blogov_kolac

Inace, tvoja reakcija (da predjemo odmah na TI, jedna od dobrih stvari koje se na blogovima desavaju sa lakocom) ustvari i ne cudi. I ja licno sam primetio zadnjih godina fenomen vezan za internet komunikaciju i narocito komentarisanje (po raznim forumima, blogovima, i u vidu komentara vesti u internet medijima) da se u jako velikom procentu ispostavi da ljudi za koje na prvu loptu pomislite da imaju sjajno razvijen osecaj za ironiju i sarkazam - zapravo najbukvalnije misle ono sto su napisali!??! U pitanju je famozni fenomen "internet botova"...


Može biti. Mene su više puta navukli na tu foru, kada sam verovala da se zezaju jer mi se činilo nemogućim da misle ozbiljno, a onda se ispostavilo da sam ispala glupa u društvu. Tako da sam se na'vatala straha, a verujem da nisam jedina.

A ne bih zanemarila ni lični doprinos u vidu neiskustva u ovoj vrsti komunikacije, budući da sam po vremenu provedenom na forumima i dalje bedni početnik (FB se ne računa u forum).

Na kraju, ili pre svega, tu je ta neobaveštenost, koja mene čini srećnijom a moj mozak manje zagađenim, ali me i diskfalifikuje kao nekog ko ne shvata ni najjednostavnije dnevno-političke aluzije. Ponekad pokušam da pročitam neki blog ovde, i komentare, i osetim se kao što bi se verovatno osećao neko iz drugog vremena, kog su ubacili u vremensku mašinu i iskrcali ga u naše doba.
mariopan mariopan 14:59 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

Snezana Radojicic

Smem li da priznam da sam svojevremeno kasnila nekoliko meseci sa saznanjem da je izvesni Toma postao naš predsednik?

st.jepan st.jepan 15:44 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

Smem li da priznam da sam svojevremeno kasnila nekoliko meseci sa saznanjem da je izvesni Toma postao naš predsednik?

Nisi valjda poverovala?!
mariopan mariopan 16:16 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

st.jepan
Smem li da priznam da sam svojevremeno kasnila nekoliko meseci sa saznanjem da je izvesni Toma postao naš predsednik?

Nisi valjda poverovala?!

Jesam.

Sneža sama pedala i putuje, nema kontakta sa našima ako nema interneta, a kada ima čuje se sa svojima i gleda kako da reši sledeći problem koji bi mogla da ima, prenoćište, možda konak, vize itd...tako kontam i zato sam poverovala.

I ja se nekada sasvim isključim, naročito kad odem kod dece, uskočim u sasvim drugu priču i slabo me interesuje šta se ovde zbiva.

anfieldroad anfieldroad 16:30 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

izvesnim Sretenom Karicem, bratom izvesnog Bogoljuba



Sreten- jok! Dragomir, brat Bogoljubov-da!

Blog sjajan, čekajući knjigu,
veliki pozdrav
i preporuka, naravno.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:37 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

st.jepan
Smem li da priznam da sam svojevremeno kasnila nekoliko meseci sa saznanjem da je izvesni Toma postao naš predsednik?

Nisi valjda poverovala?!


Živ mi ti. Shvatila sam kad sam ponovo imala pristup FB-u, iz objava i komentara prijatelja. FB jedino redovno otvaram, i to kad imam dovoljno vremena i uslove (struju pre svega). A u to vreme (2012/13) nisam imala ni fon sa 3G-om, FB je zabranjen u KIni a do wi-fija sam dolazila uz teške muke i svaki trenutak na mreži bio mi je dragocen. Pošto nikad nisam ni pratila dnevne novine, to mi tek u takvim uslovima nije padalo na pamet da čitam vesti.

Sad sam mnogo bolja, modernizovala sam se, imam iphone i 3G, pa ponekad nešto i otvorim, a opet preko FB objava. Mogu da ti napravim screenshoot istorije otvaranja sajtova za koji god dan hoćeš, ne bi verovao koliko sam neradoznala za vesti iz zemlje i sveta.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:40 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

anfieldroad


Blog sjajan, čekajući knjigu,
veliki pozdrav
i preporuka, naravno.


Blagodarim!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:41 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

mariopan

Sneža sama pedala i putuje, nema kontakta sa našima ako nema interneta, a kada ima čuje se sa svojima i gleda kako da reši sledeći problem koji bi mogla da ima, prenoćište, možda konak, vize itd...tako kontam i zato sam poverovala.


Tačno tako
st.jepan st.jepan 17:34 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

mariopan
st.jepan
Smem li da priznam da sam svojevremeno kasnila nekoliko meseci sa saznanjem da je izvesni Toma postao naš predsednik?

Nisi valjda poverovala?!

Jesam.


Hhhahah, pitao sam Snežanu.
Mada, kad razmislim, pitao sam svakoga.
Posebice Tomu.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:30 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

st.jepan
mariopan
st.jepan
Smem li da priznam da sam svojevremeno kasnila nekoliko meseci sa saznanjem da je izvesni Toma postao naš predsednik?

Nisi valjda poverovala?!

Jesam.


Hhhahah, pitao sam Snežanu.
Mada, kad razmislim, pitao sam svakoga.
Posebice Tomu.




Pa kad si jezgrovit
mariopan mariopan 19:31 24.11.2015

Re: napredne tehnike prilagodjavanja Orjentu

st.jepan
mariopan
st.jepan
Smem li da priznam da sam svojevremeno kasnila nekoliko meseci sa saznanjem da je izvesni Toma postao naš predsednik?

Nisi valjda poverovala?!

Jesam.


Hhhahah, pitao sam Snežanu.
Mada, kad razmislim, pitao sam svakoga.
Posebice Tomu.



cgubg cgubg 17:03 24.11.2015

Zavist

Davno jos napisah kako ti zavidim na hrabrosti, a sad da dodam i na ovom cuvanju mozga od nasih dnevnih gluposti. Samo tako nastavi. I sebe i nas radi. Cekam knjigu
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:36 24.11.2015

Re: Zavist

cgubg
Davno jos napisah kako ti zavidim na hrabrosti, a sad da dodam i na ovom cuvanju mozga od nasih dnevnih gluposti. Samo tako nastavi. I sebe i nas radi.


Ovo prvo je od prirode a ovo drugo mi je 'prešlo u navici', pa su sve indicije da će tako i ostati

cgubg

Cekam knjigu


I ja

vera.nolan2 vera.nolan2 12:45 25.11.2015

Zakotrljaj nas oko sveta

Hoće li ponovo biti ciklotura, tribine-promocije ...?
Podeliti sa tobom tvoj ostvareni san je zadovoljstvo, a tvoje uspešne promocije, zadovoljstvo plus...
Prvu sam pročitala i poklonila sestriću, biciklisti i druga, nekom drugom čeljadetu,
za inspiraciju i podsticaj ... pedagoško štivo, skroz ...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:26 25.11.2015

Re: Zakotrljaj nas oko sveta

vera.nolan2
Hoće li ponovo biti ciklotura, tribine-promocije ...?

Vrlo moguće ali to bi najranije moglo da bude sledeće godine u ovo vreme. Planiram da na proleće, kad završim rukopis, vozim još po Tajavnu, Koreji i Japanu, čime bih završila sa Azijom, što se mene tiče. Kako su preko Pacifika jako skupi letovi za Latinsku, koja je moja sledeća velika želja, vrlo verovatno bih išla preko Evrope i Atlantskog okeana, a onda bih to iskoristila da svratim i na Balkan i napravim neke tribine, te malo pomognem i knjizi da se bolje proda. Sasvim je drugačije kad si 'na daljinu' i kod kuće. A možda me uživo strefi i neki sponzor


vera.nolan2

Podeliti sa tobom tvoj ostvareni san je zadovoljstvo, a tvoje uspešne promocije, zadovoljstvo plus...
Prvu sam pročitala i poklonila sestriću, biciklisti i druga, nekom drugom čeljadetu,
za inspiraciju i podsticaj ... pedagoško štivo, skroz ...


Pa havala ti na ovako laskavom mišljenju. Rado ću ti pokloniti novi primerak knjige
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:26 25.11.2015

Re: Zakotrljaj nas oko sveta

vera.nolan2
Hoće li ponovo biti ciklotura, tribine-promocije ...?

Vrlo moguće ali to bi najranije moglo da bude sledeće godine u ovo vreme. Planiram da na proleće, kad završim rukopis, vozim još po Tajavnu, Koreji i Japanu, čime bih završila sa Azijom, što se mene tiče. Kako su preko Pacifika jako skupi letovi za Letinsku, koja je moja sledeća velika želja, vrlo verovatno bih išla preko Evrope, a onda bih to iskoristila da dođem i napravim neke tribine i pomognem i knjizi da se bolje proda. Sasvim je drugačije kad si 'na daljinu' i kod kuće. A možda me strefi i neki sponzor


vera.nolan2

Podeliti sa tobom tvoj ostvareni san je zadovoljstvo, a tvoje uspešne promocije, zadovoljstvo plus...
Prvu sam pročitala i poklonila sestriću, biciklisti i druga, nekom drugom čeljadetu,
za inspiraciju i podsticaj ... pedagoško štivo, skroz ...


Pa havala ti na ovako laskavom mišljenju. Rado ću ti pokloniti novi primerak knjige
pedjalon pedjalon 13:17 25.11.2015

To, kao da pitaš hajduka da li se boji.

"„Mračno je, šta ćeš da radiš sama u mraku?“, upitala je zabrinuto"
Ha, ha, ha, baš se nasmejah. (Po drugi put).
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:28 25.11.2015

Re: To, kao da pitaš hajduka da li se boji.

pedjalon
"„Mračno je, šta ćeš da radiš sama u mraku?“, upitala je zabrinuto"
Ha, ha, ha, baš se nasmejah. (Po drugi put).


Meni je ona bila najbolja sa pitanjima o zvocanju i da li me je bivši tukao -- to mi je toliko ilustrativno za njen način poimanja muško-ženskih odnosa. Šta može da smeta muškarcu zbog čega bi otišao? Zvocanje žene. Šta ženi može da smeta? Ako je muškarac bije. Sve ostalo je, valjda, prihvatljivo i ide u rok službe

A ko zna, možda i jeste u pravu
pedjalon pedjalon 13:47 25.11.2015

Re: To, kao da pitaš hajduka da li se boji.

To je, naravno, super i podrazumeva se.
49 41 49 41 15:53 26.11.2015

Nema problema

Neposredni ocevidci pricahu.

Za vreme, nase jedine Zimske Olimpijade u Sarajevu; posetioci sa svih jezickih podrucja poceli da uzvikuju

-Nema problema!


Ljudi ukapirali, da svaki zahtev, pitanje, molbu; na skijalistima, restoranima, hotelima,...

Dobijaju isti odgovor na kraju.

Poceli, da upotrebljavaju tu recenicu uz svim prilikama; i u diskusijama na svom jeziku-medjusobno i uz smeh..

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana