Život

Dragutin

mikele9 RSS / 03.12.2015. u 14:39

 

stara-planinaa.jpgPažljivo, nogu pred nogu spuštam se niz padinu strmim uskim puteljkom, kozjom stazicom, često mi noga sklizne niz sitne oštre kamenčiće, jedva održavam ravnotežu. Godina je 1993 i još sam gibak i spretan ali da je bilo mučno, bilo je! Gledam drito ispred sebe i tek s vremena na vreme zastanem i pogledam oko sebe, osvrnem se, nisam daleko odmakao. Nastavim i posle petnaestak minuta vidim seljaka, čoveka koji seda ispod omalene šljive i vadi nešto iz šarene domaće izrade vunene torbe. Dobar dan, nazovem mu. Dobra ti sreća, odgovara mi, dođi sedi i prihvati se malo. Skrenem sa stazice dvadesetak metara, priđem mu i pružim ruku, ja sam Mikele. E pa ja ti se zovem Dragutin, izvoli Mikele, sedi si. Sednem do njega na pirotskim ideogramima išaranu prostirku. Dragutin već poređao veliki komad domaće, prave, najpravije pogače, staroplaninski sir, stari žuti kajmak u drvenoj posudi i ljute paprike. Onda iz torbe izvadi flašu zlatno žute rakije, moja, ovo nisi nikad probao, ima joj pet godina, sad tresem, skupljam šljive za ovogodišnju. Nategnem dobar gutljaj, jaka, prepečena ali ima, pored jedva primetnog mirisa šljive i još nekoliko ukusa u mirisa koji prijaju ali ne mogu da ih prepoznam. Nasmeje se Dragutin, nije obična šljivova prepečenica, dodajem u nju osušene borovnice, majčinu dušicu i još neke travke i pustim je da zri u dudovom buretu. Gunem ja još jedan dobar gutljaj, huknem i kažem: Nema tog francuskog konjaka koji se može meriti s njom! Založi ti blago meni, jaka je ona, treba joj dobra podloga, nisam ti ja probao to francusko što kažeš, zadovoljan sam ovim što sam pravim ali ti verujem na reč i nasmeja se. Prihvatim se ja pogače, sira i kajmaka, odgrizem pola ljute paprike, pa opet gutljaj. Ti bre Mikele k'o da si Proćanac ili Leskovčanin, odgrize pola paprike i ništa, ni graška znoja! Od kad znam za sebe, volim ljuto, znam da odem u Leskovac, pronađem na pijaci najljuće paprike, kupim džakče, ispečem ih na plotni, oljuštim, turim u teglu od pet kila, nasečem belog luka, zalijem sirćetom i uljem i za svaki obrok svučem po šest, sedam komada. Alal ti vera i ja volim ljuto ali grickam po malo.

Nego odakle si, pita me Dragutin preko zalogaja, koj’ te moj natera da se vereš po ove gudure? Iz Beograda, odgovorim, prvi put sam na Staroj Planini pa hoću da što više vidim i osetim... Imaš bradu a nisi pop, vidim iš'o si do crkvice, zaključana, a? Slikar sam, ne fotograf, ljudi to često brkaju a bradu ne brijem od kako sam izašao iz vojske, tamo nas maltretirali, mora da bude obrijano do ispod kože... Znam bre šta je slikar, onaj Petar Đorđević mi dođe neki rod, odvrati mi Dragutin. A ti šta crtaš? Crtam i slikam ženske aktove, gole žene, rekoh da mu bude jasnije. Gole žene, pa gde gi nalaziš bre toliko? U glavi, u mojoj glavi, nasmejem se, svakog trenutka mi kroz glavu prolaze milijarde golih žena, idu tamo ovamo a ja ih gledam i odlučujem se koju ću da slikam. Dal’ spreda, dal’ otpozadi, dal’ s boka. Dragutin odmahnu glavom i nasmeja se, pa gde baš odabra da crtaš gole žene? Dobri moj Dragutine, žene su za mene nešto najlepše što je Priroda stvorila. Što jes’ jes’, reče Dragutin ali da vidiš moju babu ne znam da li bi isto govorio i crče od smeha. Nije ona bila baba kad ste se venčali, mora da je bila lepotica, planinka, jel’ crnooka? Da vidiš u pravu si, za mene je bila najlepša na svetu, koplja su se bre lomila, kakva koplja,  glave su se lomile za oko nju, osmehnu se Dragutin. Sad me razumeš vidim. I više nego razumem. Nego da se ostavimo žena, ona crkvica tamo gore pri samom vrhu mi je još prvog dana privukla pažnju i danas odlučih da je obiđem. Jes' lepo izgleda odavde al' jesi vido kako je propala, nikoga bre nije briga, ajd' za crkvu nego za narod, za ljude! Mož' da crkneš niko ni čašu vode ti ne bi dao! A zašto je zaključana, obiđoh je sa svih strana, kucao sam na vrata od onog malog konaka ali niko se ne odazva? Prvo da ti kažem, Dragutin prestade da jede, ja ti nisam vernik, za mene je bog ova planinčina i ovo beskrajno nebo nad njom, jebe mi se za popove, eto zato je i zaključana, otišao pop u Pirot da proda brašno, šećer i sve ono što mu verujuće budale donesoše. Pa će si prolumpuje po Pirot dok mu traju pare. More govnar nijedan! Crkva dugo bila pusta, ko će bre da dolazi u ovu vukojebinu a onda dovedoše ovog sadašnjeg, izbeglicu iz Bosne, pijandura jedna! Već prvi dan počeo da obilazi kuće, kao da upozna vernike a bogami se napešačio, nasmeja se Dragutin, svaka kuća daleko od druge bar pet kilometra. I zasedne, ne jede mnogo ali zato mož’ da popije! Ja mu s vrata reko' da ne hajem za crkvu i ne dado' mu da mi u kuću ulazi.

A ti, veruješ li? Ja kao i ti, za mene je bog Priroda i sve njene lepote, Kosmos, vidim da mu nije najjasnije, Vasiona i svi njeni zakoni i pravila ma koliko mi bila nejasna ali ne propuštam priliku gde god da se nađem, da obiđem hram, crkvu, kapelu, katedralu, džamiju, turbe... Hm, začuh iz Dragutinovih usta. Možeš ti da hmkaš koliko hoćeš ali da te pitam, jesmo li ti i ja jedini ljudi na ovom belom svetu? Nismo, ima nas na milijarde a pre nas je bilo desetine milijardi ljudi i svi su oni za sobom ostavljali nekakve tragove. Pećinske crteže, alatke i oružja a kako su napredovali, za njima su ostajala svetilišta, prvo paganski pa budistički, jevrejski, hrišćanski hramovi, crkve, manastiri, katedrale, nešto kasnije i džamije. Po meni, grehota je ne ući u jedan ili jednu od njih, veruj mi na reč, to su mesta ogromne energije, bez obzira da li si vernik ili nisi.

Dobro de, dobro, kad bejah u osnovnu školu, vodili nas u Studenicu, Dečane i Pećku Patrijaršiju. Iako besmo malecki ima to nešto što si rekao. Odlično pamtim Hrista iz Dečane, gde god da si se skrajnuo, njegov pogled te pratio, virio sam iza stub a njegove oči su gledale pravo u moje! I jes’ istina da  smo se, bar ja, osećali još manji nego što smo bili, neka jeza me prolazila, ne strah, ne umem da ti objasnim, možda baš ono što ti reče, kako ono beše, neka energija, ebaga! I to što reče, Vaseljena, umem ti ja tako u letnje vreme u noć da iznesem krparu na livadicu ispred kuću i legnem, zapalim i gledam na gore. Ponekad počnem da brojim zvezde a nekad samo gledam i sve se mislim koliko smo bre malečki, k’o zrno od proso. Nategnemo mi još nekoliko puta pa ga ja pitam da li bi mi prodao litar, dva tog njegovog nektara. Da ti prodam! Zajebavaš me! Odseo si u planinarski dom, vid’o sam te pre neki dan kako iz njega izlaziš s štap sa varalicu i ideš na potok. Ću ti donesem rakiju ali bez plaćanje, da me se setiš ponekad. I da ti kažem, idi si uz potok nagore dok ne dođeš do mesto gde se u njega uliva drugi manji, tu gde se sastaju mož’ duloviš neku malečku pastrmku il' klena a ako imaš neki živ mamac, baci na dno i će uloviš krkušu. Ima još naviše jedno jezerce, malečko, izvire voda iz jednu pećinu e tu mož’ da ćapiš i klena od pola kile. Moraš dobro da se sakriješ, klen ti je plašljiva riba.

Posle jedno dva dana, iznosim iz doma gajbu piva da je turim u potok da se temperira, kad sa mostića začuh: Zdravo Mikele. Pogledam, Dragutin, tegli u torbi nešto baš teško. Zdravo Dragutine, dođi na piće da i ja tebe počastim. Ma ja ti nešto obeća’ onomadne pa evo reko’ da ispunim reč. Zdravismo se i povedoh ga da sednemo na veliku terasu desetak metara od potoka. Iz šanka donesoh flašu rakije i dve čaše od deci, sipah nam, kucnusmo se, ‘ajd u zdravlje, reče Dragutin i iskapismo ih. Dooobra i ova, odakle ti? Dao nam domaćin koji nas je pozvao da se družimo i slikamo, Miroslav. Miroslav, ima kuću dole naniže, bio je direktor u Prvi maj u Pirot? Baš taj. E on ti je domaćin čovek, vredan i radan i svi njegovi isto a ume i da peče rakiju samo tura neke druge travke al’ da je dobra, dobra je! U to se pojaviše moje koleginice i kolege dolazeći na ručak posle tumaranja kojekuda. Predstavih im Dragutina, on ustade i čvrsto se rukova sa svima. Neki sedoše s nama, nasuh i njima i Dragutinu i meni i tako nekoliko puta sve dok nas ne pozvaše na ručak. Pozvah Dragutina a i svi ostali u glas da ruča s nama. Neka fala, ja sam došao drugim poslom, reče Dragutin i iz one torbekanje izvuče tri flaše onog njegovog zlatnog nektara. Ove dve su za tebe, kući da ih nosiš a ova treća je za sve vas, ti si je probao ali da ti i drugari vide kakva je moja rakija. Onda izvadi, u čistu lanenu krpu zavijeno bar pet kila staroplaninskog sira, i ovo da nosiš doma da se sladiš s porodicu. Ustadoh, zagrlih ga i poljubih u oba čekinjasta obraza.

Po povratku u Beograd, dva meseca kasnije, uzmem divit i ‘artiju i napišem pismo Dragutinu. Adresiram na Dragutin Đ., selo D. Stara Planina ispod Babinog zuba. Napišem mu da se još sladimo sirom, da ga jedemo za doručak, ručak i večeru, da ga rendamo na makarone i špagete, na kajganu. Rakiju uglavnom sam pijuckam ali sam na otvaranje prve flaše pozvao mog drugara Gradu. Gos’n Mikele ovako nešto se mora čuvati u trezoru, šalio se Grada i on stara pijandura nije hteo da popije više od tri čaše, čuvaj to zlato pa ćemo opet po tri ako išta preostane, smejao se.

Ali bez obzira na nektar od rakije, na sir kome nema konkurencije na svetu, meni je pre svega drago i važno što sam te upoznao, što smo pričali, razgovarali o svemu i svačemu, družili se, kratko ali dovoljno da te nikad ne zaboravim.

Tebi i tvojima želim sve najbolje a voleo bih ako ikako bude moguće da se opet vidimo. Pozdrav, Mikele.

Na poleđini koverte napišem svoju adresu.

Prođe šest meseci, prođe godinu dana, kako dani prolaze ja sve ređe pomišljam na Dragutina. Sedim jedno pre podne za štafelajem i slikam, kad zvono na vratima! Ustanem, otvorim vrata a tamo grmalj jedan i ispred njega velika kartonska kutija čvrsto uvezana vrcom. S osmehom do oba uva, grmalj reče: Ti si Mikele. Jesam, odgovorim, on se saže, uze kutijetinu i pravo u atelje. Ja sam Milovan, Dragutinov sin, najstariji, evo ovo ti pratio Dragutin a unutra ima i pismo, uhvati mi šaku i samo što je ne polomi! Jel’ mogu da pogledam šta crtaš, ćale mi rekao da crtaš gole žene. Samo izvoli. Stade Milovan ispred štafelaja, zagleda se i videh da je razočaran. Ovo ti je gola žena, ja tu vidim samo neke šarke marke. Nasmejah se od srca, nisam ti ja Playboy, ja to radim na svoj način, evo vidiš ovo je guza, ovde se vidi deo sise, pa leđa… Dobro kad ti kažeš al’ ja sam mislio… svi ste bre vi umetnici malo na svoju stranu i nasmeja se. Zadržah ga na ručku, napravio sam bio punjene paprika, one šiljke, ljutkaste malo. Iznesoh flašu Loze, alhemičarsku rukotvorinu mog strica Petra i sipah nam. Kucnusmo se, nazvasmo jedan drugom zdravlje, Milovan ispi čašu u jednom dahu i huknu! Doooobra je al’ nije od šljive? Nije, od grožđa je od Vranca, pravi je moj najstariji stric u Crnoj Gori. Pitah ga za Dragutina, kako je sa zdravljem… Dobro more, ne da se čiča, povazdan nešto majstoriše, mesto ga ne drži i da ti kažem, od kako je tebe upoznao, stalno traži da mu donosimo knjige o, kako beše ono, Vas, Vas, Vasiona, rekoh ja. E to, sriče na glas, popeo nam se na glavu svima. Kad smo se opraštali, rekoh mu da pozdravi Dragutina i da mu se zahvali, Dragutin je u onu kutijetinu spakovao sira bar za pola godine i tri flaše njegovog zlatnog nektara. Odabrah jednu najmanje provokativnu sliku, dadoh je Milovanu, na ponesi je Dragutinu mada ne znam da li će da je okači? Će da je okači sto posto, to će mu budne kao  ikona, znaš inače da ne ferma boga.

Kad ispratih Milovana, uzeh da pročitam Dragutinovo pismo. Neveštim, detinjim rukopisom na iz sveske istrgnutom listu sa kockicama, Dragutin mi je pisao da me nije zaboravio, da kad god pogleda u tamno noćno nebo, pomisli na mene, da je pod stare dane počeo da čita sve što ima veze sa Vaseljenom, da ne razume baš sve ali ne mož’ da prestane. Zove me da sa porodicom dođem kod njega kao rod rođeni, pa što bude a biće za nas , biće i za vas. Pozdravlja me od srca i želi mi dug i srećan život. Pismo me skoro rasplakalo! Stiglo mi je još jedno pismo u kojem mi se zahvaljuje na slici, zakačio sam je naspram stola da mi je uvek pred očima. Ne razumem ti se ja u to tvoje crtanje ali mi se sviđaju boje, dođu mu kao u proleće kad izađem na livadu a ona puna cveća, sve bre pršti od boja kao na tvom crtežu!

Poslednje pismo je stiglo od Milovana, Dragutin je umro od starosti u Pirotskoj bolnici ali je Milovanu ostavio u amanet da ni za živu glavu ne bataljuje ili proda sliku!



Komentari (82)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 15:19 03.12.2015

Bravo

Ne bataljuj pisanje.
mikele9 mikele9 22:26 03.12.2015

Re: Bravo

Ne bataljuj pisanje.

Hvala ti KRALJU na podršci
49 41 49 41 15:57 03.12.2015

Uze mi i naslov i podnaslov

pre mene.

Svaka cast za tematiku bloga.
mikele9 mikele9 22:28 03.12.2015

Re: Uze mi i naslov i podnaslov

pre mene.

Svaka cast za tematiku bloga.

'oćeš da ti gi vrnem
49 41 49 41 21:51 04.12.2015

Re: Uze mi i naslov i podnaslov

mikele9
pre mene.

Svaka cast za tematiku bloga.

'oćeš da ti gi vrnem

Nisi Ti!
Nego onaj Majmun, koji se Kraljem - nazivase.
st.jepan st.jepan 17:21 03.12.2015

Dooobra!


I fotka, i priča!

A ta šljiva, ako je Grada reko da valja, ko sam ja da sumnjam?
mikele9 mikele9 22:31 03.12.2015

Re: Dooobra!

I fotka, i priča!

A ta šljiva, ako je Grada reko da valja, ko sam ja da sumnjam?

Gosn Rajković i ja smo godinama pili zajedno i njegov sud je uvek bio meritoran ali i moj ništa manje
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 18:52 03.12.2015

Divna

i priča i emocija, a o slikama koje predočavaš da ne govorim.
A fotka obaška, prava je planinarska!
Nego, Dragutin pravi stari Sloven, paganin :)
I lepo ti neko gore napisa - ne bataljuj pisanje
mikele9 mikele9 22:35 03.12.2015

Re: Divna

i priča i emocija, a o slikama koje predočavaš da ne govorim.
A fotka obaška, prava je planinarska!
Nego, Dragutin pravi stari Sloven, paganin :)
I lepo ti neko gore napisa - ne bataljuj pisanje

Hvala ti Snežo daleka moja drugarice, odnosno tu si mi u ali si fizički daleko. More i Dragutin i ja smo ti bili prava pravcata deca Kosmosa, Vaseljene, kako bi on rekao, deca Prirode
emsiemsi emsiemsi 19:22 04.12.2015

Re: Divna

mikele9
i priča i emocija, a o slikama koje predočavaš da ne govorim.
A fotka obaška, prava je planinarska!
Nego, Dragutin pravi stari Sloven, paganin :)
I lepo ti neko gore napisa - ne bataljuj pisanje

Hvala ti Snežo daleka moja drugarice, odnosno tu si mi u ali si fizički daleko. More i Dragutin i ja smo ti bili prava pravcata deca Kosmosa, Vaseljene, kako bi on rekao, deca Prirode

Лепа прича, баш лепа !
Успут --- мој отац се звао Драгутин.
mikele9 mikele9 20:04 04.12.2015

Re: Divna

Лепа прича, баш лепа !
Успут --- мој отац се звао Драгутин.

Hvala!
Eto ti koincidencije!
krkar krkar 19:33 03.12.2015

Bre, bre, Mikele!


Slikaš, pišeš, kuvaš a i rakiju piješ. Ti si pravi čovek. I sve to baš lepo radiš!
mikele9 mikele9 22:47 03.12.2015

Re: Bre, bre, Mikele!

Slikaš, pišeš, kuvaš a i rakiju piješ. Ti si pravi čovek. I sve to baš lepo radiš!

Hvala, hvala, sve radim osim poslednjeg, već dugo ne pijem rakiju ni išta od alkohola, kako to lepo i iznenađeno reče moj drugar i kolega Rus Aleksej donevši mi u kuću snaduk Sanktpeterburške Vodke, saznavši da ne pijem tri godine: Мой дорогой товарищ, mnogo rano si ti iskapio svoje bure
mg.beeograd mg.beeograd 20:29 03.12.2015

Bravo

Uz priču i ja odlutah u planinu.

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=uSuCWq0ruuk[/youtube]
angie01 angie01 21:50 03.12.2015

Re: Bravo

(mala pomoc:)



angie01 angie01 21:54 03.12.2015

Re: Bravo

i, pesma za danas,

mikele9 mikele9 22:49 03.12.2015

Re: Bravo

Uz priču i ja odlutah u planinu.

Eto koristi, kako ono beše: Hajdemo u planine...
mikele9 mikele9 22:55 03.12.2015

Re: Bravo

Angie moja draga
vera.nolan2 vera.nolan2 13:34 05.12.2015

Re: Bravo

i, pesma

Ejmi, uvek i svuda ...

chitach chitach 21:09 03.12.2015

...

Ustadoh, zagrlih ga i poljubih u oba čekinjasta obraza.


ovdje mi krenuse dvije suze, nije sramota priznati ...
mikele9 mikele9 22:53 03.12.2015

Re: ...

Ustadoh, zagrlih ga i poljubih u oba čekinjasta obraza.




ovdje mi krenuse dvije suze, nije sramota priznati ...

Taman posla! Meni kako sam pisao i prisećao se svakog trenutka, često je zasuzilo oko! Ljudi smo ne kamen
amika amika 21:11 03.12.2015

Бог ти помогао

Dobar dan, nazovem mu. Dobra ti sreća, odgovara mi, dođi sedi i prihvati se malo.

Мени на Добар дан одговарају Бог ти помогао - и не зову да се прихватим већ питају да нећу да берем липу, дрењине или да скраћујем пут преко ливаде па да изгазим траву за кошење...

То је тако у близини Београда, на 80 км, а Стара планина је даље, па је старија и изворнија и "људскија" по обичајима.
mikele9 mikele9 22:59 03.12.2015

Re: Бог ти помогао

Мени на Добар дан одговарају Бог ти помогао - и не зову да се прихватим већ питају да нећу да берем липу, дрењине или да скраћујем пут преко ливаде па да изгазим траву за кошење...

То је тако у близини Београда, на 80 км, а Стара планина је даље, па је старија и изворнија и "људскија" по обичајима.

Tako je oduvek bilo u mestima i selima na obodu velikih gradova. Ja sam pisao o 1993 godini, ne znam kako je sada ali se nadam da je bar u selima koja se nalaze u tz nedođijama, ostalo ljudskosti i poštenja!
nikvet pn nikvet pn 10:41 04.12.2015

Re: Бог ти помогао

Деценијама сам ишао својим послом по Јужном Кучају код тих старих колибара да им стоку окрпим. Да, Микеле, дирнуо си ме, дивно си описао амбијент и те људе мудре главе чисте душе опране од зла. Довољно им је сурово и сирово окружење па је превелики луксуз трошити се на мржњу и пакост. То је била читава једна култура отворене куће и отвореног срца. Никад ми није било тешко да по хитном позиву кренем а појма немам хоћу ли моћи да стигнем. Неколико аута сам полупао по урвинама, богазама, одронима ... А тек зими ... Поједини су зимовали у планини и до њих је каткад било немогуће ни пешке.

Но добро, ти стари колибари су отишли а њихови синови уместо да их замене седе у селу у кафани, пред задругом и ТВ-ом. Не исплати им се. А последњи Мохиканац кад је пре пар година по Митровдану задњи пут сишао с планине донео је у кафану да им покаже четрнаест хиљада евра, да их посрами. Било па прошло.

У планину се увек нешто носило, ред је био такав. Шибице, свеће, батерија, старе новине, кафа, чоколада; било шта, свему се обрадују као мала деца. А тек пиво ... Један од њих гледа оног јагодинског чичу па каже : Огледало сте ми донели ?

При повратку из планине често би ми пао на памет Гаутама Буда : Човекова несрећа је у превеликој жељи.

mikele9 mikele9 13:03 04.12.2015

Re: Бог ти помогао

Деценијама сам ишао својим послом по Јужном Кучају код тих старих колибара да им стоку окрпим. Да, Микеле, дирнуо си ме, дивно си описао амбијент и те људе мудре главе чисте душе опране од зла. Довољно им је сурово и сирово окружење па је превелики луксуз трошити се на мржњу и пакост. То је била читава једна култура отворене куће и отвореног срца. Никад ми није било тешко да по хитном позиву кренем а појма немам хоћу ли моћи да стигнем. Неколико аута сам полупао по урвинама, богазама, одронима ... А тек зими ... Поједини су зимовали у планини и до њих је каткад било немогуће ни пешке.

Но добро, ти стари колибари су отишли а њихови синови уместо да их замене седе у селу у кафани, пред задругом и ТВ-ом. Не исплати им се. А последњи Мохиканац кад је пре пар година по Митровдану задњи пут сишао с планине донео је у кафану да им покаже четрнаест хиљада евра, да их посрами. Било па прошло.

У планину се увек нешто носило, ред је био такав. Шибице, свеће, батерија, старе новине, кафа, чоколада; било шта, свему се обрадују као мала деца. А тек пиво ... Један од њих гледа оног јагодинског чичу па каже : Огледало сте ми донели ?

При повратку из планине често би ми пао на памет Гаутама Буда : Човекова несрећа је у превеликој жељи.

Ovo je samo jedan od mojih susreta, upečatljiv, sa mudrim i pametnim ljudima iz raznih nedođija. Pored bistre i mudre glave, ti planinci su uvek bili radoznali i spremni da čuju i nauče nešto što nisu znali. Svoju mudrost su sticali živeći s Prirodom i u njoj i godinama prateći sve njene varijacije. Divno si ovo napisao, bolji doprinos mom tekstu ne tražim! I naravno, Buda je u bio pravu, Dragutinu je bilo sve potaman, njegova planina, nebo nad njim i sve što sam može da stvori i napravi.
bocvena bocvena 18:28 04.12.2015

Re: Бог ти помогао

ih, kad ga vas dvojica ispričate...kao naslikano!
mikele9 mikele9 20:13 04.12.2015

Re: Бог ти помогао

ih, kad ga vas dvojica ispričate...kao naslikano!

nikvet pn nikvet pn 15:50 05.12.2015

Re: Бог ти помогао

Кад ме домаћин потегне за језик па још Бо ободри ...

По оној инфлацији у лето '93. стигне ми абер кобила се ваља. Чија, где ? Лака Арсић, Којзи Рог. Код коња колика (стомачни грч) је хитна ствар, ако потраје пар сати оде у илеус, цревни завежљај и крај.

По летњем пљуску запуцам на Којзи Рог. Планински пут у распаду, ни мој ауто није бољи али стигнем. Насред ливаде лежи кобила, деда Лака седи на пању, киша пљушти. Готова је, каже. Приђем јој, она сва мокра запенушала испарава али чини ми се чујем срце ради ситно и брзо. Лако нађем вену, наспем јој гомилу лекова и седнемо под стреју. Киша јењава, деда Лака прича равно, ни жучно ни жално :

- Лепа ми добра, млада, таман научила како да ради - одведе ју ђаво у млечику да пасе и ето шта се задеси. Него да смо ми живи и здрави, јопет ће деда Лака ждребе да набави и научи.

Немам шта да додам, седимо мокри, ћутимо. Ја пушим, он пије ракију. Чекамо да се нешто деси. Као да чекамо путнички воз преко Лапова да дође наврх Којзег Рога. Чујемо гасове како прште из ње. То је добар знак да је цревни грч попустио, још да издржи срце. Крадом вирим и ... видим диже главу; глава пада, не видим је више; гле поново диже главу; сада видим и врат, отреса се и ... устаје на ноге ! Сва мамурна тетура ливадом, празни се бучно; отресе главу још једном па сигурним кораком полако приђе деда Лаки као да каже : Па ево ме, шта си се препао ! Гледа бистро, длака сија опрана кишом; ма лепа ко лутка. Све је прошло као ружан сан. Гура му се у недра, тражи шећер , он као грубо је одгуркује а смешка му се брк.

- Бежи бре Лепа, вуци би те ноћас слатко изели да није било нашега доктура ...
- Чудо, кажем.
- Живот је највеће чудо, упамти. Него ајмо у колибу да се почастимо; ал са шта, ракију не пијеш, вино ми лоше … аха, знам.

И оде до огњишта, на њему бакрач. Трупи пред мене на сто смеђе литарско лонче Поздрав из Сокобање и пола јучерашње погаче.

- Дроби док врућо, ајде и сипа себи ракију. Гледам оно овчије млеко мокар, уморан … Ајде. После неколико залогаја и гутљаја оно је невероватно, осетио сам се ко Астерикс, вратила ми се снага.

- Кад јагње од њега рипа и ти ћеш.
- Добро, фала лепо, идем ја.
- Где ћеш, чекај да ти платим.

То је необично. На планини нема плаћања. Колибари не држе паре, шта ће им. Нити се у њих разумеју поготову по оноликој инфлацији. Бар те муке тамо нема. Али то није проблем, платиће синови у селу или чешће они сами кад сиђу најесен по Митровдану. Не, он запео и угура ми неку новчаницу необичну, никад је раније нисам видео. Петсто белгијских франака …! Ја у чуду. Појма немам колико вреди.

- Слушај деда-Лако. Ако се ово равња на француски франак онда можда буде у реду али ако се равња на швајцарски франак онда није. Безмало толико кобила кошта; ја Лепу у џеп да турим нећу. Ево ти ово назад, лако ћемо ми најесен.
- Пази овако доктуре, тек ја нумем с паре али ово знам. Звала ме Јагода Белгијанка да ју код викендице спремим дрва. Бакћали смо се Лепа и ја цео дан, превукли неке суварке и грањевине и лепо напунили шупу. Јагода је поштена жена, била задовољна и дадне ми ову пару. Баш њу је Лепа зарадила да јој данас спаси главу. Ти види срачуњај, ако не залегне лако ће дометнемо. Еве ти, носи то и фала ти до неба. Иди сад.

Сиђем у чаршију код школског другара банкара пред крај радног времена; иди чекај ме Под ора'. Седим у башти на сунцу после летње кише, лепота; дође он убрзо и донесе неке новце. Пребројим и видим покрио сам оне штипа-за-очи цене шверцованог горива и лекова. Добро је, напунићу опет, у планину се не иде неспреман. А још и преостало нешто за кућу, па и за кафану.

И најзад шта, кобила претекла, сви задовољни а деда-Лака Арсић убо курс валуте тачније од гувернера.

* * *

Е сад, блогодруштво, спустимо се са планине на земљу. Није ми никако јасно како да од таквих красних дедова буду онакви унуци кад сиђу у град; то су они што паркирају гдегод, сеју ђубре кроз прозор, отимају шта стигну. Како се то изотело немам појма.

Него лепше и топлије је подсетити се тих сјајних дедова чисте душе и образа.
mikele9 mikele9 16:17 05.12.2015

Re: Бог ти помогао

Кад ме домаћин потегне за језик па још Бо ободри ...

По оној инфлацији у лето '93. стигне ми абер кобила се ваља. Чија, где ? Лака Арсић, Којзи Рог. Код коња колика (стомачни грч) је хитна ствар, ако потраје пар сати оде у илеус, цревни завежљај и крај.

По летњем пљуску запуцам на Којзи Рог. Планински пут у распаду, ни мој ауто није бољи али стигнем. Насред ливаде лежи кобила, деда Лака седи на пању, киша пљушти. Готова је, каже. Приђем јој, она сва мокра запенушала испарава али чини ми се чујем срце ради ситно и брзо. Лако нађем вену, наспем јој гомилу лекова и седнемо под стреју. Киша јењава, деда Лака прича равно, ни жучно ни жално :

- Лепа ми добра, млада, таман научила како да ради - одведе ју ђаво у млечику да пасе и ето шта се задеси. Него да смо ми живи и здрави, јопет ће деда Лака ждребе да набави и научи.

Немам шта да додам, седимо мокри, ћутимо. Ја пушим, он пије ракију. Чекамо да се нешто деси. Као да чекамо путнички воз преко Лапова да дође наврх Којзег Рога. Чујемо гасове како прште из ње. То је добар знак да је цревни грч попустио, још да издржи срце. Крадом вирим и ... видим диже главу; глава пада, не видим је више; гле поново диже главу; сада видим и врат, отреса се и ... устаје на ноге ! Сва мамурна тетура ливадом, празни се бучно; отресе главу још једном па сигурним кораком полако приђе деда Лаки као да каже : Па ево ме, шта си се препао ! Гледа бистро, длака сија опрана кишом; ма лепа ко лутка. Све је прошло као ружан сан. Гура му се у недра, тражи шећер , он као грубо је одгуркује а смешка му се брк.

- Бежи бре Лепа, вуци би те ноћас слатко изели да није било нашега доктура ...
- Чудо, кажем.
- Живот је највеће чудо, упамти. Него ајмо у колибу да се почастимо; ал са шта, ракију не пијеш, вино ми лоше … аха, знам.

И оде до огњишта, на њему бакрач. Трупи пред мене на сто смеђе литарско лонче Поздрав из Сокобање и пола јучерашње погаче.

- Дроби док врућо, ајде и сипа себи ракију. Гледам оно овчије млеко мокар, уморан … Ајде. После неколико залогаја и гутљаја оно је невероватно, осетио сам се ко Астерикс, вратила ми се снага.

- Кад јагње од њега рипа и ти ћеш.
- Добро, фала лепо, идем ја.
- Где ћеш, чекај да ти платим.

То је необично. На планини нема плаћања. Колибари не држе паре, шта ће им. Нити се у њих разумеју поготову по оноликој инфлацији. Бар те муке тамо нема. Али то није проблем, платиће синови у селу или чешће они сами кад сиђу најесен по Митровдану. Не, он запео и угура ми неку новчаницу необичну, никад је раније нисам видео. Петсто белгијских франака …! Ја у чуду. Појма немам колико вреди.

- Слушај деда-Лако. Ако се ово равња на француски франак онда можда буде у реду али ако се равња на швајцарски франак онда није. Безмало толико кобила кошта; ја Лепу у џеп да турим нећу. Ево ти ово назад, лако ћемо ми најесен.
- Пази овако доктуре, тек ја нумем с паре али ово знам. Звала ме Јагода Белгијанка да ју код викендице спремим дрва. Бакћали смо се Лепа и ја цео дан, превукли неке суварке и грањевине и лепо напунили шупу. Јагода је поштена жена, била задовољна и дадне ми ову пару. Баш њу је Лепа зарадила да јој данас спаси главу. Ти види срачуњај, ако не залегне лако ће дометнемо. Еве ти, носи то и фала ти до неба. Иди сад.

Сиђем у чаршију код школског другара банкара пред крај радног времена; иди чекај ме Под ора'. Седим у башти на сунцу после летње кише, лепота; дође он убрзо и донесе неке новце. Пребројим и видим покрио сам оне штипа-за-очи цене шверцованог горива и лекова. Добро је, напунићу опет, у планину се не иде неспреман. А још и преостало нешто за кућу, па и за кафану.

И најзад шта, кобила претекла, сви задовољни а деда-Лака Арсић убо курс валуте тачније од гувернера.

* * *

Е сад, блогодруштво, спустимо се са планине на земљу. Није ми никако јасно како да од таквих красних дедова буду онакви унуци кад сиђу у град; то су они што паркирају гдегод, сеју ђубре кроз прозор, отимају шта стигну. Како се то изотело немам појма.

Него лепше и топлије је подсетити се тих сјајних дедова чисте душе и образа.

st.jepan st.jepan 16:50 05.12.2015

Re: Бог ти помогао

Кад ме домаћин потегне за језик па још Бо ободри ...

Tebe češće da obodravaju, pa češće da te čitamo.
Eh, da je moderacije. ikakve...

mikele9 mikele9 18:32 05.12.2015

Re: Бог ти помогао

Tebe češće da obordavaju, pa češće da te čitamo.

Isto mislim! Samo ova dva teksta otkrivaju koliko bi mogao da nam ispriča
predatortz predatortz 09:59 07.12.2015

Re: Бог ти помогао

Е сад, блогодруштво, спустимо се са планине на земљу. Није ми никако јасно како да од таквих красних дедова буду онакви унуци кад сиђу у град; то су они што паркирају гдегод, сеју ђубре кроз прозор, отимају шта стигну. Како се то изотело немам појма.


Grešiš, nisu samo oni.
Imam kolegu, Vračarac od kad je Vračar bio selo nadomak Beograda. Tako kaže. Elem, vraćamo se iz HN, on, kolega rodom iz Sarajeva i ja. Ja vozim, razvezli neku priču. Drži on nama predavanje o duhu Beograda. Kao, svaka nama čast, jesmo mi ljudi iz gradova, ali je to provincija... Treba vremena da mi pojmimo duh Beograda. Verovatno će tek naša deca moći da to osete...
I, u tom mitingovanju - frk kesu sa đubretom kroz prozor!
Ja zaustavim auto i kažem :

U našim selendrama ovo što si ti uradio važi za primitivizam. Sad budi čovek, izađi i pokupi ono što si bacio. Možda ja ne osećam duh Beograda, ali sam siguran da sa ovim tvojim gestom on nema nikakve veze.
mikele9 mikele9 11:18 07.12.2015

Re: Бог ти помогао

I, u tom mitingovanju - frk kesu sa đubretom kroz prozor!

Moji roditelji su celo leto pa sve tamo do oktobra, provodili na selu. Ćale je u jednom kutku voćnjaka iskopao rupu i tu su bacali rastvorljive stvari a sve ostalo je skupljao u velike kese i kad bi odlazio nekim poslom u obližnji grad, bacao ih je u kontejner.
mariopan mariopan 21:52 03.12.2015

...



Kako si lepo ovo ispričao, mal mi suze na oči.
mikele9 mikele9 23:00 03.12.2015

Re: ...

Kako si lepo ovo ispričao, mal mi suze na oči.

Osećajna si draga moja koleginice
49 41 49 41 23:50 03.12.2015

Dragutin i Ljubisa

su stari ocevi prijatelji.

Jedan sa posla, drugi iz ulice.

Posecivao sam ih kad god sam mogao-stigao.
Jedan je ziveo u mom gradu detinjstva, drugi na Vracaru.
Obojicu sam zadnji put video, ostarele, iznemogle na samrtnickoj postelji.

Nisu me prepoznali ni po vidu, ni po glasu.
Iako nadnesen nad njihovim licima, kad sam im rekao ime; rasplakali su se.
Tresli se u postelji od placa, ridanja.
Izvinjavala se obojica, kroz plac za neprepoznavanje.

Oni se meni izvinjavali, dva starca sa preko 90 ?

I danas se pitam, sto sam to cinio godinama.
Iz pijeteta, prema ocu, prema njima, njihovom dugogodisnjem prijateljstvu; ili sve zajednicko u tome.
mikele9 mikele9 10:42 04.12.2015

Re: Dragutin i Ljubisa

I danas se pitam, sto sam to cinio godinama.
Iz pijeteta, prema ocu, prema njima, njihovom dugogodisnjem prijateljstvu; ili sve zajednicko u tome.

Ili je nešto treće, nešto što imaš u sebi, dobrotu, plemenitost, ljudskost...
mirelarado mirelarado 01:08 04.12.2015

Магија

Магичан сусрет, на магичном месту, магично исприповедан.
mikele9 mikele9 01:12 04.12.2015

Re: Магија

Магичан сусрет, на магичном месту, магично исприповедан.

Od blagodarim na komplimentima!
predatortz predatortz 09:05 04.12.2015

Dragan

Lep ti blog, domaćine!

Inače, imamo dve zajedničke strasti: lepe žene i planine. Mislim da je teško naći treće, na čemu čovek može tako lepo oči odmoriti i uživati u lepoti. More, možda...
mikele9 mikele9 10:43 04.12.2015

Re: Dragan

Lep ti blog, domaćine!

Inače, imamo dve zajedničke strasti: lepe žene i planine. Mislim da je teško naći treće, na čemu čovek može tako lepo oči odmoriti i uživati u lepoti. More, možda...

Hvala!
I more obavezno
49 41 49 41 13:45 04.12.2015

Re: Dragan

mikele9
Lep ti blog, domaćine!

Inače, imamo dve zajedničke strasti: lepe žene i planine. Mislim da je teško naći treće, na čemu čovek može tako lepo oči odmoriti i uživati u lepoti. More, možda...

Hvala!
I more obavezno

Tu sam, tu sam!
mikele9 mikele9 14:16 04.12.2015

Re: Dragan

Tu sam, tu sam!

Vlasta92 Vlasta92 09:25 04.12.2015

Dragutin, Milutin...

imena i ljudi iz nekog drugog vremena...

boljeg, u svakom slučaju....
mikele9 mikele9 10:44 04.12.2015

Re: Dragutin, Milutin...

imena i ljudi iz nekog drugog vremena...

boljeg, u svakom slučaju....

Tako mu nekako dođe draga Vlasto.
emsiemsi emsiemsi 19:30 04.12.2015

Re: Dragutin, Milutin...

Vlasta92
imena i ljudi iz nekog drugog vremena...

boljeg, u svakom slučaju....

Драгутин и Милутин --- имена мога оца и стрица.
cassiopeia cassiopeia 09:56 04.12.2015

Dobro jutro!

Sad bi te zagrlila, ti si Mikele duša od čoveka.

p.s. Sinoć me deda zove da me čuje, tačnije tražio od tetke da pozove, on se pomalo gubi i evo broji devedesetdrugu. I da ne veruješ, lepo mu se neki prozor otvorio i fino smo se ispričali. Jedino je zaboravio da mu je zet, moj otac, umro, pa se rastužio onoliko. Ne znam što sam ti ovo sad napisala, samo znam da ćeš me razumeti.
mariopan mariopan 10:12 04.12.2015

Re: Dobro jutro!

cassiopeia
p.s. Sinoć me deda zove da me čuje, tačnije tražio od tetke da pozove, on se pomalo gubi i evo broji devedesetdrugu. I da ne veruješ, lepo mu se neki prozor otvorio i fino smo se ispričali. Jedino je zaboravio da mu je zet, moj otac, umro, pa se rastužio onoliko. Ne znam što sam ti ovo sad napisala, samo znam da ćeš me razumeti.

Tako se i moja voljena (sad pokojna) tetka gubila, i bilo je teško kada sam joj rekla da ona više nema roditelje (jer je htela kod njih da ide, kaže čekaju je), pa sam joj rekla da su joj otac i majka umrli, odavno....ne može kod njih da ide, nema ih......zaplakala se kao da su sada umrli, pa kad, pa zašto joj to niko nije rekao...a njoj je tada bilo 85 godina.
Tužno je kako oni to dožive, kao da se sad desilo.
mikele9 mikele9 10:47 04.12.2015

Re: Dobro jutro!

Sad bi te zagrlila, ti si Mikele duša od čoveka.

p.s. Sinoć me deda zove da me čuje, tačnije tražio od tetke da pozove, on se pomalo gubi i evo broji devedesetdrugu. I da ne veruješ, lepo mu se neki prozor otvorio i fino smo se ispričali. Jedino je zaboravio da mu je zet, moj otac, umro, pa se rastužio onoliko. Ne znam što sam ti ovo sad napisala, samo znam da ćeš me razumeti.

Grlim i ja tebe
Naravno da te razumem
mikele9 mikele9 10:50 04.12.2015

Re: Dobro jutro!

Tako se i moja voljena (sad pokojna) tetka gubila, i bilo je teško kada sam joj rekla da ona više nema roditelje (jer je htela kod njih da ide, kaže čekaju je), pa sam joj rekla da su joj otac i majka umrli, odavno....ne može kod njih da ide, nema ih......zaplakala se kao da su sada umrli, pa kad, pa zašto joj to niko nije rekao...a njoj je tada bilo 85 godina.
Tužno je kako oni to dožive, kao da se sad desilo.

Moja majka je umrla u 88 godini, uglavnom je bila čista i svesna ali je stvari i situacije kojih se i ja sećam, umela da predstavlja u drugačijem, zašećerenom, svetlu.
cassiopeia cassiopeia 12:12 04.12.2015

Re: Dobro jutro!

mikele9

Grlim i ja tebe
Naravno da te razumem


cassiopeia cassiopeia 12:16 04.12.2015

Re: Dobro jutro!

Mariopan
Tužno je kako oni to dožive, kao da se sad desilo.


Gledam mamu, to joj je otac, ponekad je na ivici da izgubi strpljenje, teško je sve to kad nisi pri svesti. Treba mnogo ljubavi i snage.

Sećam se, Mari, tvojih priča od ranije. Čudesna snaga je i u tebi
mariopan mariopan 16:41 04.12.2015

Re: Dobro jutro!

mikele9
Tako se i moja voljena (sad pokojna) tetka gubila, i bilo je teško kada sam joj rekla da ona više nema roditelje (jer je htela kod njih da ide, kaže čekaju je), pa sam joj rekla da su joj otac i majka umrli, odavno....ne može kod njih da ide, nema ih......zaplakala se kao da su sada umrli, pa kad, pa zašto joj to niko nije rekao...a njoj je tada bilo 85 godina.
Tužno je kako oni to dožive, kao da se sad desilo.

Moja majka je umrla u 88 godini, uglavnom je bila čista i svesna ali je stvari i situacije kojih se i ja sećam, umela da predstavlja u drugačijem, zašećerenom, svetlu.

Tako je lepše, i ja ponekad zašećerim što sam starija.
kosta.babic kosta.babic 11:54 04.12.2015

Dragutin

Sledeći put kad objaviš neku ovakvu priču obavezno da postaviš i papirne maramice.Svi smo se rasplakali.Izgleda da si nas pogodio u neku tananu žicu koja je čekala da zatreperi.Priča je predivna.
mikele9 mikele9 13:05 04.12.2015

Re: Dragutin

Sledeći put kad objaviš neku ovakvu priču obavezno da postaviš i papirne maramice.Svi smo se rasplakali.Izgleda da si nas pogodio u neku tananu žicu koja je čekala da zatreperi.Priča je predivna.

Hvala Kosta, život ti ja takav, malo meda, malo žuči.
wilma68 wilma68 12:21 04.12.2015

Душа

Душа од људскости, све овде написано.
Хвала Вам, г. Микеле.



П.С.: Краљ зна најбоље - не батаљујте писање, никако !
mikele9 mikele9 13:09 04.12.2015

Re: Душа

Душа од људскости, све овде написано.
Хвала Вам, г. Микеле.



П.С.: Краљ зна најбоље - не батаљујте писање, никако !

Hvala Vama Vilma
Nisam ni pomišljao da bataljujem pisanje, pišem ali samo kad imam nešto da kažem, nikad ne pišem samo radi pisanja i prisutnosti na blogu
wilma68 wilma68 10:48 05.12.2015

Re: Душа


Ух, хтедох да додам нешто, па "обавестих модератора" !

Мали телефон, а прсти дебели...

Nisam ni pomišljao da bataljujem pisanje, pišem ali samo kad imam nešto da kažem, nikad ne pišem samo radi pisanja i prisutnosti na blogu


Наравно, то се види и разуме.

Него, хтедох да напишем нешто и о мојој омиљеној планинки, жени од 75 година коју виђам два-три пута годишње. Висока, паметна, причљива, топла жена.
Каже она мени, све жмиркајући на једно око : " Играм ја коло на свадби, само пршти земља пода мном, не боле ме ни колена н кукови! Питају ме ове моје из села " Како можеш, Јелице?!" А да ти кажем нешто - 'ди год сам била, остала сам на касети! А то ми је и била животна жеља..."
mikele9 mikele9 14:19 05.12.2015

Re: Душа

Каже она мени, све жмиркајући на једно око : " Играм ја коло на свадби, само пршти земља пода мном, не боле ме ни колена н кукови! Питају ме ове моје из села " Како можеш, Јелице?!" А да ти кажем нешто - 'ди год сам била, остала сам на касети! А то ми је и била животна жеља..."

Svaka joj čast a to sa kasetama, nije ni ona odolela savremenim izazovima
Piromanski Piromanski 14:03 04.12.2015

žive slike

Tebe bi sad zagrlio kao ćaleta (mislim da ste slicnih godina), a Dragutin nije umro, ne.
mikele9 mikele9 14:18 04.12.2015

Re: žive slike

Tebe bi sad zagrlio kao ćaleta (mislim da ste slicnih godina), a Dragutin nije umro, ne.

I ja tebe! A Dragutin je živ, eto ga u tekstu
49 41 49 41 14:35 04.12.2015

Tranzicija

tranzicioni sloj.

Bog Eol je odlucio da vetrovi haraju po zemlji na do 800-1200 m visine.
Iznad tog sloja, bozanstvena tisina.

Par puta sam rukama grcevito stiskao naslone za ruke u sedistu aviona.
Tesio sebe, dobro jednom se mora umreti. Ja bih ipak u komadu da umrem, al' sta je tu je.
Onda uplovis u tisinu nebesku.
Buka motora sa max forsazom naglo splasne; plovis, plovis,...

Potpuno s licno je i sa ljudima.

Otisnes se preko 800 - 1200 m; daleko od civilizacije.
Sretnu te slucajno ili ti njih.

Iako si hteo da ih pitas, da li je to put kojim si krenuo; vise da budes siguran iz vise ustiju. Tu su se rodili, ceo vek provode - generacijama.

Ne prvo sedi, jedi posle ces da pitas!
Iznose drvene kacice sa sirom, kajmakom, kiselim mlekom, bokale sa jardumom, pogace, ...

Tako bese, na Zelengori, Bjelasnici, Bjelasici (visoko iznad Biogradskog) Mokroj Gori (nad Metohijom), ...

Pamtis njihova lica, djakonije iznesene preda.

Vratis se u "civilizaciju"- nanize.
Kupili bi te - prodali, budzasto i bez valjanog razloga.


49 41 49 41 22:38 04.12.2015

Magija

Ista slika u naslovu, samo dislocirana na Bjelasici; nad Biogradskom.

U pozadini Komovi.Trcim niz travnatu strmu padinu u belom sortcu, jaknom i rancem na sebi- ka Pesica jezeru.

Blicnila me odozgo, na dijapozitivu. Transferisala na negativ, izradila sliku i donela.

Slika otisla, na moskovski Arbat (ala, pariska kolonija starih slikara).

Doneta, kao svadbeni poklon na velikom uramljenom platnu na ulju.
Obesena, na najvecem zidu dbnevne; sa zlatno - rusticnim ramom.

Iii, ... ostalo

Kao, Pusta zemlja, Usta puna zemlje; "iscupana" iz secanja.





emsiemsi emsiemsi 06:01 05.12.2015

Re: Magija

49 41
Ista slika u naslovu, samo dislocirana na Bjelasici; nad Biogradskom.

U pozadini Komovi.Trcim niz travnatu strmu padinu u belom sortcu, jaknom i rancem na sebi- ka Pesica jezeru.

Blicnila me odozgo, na dijapozitivu. Transferisala na negativ, izradila sliku i donela.

Slika otisla, na moskovski Arbat (ala, pariska kolonija starih slikara).

Doneta, kao svadbeni poklon na velikom uramljenom platnu na ulju.
Obesena, na najvecem zidu dbnevne; sa zlatno - rusticnim ramom.

Iii, ... ostalo

Kao, Pusta zemlja, Usta puna zemlje; "iscupana" iz secanja.






Лајк !
vera.nolan2 vera.nolan2 12:34 05.12.2015

...kako beše ono, Vas, Vas, Vasiona,...

Zvezdani pokrivač za Dragutinovu čistu i dobru dušu ...

mikele9 mikele9 14:17 05.12.2015

Re: ...kako beše ono, Vas, Vas, Vasiona,...

Zvezdani pokrivač za Dragutinovu čistu i dobru dušu ...

Tu je negde Dragutin, divna fotka
highshalfbooze highshalfbooze 12:53 05.12.2015

Hvala

Uživao sam čitajući.
mikele9 mikele9 14:15 05.12.2015

Re: Hvala

Uživao sam čitajući.

na moje veliko zadovoljstvo
mili92 mili92 17:19 05.12.2015

Лијепа прича

Микеле, алал ти перо. Питко за читање. На мах навру слике и нека угодна топлина. Одма љепши дан.
mikele9 mikele9 18:28 05.12.2015

Re: Лијепа прича

Микеле, алал ти перо. Питко за читање. На мах навру слике и нека угодна топлина. Одма љепши дан.

Hvala ti dobri moj Mili!
49 41 49 41 18:42 05.12.2015

Svud hodih al' nju ne dohodih

Hoces pricu "skockanu" iz knjige, prica najblizih - ranog detinjstva; vezano za ovu lepoticu.
Imam ruznu i lepu.
Naravno, ako stignem pre fajronta.
jasnaz jasnaz 11:00 06.12.2015

za Dragutina i pisce

mikele9 mikele9 13:11 06.12.2015

Re: za Dragutina i pisce

Hvala Jasna u Dragutinovo i naše ime
Mnooooooogo je dobro!!!!
Ribozom Ribozom 14:15 06.12.2015

Re: za Dragutina i pisce

Dobra prica o dobrim ljudima.
Zavidim tim ljudima, i mastam da zivim njihov zivot. Sto dalje od 'civilizacije', a da mi jedini kontakt s njom budu slucajni putnici dobronamernici.
mikele9 mikele9 15:13 06.12.2015

Re: za Dragutina i pisce

Dobra prica o dobrim ljudima.
Zavidim tim ljudima, i mastam da zivim njihov zivot. Sto dalje od 'civilizacije', a da mi jedini kontakt s njom budu slucajni putnici dobronamernici.

I ja često poželim da se tako negde osamim da postanem neodvojivi deo Prirode.
Черевићан Черевићан 12:53 06.12.2015

experto credite

žene su za mene nešto najlepše što je Priroda stvorila


добар пос'о . . .Творац одрадио
(има томе, кад је Свет створио)
те је 'нако успут Жене осмислио
недоречен Свет би безњих био
mikele9 mikele9 13:13 06.12.2015

Re: experto credite

добар пос'о . . .Творац одрадио
(има томе, кад је Свет створио)
те је 'нако успут Жене осмислио
недоречен Свет би безњих био

Bez ikakvog smisla!
Hvala vam G.Čer na divnom prilogu.
49 41 49 41 14:26 06.12.2015

Brlog

Otac se rodio u selu Brlog, na Staroj Planini.

Kad mi je pricao price iz svog ranog detinjstava; meni u decijoj glavi vuciji brlog, gore negde u planini, bogu iza nogu.

Deda i baba, odmarali popodne.
On se redovno iskradao iz kuce. Pravac stala, ili izprezi konja iz c(h)eza.
Onda juris uz planinu, niz planinu na njemu.

Posle toliko godina, uz pomoc google satelita, vidim da nije mesto u kom su obitavali samo vukovi.
Da je Brlog tada imao obrise osmisljenog naselja sa svim urbanim detaljima. Manastir iz 14. (16?) veka, skolu, crkvu.
Da su imali sve sto im je trebalo za zivljenje u manjoj urbanoj zajednici.



mikele9 mikele9 15:16 06.12.2015

Re: Brlog

Otac se rodio u selu Brlog, na Staroj Planini.

Kad mi je pricao price iz svog ranog detinjstava; meni u decijoj glavi vuciji brlog, gore negde u planini, bogu iza nogu.

Deda i baba, odmarali popodne.
On se redovno iskradao iz kuce. Pravac stala, ili izprezi konja iz c(h)eza.
Onda juris uz planinu, niz planinu na njemu.

Posle toliko godina, uz pomoc google satelita, vidim da nije mesto u kom su obitavali samo vukovi.
Da je Brlog tada imao obrise osmisljenog naselja sa svim urbanim detaljima. Manastir iz 14. (16?) veka, skolu, crkvu.
Da su imali sve sto im je trebalo za zivljenje u manjoj urbanoj zajednici.

Po meni, Stara Planina je svetsko čudo!!! Bio sam samo tada ali često mislim na nju i sigurno kad tad, ponovo otići i lunjati po njoj.
49 41 49 41 16:19 06.12.2015

U crkvu na Bogosluzenje

Razne kolege pitale ponedeljkom
Ti bio za vikend?
Oba dana na bogosluzenje!

Zapanjeni pogledi, da im ne licim na takvoga - da to cinim, ...
Objasnjavao im uvek, da sam bio negde visoko u planini, da sam na tom vazduhu, okruzenju, utiscima koje sam doneo; bio na licnom bogosluzenju.

Bese tako godinama.

Pretocilo se u Blogosuz(h)enje.

Suz(h)anj je suzanj, u sebi ili svom okruzenju; isto mu dodje.
mikele9 mikele9 16:25 06.12.2015

Re: U crkvu na Bogosluzenje

Zapanjeni pogledi, da im ne licim na takvoga - da to cinim, ...
Objasnjavao im uvek, da sam bio negde visoko u planini, da sam na tom vazduhu, okruzenju, utiscima koje sam doneo; bio na licnom bogosluzenju.

49 41 49 41 06:02 08.12.2015

Ekoloska staza i "duh na konju"

Na Biogradskom jezeru, uz dorucak studirali kartu jezera i Bjelasice (ima ih 5 u YU, valjda sve bjelasaju na suncu?)
Karta turisticka, onako ofrlje napravljena.
Ekoloska staza sa Bjelasice najkraci put do Biogradskog.Obasnim onoj mojoj da to moze da bude vrlo opasno, da se pretvori u katastrofalnu avanturu.
Usput dzvankanje, da ce se ona vratiti Ekoloskom stazom i ustedeti 2 i vise sata hoda nazad.
Ekoloskom, ekoloskom i usi me zabolele da ce ona ekoloskom!
Nad Pes(h)ica jezerom, ugledam u daljini kosce, mahnem onoj mojoj i grupi koja nam se prikljicila. Pokazem im na cemo se sastati na trecem prevoju.
Kosci me docekaju kajmakom, sirom, domacim pogacama.
Paters familias, rece: Bio jednom niz ekolosku i nikad vise!
Vidis mi onog sina, imam jos jednog.Otisao bih opet tamo, samo ako bih jednog od njih morao da spasavam.
Ona moja se pokunjila, legla na rudu; ali za nazad opet zvocala, sto i nju nisam zvao na njihovu gozbu. Tolko su mi zvizdali svi, a ja se "izgubio"- nije me bilo sat i petnaest.

Na pola puta sa Bjelasice, izroni na travnatom prevoju konjanik pred nas.
Zapanjen izgledom konja i njime. U crnogorskoj tradicionalnoj. Srma na njemu,srma na konju. Ni u filmu se ne moze, tako nesto videti.

Kuda vas dvoje? Hajte kod mene da veceramooo, da nocitee; pa vi sutra na Biogradsko.
Nevreme ce vam, bolje nocite; pa sutra.

Nas dvoje se zagledavamo, zagledavamo u plavo nebo bez ijednog oblacka.
Ponudjeni-ko pocasceni.

Posle 45 min. sastavilo nebo i zemlja. Komovi blistaju od udara gromova. Letimo oboje ko na vodenom toboganima niz gustu planinsku travu punu vode. Pri istajanju, nosim jos 10kg vise u odeci pokupljene vode.


Ponavljam bar 10 puta, ono njegovo do kampa.
Hajte da veceramo, da nocite; pa vi sutra.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana