Kako je moguće da je bilo više medijskih sloboda onih 10 godina posle smrti Tita i za vreme zločinačkog režima Slobodana Miloševića nego sada i ovde!? Kako je moguće da srpski mediji od jednog prosečnog aparatčika uporno pokušavaju da naprave novokomponovanog vodju? Da li se radi o suptilnoj uredničkoj igri, strateškoj i lukavoj, kako bi se na taj "megalomanski" medijski način Vučić što skorije smučio i bogu i ljudima!? Ili je reč o autocenzuri i golom strahu od gubitka i ono malo novca od uredničkih i novinarskih plata?
Odgovor na ovu masovnu smutnju i agresiju cenzure i autocenzure nalazim u čuvenom "Piterovom načelu". Ovaj princip zastupa tezu da u hijerarhijskoj organizaciji, u kojoj napredovanje zavisi od ličnih uspeha i zasluga, pripadnici te organizacije na kraju bivaju unapređeni iznad dometa svojih sposobnosti. Kratko i jasno rečeno, pojedinci u organizaciji teže da se uzdignu do svog nivoa nesposobnosti. Bivaju unapređeni tokom karijere sve dok više nisu u stanju kompetentno obavljati posao. Princip su formulisali Lorens Piter i Rejmond Hal u knjizi "The Peter Principle", publikovanoj 1969. godine.
Dakle, prisustvujemo zlokobnom trijumfu "Piterovog načela", nakon 25 godina duge vertikalne invazije varvara kroz institucije. Iza magle nacionalizma i tzv. patriotizma tokom protekle dve i po decenije ušunjali su se, probili, nametnuli, nasrnuli... najbeskrupulozniji i najprimitivniji slojevi našeg stanovništva. Dok je u isto vreme dobar deo onih drugih spakovao kofere i iskoristio svoje pasoše kao otpusnu listu iz ludnice od ove zemlje.
Zato smo pre neki dan u zgradi Muzeja Jugoslovenske kinoteke, na koktelu povodom otvaranja 2 prva poglavlja pregovora sa EU, umesto dr Ivana Đurića kao predsednika Srbije i dr Zorana Đinđića kao premijera Srbije, gledali reciklirane verzije Miloševića i Šešelja.
U pravu je Eli Vizel: "Misterija zla je veća od misterije dobra!"
P.S. Šta se radi sa skuvanim žabama i ošišanim ovcama? Pogledajte moderna vremena: