Život

Za solo ptice

Ivana Knežević RSS / 03.01.2016. u 20:20

Pre nekoliko nedelja našla sam se bila na glavnoj stanici metroa, Yonge & Bloor, koja u svako doba dana ima muzičare. Violončelista koji je svirao tog dana mi je poznat. Sretala sam ga više puta, na toj stanici i jednoj drugoj. Azijac, stine građe, obeležen nečim čiji skript ne bih želela da čitam. Violončelo u njegovim rukama živi život samo jedan, on povremeno ispusti jauk, ohrabri ga da ništa ne ostavi za sledeći put,  jer ovo sada je uvek jedan jedini put - i efekat na obične ljude ume da bude dramatičan. Tog dana nisam žurila, i pustila sam bila jedan voz da prođe. Stajala na najboljem mestu u toj dvorani niske tavanice i širokog pojasa. Zatvorila oči. Suze naviru lako ovih dana. Zvuk je bio tako jasan, prekrasan. Setila se onog široko publikovanog događaja od pre nekoliko godina kada ja Džošua Bel nastupao incognito u metrou u Vašingtonu.

Članak se čudio bio kako praktično niko nije zastao, svega par ljudi -i deca, koju su vukli roditelji u susret početku dana, obdaništu, školi... Ona ista deca, uvek pri ruci ilustracija iskonskog ljudskog duha, njegova suština, pre pada. Zvuk u metrou tog dana je bio tako savršen. Da je na njegovom mestu bio Džošua Bel, verovatno bi svi mi bili samo koju milju bliže Raju, iako nije bilo neophodno. Niko ko je prošao tog jutra zakrčenom platformom u vašingtonskom metrou nije mogao da ne čuje Džošuu, njegov kristalan zvuk, i intepretaciju.  Možda je Džošua očekivao da če se oko njega stvoriti ogroman krug, i da će aplauz zatresti betonske zidove i tavanicu, da će vozovi usporiti... Ako je bilo tako, to samo znači da su Džošua i njegov friend tom prilikom izabrali da zaborave da cena umetnosti nije ulaznica, ili broj prodatih ploča. Danak umetnosti, danak životu, je sposobnost da na svom mestu, kao solo ptica, prepoznaš svoj bol, i tuđi bol, i među njima pronađeš tanku liniju koja vodi uvis. Kratak neonski bljesak: ka nebu!, ništa više. Izlaza nema, i da to svako prepozna je jedino ‘hvala' koje je Džošua zaslužio, kao i naš lokalni maestro.

Godina je bila povremeno dobra, povremeno neizdrživa. Bilo je i drugih pre ove, biće ih još. Svi smo tu, iako ljudi koje znamo polako nestaju. Drugi dolaze, i to je dobar račun. I svetovi nestaju. Od toga se niko zaista ne oporavi, i na to se može jedino slegnuti ramenima i ući u metro pre nego što se vrata zatvore. Granice svega se pomeraju, i vidici otvaraju na pejsaže uvek iste. Ono što su naši roditelji započeli, mi ćemo samo nastaviti. Ništa dobro od takvih nespretnih pokušaja nikada ne ispadne, i to je sve što imamo.

Uteši me. Na koncertu pre dva dana muzika je bila još jedna ulaznica u svet kojim hodaju senke pravih ljudi. Nikada niko nije izgubljen sve dok je nas. U ostatku vremena vlada neobično jak osećaj da gubim sebe. Dok mi je ranije takav prospekt bio privlačan, više nije. Umorila sam se u ulozi sopstvenog neprijatelja. Dala sam joj sve što sam mogla. Iznenada otkrivam da ćutanje sa sobom nosi sve znake najboljeg prijateljstva. Ni solo ptica ne leti sama.

Želim vam godinu u kojoj nikada nećete biti daleko od kuće, svog pravog doma. I da će ulaznice koje vas tamo odvedu uvek biti dostupne.



Komentari (39)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cane.srbljanovic cane.srbljanovic 21:13 03.01.2016

For happy endings

Dok sam chitao mrzvalo mi se po glavi, mozda neprikladno, ono: "... This too shall pass..."

Srecna ti nova godina Ivana.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:32 03.01.2016

Re: For happy endings

Hvala, cane.
Srecna Nova godina i tebi.

Izreka iznad je jedna od najboljih, po mom misljenju.
Svako ko je intimno poznaje ima dobrog saveznika na svojoj strani.

Lep pozdrav,
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:56 04.01.2016

Ovo je mnogo lepo

Ivana Knežević
danak životu, je sposobnost da na svom mestu, kao solo ptica, prepoznaš svoj bol, i tuđi bol, i među njima pronađeš tanku liniju koja vodi uvis. Kratak neonski bljesak: ka nebu!, ništa više.


Srećna Nova godina

Ivana Knežević Ivana Knežević 23:56 04.01.2016

Re: Ovo je mnogo lepo

Snezana Radojicic

Srećna Nova godina


I tebi, Snezana. Srecna i puna pozitivnih avantura!
emsiemsi emsiemsi 15:09 05.01.2016

Re: For happy endings

Ivana Knežević
Hvala, cane.
Srecna Nova godina i tebi.

Izreka iznad je jedna od najboljih, po mom misljenju.
Svako ko je intimno poznaje ima dobrog saveznika na svojoj strani.

Lep pozdrav,

Релативно често шетам кнез Михајловом и остављам људима који свирају класику понеку парицу.
Пита ме једном вођа једног квартета (пошто ме је већ упамтио) --- зашто ви нама увек, а у понекој свирци и по два пута, остављате парице.
Рекох, ја сам решио те парице да потрошим (200, 300, 500 динара, како када) и најдраже ми је да их потрошим тако да ставим у ваше коферче од виолине. Шта мислиш, питам ја њега, да ли би било боље да сам их потрошио у овим прчварницама (тзв. кафићима), да њихов газда купи и четвртога џипа (а наравно, конобари му раде за минималац итд.) ?
Успут --- када си поменула децу, занимљив феномен ... маме једва да одвоје децу од 2, 3 године или слично, од ових уличних свирача класике.
Успут 2 --- срећна Нова година теби и твојој екипи.
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:33 06.01.2016

Re: For happy endings

emsiemsi

Рекох, ја сам решио те парице да потрошим (200, 300, 500 динара, како када) и најдраже ми је да их потрошим тако да ставим у ваше коферче од виолине.


Lep je osecaj odluciti kako ce se svoji dinari potrositi.
I vise od toga - vrlo je vazan osecaj.
Muzicarima je tesko odoleti, mozda zato sto vecinom predstavljaju puno toga pozitivnog - trud i talenat ulozen, zahvalnost za lep susret i muziku...

Srecna Nova godina i tebi, emsiemsi, tvojim voljenim i bliskim.

Plus - izvinjenje tebi i anonymous-u na mom prethodnom postu. Upala bila u guzvu, zatim zaboravila i vratila se prekasno za nastavak konverzacije.
Bice drugih prilika, nadam se.

Pozdrav,
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 22:48 03.01.2016

Ulicni muzicari

Srecna Nova godina Ivana,prepuna muzike .Prvi put sam te sad citala,jer nisam bila neki cest posecenik ovog virtuelnog skupa,
Volim oduvek ulicne muzicare,potpuno izmene neko mesto,situaxiju u kom se nalazis tada.Onako na brzinu,sta mi prvo prodje kroz glavu,Devojcica na violini u Knez Mihajlovoj.Stala sam da je slusam.Klinci brejkdenseri,opet Knez Mihajlova.Divan zvuk u londonskom metrou,spanska gitara,nestvarno potpuno.Hodam kao krtica,u masi ljudi i cujem omiljenu kompoziciju sa upotrebom tremola,El recuerdos del Alhambra.Tu sam,a nisam tu,hodam i smeskam se.

Moj licni dozivljaj sa ulicnim muzicarima,pre Hrista,u Am*damu.Ja sa gitarom,potpuno slucajno,jer sam bila ususkana u lepom hotelu.Izasla sam i iz zezanja se prikljucila nekim muzicarima,na kraju su dolazili,jos po jedan,pa jos jedan.Na kraju 20 gitara svira No women no cry,blizu Red light district.Glasovi,crnci,improvizacije,ja klinka,deo toga.Poenta price je da su sve pare tad skupljene date nekoj devojci,ulicnoj muzicarki koja je putovala dalje.A nije bilo malo novca.

Ivana Knežević Ivana Knežević 00:33 04.01.2016

Re: Ulicni muzicari

Hvala na citanju i komeentaru,jednarecfonmoi.
I narocito na lepim zeljama i podeljenim crticama. Potpuno razumem dozivljaje koje si opisala, a ovaj poslednji je stvarno nesto posebno.

Ulicni muzicari su svakodnevna pojava u gradovima sirom sveta, a opet, nikad ne znas kod kog susreta ce se desiti ta magicna konekcija kad se svet preoobrazi. Susret u mom tekstu se desio nedavno i ostao je dugo sa mnom. Zahvalna za to.

Srecna Nova godina, i puno lepog u njoj.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 00:39 04.01.2016

Re: Ulicni muzicari

Hvala puno draga Ivana,
ovo si jako lepo rekla,magicna konekcija kad se svet preobrazi.
Drago mi je da se razumemo.
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:45 04.01.2016

Re: Ulicni muzicari

jednarecfonmoi
Drago mi je da se razumemo.


I meni. I da lepi susreti cekaju na nas kad izadjemo u svet
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 00:52 04.01.2016

Re: Ulicni muzicari

Ivana Knežević
jednarecfonmoi
Drago mi je da se razumemo.


I meni. I da lepi susreti cekaju na nas kad izadjemo u svet



To,to.

Hej,znas sta duuugo nisam videla,to je bilo u Bg na dva mesta.Na Kalishu i kod Venecije u Zemunu.Neka kao kruzna mala bina,i tu se popne orkestar.Ne znam zasto,sve mislim vojni.

To bi bilo lepo da jos postoji,mozda i da stave jos negde.I da se smenjuju muzicari.Doduse trenutno kako je,pretvorili bi se u zaledjene figure,prekrivene snegom.Mnogo hladno u Beogradu danas.
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:27 04.01.2016

Re: Ulicni muzicari

jednarecfonmoi

Hej,znas sta duuugo nisam videla,to je bilo u Bg na dva mesta.Na Kalishu i kod Venecije u Zemunu.Neka kao kruzna mala bina,i tu se popne orkestar.Ne znam zasto,sve mislim vojni.


To je dosta stara evropska tradicija, rekla bih. I mada neke tradicije zasluzuju da nestanu, previse se pozurilo sa onim dobrim.
Ono sto je neunistivo je sklonost ljudi ka stvaranju muzike, izvodjenju, slusanju... I verovatno nije vrlo komplikovano organizovati nesto tako. Cak i ako ne psotoji trenutno, ne znaci da nece opet zaziveti uskoro.
emsiemsi emsiemsi 15:11 05.01.2016

Re: Ulicni muzicari

jednarecfonmoi
Srecna Nova godina Ivana,prepuna muzike .Prvi put sam te sad citala,jer nisam bila neki cest posecenik ovog virtuelnog skupa,
Volim oduvek ulicne muzicare,potpuno izmene neko mesto,situaxiju u kom se nalazis tada.Onako na brzinu,sta mi prvo prodje kroz glavu,Devojcica na violini u Knez Mihajlovoj.Stala sam da je slusam.Klinci brejkdenseri,opet Knez Mihajlova.Divan zvuk u londonskom metrou,spanska gitara,nestvarno potpuno.Hodam kao krtica,u masi ljudi i cujem omiljenu kompoziciju sa upotrebom tremola,El recuerdos del Alhambra.Tu sam,a nisam tu,hodam i smeskam se.

Moj licni dozivljaj sa ulicnim muzicarima,pre Hrista,u Am*damu.Ja sa gitarom,potpuno slucajno,jer sam bila ususkana u lepom hotelu.Izasla sam i iz zezanja se prikljucila nekim muzicarima,na kraju su dolazili,jos po jedan,pa jos jedan.Na kraju 20 gitara svira No women no cry,blizu Red light district.Glasovi,crnci,improvizacije,ja klinka,deo toga.Poenta price je da su sve pare tad skupljene date nekoj devojci,ulicnoj muzicarki koja je putovala dalje.A nije bilo malo novca.


Ови денсери се зову "Веселе девојке" (наравно, сви су момци, нема нити једне девојке).
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 16:28 05.01.2016

Re: Ulicni muzicari

Hahaha,stvarno?

Otkud znam,verujem,mada sam plavusa,lako me zeznuti.

"Vesele devojke"asocira na onu neku reklamu za dame koje ispustaju zvuke preko telefona.

Klinci su bili simpa,kao da gledas "Fleshdance"
Черевићан Черевићан 23:58 03.01.2016

sol,si,do . . .

а музике НИКАД доста
намамите склоног слуху
упорно је тражит' треба
само нек' je ту . .. . у уху
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 00:01 04.01.2016

Re: sol,si,do . . .

Mnogo je vaznije da do duse dodje,ona gadna,samo nek brzo pored usiju prodje :)
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:40 04.01.2016

Re: sol,si,do . . .

Dragi pesniche, muzike nikad dosta, i svet je pun muzike. Nikad vise, cini se.
Kakva sreca. Neke stvari smo dobro izveli.

Budite dobro i zdravo
zemljanin zemljanin 01:04 04.01.2016

Re: sol,si,do . . .

onda može ovako nešto



ja je mnogo volim, sva je tako "obična" ... i puno osmeha tebi ... srećna NG
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:41 04.01.2016

Re: sol,si,do . . .

zemljanin

ja je mnogo volim, sva je tako "obična" ... i puno osmeha tebi ... srećna NG


Divna je! Hvala
Obozavam ulicu, i hod. Sve se svede na minimalne dimenzije, one prave, ili se bar tako cini. One su putevi do drugih ljudi, i do nas samih.
Jedna od beskrajnih fascinacija gradovima koju imam.
I zato su sigurne ulice prvi zakon civilizovanog drustva. Neverovatno je da to i dalje izmice mnogima.

Hvala za lepe zelje i osmehe. Srecna Nova godina i sve najbolje
zemljanin zemljanin 02:05 04.01.2016

Re: sol,si,do . . .

Obozavam ulicu, i hod. Sve se svede na minimalne dimenzije, one prave, ili se bar tako cini. One su putevi do drugih ljudi, i do nas samih.

vidiš ja ih ne volim ... ima nešto u njima što vodi OD ka DO ... znam da OD mora da postoji ali DO je nešto što je neuhvatljivo ... i na ulici nema zvezda ... ne mogu da biram, uvek je DO na kraju, koliko god da tumaram ... volim prostranstvo i okolo i iznad, slobodu novih staza ... i to zna da odvede do nas samih ... ali bilo je i vreme kada sam živeo za ulicu i hod ...

to je kao hod mrava po mravinjaku ... trenutak kada ideš ka DO, jer sve ima svrhu, ti imaš svrhu i sve je u skladu ... ali, zvezde su napolju i ako već tumaram onda neka tumaranje bude svrha ili neka svrhe i nema ... ali svi putevi su tvoji da ih stvoriš ...

tako-nekako ... i lepota je uvek u različitosti
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:28 04.01.2016

Re: sol,si,do . . .

zemljanin
vidiš ja ih ne volim ... ima nešto u njima što vodi OD ka DO ... znam da OD mora da postoji ali DO je nešto što je neuhvatljivo ... i na ulici nema zvezda ... ne mogu da biram, uvek je DO na kraju, koliko god da tumaram ... volim prostranstvo i okolo i iznad, slobodu novih staza ... i to zna da odvede do nas samih ... ali bilo je i vreme kada sam živeo za ulicu i hod ...


DO mi nikada nije predstavljalo problem. Zato sto se umorim, valjda, pa je dobro stici negde. Uostalom, svi planovi su promenljivi :)

Otvoreni prostor je verovatno intimniji od ulice. Nekad je instantno blizak, nekad se mora izgraditi odnos, ali verujem da nije tesko. Iako ne znam. Svi susreti tr vrste su bili kratkotrajni, mada ih dobro pamtim.

Urbani milje je promenljiv. Na ulici se moze biti vise sama nego na bilo kojoj pustoj tacki na svetu, a opet, nije sasvim tako, i nikada nije sasvim prazno. I to je izazov, i mera necega (iako ne nuzno i bitna).
Mislim da razumem to o cemu govoris. Hod je najvazniji deo. Ulicama, ili pod otvorenim nebom. On je merilo neceg sustinskog u nama, unutrasnjeg ritma. Jedino je vazno da je tu.
antioksidant antioksidant 09:12 04.01.2016

Re: sol,si,do . . .

Obozavam ulicu, i hod. Sve se svede na minimalne dimenzije, one prave, ili se bar tako cini. One su putevi do drugih ljudi, i do nas samih.

путеви до или путеви од... небитно, једино је важно да су путеви. ток је битан, извор и ушће већ не толико.
све најлепше, ивана
Черевићан Черевићан 11:31 04.01.2016

одабир, драга. . . jednarecfonmoi

ако звучи хармонично
к'а Души ће пута наћи
(ако буде дисонантна
нату време се нетраћи)
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:02 05.01.2016

Re: sol,si,do . . .

antioksidant
путеви до или путеви од... небитно, једино је важно да су путеви. ток је битан, извор и ушће већ не толико.


Lepo receno, ao.
I najlepse je da pod nebom ima mesta za sve nas da pronadjemo svoj hod. A putevi su razni.

Srecna Nova godina, i sve najlepse i od mene
sweet64 sweet64 17:35 05.01.2016

Re: sol,si,do . . .

Urbani milje je promenljiv. Na ulici se moze biti vise sama nego na bilo kojoj pustoj tacki na svetu, a opet, nije sasvim tako, i nikada nije sasvim prazno. I to je izazov, i mera necega (iako ne nuzno i bitna).


Pogodila si pravu nit osećajnog, promišljenog intelektualca koji, sa ciljem ili besciljno korača predprazničnim ulicama, koje sobom nose taj prizvuk blage melanholije. U stvari je to osećanje bar za mene podignuto na pijedestal, od svih najbolje.
Nekad siv, nekad žut, život nam kroz muziku primljenu usput šalje signale i znamo da smo na tom putu sami. I tako i treba da bude.
A kad se vratiš domu, kad se sumrak pretvorio u mrak želim ti vreme provedeno uz čaj od cimeta, karirano ćebe i neku knigu od Sol Beloua.
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:24 06.01.2016

Re: sol,si,do . . .

sweet64
Nekad siv, nekad žut, život nam kroz muziku primljenu usput šalje signale i znamo da smo na tom putu sami. I tako i treba da bude.

I ja cesto pomislim, ili se potvrdi opet, da biti sama jeste osnovno stanje. Mozda zato sto se najcesce javlja u negativnoj konotaciji, bilo kao optuzba ili kao krivica/samosazaljenje.
Kao i sve, ima i negativne i pozitivne strane, ali traziti ih je promasiti sustinu, i to kolosalno.
Izgraditi sopstvenu svest je nemali poduhvat, i on se moze desiti jedino kroz ta vrata.
Ustati, biti prisutna, ili izaci... nemoguce je biti sa bilo kim ako nismo prvo sami.
I tako dalje...
Hvala za ovako lep komentar. Inspirise
49 41 49 41 04:04 04.01.2016

Violina, Viola, Violincelo

kazu Violincelo je instrument; koji odrazava najdublje ljutske emocije.
Lazem da "kazu"; znam to odavno.

Srecna Nova.

Rade S(h)erbedzija, meni najdraza "baraba"; nije slucajno izabrao sebi violinceliskinju za pratioca na mnogim koncertima.
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:26 04.01.2016

Re: Violina, Viola, Violincelo

49 41
kazu Violincelo je instrument; koji odrazava najdublje ljutske emocije.


Sve ove konverazije koje vodimo...
Ocito su vazne.
Muzicari, instrument sam, graditelji instrumenata - puno je truda i znanja ulozeno da bi se stvorilo nesto vredno.
Da cenimo je najmanje sto mozemo da ponudimo za uzvrat.
I konverzacije, naravno. One se uvek nastavljaju.

Srecna Nova godina, 49 41.
angie01 angie01 12:59 04.01.2016

Ivana, Srecna ti Nova godina!:)

Ivana Knežević Ivana Knežević 00:08 05.01.2016

Re: Ivana, Srecna ti Nova godina!:)

I tebi, angie - srecna, dobra, zdrava...
I da zapamtimo da nas svakakvi namcori uce o lepoti zivljenja. Kad mi zaboravimo tako lako
jasnaz jasnaz 18:04 04.01.2016

.. o muzici, solo deonicama i



još po~nečemu, NOVOGODIŠNJEM : )

______________

želim ti što više mira, i osmeha, kroz Tvoje deonice, u ovoj, i narednim godinama


Ivana Knežević Ivana Knežević 00:24 05.01.2016

Re: .. o muzici, solo deonicama i

jasnaz
još po~nečemu, NOVOGODIŠNJEM : )


Uh, kakav namcor

I lep podsetnik kako postoji gomila stvari za koje bih trebala biti zahvalna.
Hvala, efekat postignut

I hvala za lepe zelje.
Lepo je razmisljati o zeljama, o mogucnostima, o izborima... sve to vodi nekud bolje. A svaki put ka boljem, ostvariv ili ne, je put kojim vredi poci.

I ja tebi zelim godinu od magicnih trenutaka, od kojih ces ti stvoriti blago
jasnaz jasnaz 01:15 05.01.2016

: h v a l a : )

Ivana Knežević Ivana Knežević 03:40 05.01.2016

Re: : h v a l a : )

Lepo je ovo :)

49 41 49 41 19:05 04.01.2016

Solista

Bio sam student; koje god. tesko je reci.
Sve pozive za N.G. otkacim.

Kupim bocu vina, vise reda radi.

Oko 9 kuca neko na vratima, na uglu Vasingtonove i 29. nov.

Vladimir snuznedljivo. Ako sam planirao da idem negde za docek, vratice se on i Mladen; njegov stariji brat.

Zasednemo nas trojica.

Prica na pricu. Tema na temu; nikad kraja do duboko u noc.

Na razlazu se gledamo i smejemo.

- Eto, niko nista planirao; a ispade nam krasan docek Nove Godine.

Jeste, kad ga jos uvek pamtim.
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:27 05.01.2016

Re: Solista

49 41
Eto, niko nista planirao; a ispade nam krasan docek Nove Godine.

Jeste, kad ga jos uvek pamtim.


Dobro drustvo, smeh, i laka prica... - ne treba nikome bolje
kick68 kick68 03:03 08.01.2016

Eh

Godina je bila povremeno dobra, povremeno neizdrživa. Bilo je i drugih pre ove, biće ih još. Svi smo tu, iako ljudi koje znamo polako nestaju. Drugi dolaze, i to je dobar račun. I svetovi nestaju. Od toga se niko zaista ne oporavi, i na to se može jedino slegnuti ramenima i ući u metro pre nego što se vrata zatvore.


To je koncept koji je, bar tako mislimo, savladan u jos u vrticu. Medjutim, osetimo ga i shvatimo tek u ovim, osrednjim godinama:)

Moj omiljeni subway muzicar bio je neki Indijanac ogrnut poncom. Imala sam jednom utisak da cela stanica koraca u ritmu njegove muzike i da cemo svi da zaigramo kao u nekom mjuziklu:) A onda sam cula brku Kubanca koji je zvucao kao Buena Vista Social Club. Par puta me je digao iz mrtvih:))) Svi su oni solidni muzicari koji moraju da prodju nekakve audicije da bi uopste mogli da nastupe u metrou.




Prestala sam da ljudima zelim da im se ispune sve zelje u novoj godini. Eh, sta bi sa mnom bilo da su mi se sve zelje ispunile, ne smem ni da pomislim!

Zato, sve najbolje u svima u narednoj godini, pa sta bude!

Ivana Knežević Ivana Knežević 17:37 09.01.2016

Re: Eh

kick68

Prestala sam da ljudima zelim da im se ispune sve zelje u novoj godini. Eh, sta bi sa mnom bilo da su mi se sve zelje ispunile, ne smem ni da pomislim!

Zato, sve najbolje u svima u narednoj godini, pa sta bude!


Baciti pozitivne misli, i koje ocekivanje, u vetar, pa sta bude!

Tesko je zamisliti zivot i sa jednom velikom ispunjenom zeljom, a sta bi bilo da...
Zabavno za razmisljanje :)

kick68
Moj omiljeni subway muzicar bio je neki Indijanac ogrnut poncom.


Videla ga danas!
Ili nekog slicnog njemu.

Sve je ovo dobro :)

I neka bude dobrog u Novoj godini, i svim drugim. Sto vise!
49 41 49 41 02:49 10.01.2016

Andinos

Ako padam na ulicne svirace, "padam" na njih. Bilo gde, K. Mihajlova, ili...

J... mi se za Maje. Inke, mi udaraju u damare, "teku" u krvi, nadrazuju talamus.
Njihova panova frula, tamburice, udari ritma; me vinu u nebesa - kao Andi visoko.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana