Piješ, na primer, pivo.
Iii, doobro.… Piješ ga na raznim mestima i u bezbrojnim
okaziOnima… na brzinu ili laganim, odabranim
gutljajima, zadovoljstvu u radost, pasionirano, svesno, na iskap,
turobno, mutno… ledeno, mlaako, bajato, top skupo ili jef(t)ino…
i tako…
Da bi, jednoga dana, protkanog vrućinom i zelenim oblacima, stojećim,
zaustavio gutljaj, osmotrio koordinate, izokretao staklenu kuglu i zaključio:
ukus ovaj, na primer, ukus bilo kog pića koje voliš, potpuno je drugačiji u tvom domu,
u kafeu koji voliš uz prvu kafu,
ili u onom za večernji koktel.
Nepoznati broj
različitih ukusa
jednog te istog, tebi omiljenog,
razumelismoštahoćudakažem,
pića.
Izvolte? Koliko smo trenutaka izbrojali? U kešu, u kešu!
Poželeti sebi izbor svakog gutljaja: mapa ukusa je mera svesnog vremena.
Tvog vremena . ! . Znamo li kolika je mera izmerenog?
Znamo. Drago:cena
A onda, jednoga dana, prohladnog i bez oblaka, protkanog istinama i verskim praznicima, iz ugla neke davne i naravno zaboravljene uspomene, stane da mirotoči poezija tvoje ljubavi:
prema trenucima, naslućenim i,
tebi nevernom, novim: jedva čujnim, a koji potvrđuju:
iz večnosti: nemerljivim.