Piše: Rodoljub Šabić
U pravnom poretku Srbije od nedavno je i jedna nova, "vrlo zanimljiva" uredba - " Uredba o bezbednom ukrcavanju i iskrcavanju pomorskih brodova za prevoz rasutog tereta".
Uredbom koju je Vlada Srbije donela pre par sedmica se propisuju uslovi i način za bezbedno ukrcavanje i iskrcavanje pomorskih brodova za prevoz rasutog tereta, koji "viju zastavu Republike Srbije" i koji pristaju na lučke terminale radi ukrcavanja ili iskrcavanja krutih rasutih tereta.
Epitet "vrlo zanimljiva", upotrebio sam, pretpostavljam da je to očigledno, s ironijom, ne bez razloga. Naime, činjenica je da u ovom trenutku bukvalno nijedan pomorski brod nije upisan u naš domaći registar, što svakako stavlja znak pitanja nad sam smisao donošenja ovakve uredbe.
U prilog donošenja uredbe, od strane predstavnika Vlade, odnosno nadležnog Ministarstva saobraćaja, može se čuti "da je Republika Srbija započela uspostavljanje povoljnog zakonodavnog i ekonomskog okvira koji će privući velike svetske brodovlasnike da deo svoje flote stave pod njenu zastavu". Ili to da, iako nemamo morske brodove ni more ni morske luke, imamo bar dve (Prahovo i Smederevo) luke koje su kvalifikovane kao rečno-morske, što znači da tu, (bar hipotetički), mogu pristajati i pomorski brodovi.
Ali, nije, bar za mene, nova uredba "zanimljiva" zbog njene sadržine, već zbog odnosa sa jednom drugom, "virtuelnom", nepostojećom uredbom. Uredbom, čije bi donošenje imalo neuporedivo više smisla, koju bi morali imati, ali je ipak nemamo.
S tim u vezi moram podsetiti na član 16. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, koji predviđa da su podaci koji se odnose na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jeizik, veroispovest, pripadnost politličkoj stranci, sindikalno članstvo, zdravstveno stanje, primanje socijlane pomoći, žrtve nasilja, osudu za krivično delo i seksualni život, tzv. naročito osetljivi podaci koji se obrađuju pod posebnim uslovima i "uživaju" posebnu zaštitu. Zakonodavac je nažalost, propustio da uredi način postupanja sa ovim podacima, mere zaštite i arhiviranja i to je prepustio Vladi. Vlada je bila dužna da tu uredbu donese u roku od šest meseci od stupanja na snagu Zakona, dakle, najdocnije početkom maja 2009.godine. Iako zvuči neverovatno, do danas je nije donela.
Ne znam kako zaista stojimo s problemima u vezi sa "rasutim teretima iz pomorskih brodova". Ali, činjenica je, koju bukvalno svakodnevno potvrđuju često i skadalozni ekscesi, da je količina nekontrolisano i rizično "rasutih" ličnih podataka, uključujući i pomenute naročito osetljive, doslovno ogromna. Tolika da je sve teže podnošljiv teret za iole normalno ostvarivanje ustavnih i zakonskih garancija privatnosti građana.
Zbog toga je to da se "našlo vremena" za prvu uredbu možda (mada ne lako) nekako i shvatljivo. Ali to da joj se da prioritet u odnosu na drugu za čije donošenje ni skoro sedam godina nije bilo dovoljno, nije, baš nikako.