April u Beogradu 1999

Aleksandar T RSS / 24.03.2008. u 12:17

Za Univerzitetski magazin BUM sam objavio tekst o Beogradu u aprilu 1999 godine. Nabasao sam na njega prekopavajući arhivu. Malo podsjećanje na nešto što se ne da zaboraviti

main.php?g2_view=core.DownloadItem&g2_itemId=2646&g2_serialNumber=2 

 

April u Beogradu, 1999 godine

Na dan kada sam odlučio da idem za Beograd,neko ko,inače,odozgo vidi sve, pustio je vodu umjesto redovne kiše i time doprinjeo, ionako pretpotopnoj, koreografiji i ambijentu.

Kontrola po prelasku granice na našoj strani je rutinirana,ovlaš tek,dok je sa druge,bratske nam strane,jedinit bitan podatak za regularan prelazak granice i ulazak u ratnu Srbiju,količina pogonskog goriva van rezervoara.
Koliko imate...20litara...100 dinara..platite i sretno...sretno..
Malo dalje – vojna policija

„Dokle momci? Za Beograd...dokumenta...u redu, srecno..srecno“

Autoput sablasno prazan, prema Beogradu tmurno pust pravac se završava u tamnim oblacima, pada sitna kiša.

Sa neke stanice kratke vijesti o sinoćnjem dejstvu demokratije po Srbiji, o broju srušenih projektila, i aviona,naravno.

Poslije toga muzika,Oliver...jer ja sam stari morski vuk....

Putarina. „Deset dinara...imate viška cigara..ne pušite,jebiga...sretno....srećno.“ Srećno,srećno,srećno...Kao da ulaziš u rudnik, u unutrašnji kop.

Prvi vidljivi rezultat udara demokratije je nagorjela zgrada bivšeg CK, nakon toga bijelim platnom opasana zgrada prepolovljenog MUP-a Srbije.

Saobraćajne gužve nema...vozi se polako, bez nervoze, neuobičajeno za Beograd.
Dolazimo do Ace,pravo na kafu.

Rasparave je u toku :
“Ne mogu nam ništa...nek udaraju koliko hoće, još malo, pa neće imati šta.šta će onda...samo nek dođu videće..ko im j.mater...niste poneli cigare...ko će sve ovo popraviti kad stane...ako pobede oni,oni će ,a ako pobedimo mi...ćuti bre, nemoj da širiš defetizam.
Srušili smo im šezdeset aviona...a,aaaa sto i šezdeset..nemoj da širiš defetizam, jesi čuo šta je rekao ćale Ace Kurtona,juče se vratio iz rezerve...što se vratio..pa valjda da se odmori...šta da se odmori pa tek je otišao..kako niste cigare....“
Dolazi Aco.
“...koliko smo im srušili aviona...oko osamdeset...nego jeste li vi čuli šta je bilo u Buđanovcima sa seljakom...šta...našao seljak jaknu pilota koji se katapultirao i odma je navuko,u jakni bio lokator,dolete komandosi i pokupe ga za Tuzlu..u letu skontaju zajeb,pa ga vrate i pokupe pravog....daj,Aco,ne seri,istina sto posto...“
“Moral je na visokom nivou“,dere se Aco drugu iz Londona,na slušalicu....“ne moram,moral kažem...da,da,moral,to je sad najbitnije...kako je tebi u Londonu...znam da nije lako,izdrži...“
Diskusija se nastavlja.
“Danas sletio Černomirdin sa četri SY-27,izgleda da su ostali kod nas...ko kaže,televizija..ko kaže,ko kaže,šta širiš defetizam,Rusi su nam prijatelji...a,aaa,ko i Grci drugari,drugari,pa drugari isplove u Jadran sa dva ratna broda...drugo je zvaničan politika,a drugo arod...ej,znaš šta,samo nek ovo stane,jebe mi se i za Ruse i za Grke“.
Prošetaćemo.
Na putu ka Knez Mihajlovoj – dugački redovi za cigarete ispred trafika,šverca i švercera nema.

Ulica je puna,likovi su tmurni,ko i vrijeme uostalom,ali,sve je uobičajeno,malo više vojnih uniformi nego inače i to je sve.

Iz razrušenog američkog kulturnog cenrta smiješi se zabranjeni lik Radovana K.....

Iz zvučnika kasetofona prodavca srpskih suvenira i obilježja čuje se infantilni Magazin...“ginem,al samo za jedno još brinem...“
Počinje da svira sirena za vazdušnu opasnost..niko se ne uzbuđuje..bez trčanja i panike...opet sitna kiša.

Lokali su,bez obzira na sirenu,puni,muzika solidno glasna.
Uobičajena priča uz kafu.

Dogovaram intervju sa Đuričkom,Aleksa nam tipuje i inspektora Blažu,ali mu urednik novine ( Naša krmača-prim.autora) javlja telefonom da je Blaža u Zrenjaninu na koncertu,biće sutra tu.
Gdje ćemo večeras..oćemo na most,tamo je žurka cijelu noć,predlažem.
“Daj ne budi glup,koju cijelu noć...budu dok se snima kamerom ,pa naguljuju kući,niko nije blesav...čuo sam da julovce prozivaju, ko ne dođe na most dobije minus pa ti vidi...daj, ćuti ne šiti defetizam“.
Šta znam,kod nas tako javljaju, mislim, to da je čitavu noć...
“Ići ćemo u sklonište,uzećemo neku cugu,bude uvijek nekih mladih“lokatora“,inače od staraca u sklonište ne može da se uđe,neverovatno,neku noć nam je neka baba mozak popila ubeđujući nas da je sigurno čula da smo im srušili 117 aviona...“
Znači,večeras u sklonište.
Sirena za prestanak opasnosti označava i početak noći.U vazduhu se jasno osjeti misao...po čemu će večeras udariti demokrate?
Sinoć su Beli dvor, bez Slobe, naravno.
Idemo da iradimo intervju,prvo ćemo do Đoleta.U daljini se čuju detonacije.
“Uništavaju neeksplodirane mine“,kaže Đole...“mene su zvali u vojni odsjek i kad sam otišao rekli mi da ne idem nikud od kuće, da čekam da me zovnu...kud da idem...da sam znao da dolazite,pa da ponesete cigare...imaš viška goriva,super,bar ću da navozam“.
Krenuli smo nazad kod Ace na spavanje, noć je već uveliko osvojila široke ulice belog grada, tišinu je prekidao tek poneki brzi prolazak taksija, na našu žalost- zauzetog.
“Ej,gde ste vi..jeste čuli da su popodne srušili i zadnji most u Novom Sadu...Aleksa je rekao da mu se javite na mobilni ,pa da idete u sklonište ..nećete u sklonište..kako god hoćete, uglavnom nije loše, ako nema gužve...samo da ne sruše Gazelu...čuo sam da će večeras poštu“.
Na spavanje.Umore je uveliko tu,ali sna nema,pa nema.
Poznati zvuk...mislio sam i nadao se da ga više nikad neću čuti....zzzzvvviiiiiiiiiiiiiiiiiz...blizu...jasno se čuje lomljava i rušenje, razbijanje stakala.

Aco se čuje iz druge sobe....“šta je ovo,nema prvog,nema drugog...nema trećeg kanala...jebote,pogodili su televiziju“...čuli smo.
Svana u sobu ulazi miris baruta,već je zagušljivo.
Aleksu zove majka...“dobro sam..kažem dobro...pa šta mogu što ne čuješ...nemoj paničit...ne čuješ...dobro sam...ja tebe čujem...čujem te, dobro sam, ne paniči...čujem..ja tebe čujem...paniči...čujem“.
Valjda neće više,za večeras je dosta demokratije,bar se nadam.
Ujutro sirena za prestanak opasnosti umjesto budilnika.
Idemo do zgrade televizije u Takovskoj, puno je svijeta, ali policija rastjeruje sve koji nisu potrebni, nema zadržavanja, kažu da u ruševinama ima još zatrpanih,iako su izvlačili ljude čitavu noć.
Pokazujemo press karticu BUM-a, kažu nam da odjebemo, ne važi...
Na Trgu Republike pjeva Ana Stanić, ispred bine osamsto do hiljadu ljudi ,maksimum.

Aplauzom se pozdravljaju šleperi sa humanitarnom pomoći iz Grčke.Dobijam informaciju da je na Trgu puno samo kad su narodnjaci.

Pesma nas je održala.
U Medija centru buljumenta likova iz predratnog demokratskog života Srbije,niko nije raspoložen za razgovor,izdani su od dojučerašnjih partnera za bolji život,budućnost.

Glavna informacija koja kruži po stolovima je da,iako su obaviješteni od novinara CNN-a da će da gađaju televiziju,novinari i radnici RTS-a nisu izašli iz zgrade,jer im,valjda,nije dao Komrakov.
Ogorčenje i čuđenje,niko ne može da vjeruje da neko može biti toliki konj.
“Za sada ne radimo ništa,i nećemo,dok se ovo ne završi...“ kaže Veran Matić, „u suprotnom nas čeka Ćuruvijina sudbina“.
Blažo javlja da nije sposoban za intervju,stanuje pored zgrade televizije i niko nije spavao čitavu jebenu noć.
Mek Donalds u novom ruhu, svi natpisi na ćirilici,tu je i srpski junački začin, na ćiriličnom natpisu MD šajkača,pragmatični zapad se,za razliku od nas,uvijek lako prilagodi trenutnoj situaciji.

I mi se ,doduše prilagodima,ali kad nas niko uopšte i ne pita o tome,umjesto da se prilagodimo-prilagode nas.
Pozdravljamo se sa domaćinima.
“Javite kad budete dolazili sledeći put,pa da nam poneste cigare..neće ovo još dugo...nadamo se...srećno“. Srećno.
Spuštamo se niz Gazelu put Banjaluke,ali jedna misao mi uporno i dosadno ne da mira.

Zamišljam onog seljaka iz Buđanovaca sa početka priče, što su ga komandosi greškom pokupili za Tuzlu.

Zamišljam ga onako zbunjenog i munjenog,okruženog sa svim tim crnim licima ( što crnci,što namazani,bar je tako u filmovima), koja ga gledaju sa nepovjerenjem.

I oni i on su tu greškom.
Zamišljam ga kako pokušava da bude prijatan i duhovit,u trenutku se sjetio vica, pomislio da je u vicu..ionako je, skonto je u sebi, sada sve vic, pa će im bojažljivo

“Momci, jel ovdje nešto gorilo...mislim,ovaj...jel gorilo...nešto?...“

 

 



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ivana23 ivana23 13:12 24.03.2008

Mala ispravka..

Sinoć su Beli dvor...


Beli dvor nije gadjan, pogodili su bivsu Titovu rezidenciju u Uzickoj.
Aleksandar T Aleksandar T 13:18 24.03.2008

Re: Mala ispravka..

Ej Ivana,

to ako pogledas nije jedina netacna informacija u ovom tekstu, prepricavao sam stvari onako kako sam ih cuo u tih par dana, naum mi je bio da opisem atmosferu i evo sad kad citam tekst, to mi polazi za rukom
ivana23 ivana23 13:31 24.03.2008

Re: Mala ispravka..

Tekst je ok, samo sam te ispravila jer ce neki na blogu to zapamtiti i posle ih niko nece moci razuveriti da Beli dvor stoji na svom mestu od pre IIWW.

Licno sam najvise volela nocni boravak na terasi sa dobrim vidikom. Ne znam kako, ali nisam se bojala, i decu (tada su imali 10 i 9 godina) sam ubedila da nece gadjati bas nas, pa ni njih dvoje ne pamte to prolece kroz neku traumu.
Aleksandar T Aleksandar T 13:40 24.03.2008

Re: Mala ispravka..

Tako sam i shvatio Ivana, sve OK, nevjerovatni su bili nacini prezivljavanja, ostalo mi je u sjecanju da sam radio intervju sa Djurickom i da je njegova supruga kada je pocela sirena u trenutku pojacala Disciplinu Kicme sa komentarom da Koja najbolje prikriva zvukove opasnosti i bombardovanja :)
margos margos 14:35 24.03.2008

Kao i uvek...

..neka sećanja su bolna, neka smešna.
Ta noć je bila najtragičnija tokom svih tih noći. Ili, da se ogradim, meni je bila najtragičnija.
A da si dočarao atmosferu - jesi.
mvelja mvelja 15:29 24.03.2008

Re: Kao i uvek...

margos
..neka sećanja su bolna, neka smešna.Ta noć je bila najtragičnija tokom svih tih noći. Ili, da se ogradim, meni je bila najtragičnija. A da si dočarao atmosferu - jesi.


pocelo je sve na moj rodjendan
Aleksandar T Aleksandar T 11:19 25.03.2008

Re: Kao i uvek...

Taj boravak u Beogradu je ostavio jak i mučan utisak na mene, pamtim i previše detalja i imam osjecaj da bi tekst mogao napisati ponovo i bez podsjecanja..spavao sam kod Ace u stanu koje je blizu Radia Beograd i mjesta gdje ubijen Curuvija, ta bomba koja je pogodila TV nekako je morala preletjeti preko nas, miris paljevine je dosao nevjerovatnom brzinom, gotovo s eksplozijom...
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 16:57 24.03.2008

Dobar tekst

Preporuka. Moj doživljaj čitavog perioda mart-maj 99' je potpuno neshvatljiv obzirom na to kakav se užas zapravo odvijao, ali zanimljivo je da sličan doživljaj imaju i mnogi drugi koji su u tom periodu imali 13-14 godina... Sve je to izgledalo kao nekakva avantura, bez neke posebne moralne dimenzije, što je istovremeno i loše i dobro... Loše jer je oslikavalo nedostatak svesti o ozbiljnosti situacije. Dobro iz bukvalno istog razloga...
the the 18:40 24.03.2008

Re: Dobar tekst

upravo...
ni danas ne mogu da se odlučim jesam li patio ili uživao u svemu.

moj prijatelj vlada, koji je sasvim slučajno izborio produžetke u NHL '98 koji smo igrali tih dana i tako zakasnio da bude heroj na mostu slobode...
ili
na bajku, par minuta pre finalnog udara u žeželjev most, verglam između svih onih rupa od prethodnih pokušaja, istovremeno bežeći od policije koja bi da me spreči u tome...
ili
5 minuta apsolutnog podnevnog mraka, kada je na 100 metara od nas pogođen centar sremske kamenice, znate već ono, sve je u vazduhu (zemlja, voda, ostaci svega) osim vazduha...
ili
skenj kada stojiš na obali dunava, do kolena u mulju... ceo život se spremaš, učiš, napreduješ - a onda nemoć da se nađeš par stotina metara dalje, preko reke.
pa kasnije oni "čamci za preko"... čamdžijska mafija i gradacije čamaca od 5 din. pa do lux varijanti (20 din.)
ili
boss koji te zove i kaže da je satnica petostruka ako dođeš da radiš a ti nemaš na šta da potrošiš te pare i savršeno te boli kurbla za sve...
ili
kada se popneš i zajašeš krov, povučeš koji dim i onda do jutra uz najluđi lightshow...
ili
kada ti na sred dunava, na skeli, ispadne prenosni hard disk i padne tako da štampana ploča bude na gore... pa ti dokaži ljudima da nisi lokator.

nadrealno.

die hard die hard 01:02 25.03.2008

Re: Dobar tekst

nadrealno.


uh, stvarno dobar tekst a i tvoj komentar.Svi smo se izgleda osecali slicno.Meni se cini da je to klimatski bilo najlepse prolece u Srbiji ikada.Tripujem, nema sumnje.
Aleksandar T Aleksandar T 11:13 25.03.2008

Re: Dobar tekst

Brutalnost situacije kakva je rat najplasticnije mi je ponuđena u razgovoru dva klinca koji su se raspravljali ispred moje zgrade, iz razgovora sam shvatio da je jedan od njih isao u Grcku jer ga je slala Opština kao dijete poginulog borca, u jednom momentu drugi je izrazio zaljenje sto i njegov tata nije poginuo pa da idu zajedno...nastavili su se igrati..nedostatak svesti o ozbiljnosti situacije je odlicna definicija
Shumar Shumar 14:11 25.03.2008

april 1999



Thousands of Serbs formed human shields to protect key bridges during another night of Nato bombing.


World: Europe,Human chains guard Nato targets



Kosovo: Special Report

Serb media said senior politicians joined crowds at a rock concert on the Brankov bridge in Belgrade. Similar demonstrations were also reported in the northern town of Novi Sad.

There were no reports that bridges were hit overnight, although a Pentagon statement said such action would not protect targets.

The overnight strikes on Yugoslavia were hampered by bad weather. An official in Brussels said most of the manned flights had been prevented from hitting their targets by the poor visibility.

Click here for a map showing Nato's latest strikes

Heavy cloud appears to have stopped sorties striking at Serb field forces in Kosovo.

However, several missiles were reported to have hit Yugoslavia's sole car factory, in the town of Kragujevac.

The Yugoslav news agency Tanjug said the Zastava plant was badly damaged in two waves of attacks.



Jon Leyne: Nato now say they are "not attacking Serb TV transmitters as such"

Early on Friday - Good Friday in the Orthodox world - Serbian television showed pictures of a fuel depot exploding in the town of Smederevo east of Belgrade after a Nato attack.

Other targets included a power line in Valjevo and a television transmitter, believed to be in use for military purposes.

Overnight reports from a British ship in the Adriatic, the HMS Somerset, said radar showed two Serb MiG-29 fighters some 50 miles out to sea - the furthest such sortie observed since the start of the Nato air campaign.

American fighters took off to intercept them, but the two MiGs turned back without putting up a fight.



Friday, April 9, 1999 Published at 09:37 GMT 10:37 UK


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana