Pre 8 (osam) godina napisao sam blog o političkim mrtvacima. I evo ga, povampirio se, donekle promenjen i dopunjen. Blogov kolac je nemoćan:
Zašto su naši vampiri toliko žilavi i živahni? I u čemu je razlika izmedju običnog i političkog mrtvaca?
Običan mrtvac se jednom pokopa, dok politički mrtvac stalno isplivava na površinu: na stranice žute štampe, TV ekrane i političke funkcije, nakon redovnih ili vanrednih izbora.
Pored ostalog, Srbija je i zemlja političkih mrtvaca. Umesto hrane i vode, politički mrtvaci obilato koriste pileće pamćenje i prevođenje žednih preko vode. Gori su i opasniji od vampira, jer se od vampira barem može napraviti neka dobra priča za profitabilan film ili gledanu TV seriju. Od političkog mrtvaca se ne može napraviti ništa, sem tiraža tabloida. Naša žuta štampa postala je svojevrsna mrtvačnica domaćih političkih mrtvaca. Odatle ih odnose na groblja političkih mrtvaca, a to su u našem slučaju direktni TV prenosi iz parlamenta, konferencije za štampu i tzv. tok-šou emisije.
Za razliku od običnog mrtvaca, koji zaudara ako se na vreme ne pokopa, politički mrtvac širi oko sebe miomirise nevinosti, čednosti, hrišćanske uzvišenosti, pravednosti, proverenog rodoljublja i brige za blagostanje nacije. Zahvaljujući političkim mrtvacima u Srbiji su nikle mnogobrojne pogrebne službe, koje se sastoje od telohranitelja, advokata, PR eksperata, savetnika, političkih analitičara, novinara, urednika, kolumnista i izvora, koji zahtevaju da ostanu anonimni. Posao ovih novokomponovanih pogrebnih službi je da ubede preostali normalan, zdravorazumski deo domaće populacije da politički mrtvaci nisu ratni zločinci, krvopije, lopovi, pljačkaši, protuve, plaćene ubice, prevrtljivci, politički prostituti, patološki tipovi, jednom rečju neljudi, već cveće nacije, proevropski postrojeni, pardon, nastrojeni.
Tako na primer, ubedjuju nas da su perjanice Miloševićevog režima, nevinašca, neshvaćeni, neobavešteni, zatečeni, žrtve..., a da smo mi dželati. Da pare, koje se vrte, potiču od neverovatnog privrednog procvata i investicionog buma, a ne od sve većeg zaduživanja, od doznaka iz inostranstva i od šverca droge, oružja, belog roblja, cigareta, nafte, i naravno reketa, medijskih i bukvalnih. Da su gradjani Hrvatske, Bosne i Kosova, svih uzrasta, pucali sami na sebe, a da su naši politički mrtvaci pokušavali da ih spreče, kao dokazani humanisti. Da su tudje bogomolje po bivšim jugoslovenskim republikama gorele same od sebe i rušile se zbog elementarnih nepogoda, dok su »naše« hramove urnisali njihovi teroristi. Da bedno živimo jer su pred nama opet bolne i neizbežne reforme. Da su nam plate i penzije smanjene i zatim zamrznute naredne 3 godine, ali da će se ipak naći nešto para za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora.
»Na visoko podigli se sutereni«, zaključio bi veliki pesnik DIS, iako je prošlo više od 100 godina od ovog njegovog poznatog stiha. Nebeska Srbija se raspala, ali su u pukotinama ostali politički mrtvaci i njihove tajne, pardon, pogrebne službe. Popularna je modna linija manjeg otpora, odnosno predaja sudbini, i to u 2 kolone: predaja u 4 zida i predaja pred zgradama stranih ambasada u Beogradu, zbog radnih viza. Jer, pasoš je ponovo otpusna lista iz ludnice od ove zemlje!
Zato je izgled građanina pobednika 1991-2016, kao i pogled na budućnost, prikazani na fotografijama, slika i prilika predstojeće izborne kampanje.
P.S.
Autor fotografija: Aleksandar Dragutinović
TV snimatelj: Srđan Novaković