Autor: Rodolјub Šabić
Pre nekoliko dana Evropska komisija je javno predstavila nacrt "Odluke o adekvatnosti" i tekst sporazuma „Štit privatnosti", dokumente kojima se afirmišu nova načela o zaštiti privatnosti kojih se moraju pridržavati svi subjekti koji učestvuju u transatlantskom transferu ličnih podataka, odnosno na relaciji EU-SAD.
Predviđa se da zaštitne mere prilikom prenosa podataka u okviru „Štita privatnosti" budu zasnovane na standardima zaštite podataka u EU. Zapravo, u novom pravnom okviru se izražavaju zahtevi koje je utvrdio Sud pravde EU u oktobru 2015. godine, kada je utvrdio dalju neprimenljivost do tada primenjivanog famoznog Safe Harbor-a. Predviđa se da nadležni organi SAD moraju preuzeti čvrste obaveze o striktnom sprovođenju „Štita privatnosti" i garantovati da nacionalne bezbednosne službe neće, ni neselektivno ni masovno, pristupati zadržanim podacima, odnosno vršiti nadzor. Te garancije, pored ostalog, podrazumevaju i uspostavljanje mehanizama do sada nepoznatih u pravnom poretku SAD (Ombudsman) i nekih zajedničkih mehanizama.
Razume se, dosta je toga u vezi sa "Štitom privatnosti" još uvek nejasno. Jedino je jasno da preuzete obaveze SAD neće sprovoditi administracija koja je ove pregovore sa EU vodila, već ona koja će doći posle novembarskih izbora a vlast preuzeti 20. januara 2017. godine. A u tom kontekstu svakako je zanimljivo kakve poglede na odnos bezbednosti i ljudskih prava imaju ljudi koji pretenduju da budu na čelu te administracije.
"Najjači" republikanski kandidat Donald Tramp je više puta izjavio da ne bi imao ništa protiv da se u pravni poredak SAD vrati Patriotski zakon (Patriot Act), što bi ponovno legalizovalo mogućnosti službi bezbednosti (NSA) da gotovo nekontrolisano, u ogromnom obimu pristupa meta podacima o elektronskoj komunikaciji. Patriot Act je inače, zbog sve jačih kritika na račun nekontrolisanih ovlašćenja službi, prošle godine zamenjen Zakonom o slobodi (Freedom Act).
A njegov stranački kolega Marko Rubio je sebi čak dozvolio "u poluozbiljnom tonu" izjavu da je "Islamska država, ako je imala lobiste u Vašingtonu potrošila milione dolara da bi podržala Freedom Act."
Za demokratskog kandidata Hilari Klinton, analitičari ocenjuju da je "nejasna". Jer, mada se javno zalaže za "ravnotežu između građanskih sloboda i nacionalne bezbednosti", za sada je propustila da precizira šta ta "ravnoteža" zapravo znači. A teško je zaboraviti da je u Senatu svojevremeno, 2001. godine glasala za Patriotski akt, kao i za njegovo obnavljanje 2006. godine.
"Ekstravagantan" je jedino Berni Sanders, njen stranački kolega. Njegovi stavovi deluju, ne samo za američke prilike, originalno a principijelno, i ako smem da dodam, ohrabrujuće. Već tokom prve predsedničke debate izričito je rekao da će okončati "priču" o sveobuhvatnim ovlašćenjima za vršenje nadzora koje ima NSA. Nije sporio značaj borbe protiv terorizma, naprotiv, ali je izričito rekao - "postoje načini da se to radi bez udara na naša ustavna prava i na naše pravo na privatnost".
Uostalom, i pre, tokom 2015. godine i rasprave o pomenutom Freedom Act-u Sanders je u jednom autorskom tekstu napisao: "Da li zaista želimo da naša Vlada prikuplja naše mailove, gleda naše poruke, zna svačiju istoriju pretrage na Internetu, prati bankarske transakcije i plaćanja koja vršimo kreditnim karticama, prati nas na društvenim mrežama? Ja ne želim."
Ko će biti pobednik "u trci" za predsednika SAD odlučiće građani SAD "u prvi utorak od 2. do 8. novembra". Mi, naravno, nećemo odučivati. Ali, možemo da navijamo. I, rekao bih,da nije malo što imamo za koga.