In memoriam

Junak mojih nedelja

Jelica Greganović RSS / 13.03.2016. u 23:49

otpisani-likovi-glumci-prle.jpg 

Već za vreme nedeljnog ručka je moja Roditeljica počinjala kritički da me merka, i mrmlja: »Trebalo bi je oprati«. To je bila više konstatacija sa imperativnom tačkom na kraju, no pokušaj dijaloga sa Ocem koji je, preko puta nje, vodio bitku sa supenim rezancima. Zamenica iz njene higijeničarske rečenice je mogla da se odnosi i na stolicu na kojoj sam sedela, i na zavesu koja se krila iza mene, ali iskustvo nedeljnih običaja je govorilo da se ribanje sluti meni.

Nije da me nisu i preko sedmice prali, ali to je Roditeljica smatrala brzopoteznim dovođenjem u red. S obzirom da tada nije bilo tuševa, a pod slavinu na kadi bi me teško ugurali, to se izvodilo lončićima. Ja bih stajala u kadi, premeštajući se s noge na nogu, a Roditeljica je zahvatala vodu emajliranim, litarskim lončićem i pljuskala me, trudeći se da izazove što manje kolateralne štete po kupatilu. Tek kasnije kad smo u novom stanu, uz kadu i slavinu, dobili i tuš, koji je mene neodoljivo podsećao na vodeni telefon.

Ali, nedelja je bila nešto sasvim drugo, sama ta reč je slutila na dovođenje u red mene ili me, na način koji je Roditeljica smatrala jedinim pravim i koji je nekada, dok nije bilo mašina za veš, primenjivala na pomenute krpene proizvode. Glavni delovi tog temeljitog procesa su bili potapanje i raskiseljavanje.

Zato je, malo pre sedam sati, iz kupatila počinjao da dopire zvuk koji je govorio da se Nijagara doselila kod nas i da organizuje nastup jednom od svojih najbogatijih slapova. Za to vreme je Roditeljica panično trčala u kupatilo i istrčavala iz njega, iznoseći sa sobom oblake pare koji su više slutili na šurenje praseta, no na kupanje deteta. U to ime bi mi bio ukidan i crtani film u sedam i petnaest, jer voda nije smela da se ohladi, kao ni kupatilo koje je temperaturno konkurisalo paklu lično. Za to vreme je Otac izvlačio peškire oštrog dodira, jer omekšivaču su se tek slutili. Onda bi se oboje pojavili na vratima moje sobe i sproveli me do kade. Kašljući od vlage kao srpski romantičar, Roditeljica je otpuštala Oca rečima: »Možeš da ideš«, i bacala se na brzinsko skidanje mene i ubacivanje u kadu. Bili su to trenuci kada sam, zahvaljujući temperaturi vode, znala kako se oseća pile u supi i samo čekala da ubace vezu zeleni da mi pravi društvo. Više od pola sata je trajalo moje sedenje u kadi, toliko je približno bilo potrebno da se ispotapam i raskiselim. Mada, to je bilo dovoljno da se donekle i skuvam. Kad bi moje lice dobilo farbu zdrave cvekle, a ostatak tela bapske roza posteljine, Otac bi počeo da objavljuje finiš. Roditeljica bi dotrčavala brzinom depeše o objavi rata, na bis izbacivala oca iz kupatila i počinjala da me riba. Samo joj je ona rebrasta daska falila i ceđenje na kraju, pa da se upišem u šaren veš. Onda je sledilo brisanje, i to takvo da je pravo čudo da mi i kožu nije peškirom odrala, trljanje glave zbog kog sam postala sklona umetnosti, čemu je doprinelo i češljanje sa uvodnim raščešljavanjem. Za to vreme se kroz hodničke daljine čulo Očevo dovikivanje: »Počinje, samo što nije počelo!«. Majku je hvatala panika, navlačila bi poslednji deo pidžame na mene, još jedan suvi peškir preko, zamotavala mi glavu dodatnim, otvarala vrata i kroz njih izbacivala prvo kupatilsku vrelinu, za njom mene i sebe kao odstupnicu. Svi smo se, što smo brže mogli, probijali do dnevne sobe gde je svakog čekalo već utvrđeno mesto, sve sem vrelih izmaglica koje su se razilazile po uglovima.

Svakim drugim danom bih ja bila iz kupatila forvardovana pravac u krevet, kaobelalala, ali ovo je bila nedelja. Nedeljom je bila poseban dan. Tada sam smela da gledam televizor i posle osam sati. Jer je nedeljom, odmah posle kupanja su počinjali Otpisani. Gorepomenuti Otac nije bio baš pasionirani ljubitelj ni jednopartijskog sistema, ni zloupotrebljavanja rata za revolucionarne akcije, ni Tihog kao ideološkog agitatora, ali Prle je bio nešto sasvim drugo. I zbog njega i Otpisani. U njima Bata nije ubijao više Nemaca no što je u oružje moglo metaka da stane. Bilo je to drugačije, u Otpisanima je i humor bio dozvoljen. Zato su Otpisani bili dozvoljivi i preporučljivi i za mene. Oni su bili borci za slobodu, zahvaljujući čemu su mogli da učestvuju i u mom vaspitanju i odrastanju.

Dok je čuvena muzička tema, legende Miće Markovića, dizala napetost predstojeće epizode, Otac je ostavljao knjigu, Roditeljica popravljala izgužvanu kućnu haljinu i hvatala dah od vrućinčine u kojoj je do maločas disala na škrge, a ja sam do škripanja oribana, trepćući očima crvenim od kupanja, skuvanih i naboranih vrhova prstiju, sedela na kauču kao italijanska lutka iz seoskih spavaćih soba. Doduše, moj Otac je tvrdio da izgledam kao Ture, ono iz logopedske brzalice, zbog silnog turbana na neosušenoj kosi.

Na ekranu su gorela skladišta, jataci virili kroz vrata, beogradske ulice plašile mrakom i crnim senkama koje su trčale po njima, Nemci predvođeni Krigerom i izdajnici jedni su spremali zamke našima, u svim zgradama i stanovima je vladala tišina, čuo se samo zvuk Otpisanih, na ulicama tadašnjosti nije bilo nikoga. Branio se Beograd. A Dragan Nikolić je gradio jednu od uloga po kojoj će ga zapamtiti cela država. Glumio je kao da ne glumi ulogu koja kao da je pisana samo za njega i ni za koga drugog. I zasmejavao beogradski, mangupski, lafovski, osvajajući obapolna srca.

Posle toga su nestali i država, i Otpisani, ni Nemci nisu što su nekad bili, a bogami i izdajnici će da promene stranu posthumno. Ostali su samo oslobodioci parafrazirani osobinom kretanja sredinom ulice, bez osvrtanja i primećivanja ikoga sem sebe. Među njima nije bilo njega, gospodina Beograđanina, koji je decenijama ostao simbol grada, u kome je mirno sedeo u kafiću pored Kalenić pijace.

Sada više nema ni Lepog Gage, junaka mojih nedeljnih večeri. Ostao je samo Prle. I Beograd kog su takvi kao on celog života branili i odbranili. Hvala im.



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 23:58 13.03.2016

Navek i zauvek

Deo našeg detinjstva. Slava mu!
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:04 14.03.2016

Re: Navek i zauvek

Slava i hvala.
muaddib92 muaddib92 17:31 14.03.2016

Re: Navek i zauvek

I zasmejavao beogradski, mangupski, lafovski, osvajajući obapolna srca

Наравно - сетимо се само сцене када уводи илегалце у канализацију речима Извол'те у говнима - то Тихи неје могао да изговори
freehand freehand 00:04 14.03.2016

Dabre

Prle.
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:16 14.03.2016

Re: Dabre

rade.radumilo rade.radumilo 12:51 14.03.2016

Re: Dabre

Prle.


Vest o Gaginoj smrti me zatekla u Ženevi. Na nekakvom organizovanom ručku, bacim pogled na vesti na telefonu i pročitam vest. Dodam telefon kolegama. Jedan iz Makedonije, drugi iz Slovenije. Obojica nešto stariji od mene. Obojica u glas:
- E... Prle!?
freehand freehand 13:03 14.03.2016

Re: Dabre

rade.radumilo
Prle.


Vest o Gaginoj smrti me zatekla u Ženevi. Na nekakvom organizovanom ručku, bacim pogled na vesti na telefonu i pročitam vest. Dodam telefon kolegama. Jedan iz Makedonije, drugi iz Slovenije. Obojica nešto stariji od mene. Obojica u glas:
- E... Prle!?

Ja nikad nisam bio veliki fan Nikolićeve glume, mada san voleo mnoge njegove uloge. Ali Prle - to je ono što obeleži glumca za ceo život i što nikad niko više ne bi mogao da igra. kao Radovan.
rade.radumilo rade.radumilo 13:25 14.03.2016

Re: Dabre

Ja nikad nisam bio veliki fan Nikolićeve glume, mada san voleo mnoge njegove uloge. Ali Prle - to je ono što obeleži glumca za ceo život i što nikad niko više ne bi mogao da igra. kao Radovan.


Iako sam odrastao uz "Otpisane", nije mi ta serija nekako ostavila preterani utisak, čak ni tada, iako smo se svi kao klinci igrali "Otpisanih," a ni kasnije.
Nekako mi je bila daleko omiljenija serija "Idemo Dalje"

tasadebeli tasadebeli 00:49 14.03.2016

Не слажем се!

Posle toga su nestali i država, i Otpisani


Sada više nema ni Lepog Gage, junaka mojih nedeljnih večeri. Ostao je samo Prle. I Beograd kog su takvi kao on celog života branili i odbranili. Hvala im.



Ма јок, нису нестали!

Зар нисмо учили у школи, у паузама гледања Националне класе или Отписаних, да енергија, у ствари, никада не нестаје?

Само прелази у неки други облик...







EDIT: А има ли боље слике Београда којег више нема од ове?









Jelica Greganović Jelica Greganović 06:45 14.03.2016

Re: Не слажем се!

Ма јок, нису нестали!

Зар нисмо учили у школи, у паузама гледања Националне класе или Отписаних, да енергија, у ствари, никада не нестаје?

Само прелази у неки други облик...


U pravu si, baš onako kao što ni rukopisi, po Bulgakovu, ne gore.
tasadebeli tasadebeli 07:08 14.03.2016

Re: Не слажем се!

Jelica Greganović
Ма јок, нису нестали!

Зар нисмо учили у школи, у паузама гледања Националне класе или Отписаних, да енергија, у ствари, никада не нестаје?

Само прелази у неки други облик...


U pravu si, baš onako kao što ni rukopisi, po Bulgakovu, ne gore.






То ти кажем!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:09 14.03.2016

Re: Не слажем се!

protiv ovoga mogu samo Novi Otpisani da se odbrane.
zemljanin zemljanin 13:26 14.03.2016

Re: Не слажем се!

nekada sam obožavao Belmonda a Gaga mi je bio njegov BG pandam ...

EDIT ... nije pandam nego pandan ...
tyson tyson 02:42 14.03.2016

tipfeler

Među njima nije bilo koji je decenijama ostao simbol grada, u kome je mirno sedeo u kafiću pored Kalenić pijace.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 06:30 14.03.2016

Re: tipfeler

a bogami i izdajnici će da promene stranu posthumno.


a i branitelji promenUli strane...



"USA will support our EU path. With Chairman of the Senate Committee on Armed Services, Sen JohnMcCain," Vucic wrote on Twitter
Jelica Greganović Jelica Greganović 06:45 14.03.2016

Re: tipfeler

Hvala, tysone, ispalo mi par reči, popravljam.
blogovatelj blogovatelj 02:52 14.03.2016

Malo je lapio foru

Dok je čuvena muzička tema, legende Miće Markovića, dizala napetost predstojeće epizode,


Nije baš da je maznuo temu kao što to Bregović radi, ali je sličnost više nego primetna.
Otpisani su snimljeni 1974, a ovo 1973.


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 06:20 14.03.2016

Re: Malo je lapio foru

blogovatelj
Dok je čuvena muzička tema, legende Miće Markovića, dizala napetost predstojeće epizode,


Nije baš da je maznuo temu kao što to Bregović radi, ali je sličnost više nego primetna.
Otpisani su snimljeni 1974, a ovo 1973.




tako se gazi wah, ovo je Bege iz 1990. isti ritam skroz.



milisav68 milisav68 08:09 14.03.2016

Re: Malo je lapio foru

blogovatelj
Dok je čuvena muzička tema, legende Miće Markovića, dizala napetost predstojeće epizode,


Nije baš da je maznuo temu kao što to Bregović radi, ali je sličnost više nego primetna.
Otpisani su snimljeni 1974, a ovo 1973.

Ma sličnost je bila namerna.
Godine 1972. godine napisao je muziku za film i TV seriju „Otpisani“. „Aleksandar Đorđević, reditelj serije „Otpisani“, zamolio me je da napišem modernu muziku, u koordinatama teme iz filma „Šaft“. Obišao sam ih na snimanju i popričao s Vojom Brajevićem i Draganom Nikolićem, koje sam poznavao od pre. Rekli si mi da snimaju dinamičnu seriju i na osnovu toga osmislio sam čuvenu bas deonicu koja je davala ritam igrama klinaca širom Jugoslavije. Muzika je snimljena na mikseti koja je ručno pravljena i imala je keramičke cevi. Zato i danas tako grmi muzika kada se „Otpisani“ emituju na televiziji“, kaže Marković.


arianna arianna 15:14 14.03.2016

Re: Malo je lapio foru

,,Bivši član Pionirske organizacije, bivši član Narodne omladine, bivši omladinski rukovodilac, bivši član Socijalističkog saveza, bivši član Saveza komunista. Radničkog porekla, mehaničarski zanat. Bežao od kuće, sitan lopov, pozajmljivač kola, uticaj lošeg društva i filmova, pokušao da beži u inostranstvo, u Armiji nastavio da se ponaša asocijalno. Svi pokušaji savetovanja i prevaspitavanja ostali bez uspeha. Osam meseci vojnog zatvora.
Drzak prema starešinama, nedisciplinovan, bežao iz kasarne u grad, dovodio kurve u kasarnu, prodavao ih i podvodio neiskusnim vojnicima, pravio decu devojkama iz okoline, pio u kafanama na račun svojih starešina, unosio piće u kasarnu, delio ga vodnicima. Spavao na straži, bežao kući, zezao i tukao vojnu policiju, na logorovanju ukrao vojni kamion, napio se sa još dva druga i odvezao se u pravcu Niša".



"frajer, šta bi drugo"
emsiemsi emsiemsi 16:41 14.03.2016

Слава му !

Што би се рекло - није живео узалуд !
Слава му !
anja99 anja99 16:50 14.03.2016

Lepi Gaga

jedan od najboljih ljudi, srce veliko, ono kad ti je najteže - njega se setiš da pozoveš, zamoliš za pomoć, uvek je imao vremena, uvek hteo da pomogne, sam nudio da pomogne, nezamenljiv.
nek bude i patetično što mrzim ali istina je: toliko mi je žao da suza nemam, krenuće se same, znam, ono odjednom.
Dragan je bio i bukvalno čovek kojeg su svi iskreno voleli. Nikada ga ništa nije mrzelo, o njegovoj duhovitosti da i ne govorimo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:47 16.03.2016

Re: Sebičan i uobražen čovek

Ja sam taj komentar ipak obrisala. Izvinjavam se svima čiji su komentari, zbog vezanosti za njega, takođe obrisani. Prosto, takva je tehnika i tehnologija brisanja. Mislim da nije potrebno da objašnjavam zašto sam ga obrisala.
ivana23 ivana23 22:19 16.03.2016

Re: Nedeljnik

Jelica Greganović
http://www.nedeljnik.rs/nedeljnik/portalnews/oprostajna-kolumna-draze-petrovica-od-svog-kuma-gage-nikolica/


LINK

D I V N O

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana