Društvo| Hronika| Ljudska prava| Porodica

Gospodari muva iz školskog klozeta

freehand RSS / 23.03.2016. u 15:38

Zvonjava one gotovo zaboravljene sprave prekida vam popodnevnu dremku. Baba, banka ili anketari?
Ni jedna od opcija. Direktor škole koju vam dete pohađa. Žao mu je ako vas je uznemirio ali bi jako cenio da se u što kraćem roku vidite. U njegovoj kancelariji, podrazumeva se.

Da, dete je dobro. Sada je dobro. Ne, ipak bi o temi trebalo razgovarati u direktnom kontaktu, hvala vam na raumevanju i ljubaznosti.

violence-against-children.jpg

U školi zlokobna tišina. Ni vreve, ni graje, ni jurnjave. Dežurni učenik zbunjen ne traži vam ličnu kartu. Sekretarica vas bez reči sprovodi u direktorovu kancelariju.
Ustaje iza velikog pisaćeg stola, dolazi u susret, zahvaljuje na razumevanju i brzini. Predstavlja dvojicu prisutnih. Inspektori, u civilu.
Da li ste - da, možete da zapalite mada je zabranjeno, ipak je ovo izuzetna istuacija - da li ste, dakle, primetili poslednjih dana i nedelja neke promene u ponašanju svog deteta? Da li se na nešto žalilo, bilo povučeno, pokazivalo znake nervoze?
Da, kako da kaže - vaše dete bilo je žrtva vršnjačkog nasilja. Nedeljama u kontinuitetu. Šamara, batina. Gnječeni su mu prsti. Na skrivenim delovima kože gašeni pikavci. I - ovo do sada nismo imali -  pilo je urin. Znate, u školskom toaletu nema kamera a nastavnici ne mogu biti stalno prisutni na svakom mestu.
Da, sada ćemo poslati po dete...

 ...

 

Šta radite. Šta vi radite?
Šta radi čovek čije je dete nedeljama mučeno, i šta radi onaj čije je dete u mučenju učestvovalo?

NS: Učenici terali đaka da pije urin i tukli ga 

Tagovi



Komentari (309)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 14:53 26.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

freehand
Ono što je interesantno posle ovih gotovo trista komentara - niko nije ni pokušao da odgovori na pitanje - šta ako je moje dete nasilnik?
Toga u mojoj kući nema ili ne može da bude, ili nešto drugo?


Jedan komentar na vesti o Aleksinoj golgoti pisala je majka nasilnika koji je sada u zatvoru. Počeo je tako što je prvo zlostavljao decu u školi, obraćala se svima, nastavnicima, psihologu, policiji, centru za socijalni rad - svi su rekli da to nije njihova briga niti posao. I sad taj mladić ima 19 godina, u zatvoru je, a majka piše kako joj niko nije pomogao iako je vapila za pomoć.

Pod tim utiskom sam i ja komentarisala, da sistem mora mnogo više i efikasnije da pomaže i deci koja su zlostavljana i samim zlostavljačima, na vreme, da takvi ne postanu.
Kako?
To bi morali stručnjaci da kažu, pod uslovom da žele da se bave svojim poslom a nisu ikebane na nekom radnom mestu, kao sada.
Ako im se neko obrati za pomoć a oni ignorišu, kao što su do sada radili, oni su saučesnici u tom zlostavljanju?

Da je moje dete zlostavljač ne bih spavala dok mu ne nađem pomoć pa makar me to života koštalo. Po cenu da budemo zatvoreni u specijalnim ustanovama, rastavljeni na atome i pregledani, dok ne utvrdimo šta je problem i gde je greška, i moja, i cele porodice ako je to u pitanju, i njegova?
freehand freehand 15:14 26.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

Da je moje dete zlostavljač ne bih spavala dok mu ne nađem pomoć pa makar me to života koštalo. Po cenu da budemo zatvoreni u specijalnim ustanovama, rastavljeni na atome i pregledani, dok ne utvrdimo šta je problem i gde je greška, i moja, i cele porodice ako je to u pitanju, i njegova?

Pošteno. Mada, mislim da je tek tu jedino rešenje čupanje iz sredine u kojoj je i razdvajanje od "ekipe".
zilikaka zilikaka 15:46 26.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

Ono što je interesantno posle ovih gotovo trista komentara - niko nije ni pokušao da odgovori na pitanje - šta ako je moje dete nasilnik?
Toga u mojoj kući nema ili ne može da bude, ili nešto drugo?


Zbunio si me. Onda stala, razmislila i pozvala naslednika da razgovaramo.
Pubertetlija u najgoroj fazi.

Kažem, desio se slučaj takav i takav, hoću da čujem njegovo mišljenje.

...za sad mi reakcije deluju normalne, da jeste zgrožen i da ne bi bio među nasilnicima.

Opet, nikad ne reci nikad.

Ono što znam je da se ni ja ne bih zaustavljala. Shvatila bih to kao borbu sa nedajbože ozbiljnom bolešću, gde samo uz mnogo truda i sreće može da se izvuče.

Msm, zavisi od stepena nasilja, al kad bi bilo slično onom iz povoda bloga...sigurno bih za početak i ja potražila nekog prijatelja pandura, kao ona moja bivša koleginica.
tasadebeli tasadebeli 15:59 26.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

freehand
Ono što je interesantno posle ovih gotovo trista komentara - niko nije ni pokušao da odgovori na pitanje - šta ako je moje dete nasilnik?
Toga u mojoj kući nema ili ne može da bude, ili nešto drugo?



mariopan


zilikaka



Ја једини одговорих да не знам. Мада то моје "не знам" као родитеља узимајте заиста условно јер своје деце немам, па ми је то заиста хипотетичко питање у правом смислу те речи. Не знам ни колико онда имам права да било шта кажем осим не знам.

Пре две недеље ме је једна мајка ученика петог разреда у разговору питала да ли да потражимо помоћ са стране.

(Дечаку се догађају потпуно неконтролисани изливи беса, па онда следи и насилничко понашање; знате они изливи беса када је као у трансу; као они берзерк викиншки ратници, само што су они то стање постизали стимулативним средствима; има мало ту и генетике, по мајчиним речима, али и не само генетике.)

Предложио сам да кренемо по реду: школски психолог, можда нас он упути даље итд.

За сада је дечак ишао на пар разговора код школског психолога.

Видећемо шта ће бити даље, не смем ништа да прогнозирам.

Да ли некоме од вас пада нешто друго на памет за тај мој конкретан случај? Неки други пут?
zilikaka zilikaka 16:07 26.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

Да ли некоме од вас пада нешто друго на памет за тај мој конкретан случај? Неки други пут?


Zavisi. Pretpostavljam da lično poznaješ psihologa i veruješ zna svoj poso.
Ja sam poznavala jednu kojoj bih poverila sve najdelikatnije, ali isto tako tnam što psihologe što pedagoge s kojima ni krompir ne bih prodavala.
Ni za to nisu.
tasadebeli tasadebeli 16:37 26.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

zilikaka
Да ли некоме од вас пада нешто друго на памет за тај мој конкретан случај? Неки други пут?


Zavisi. Pretpostavljam da lično poznaješ psihologa i veruješ zna svoj poso.
Ja sam poznavala jednu kojoj bih poverila sve najdelikatnije, ali isto tako tnam što psihologe što pedagoge s kojima ni krompir ne bih prodavala.
Ni za to nisu.



И то је тачно, потпуно си у праву.

А онда опет и ту долазимо до онога што си ти већ рекла, а ја цитирао и опет ћу:



E, al ono osnovno zajedničko je da su to ipak bila deca, i da je negde iz njih vapilo da su željni da im neko pokloni pažnju, da pokaže da mu je stalo.

Možda jeste kliše, al ko iz Specijalnog vaspitanja. To je stvarno tako išlo. Dok se prema njima odnosiš sa distancom, profesionalno, po propisima, ali kao prema krompirima il papirima, nema šansi da išta postigneš.
Onog momenta kad im pokažeš da su više od broja na spisku i imena u dnevniku, stvar umela da se neverovatno obrne.



јер сам и сам то више пута и доживео и видео радећи у школи. (ЛИНК)


EDIT: Или, другим речима, "...ако ви не желите да помогнете некоме, нећа вам помоћи ни акаденија наука..."
zilikaka zilikaka 17:10 26.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

Nek me izvine domaćin što ću skrenuti s teme, al spram naučnih metoda i stručnih službi...

Znam ženu koja je u svoju porodicu kao hranitelj uzela dete od godinu dana. Sada je to već momčić.
Ovako spolja, mogla bih svašta da kažem za nju. Prosta je, alapača, dosadna ko stenica, ALI...tom detetu je posvetila više ljubavi i pažnje nego ja svom.
Zato kao čovek zaslužuje svo moje duboko poštovanje.

Mali je od prvog dana član porodice, sa potpunim osećajem da su mu oni roditelji. Pravi roditelji. Sa svim što to podrazumeva.
A zašto to pominjem?
Zato što mi je više puta pričala, a nema razloga da joj ne veruujem, da je prilikom obuke i redovnih konsultacija sa "stručnim službama" dobijala zamerke što se emotivno vezuje za dete i izgrađuje taj odnos.

Eeej, oni daju instrukcije da dete koje je lišeno prirodne porodice treba da odrasta kao nečiji predmet rada, da nikad ne oseti roditeljsku ljubav i pažnju.

Ovo je drastičan primer, a gluposti tipa procena da će dete zbog tog i tog imati probleme takve i takve, (što padne u vodu koliko odmah) sam se naslušala onoliko. Neke i na svojoj koži osetila.

Da prostiš, jebala ih ta takva nauka!

...zato sam komentarisala da jedino zavisi KAKAV je taj neko kojem se dete poveri a ne šta mu piše u diplomi.
tasadebeli tasadebeli 17:21 26.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

zilikaka

...zato sam komentarisala da jedino zavisi KAKAV je taj neko kojem se dete poveri a ne šta mu piše u diplomi.



Понављам се, прави сам старкеља знам, али још је Јован Златоусти у 4. веку рекао да нема веће педагогије од волети и бити вољен.

Не видим да се ту може додати нешто револуционарно и радикално ново у васпитавању.


Zato što mi je više puta pričala, a nema razloga da joj ne veruujem, da je prilikom obuke i redovnih konsultacija sa "stručnim službama" dobijala zamerke što se emotivno vezuje za dete i izgrađuje taj odnos.

Eeej, oni daju instrukcije da dete koje je lišeno prirodne porodice treba da odrasta kao nečiji predmet rada, da nikad ne oseti roditeljsku ljubav i pažnju.



Прво

па онда

.
mariopan mariopan 08:21 27.03.2016

Re: Pitanje bez odgovora

Zato što mi je više puta pričala, a nema razloga da joj ne veruujem, da je prilikom obuke i redovnih konsultacija sa "stručnim službama" dobijala zamerke što se emotivno vezuje za dete i izgrađuje taj odnos.

Joj
Mi smo u domu bili "predmet rada", zato mi je onoliko teško palo to moje detinjstvo. Zamisli da odrasteš a da te niko ne zagrli, nikad, ni kada plačeš i kada ti je teško iz bilo kog razloga? A tamo su sve bila traumirana deca, niko nije došao zato što je u domu lepo? Šta bi ta deca dala da su imali takvu ženu uz sebe za vreme svog odrastanja, makar imala i dva razreda škole?

A dalo se bezdušnim "stručnim" idiotima da savetuju nekoga kako da rade sa decom?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana