A na odmoru isto i više istog, ronjenje, frieediving i plivanje. Opet, obzirom na rekreativan pristup i na organizaciju koja je poverena drugima, vrlo je relaksirajuce. Tokom godine imam dosta obaveza oko organizacije raznih tipova ronilackih aktivnosti, od ronjenja oko potonulih brodova i drugih objekata koji su se nesrecno ili namerno nasli na dnu, preko zahtevnijih tehničkih ronjenja u poplavljenim rudnicima i pecinama, kao i zimi ronjenje ispod leda.
Ovaj put je to bila Kuba, koja mi se dopada iz vise razloga, prvoklasne sveze cigare i mogunost da povoljno dopunim rezerrve, prvoklasan rum, rekreativno ronjenje bez obaveza, freediving i plivanje preko celog dana, kao i udoban smestaj sa neogranicenim kolicinama, dan i noc, morske kuhinje i omiljenih koktela tipa Rum Collins and Mojito. A moguce je da ima i malo nostalgije prema naivnom socijalizmu koji se praktikuje kod domaćina.
Sa ronilacke strane, dublja ronjenja, od 30 do 50m, su pre podne oko 9, i osrednje su organizovana. Minivan bi me sacekao ispred hotela i odvezao do charter brodica, tamo bi mi dali bocu i olovo za ronilacku jaknu. Svu ostalu opremu nosim sa sobom,, u ovom slucaju za Karibe imam ultralaki set regulatora, kompencizacijsku ronilacku jaknu, ronilacke kompjutere, kompas, nož, itd.
Ocena osrednje iz predhodne recenice je zbog malog brzog brodica koji nije modifikovan da sluzi nameni koju obavlja, ronilacki charter brod. tj lako je iskociti iz brodica a tesko je vratiti se na njega, narocito kada talasi postanu veći. Nema ni boca sa cistim kiseonikom, defibrilatora, i ostalih neophodnih sredstava za prvu pomoć potencijalno ugroženom roniocu. Takođe ni ostale rezervne opreme i boca za pretragu i spasavanje, u slucaju podvodnih slucajeva opasnosti. Sve navedeno je glavni razlog zasto nosim sopstvenu opremu i nekoliko pomocnih alta za spasavanje. Posada i vođa ronioca nisu bili u stanju da odgovore sta ce da rade ako se neko od ronilaca nije vratio na brod, a nemaju ni određenog i kvalifikovanog ronilačkog spasioca sa opremom koji bi inicirao pretragu i spasavanje. Vrlo amaterski, DAN je odskora poceo da daje podrsku za Kubu, ali imajuci u vidu njihove mogućnosti, sve je prilično skromno. Oprema za spasavanje i prvu pomoć postoji i koristi se u zapadnom svetu, da bi se predupredili neželjenj događaji. Da pomenem da je cena na Kubi za ove aktivnosti identicna cenama u okruzenju i na zapadu.
Lokacije za ronjenje nisu daleko od ronilacke radnje, i na srecu dublji deo je blizu obale, na 2 do 3km. Podvodna konfiguracija je vrlo zanimljiva, od strmih zidova punih korala, malih pećina i prolaza, podvodnih kanjona, do podvodnih uzvišenja. Velike grupacije raznolikih korala, i na mestima koja nisu izložena direktnim uticajima olujama veliki korali. Sve je lepo i raznobojno, i polako se povija od strujanja vode, ali ribe nema. Teško je videti normalan komad određene vrste, za nesto manje od sat ronjenja, video bih jednu ili dve specificne ribe, i tri do pet Lionfisha. Ove LionFish iz Indo Pacifika su ribe koje su se odomaćile zanjih godina i nisu popularne jer uništavaju koralni ekosistem. Na Karibima ih obično ubijaju kad ih sretnu (ja koji nisam zgazio morskog mrava u životu, samo ih posmatram). Tokom dana veće ribe miruju, najćešće u malim pećinama ili oko većih stena, lako ih je naći ako pratite male ribice koje ove velike privlače da plivaju oko njih. Mislim da je naslov ovog posta bliska budućnost, LionFish nevoljena ali jedina vrsta koja će preživeti. Takođe mislim da je na mestu na kojima obično obitava, nepristupačna ribarskim mrežama, baš kao i ove druge ribe koje sam video, razlog za njhobo bitisanje. Ostale vrste nisu bile te sreće, može se videti i nekoliko malih jata barakuda i grupera, reklo bi se riblje obdanište, pre nego izvor zarade za ribare, i to bi bilo to.
Kasnije u toku dana, posle povratka u hotel i ručka, obično bih otišao na freediving, na ovoj plaži je bilo idealno, bez plovnog saobraćaja i ometanja. Ali ako ima bilo kakvog saobraćaja moram da vućem plovak za sobom da bi me na vreme primetili i obišli. Posle pretrage našao sam dublja mesta od 10 do 30m dubine, a oko 800m do 1km od obale. Bliže obali korali su manji, a učestalost ribe kao i na predhodnom ronjenju. Od opreme sam koristio standardnu freediving opremu kao i tanko odelo za zastitu od sunca. Nešto malo olova, oko 1,5kg, da umanji plovnost na vodi, kao i da mi podesi horizontalnu poziciju za plivanje sa dugim perajima (da noge budu malo dublje od glave i ramena, čime se omogućava bolji potisak od rada nogu sa perajima, ako nije tako onda peraja pljeskaju po vodi nema potiska i zamaraju se članci). Ovde nema ajkula, jer nema ni hrane za njh, a ajkule su pametne ribe i vraćaju se na mesta gde ima nešto da se prezalogaji, takođe više vole da se hrane noću kada njihove prednosti za lociranje plena bivaju iskorišćene u potpunosti.
I tako u vodi, dva tri sata, prođu brzo, nekad je i kraće ako ima većih talasa koji prelivaju preko disaljke i teraju me da je čistim češće ćime prekidam normalan ritam disanja i povećavam rizik za izayivanje problema.. Ako je kraće onda je vreme za koktele i cigare duže, a što i nije tako loše, ipak sam došao na odmor.
Nisu sva mesta za ronjenje na Kubi ista, ima i zaštićenih područja koja su daleko zanimljivija i punija života nego opisano u ovom postu, ali utisak je da večina ide ka ovom manje slavnom ishodištu. Kada se jednom povadi stanišna riba prekomernim ribolovom, samo neke od vrsta tranzijetnih ili bolje receno putujićih će se se pojaviti, a najotpornije kao LionFish će opstati.