Fotograf, foto-ovo, foto-ono i ostalo
Kada se dođe do ovih umetnika, nije lako da se probere kvalitet od onog ostalog. S obzirom da nemamo pojma ko nudi usluge ove sorte, opet moramo da se raspitujemo kod naših lokalaca. Dobijemo ti mi tu nekih par komada fotografskih radnji koje su "najbolje" (kod nas samo najbolje, jelte) i krenemo da zivkamo. Tu sam inicijativu prepustio gospodži. Ona je krenula da gleda tu detaljno ko kakve ekspozicije hvata, na koliko je kome blenda nameštena kao i da li se blic ispravno upotrebljava, naravno. Našlo je ženče renomirane fotografe i krenulo u pregovore.
Posle nekog vremena me zove i pita: "'Oćeš li da imamo i foto-sešn?"
Ja, onako već pogubljen ne znam šta me pita:"Da imamo koje?"
Ženče:"Pa foto-sešn?"
Ja:"Koje je foto-sešn?"
Gospodža:"To ti je kako su oni meni rekli, da se lepo pre svadbe skupimo na neko livadče, to je sad in, i onda ja krenem da trčim, pa preskačem potok, ti skidaš sako i stavljaš ga na zemlju da ne ugazim u baru i tako te stvari. Tako su mi objasnili a i rekoše da je sada isto stara železnička stanica in, onako retro."
Ja, sa još tupavijom facom ako je to moguće:"Jel' ti to mene zajebavaš?"
Mlada:"Ne b'e. Ozbiljna sam."
Ja, sad već ne znam šta me je snašlo, ne znam da li treba da ponesem i sekiru da krenem da krčim šumu pa da pokažem "zmijsko telo" još. Gledam ženče a ono već počinje da umire od smeha. Oooo, kako me zeznula. Pa mislim se, si sad našla da me zezaš.Kaže ženče ovako:"Ima i istine u tome, evo, šta su rekli dotični umetnici. Ako uzmemo i foto-sešn, onda će da pošalju i bolje i iskusnije fotografe, a ako ne uzmemo, onda će da pošalju neke junoše. Dalje, su me pitali još i koliko ćemo gostiju iz dijaspore da imamo."
Ja:"Jel' možemo da dobijemo mi te bolje fotografe i da nemamo taj foto-sešn?"
Ženče:"Ne, kažu da to ide u kompletu."
Ja:"Pa onda ćemo da uzmemo i te bolje fotografe za foto-sešn i nećemo da imamo foto-sešn. A zbog čega su te pitali za goste iz dijaspore, kakve to veze ima sa njima?"
Gospoja:"Kažu da su imali neku svadbu gde je bila gomila dijasporaca i da nisu mogli da im utrape slike. Dijasporci ne znaju da slike treba da se kupe, nego su se lepo zadovoljili svojim slikama i toliko, tako da ovi naši preduzimači ovde nisu baš nešto prosperirali."
Vidim da se ovde ne zna koje od koga luđi. Tako da sam rešio i preseko da uzimamo fotografa za foto-sešn bez istog, pa neka pukne bruka i neka priča cela čaršija kako se onaj gasterbajter stipsa prešo pa nije imao foto-sešn na svadbi a svi ostali jesu.
Tako smo nekako zakazali "drugovi umetnici" profesionalci, specijalizovani za foto-sešn. Muka je kasnije bilo kad su došli pa su shvatili da neće da bude foto-sešna, pa su se sve rastužili, i na kraju nešto improvizovali po sobi, te stani ovako, te stani onako, pa kako da nema sad foto-sešna i tako. Na kraju napravismo mini foto-sešn da nam se umetnici ne rasplaču zbog omalovažavanje dotičnog posla.
Inače, kad se lepša i čupavija polovina pojavila dana D sa frizeraja, rekla je da joj je frizer rekao da ima prijatelja u Sankt Petersburgu (gde inače treba da idemo) koji je profesionalni fotograf tamo i da može tamo da se uradi foto-sešn. Odma su mi pale razne ideje na pamet, pa nek crkne celo selo sa sve lokalnu palanku.Najzad, igrom slučaja sam mesec dana posle dana D bio u Parizu i na krstarenju Senom video tri mlade na red, kako se slikaju. Rekoh to je ženo foto-sešn. Treba da se uradi jedno u bratskoj carskoj Rusiji a drugo na trulom zapadu pa da ima za svačiji džep, a ne tamo da se jurimo po livade.
Šlag na tortu
Ne, ne radi se o šlagu a ni o torti. Mada kad sam je već pomenuo, bila je jedan sprat viša od najviše koju je restoran video i nije imala ukrase! Žena naelektrisana šenulim ženskim hormonima se za to pobrinula, na sveopšte zabezeknjavanje celokupne postave poslastičare plus dva naša člana žirija. Ništa nije moglo da se tu protne, tako da je na kraju to čudilo ostalo gologlavo skroz. Ja sam hteo da se ovaj ukras stavi na vr' i sporadi toga sam ga i kupio ili bar Darth vader i jedan Storm Trooper. Njih sam pazario u prodavnici igračaka, lego izdanje u slučaju da se mladoj gore na slici izuju opanci i da u zadnjem momentu pobegne glavom bez obzira.
Elem, odem da pazarim nešto u poslednji momenat, dan pred polazak u otadžbinu. Posle toga žurim da obiđem ujnu u bolnici koju je zakačio moždani udar i tako jurim sto na sat biciklom sa milion kesa po guvernalu. I eto tako, ne lezi vraže jedna od najbezobraznijih kesa naprasno uleti u žice i ja ni manje ni više doživim čeoni sudar sa starim dobrim germanskim asfaltom (PS: Čisto da se zna, asfalt je izvuko deblji kraj...)
Tu se čuje nino-nino, neke prodavačice iz butika me krpe papirnim peškirima po tintari iz koje već curi svašta nešto. Opipavam "ciganče" i proveravam kolika je šteta. Pao sam na levo rame i nekom srećom sam lupio glavom. Rame je izdržalo, glava tu i tamo, na asfaltu omanja rupa, nisam mnogo pitao od čega je. Oni Germani kakvi su, začas bi dobio račun za krpljenje iste.
Šta da se radi, nepoznavanje Njutnovih zakona ne sprečava od slobodnog pada. Moj problem je možda bih što sam ih poznavao a da mi se pritom nije otvorio padobran.
I tako, nastavio sam dalje ka istoj bolnici gde sam trebao da posetim ujnu, ali sada samo o mom trošku, tj. za svoj trošak. Doduše ovoga puta četvorotočkašem sa veoma glasnom sirenom.
Lepa stvar je što se za čas stigne. Tako su me tamo prekrpili, ispregledali, i zašili.
Pita lekar:"'Oš anesteziju za ovo ušivanje?"
- Koliko šavova?
- Samo 4-5.
- Za toliko ne treba, ionako mi pola glave bridi da ništa ne osećam, kao da su me zunzari izujedali, slobodno krpi.
Dok su me vozili, morao sam da se javim sad već definitivno lepšoj polovini da ću da kasnim kući i da treba malo da me zakrpe. Naravno to sam potkrepio i grafičkim sadržajem, selfijem iz hitne pomoći, kako drugačije? Doduše napisao sam, nemo' se plašiš.
Naravno da je usledila histerija sa druge strane, ali to je sad. Takvog će đuvegiju da dobije. 'Ajde sad one snajke koje izbacuju po pet selfića na sat da se pokažu. Svako može da pokaže golo dupe ili nešto više, ajde neka ovakav selfi napravi ako može i sme pa da vidimo. Tu sam van konkurencije.
U međuvremenu smo po nekim prijateljima trebali da pošaljemo odelo i venčanicu da ih ne vučemo avionom tako da su se i oni obreli kod mene u bolnici i naravno doneli neka peciva, zna se kako se dolazi u posete dok je moja gospodža samo dojurila praznih ruku, a to što će muž da crkne od ne jede to nema veze.
I tako, dođosmo kući nekako, srećom imam jarasnu ženu te može da vuče muža od jedva 100kg. Obično ja pakujem prnje bilo gde kad se ide ali sad pošto muž nije u voznom stanju morala je žena da se predumetne i da nas spakuje. Ja sam se bacio u horizontalu kad čujem da žena nešto galami. Tada mi žena reče da joj je lična karta istekla i kad dođemo kući će morati da vadi novu po hitnom postupku. Pa dobro ženo, majku mu, što mi ne reče pre? Nisam bar morao ovako da ateriram da bih sabotirao venčanje. Vidi se kako gospoja to elegantno radi, a jok kao ja glavom kroz asfalt.
Samo sam se mislio da li ću moći da putujem, da li nemam potres mozga ili šta je već unutra i slične stvari. Hirurg je rekao da konci mogu da se skinu posle nedelju dana, tj. tačno dan pred svečani događaj. Tamo kad je bilo vreme da mi skinu zakrpu, sam otišao u bolnicu "preko veze" naravno za tako ozbiljan posao. Hirurg je gledao germanski lepak i flaster širine nekoliko milimetara i reko, konce ćemo da skinemo ali zakrpa iz Germanije ostaje. Malo mi je bilo čudno, zar neće da se previje ponovo i sl. Odgovor je bio, to sve može i treba, ali ako ti mi to ovde uradimo, imaćeš belu maramu oko glave jer mi nemamo ovakve flaster, lepkove i zavoje što se ne vide. Tu će da se vidi jedna zakrpa veličine omanjeg jastuka pa ako oćeš da se tako šetaš po svadni, onda može i tako. Pomislih da to i ne bi bilo loše. Uvek možeš da se praviš da nekog nisi video od klepke* koja ti pokriva vidik. Ništa zakrpiše me i otpustiše odma' kao lak slučaj neženje.Na kraju krajeva se nekako priženih, šta da kažem. Bilo je tu naravno još nekih ispada ali nisu toliko interesantni a i neki su škakljivi, tako da ne vredi da se tupi tastatura, a i neka bude ostane po neka tema za abrove po selu.
*klepka - klepka, vizir ili naočnjaci je deo opreme za konja kada se upreže u kola ili kada se koristi za vuču, da gleda samo pravo i da mu pažnju ne odvlače stvari sa strane