I pre nego što je haška presuda od Šešelja napravila privremeni tabloidni magnet za medije u Srbiji,ali i šire, mediji pod čvrstom kontrolom Vučića ostavljali su predsedniku SRS zavidan meddijski prostor , totalno neproporcionalan vanparlamentarnom statusu njegove stranke.
Mnogi su kalkulisali kako je nakon prvobitne medijske blokade, predsednik Radikala veoma brzo shvatio koga zapravo treba napadati kako bi se podigla teška medijska rampa. Medjutim, teško je poverovati da premijer koristi "tešku artiljeriju" kako bi neutralisao Nikolića, kad je Ppredsednik Srbije samog sebe politički neutralisao odlukom da napusti partiju, najjače orudje partiokratske države.
Vučiću je Šešelj svakako potreban , ali za po njega mnogo opasnije igrače od nejakog mastera Tome. Srpski premijer nije zainteresovan za produžetak vlasti za jos četiri godine, kako mnogi tumače razlog za vanredne izbore. Takodje je jasno pokazao da je još manje zainteresovan da kroz process evrointegracija gradi institucije , odnosno ograničava vlastitu moć. On jeddnostavno želi da nastavi sa jačanjem autokratije koju neminovno prati dalja razgradnja institucija. , a to se oštro kosi sa proklamovanim evropskim putem.
Svi znamo da pragmatični Zapad ima prilično visok prag tolerancije za autokrate, posebno ako ih isti ubede da su baš oni ti faktori mira i stabilnosti. Ne treba zanemariti ni postojanje i jedne vrste civilizacijske ( Hantigtonovske ) predrasude medju zapadnim političarima kako je u nekim društvima gušennje institucija, slobode medija za račun stabilnosti nekad ne samo prihvatljivo , nego još i neophodno.
Medjutim, koliko god zapadu prag tolerancije na autokratiju bio visok,njega kad tad "preplavi" želja autokrate za širenjem neograničene vlasti. I samo je pitanje vremena kad će stabilnosti doći kraj, odnosno kad će autokrata kao factor nestabilnosti doći u sukob sa zapadom. Možda slučaj makedonskog predsednika ponajbolje opisuje neminovnost ovakvog sukoba.
Iako se Vučić upinje da se predstavi zapadu kao factor mira i stabilnosti, postaje sve očiglednije da se radi o političkom igrokazu gde Vučić i podanici prvo sami generišu nestabilnost, pa se onda gospodar igra regionalnog vatrogasca.
Ono sa čim Vučić još moze donekle da plaši zapad jeste tzv ruska alternativa. Ukoliko u srpskoj verziji Makedonije danas sutra na ulice Beograda izadju srpski Putinisti, Vučić je bezbedan.
Ako se protiv srpskog autokrate pobuni jaka, parlamentarna , proevropska opozicija, Vučiću je jedina alternativa razgradnji autokratije otvoren sukob sa zapadom, što on svakako želi da izbegne što je više moguce. Naravno, uvek postoji opcija ulaska radikala u koalicionu vladu,ali gospodar je svestan gde to vodi. Been there. Done That.
Zbog toga je Vučiću potreban Šešelj u parlamentu. Predsednik radikala je potreban U onolikoj meri u kolikoj može da konstantno podseća zapad da je svaka autokratija bolja od regionalne nestabilnosti koju donosi "radikalna" alternativa.
Za Vučića je isto toliko važno da ona druga, proevropska alternativa,pre svega DS , oslabi što je više moguće, a idealno bi bilo da totalno nestane sa politicke scene Srbije, odnosno iz parlamenta.
Hoće li Vučiću uspeti ono što nije uspelo Miloševiću,da se bez posledica kocka sa zapadom sa vojvodom u rukavu, ostaje da se vidi. Ovo ipak ne ovisi samo od novog gospodara Srbije, već i od proevropske opozicije koja sebi ne bi smela dopustiti luksuz medjusobnog sukoba.