
Hrvatsko budalasanje sa tinjajućim ustašlukom nije ništa drugo nego spinovanje i skretanje pažnje hrvatske javnosti sa suštinskog problema - a to je da trenutačna hrvatska vlada nema rešenje; baš kao što ga nema ni trenutna srpska; za vitalni nedostatak svog društva, a to je poboljšanje kvaliteta života svojih građana, plata, proizvodnje, stvaranje mirnog i ugodnog života za svoje ljude i stvaranje uslova za bezbrižno odrastanje naše dece.
Jedino što stare udbaške špije umeju da rade je da seju mržnju, drže svoje građane u strahu, i stvaraju haos od budalastih dezinformacija, prosto, jer kvalitetan finansijski plan ne postoji.
Da u najnovijem hrvatskom budalasanju postoji "inteligentni dizajn" očito je od samog starta, od ustoličenja ministra Hasanbegovića početkom tekuće godine, preko raznoraznih mračnih splitskih popova koji saslužuju molebane za pokojne fašističke lidere - nepomen im ime zločinačko; do nekakvih bizarnih zatrašivanja trkom u naoružavanju.
Kako god, kada sretnete obične i gradske ljude, iz većih hrvatskih urbanih sredina, nigde ne primećujete ovu hasanbegovićevsku debilanu: obični ljudi iz Hrvatske, posebno u okruženjima gde su podjednako stranci, oni se oslanjaju na i raduju pomoći suseda iz Srbije.
Na stranu to što u Hrvatskoj g. Broz i KP mu nikada nisu sproveli denacifikaciju - naprotiv, ja sam osećao

žestoku averziju prema jadnom izgledu muzeja Holokausta u Jasenovcu; HDZ je klasična netransformisana kvazidemokratska politička organizacija, uostalom baš kao i naš SNS; to je isti tip političara, ista kategorija kabadahijskih strahovlastodržaca, bez ikakvog kreativnog plana za dostojanstveni razvoj svojih društava, kurve, bez ikakve ideje, osim povampirenja ideala svojih olinjalih ustaških dripaca, na kraju puta, pred izumiranjem i nestankom, hvala Bogu. Zapravo, kada čovek pažljivije osmotri, i HDZ i SNS su siledžijski anahronizmi, okoštale neistorijske pojave, nešto što bi se radovalo da zauvek zarobi svoja društva u neprogresivnom limbu kopanja po netrpeljivostima prošlosti, hranjenjem mase u iluzornim strašnjama i tlapnjama.
I jedna i druga zemlja kao da čekaju još uvek da se pojave pokreti koji neće biti niti resurekcija prošlovekovnih sistema mržnje, a ni prolongiranje koruptivnih i prevaziđenih načina uprave titoističkog kvazisocijalizma. I oni i mi čekamo - demokratsku opciju, posvećenu miru, XXI veku i progresu. Umesto da se posvete pomaganju izgradnje senzibilnog civilnog društva, Zapad i Istok kao da bi se ponovo poigrali ovim malenim pijunima, gurajući ih da kidišu jedni na druge. Koliko samo pre par godina ovo je izgledalo apsolutno nezamislivo. U biti, sve ovo sam iskuckao da bih rekao samo jednu stvar - dužnost običnih ljudi, i sa zapadne i sa istočne strane južnoslovenske međe je da se ne povode za ostrašćenim primitivizmom svojih korumpiranih vlastodržaca.