Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

ASAMBLAŽ MEDICINSKE SESTRE IZ GROBLJANSKE SMENE

horheakimov RSS / 17.05.2016. u 00:49

Nesreća se desila na auto-putu. On je vozio prebrzo. Video je da neće ukočiti na vreme pa je dodao gas. Potrajalo je kraće. Bio je sam.

U sobi je vrućina. Ona se prevrće. Udara rukama po jastuku. Nije to nesanica. Nije ni krivica. Izgrešila je proračun. Više nema nazad. Korporacija će reći svoje ujutro. Deca spavaju, ne čuju se.

Ljudi njihovih godina ne rade stvari koje oni rade. Oni bi trebalo da imaju decu a imaju mačke. Oni bi trebalo da beže na produžen vikend a beže od stvarnosti. Oni bi trebalo da se prepuste jedno drugom, ne da se guše. Oni očekuju potvrde okruženja. Ne vide da se to neće desiti.

 

Čuje se klavir iz potkrovlja. Ona ne gleda ali može da preskoči prepreke pred sobom. Ona ne sluša ali muzika izvire iz nje.

Unutrašnji bazen, ispod kuće. On pluta. Ništa ga više ne vezuje za tlo. Rekao je svoje, reči sada odzvanjaju.

U daljini se vide starešine. Konji motora izbacuju ulje po okolini. Mesec će izgleda izgledati kao sablja, još ne izbija. Ubijanje je u ljudima. Neko ih voli iako će oduzimati živote. Niko ih neće sprečiti da potegnu.

Poruke na sekretarici. Glasovna pošta. Pismo u sandučetu. Propušten poziv. Neisporučen e-mail. Zaljubljeni parovi se voze po oblacima. Nesuđene ljubavi se provlače kroz blato. Park je olistao.

Zavijaju sirene. Zebra je prazna. Na semaforu je zeleno za pešake. Sunce izlazi iza naselja. Ogledalo u izlogu prodato je prošle nedelje, niko još nije došao da ga pokupi.

Beskućnici se bude u cipelama. Nemaju svi svoj broj ali svi imaju svog psa. Njima su ulice sobe i predsoblje.

Poljane su doterane. Igra se fudbal. Igra se golf. Trči se u krug.

Dvorane su doterane. Igra se košarka. Igra se tenis. Reflektori se gase. Ljudi se gase.

Šta će im danas odvraćati pažnju? Da li će upaliti sveće ili kamin i praviti romantičnu atmosferu doveče? Koliko razbojništava će proći bez žrtava? Gde se kriju svedoci? Čiji će iskaz presuditi? Da li je pravda dostižna? A makar istina?

 

Bila sam previše umorna da uključim vesti kada sam došla kući u zoru. Spustila sam roletne kako bih malo zamračila pred danom koji je zasvetleo. Legla sam u krevet. Sanjala sam da sam morska struja koja nosi vodu ispod površine okeana.

 

 

 



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

amika amika 22:17 17.05.2016

Признајем....

... да ми није јасно. Он, она, они, унутрашњи монолози, слике које нису лоше, неколико одличних, али недостаје неки костур и тачка гледишта који ће све то да држи на окупу.
horheakimov horheakimov 23:40 17.05.2016

Re: Признајем....

U pitanju je jedna skromna literarna počast, omaž, profesiji medicinskih sestara koje između ostalih rade i grobljansku, noćnu ili treću smenu. Ono što ovaj asamblaž drži na okupu, fizički odnosno grafički, a i suštinski su naslov, glavna junakinja i poslednji pasus, unutrašnji monolog glavne junakinje. Asamblaž zato što se u prostoru oko nje, glavne junakinje, dešavaju svi ovi fragmenti tuđih (naših) života. Neki bi mogli da imaju konkretno veze sa njenom profesijom (nesreća na auto-putu, čovek u bazenu - zavisno kako ga ko vidi), neki ne moraju ali to ih ne izmešta u neki poseban prostor, sve je to svakodnevni život.
Slike koje nisu loše su isprva lične (imaju likove) i konkretne a prema kraju postaju opšte i prestaju da budu slike te postaju pitanja koja većina nas postavlja sebi, na dnevnom nivou (ili ih postavljaju na vestima). Sve i da imamo odgovore na postavljena pitanja (a nemamo), oni postaju nebitni na dubljem nivou; u poslednju rečenicu se uvlači jedna istina o tome koliko su naši životi i sve ove dnevne muke, čak i kada su požrtvovani kao život medicinske sestre, mali naspram morske struje koja nosi vodu ispod površine okeana.
amika amika 08:24 18.05.2016

Re: Признајем....

Ono što ovaj asamblaž drži na okupu, fizički odnosno grafički, a i suštinski su naslov, glavna junakinja i poslednji pasus, unutrašnji monolog glavne junakinje.


Недостаје ти уводна реченица главне јунакиње у курзиву, ткз. позиција из које се прича сагледава, и можда још једна негде у средини, такође у курзиву, онда би ово што објашњаваш у коментару било читљиво и читаоцима. И била би то добра кратка прича.
horheakimov horheakimov 11:28 18.05.2016

Re: Признајем....

Ne slažem se.
Pozicija iz koje se sagledava je pozicija pripovedača.

.
да ми није јасно

.
читаоцима.


Pogrešna upotreba množine.
oblomovski oblomovski 18:28 20.05.2016

Možda grešim...

...ali čini mi se da je autor objašnjenjem, koje doduše pije vodu, oduzeo malo magije svom delu. Karakteristika savremenog književnog teksta je veliki broj belina, praznina u značenju, koje čitaocu daju veliku slobodu tumačenja. Iz mog ugla, ovo je pretežno lirski tekst, te smatram da je njegova vrednost mnogo više u atmosferi nego u konkretnosti. Meni je atmosfera bila dovoljno asocijativna da svaku od slika dopunim jednim takoreći stvaralačkim zaključkom, koji se svojom prirodom i sadržinom razlikuje od čitaoca do čitaoca. Objašnjenje nije pokvarilo utisak, ali jeste donekle suzilo mogućnosti tumačenja.

Shvatite ovo kao osvrt na to koliko je i da li je uopšte bitno da ovakva vrsta teksta bude u potpunosti jasna. Po mom mišljenju, to svakako nije prioritetno.
kick68 kick68 14:45 22.05.2016

Re: Možda grešim...

te smatram da je njegova vrednost mnogo više u atmosferi nego u konkretnosti. Meni je atmosfera bila dovoljno asocijativna da svaku od slika dopunim jednim takoreći stvaralačkim zaključkom, koji se svojom prirodom i sadržinom razlikuje od čitaoca do čitaoca. Objašnjenje nije pokvarilo utisak, ali jeste donekle suzilo mogućnosti tumačenja.

Upravo tako. Jedna od ove dve preporuke je moja.
horheakimov horheakimov 19:35 22.05.2016

Re: Možda grešim...

lepo napisah da je upotreba množine imenice čitalac bila pogrešna



(hvala kick)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana