Jubileji| Nauka| Planeta| Putovanja| Sex

Samoubica iz našeg sokaka

krkar RSS / 18.05.2016. u 10:43


20141106%E9%83%91%E5%B7%9E%E8%B7%B3%E6%A5%BC%E5%9B%BE_0.jpeg

Prošle godine mi se ubio prijatelj. Uspešan, profesionalno ostvaren, sa sjajnom porodicom, drag, društven, dobar prijatelj, čovek o kojem je moguće reći samo najbolje. Družili smo se i privatno i porodično i profesionalno. Uvek je bio raspoložen, druželjubiv, ekstrovertan, sasvim u skladu sa svojom profesijom koja zahteva umetničko oblikovanje velike grupe tako da sve funkcioniše kao celina a da se pojedincima ne ubije individualnost. I u poslu i u druženju posle posla bio je u centru pažnje, duhovit, ekspresivan, veseo.

A kad je bio sam sa sobom ili u krugu porodice nije bio ništa od toga. Preko deset godina bolovao je od depresije a poslednjih godina imao je izražene suicidalne tendencije koje je manifestovao samo u uskom krugu. Mi prijatelji znali smo da se leči od depresije iako nismo znali koliko je ozbiljna. On to nije pominjao a ni uži krug nas koji smo bili bliski nismo sa njim nikada pokretali tu temu. Uglavnom bismo o tome povremeno čuli od njegove žene ali i to se svodilo na to da je depresivan i da se leči, bez mnogo detalja.

Ubio se dvadeset dana nakon našeg poslednjeg susreta. Videli smo se nekoliko puta tokom jedne nedelje u kojoj je imao dva velika profesionalna uspeha, prvo uspešnim ostvarenjem velikog međunarodnog projekta koji je pripremao cele godine a nakon toga i objavom da je dobio značajnu profesionalnu nagradu. Te nedelje jedno smo veče proveli u velikom društvu ljudi iz njegove branše kojima je bio vođa i uzor, jedno nas 4 sa porodicama i jednom smo nas trojica prijatelja sedeli sami, u kafani u kojoj nam je domaćin stari prijatelj i gde se osećamo kao kod kuće. I ništa nije ukazivalo na to da će se ubiti, baš kao ni prethodno viđenje kad smo učetvoro tokom ručka na Dunavu pravili plan za vinsku turu po Baranji u kasnu jesen.

Nekoliko dana nakon našeg poslednjeg viđenja - u kojem je meni izgledao savršeno normalno, veselo, zdravo - primljen je u bolnicu sa teškom depresijom. Njegova žena kaže da je bio izrazito beživotan i očigledno suicidalan. Na lečenju je proveo desetak dana a onda su ga poslali kući na vikend. Žena je odmah kontaktirala lekara i rekla mu da ona ne primećuje nikakvo poboljšanje, da se njoj i dalje čini suicidalnim ali psihijatar je ubeđivao da oni znaju svoj posao i da će pacijentu prijati vikend sa porodicom.

Iskusna i oprezna, žena je mobilisala decu, zrele, dobre i vaspitane starije tinejdžere, koja su znala od čega im otac boluje. Neko od njih troje trebalo je da uvek bude uz njega, za svaki slučaj.

U jednom trenutku u nedelju iza ručka ostao je nakratko sam, na nekoliko sekundi dok je kći otišla po čašu vode. Zatrčao se na balkon i skočio.

I ne prestajem da se pitam šta smo mogli da uradimo, šta je ko trebalo da uradi, šta ko jeste a šta nije uradio. I kako to da niko od najbližih prijatelja, koji smo nakon njegove smrti više puta razgovarali o svemu, nije shvatio koliko je njegova depresija ozbiljna iako smo znali da od nje boluje.

Imam još jednog vrlo bliskog prijatelja koji se godinama leči od depresije i sad sam i za njega zabrinut. I ne znam šta neko sa strane može da uradi i kako da pomogne.



Komentari (279)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 10:59 18.05.2016

Molim te

Najlepše te molim da promeniš fotografiju koja ilustruje tekst.
I nemoj da me pitas zašto to tražim, molim te.
angie01 angie01 11:03 18.05.2016

Re: Molim te

KRALJMAJMUNA
Najlepše te molim da promeniš fotografiju koja ilustruje tekst.
I nemoj da me pitas zašto to tražim, molim te.


evo i ja.
krkar krkar 11:20 18.05.2016

Re: Molim te

angie01
KRALJMAJMUNA
Najlepše te molim da promeniš fotografiju koja ilustruje tekst.
I nemoj da me pitas zašto to tražim, molim te.


evo i ja.


Promenio kad ste već tražili.

Nadam se da neće neko tražiti da stavim kuce i mace i da pričamo samo o lepim stvarima.
angie01 angie01 11:25 18.05.2016

Re: Molim te

Promenio kad ste već tražili.


zahvaljujem,



Nadam se da neće neko tražiti da stavim kuce i mace i da pričamo samo o lepim stvarima.


meni ni ova nije bas prihvatljiva, ne vidim zasto bi se neka eksplicitna scena vrtela danima na naslovnoj strani da bi iliutsovala nesto sto vec dovoljno jasno i tesko stoji u tekstu- ta ilustracija moze da bude i metaforicna.
krkar krkar 11:34 18.05.2016

Re: Molim te

meni ni ova nije bas prihvatljiva, ne vidim zasto bi se neka eksplicitna scena vrtela danima na naslovnoj strani da bi iliutsovala nesto sto vec dovoljno jasno i tesko stoji u tekstu- ta ilustracija moze da bude i metaforicna.


Pa šta mene briga šta je tebi prihvatljivo? Nije ovo blog koji se uređuje konsenzusom niti ću blog o samoubistvu da ilustrujem šarenim cvećem.

Ovako izgleda čovek koji skoči sa visine:



U originalu je 1024x711 ali sam je smanjio da ne bismo sada krenuli u raspravu o ružnim slikama jer to nije tema. Ružna je realnost.

Inače, postoji i slika sa prednje strane, ta je još eksplicitnija i neću da je stavim.
angie01 angie01 11:38 18.05.2016

Re: Molim te

Pa šta mene briga šta je tebi prihvatljivo?


rekla sam sta mislim i toliko o tome,...otkud ti znas koliko ljudi je sa ovog bloga imalo neki bliski susret sa takvom stvarnoscu, pa ih takva slika dodatno uznemirava,,....evo-ja, npr.

pa ti razumi, ili nemoj.
krkar krkar 11:39 18.05.2016

Re: Molim te

evo-ja, npr.


Evo i ja (vidi dole kod doca) pa mislim potpuno suprotno.

I nastaviću da mislim svojom glavom a ne tvojom.

EDIT: I ako možemo da se bavimo temom a ne kako TI reaguješ na fotografije i šta bi TI stavila da islustruješ MOJ blog o depresiji i samoubistvu.
angie01 angie01 11:51 18.05.2016

Re: Molim te

: I ako možemo da se bavimo temom a ne kako TI reaguješ na fotografije i šta bi TI stavila da islustruješ MOJ blog o depresiji i samoubistvu.


nemoj sada da prevodis u nesto sto nije receno- jasno sam podvukla da sam samo zamolila, sa sve razlozima, a da ti uradis kako mislis.

toliko.
krkar krkar 11:56 18.05.2016

Re: Molim te

jasno sam podvukla da sam samo zamolila, sa sve razlozima, a da ti uradis kako mislis.

toliko.


I promenio sam sliku na traženje vas dvoje i možemo li sad da prestanemo da diskutujemo o ilustraciji onoga što je suština.
mikele9 mikele9 13:21 18.05.2016

Re: Molim te

da pričamo samo o lepim stvarima.

Evo jedne lepe:
O meni nemoj da brineš, svakako ćeš saznati.
emsiemsi emsiemsi 14:16 18.05.2016

Re: Molim te

krkar
angie01
KRALJMAJMUNA
Najlepše te molim da promeniš fotografiju koja ilustruje tekst.
I nemoj da me pitas zašto to tražim, molim te.


evo i ja.


Promenio kad ste već tražili.

Nadam se da neće neko tražiti da stavim kuce i mace i da pričamo samo o lepim stvarima.

Слике су такве какве јесу. Ко од одраслих људи није способан да посматра смрт, нека одрасте.
Успут --- питаш се шта сте ви који га познајете могли да предузмете да се то не догоди ? Ја мислим да нисте могли ништа.
Успут 2 --- једна пријатељица моје жене је имала велике проблеме и екстремно се везала за моју жену. Све што сам ја рекао жени је да поведе (мало) рачуна и о себи - јер није професионалац, није психијатар да се са тим бори. Масу пута сам возио жену у клинику, јер је једино она могла да нахрани ту своју пријатељицу, да ју наговори да се окупа итд... Возио сам је због тога, што је после била толико сломљена, да вероватно сама не би могла да вози кући.
Дакле, колико год да се ти трудио, те остали који су га познавали, са тим се екстремно тешко изборити.
krkar krkar 14:24 18.05.2016

Re: Molim te

са тим се екстремно тешко изборити.


E pa to me i muči. Šta je to i kakva jebena bolest da si u jednom segmentu normalan i funkcionišeš a onda se isključiš iz toga i pređeš u neko stanje... iz kojeg zakoračiš preko balkona.

EDIT: Doživeh da preporučim Čarlijev komentar!
emsiemsi emsiemsi 14:38 18.05.2016

Re: Molim te

krkar
са тим се екстремно тешко изборити.


E pa to me i muči. Šta je to i kakva jebena bolest da si u jednom segmentu normalan i funkcionišeš a onda se isključiš iz toga i pređeš u neko stanje... iz kojeg zakoračiš preko balkona.

EDIT: Doživeh da preporučim Čarlijev komentar!

Занимљиво је да сам и ја имао један сличан случај као и моја жена --- један другар се везао за мене онолико. Био је један од најинтелигентнијих људи које сам ја упознао, много паметнији од мене (многи ће рећи да то и није посебан подвиг). Није био из БГ. Последњи пута смо се видели пре две године, седели у неком кафићу у Косовској, где ми је он излагао теорију о свом бројном систему (његов бројни систем је имао само три цифре - 1, 11 и 111 ... да вас не давим даље). Поред тога дотакли смо се и његове приче о његовој депресији за коју ме је убеђивао да ју је сам савладао, а то је како кажу стручњаци, готово немогуће. Деловао ми је убедљиво.
Након некога времена пита ме заједнички пријатељ зашто је он све пријатеље (са Фејсбука) одбацио и оставио само тебе (тј. мене) ? Рекох, не знам, осим да је он увек волео да разговара са мном, без обзира што је он био математичар, дакле, други профил него ја итд...
Након некога времена зазвонио ми је телефон на послу --- звала је његова жена и ја сам са првом речи знао да мога друга више нема.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:24 18.05.2016

Re: Molim te

Ево једне лепе слике смрти. Јер и смрт уме да буде лепа:


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:00 18.05.2016

Re: Molim te

I ne znam šta neko sa strane može da uradi i kako da pomogne.


umanjite laboratijski nivo kanabinoida na prihvatljiv - umeju lekari sa VMA to da urade,

i legalizujte kanabis. pomaže u ovakvim slučajevima.
krkar krkar 17:03 18.05.2016

Re: Molim te

i legalizujte kanabis


Po tebi pomaže i protiv inflacije i emisije gasova i vlage u podrumu.
Atomski mrav Atomski mrav 17:17 18.05.2016

Re: Molim te

Ispada da i magične pečurke mogu da pomognu:

http://www.blic.rs/slobodno-vreme/vesti/magicne-pecurke-lece-depresiju/ppbzsxv

Pričao sam sa jednom osobom koja konzumira te magične pečurke i čuo sam tad da izazivaju ekstremno loš trip ako se uzmu kad je čovek loše raspoložen, depresivan i slično.

Zanima me čime zapravo leče osobe koje pate od depresije?
alselone alselone 17:18 18.05.2016

Re: Molim te

Atomski mrav
Ispada da i magične pečurke mogu da pomognu:

http://www.blic.rs/slobodno-vreme/vesti/magicne-pecurke-lece-depresiju/ppbzsxv

Pričao sam sa jednom osobom koja konzumira te magične pečurke i čuo sam tad da izazivaju ekstremno loš trip ako se uzmu kad je čovek loše raspoložen, depresivan i slično.

Zanima me čime zapravo leče osobe koje pate od depresije?


Ispitanici su tokom delovanja hemikalije razgovarali sa psihijatrima, slušali muziku i halucinirali.

Brate kakav zivot, reci!?
krkar krkar 17:22 18.05.2016

Re: Molim te

Brate kakav zivot, reci!?


Samo im je Hristov grob falio. I neki slovenački general... Srbin.
drzura drzura 19:50 18.05.2016

Re: Molim te

E pa to me i muči. Šta je to i kakva jebena bolest

amerikanci se kljukaju prozakom da bi savladali te depresivne tegobe (stanja)
i koliko znam prilično je efektivno.ima ga i kod nas mada nisam siguran pod kojim imenom, mislim da nije prozak nego neki generik.
pije se par sedmica i onda počinje da djeluje, tabletica svako jutro i postaješ bezrazložno zadovoljan ili čak i sretan svojim životom sobom i svačim
krkar krkar 20:02 18.05.2016

Re: Molim te

amerikanci se kljukaju prozakom da bi savladali te depresivne tegobe (stanja)
i koliko znam prilično je efektivno


Ma nisu oni srećni, bezbrižni, savršeni i lepi zbog prozaka nego zbog kvalitetne hrane. Samo pomešaš kesicu A i kesicu B, sve je već unutra. A kad si dobar dobiješ i Big Mac.
silver silver 08:46 19.05.2016

Re: Molim te

Bravo Čarli, za tebe i za suprugu. Krkare, žao mi je da čujem da si izgubio prijatelja :( Jutros slušam na ovdašnjim vestima da se o kategoriji starijih muškaraca (preko 60 godina) sa depresijom najmanje govori i da čak 85% ne dobija adekvatnu pomoć preko osnovne zdravstvene službe. Zbog toga se uvek apeluje preko raznih dobrotvornih udruženja koja i ciljaju na odredjene grupe-i uopšte da se ljudi ohrabruju da otvoreno govore o takvom problemu bez straha od stigme, osude, stida. Pretpostavka je da će se ljudi možda lakše otvarati ukoliko su okruženi drugim ljudima u sličnoj poziciji (npr. slično godište, pol, slične traume), uz stručnu pomoć i zajedničke aktivnosti. Sećam se, dok sam se lečila od raka, pre par godina, tokom terapije, ali naročito posle, da sam stalno dobijala informacije o grupama ili charities koje pomažu da se mentalno prebrodi takva trauma u cilju prevencije depresije.

Trenutno imam jednu mladu osobu u familiji koja se bori sa depresijom. Devojka sa izuzetnim akademskim uspehom i prefinjena umetnička duša kaže da je čitav život uzaludan i da nema razloga da nastavi...ima 19 godina. Pokušavam da saznam što više o načinima na koji mogu da pomognem (stručnu pomoć već prima), možda iz sopstvenog iskustva da je ohrabrim, da je slušam pažljivo, da mogu da prepoznam npr. šta je trigger. Obe smo introverti, razumem da često puno ljudi, teranje na aktivnost (u grupi) ili čak optimističko bodrenje mogu da izazovu potpuno suprotan efekat. Ono našta često nailazim čitajući o tome kako da pomognem je da ta pomoć nije bezgranična (u smislu da ne smemo da na sebe preuzmemo krivicu/teret da nismo dovoljno učinili) i da ponekad sav naš trud može da bude uzaludan.

U svakom slučaju treba se boriti da depresija (i šire) ne bude tabu tema u 21. veku.
tetkino tetkino 11:22 19.05.2016

Re: Molim te

Неки кажу да је мотика лек за све.
Има логике, кад си мртав уморан не стижеш да мислиш.

Проблем са било којим менталним обољењима је што их мушкарци немају. О томе се не разговара. То није никад опција. То ако и има је чисто женска ствар.
Док не буде прекасно, за њих или оне око њих.

С друге стране, за жене се зна да су "слабе психе" па се мучене ни неусуђују да помену да им нешто фали, јер ево бенседин за вас - а то што је узрок неактивна штитна жлезда, поремећај хормона због полицистичних јајника или неко друго органско оболење то се ни не гледа ни не тражи. Нарочито ако већ имаш дијагнозу.

Некад је болести узрок органски, некад је само душа уморна. Од свих ствари које морамо да урадимо не стижемо да урадимо оно што волимо и што је добро за нас. Некад се људи пате док "имају све", а почну да живе тек кад "изгубе све". Околина не схвата да су окови које сами себи намећемо често тежи и више нас исцрпљују него било шта што нам други баци.

Енергија се ствара и мора да се троши, да обрне круг. Неутрошена енергија иде на агресију (против других) и депресију (против себе). И ту се враћамо на мотику. На земљу. На сунце. Јурећи за XXI веком и будућности која нас очекује, заборавимо на мајмуна у нама, коме не треба ништа, само мало слободе да се зањише на грани понекад.

А од менталних болести обољевају неки, а пате сви. Зато увек треба лечити целу породицу. Покушавајући да помогну болесном, често здрави подлегну исцрпљени. Зато ваља наћи добру меру и границу у свему, па и у љубави...
a_jovicic a_jovicic 23:12 19.05.2016

Re: Molim te

angie01
meni ni ova nije bas prihvatljiva, ne vidim zasto bi se neka eksplicitna scena vrtela danima na naslovnoj strani da bi iliutsovala nesto sto vec dovoljno jasno i tesko stoji u tekstu- ta ilustracija moze da bude i metaforicna.

Endži ... eksplicitne scene možda odvrate ljude koji o ovakvim koracima razmišljaju da to stvarno i ne pokušaju. Jedno je da o takvom činu razmišljaš (a u nekim slučajevima to može da bude "primamljiv" način odlaska sa ovog sveta ... čak i umetnički "uzvišen" ) a drugo kada vidiš kakav ishod može da bude ... pogotovo ako pokušaj ne uspe. Kažu da od 20 onih koji pokušaju, 19 ne uspe ... ali zato preživeli imaju 37 puta veću šansu da budu uspešni u drugom pokušaju ...


... a evo i jednog "filosofskijeg" primera koji opisuje kroz šta sve depresivna osoba prolazi ... i to može da pomogne pri odvraćanju ... depresivne osobe često misle da je njihova situacija jedinstvena a problemi nerešivi. Kada vide da ima i drugih koji su čak i u goroj situaciji od njih samih može da im se desi da od namere odustanu ...

krkar krkar 23:34 19.05.2016

Re: Molim te

I nemoj da me pitas zašto to tražim, molim te.


A mogu li da te pitam zašto nešto tražiš ako se posle i ne pojaviš na blogu, ne ostaviš ni jedan komentar?

Jesam ja tebi nešto dužan? Mism, kako to funkcioniše?

Ili da jednostavno vratim sliku?
krkar krkar 23:36 19.05.2016

Kako tetka zamišlja terapiju

Неки кажу да је мотика лек за све.
Има логике, кад си мртав уморан не стижеш да мислиш.

А од менталних болести обољевају неки, а пате сви. Зато увек треба лечити целу породицу. Покушавајући да помогну болесном, често здрави подлегну исцрпљени.


Tjah, pre 150 godina možda bi ovo što predlažeš imalo smisla jer bi možda bilo kakav-takav napredak (u odnosu na postojeće stanje).

Danas su ovo gluposti. Kako Tetkino zamišlja psihijatriju, psihologiju, lečenje...
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 10:01 20.05.2016

Re: Molim te

Ovako izgleda čovek koji skoči sa visine

ima po internetu i kako izgleda čovek(?) kad padne zajedno sa avionom. kad to vidiš, prestaneš da se plašiš aviona, je znaš da te ništa neće boleti ako se već desi.
elenold elenold 10:54 20.05.2016

Re: Molim te

tetkino
Неки кажу да је мотика лек за све.
Има логике, кад си мртав уморан не стижеш да мислиш.



Ne mislim da je zbog umora. Mislim da smo nacinom zivota izgubili vezu sa
prirodom, koja pozitivno utice na psihu. U prirodi , tj. selu, , okruzen si normalnom filozofijom i gde je sve smisleno , i radjanje, i bitisanje , i umiranje, i da kazem prosto u njoj nema mesta za depresiju.

Za dva dana, koje provedem u selu i kada se vratim, prosto sam preporodjen.
Imam osecaj , kao da sam bio odsutan bar dve nedelje, i sve obaveze i probleme koje sam ostavio izgledaju mi bas minorni, kao da su najobicnije stvari i nisu ni probemi. A ne kopam , radkam neke sitnice i samo sam celo vreme napolju.
Izgleda, jednostavno da kazem, psihi treba priroda, ali ne imitacija niti virtuelna.
krkar krkar 10:57 20.05.2016

Strah od letenja

prestaneš da se plašiš aviona, je znaš da te ništa neće boleti ako se već desi.


Pa sad, iako volim da razgonim strahove od letenja, baš ovde si ubola nešto što može da bude vrlo ružno.

Nije nikakav problem kad avion udari o zemlju - pogineš trenutno. Obično su brzine i ubrzanja takvi da samo pukneš i mrtav si u milisekundi. Ubrzanje (tj. usporenje) 200 g!

Ali je problem što od početka pada, gubitka kontrole i/ili uzgona do tog konačnog udara o zemlju može da protekne nekoliko vrlo ružnih minuta tokom kojih u avionu zavlada totalna panika gde neki ljudi vrlo, vrlo ružno, sebično i agresivno reaguju. A i sama spoznaja da ćeš gotovo sigurno uskoro poginuti i da ništa ne možeš da uradiš da to sprečiš vrlo je ... neugodna.

Ima sačuvanih svedočenja, manje-više slučajnih. A pretpostavljam da će ih sa novim tehnologijama snimanja bivati sve više.
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:28 20.05.2016

Re: Molim te

BebaOdLonchara
Ovako izgleda čovek koji skoči sa visine

ima po internetu i kako izgleda čovek(?) kad padne zajedno sa avionom. kad to vidiš, prestaneš da se plašiš aviona, je znaš da te ništa neće boleti ako se već desi.


Ne znam bas, padali su i prezivljavali po planincinama, okeanima, polomljeni ili citavi na minus 200 ili ajkulama. Retko doduse, ali moze da se desi. I taj pad, propadanje, koje traje i koje organizam oseca pre nego sto okines o tlo. Znaci jeste strasno.

Ja kad letim obavezno zamisljam prostor ispod mojih nogu od 11000m do zemlje.
(nikad od mene padobranac ili skakac, mada nije da me ne privlaci)

krkar krkar 11:31 20.05.2016

Kako padati

Ne znam bas, padali su i prezivljavali po planincinama, okeanima, polomljeni ili citavi na minus 200 ili ajkulama. Retko doduse, ali moze da se desi.



Vrlo, vrlo retko. A i ako znaš neke osnove fizike i principa letenja (nije nužno samo znanje letenja) - možeš tačno da prepoznaš ima li uslova za preživljavanje ili ne. Spada li tvoj u tu retku šačicu slučajeva u kojima se može preživeti ili ne.

Iako je meni strah od letenja sam po sebi glupost i nikako ne mogu da shvatim pametno stvorenje, dobro - normalno, da se plaši letenja. Toliko je glupo i iracionalno.
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:50 20.05.2016

Re: Kako padati

krkar
Ne znam bas, padali su i prezivljavali po planincinama, okeanima, polomljeni ili citavi na minus 200 ili ajkulama. Retko doduse, ali moze da se desi.



Vrlo, vrlo retko. A i ako znaš neke osnove fizike i principa letenja (nije nužno samo znanje letenja) - možeš tačno da prepoznaš ima li uslova za preživljavanje ili ne. Spada li tvoj u tu retku šačicu slučajeva u kojima se može preživeti ili ne.

Iako je meni strah od letenja sam po sebi glupost i nikako ne mogu da shvatim pametno stvorenje, dobro - normalno, da se plaši letenja. Toliko je glupo i iracionalno.


Pa jbg. nije skroz iracionalno jer kao sto znamo avioni padaju, ali je uvek upotrebljiva ona o zemaljskom protiv (tj. u korist) vazdusnom saobracaju i sigurnosti.

Sto ce reci, letim ali nije da volim mnogo.



krkar krkar 12:04 20.05.2016

Re: Kako padati

Pa jbg. nije skroz iracionalno jer kao sto znamo avioni padaju


Veća je verovatnoća da ćeš poginuti pošto se oklizneš u kadi nego da ćeš poginuti u avionu, čak i ako si frequent flyer.

Nego su ti strahodletenjaši agresivni da te bogsačuva. Ako se ne treseš od straha ti si neko čudovište od čoveka koje se iživljava nad njihovom mukom, štali.

Jednom letim malim avionom, 2+2 sedišta, Beč-Rim. Krcat avion. Ja po običaju čim sednem uzmem nešto da čitam, izvadio neke papire poslovne, sedne pored mene Italijan u grupi sa još dvojicom koji sede preko puta. Kako su seli tako su krenuli da pričaju jedan drugom koliko je letenje užasno, da vade krunice i mole se i krste. Samo sam ga jednom pogledao, doduše kao da je posran, i nastavio da čitam.

Krenemo da rulamo, oni se krste i mantraju povećanom brzinom. Na poletanju oni u potpunom ludilu. Ja čitam, kad mi onaj odjednom otme one papire i izdere se "a Vama kao nije ništa?" i nastavi da urla kako sam ja bezosećajan da čitam dok avion poleće a ko zna šta sve može da se desi.

Prvi mi je refleks bio da mu zavalim šamarčinu, onu terapeutsku, ali ni sam ne znam što nisam nego krenem da zvonim stjuardesi. Kako je smela da ustane tako se pojavila.

Tražim da mi skine ovu budalu pre nego što ga zadavim. Shvatila, ali frka nema mesta za svu trojicu, oće da budu zajedno. Digli frku, pojavio se i pilot, ja se premestio, šta je bilo do kraja ne znam. Pitali me oću da pišem tužbu, jes samo mi još fali da opet gledam budale.
apacherosepeacock apacherosepeacock 12:21 20.05.2016

Re: Kako padati

Krenemo da rulamo, oni se krste i mantraju povećanom brzinom. Na poletanju oni u potpunom ludilu. Ja čitam, kad mi onaj odjednom otme one papire i izdere se "a Vama kao nije ništa?" i nastavi da urla kako sam ja bezosećajan da čitam dok avion poleće a ko zna šta sve može da se desi.


Ne, pa lepo ti je rekao covek, gde ti je ljubav prema bliznjem svom? On na mukama a ti ni oce nas (ili zdravo Marija) da beknes nego si se stiso s tim novinama..

Ozbiljno, i ja sam letela sa panicarima pa smo dosli u situaciju da ih ja gledam i mislim se koji ti je (i nastavim da citam novine:)

Ali kad usledi obavezan aplauz prilikom sletanja, ko da nas je nedajboze pilot spasio sigurne smrti a ne rutinski spustio.


vrabac_u_steni vrabac_u_steni 16:02 20.05.2016

Re: Strah od letenja


Ali je problem što od početka pada, gubitka kontrole i/ili uzgona do tog konačnog udara o zemlju može da protekne nekoliko vrlo ružnih minuta tokom kojih u avionu zavlada totalna panika gde neki ljudi vrlo, vrlo ružno, sebično i agresivno reaguju. A i sama spoznaja da ćeš gotovo sigurno uskoro poginuti i da ništa ne možeš da uradiš da to sprečiš vrlo je ... neugodna.


meni je svojevremo dok sam se redovno verao, najveća frka bila da ne umrem pod lavinom. to je prilično klaustrofobična smrt i ne traje baš kratko, može da bude i nekoliko minuta ako nemaš sreća pa te zapao neki džep sa vazduhom. sve sam molio boga da ako mi se to i desi, momentalno doživim srčani udar od straha i tako mi se prekrate muke.
kosta.babic kosta.babic 22:13 20.05.2016

Re: Molim te

krkar
jasno sam podvukla da sam samo zamolila, sa sve razlozima, a da ti uradis kako mislis.

toliko.


I promenio sam sliku na traženje vas dvoje i možemo li sad da prestanemo da diskutujemo o ilustraciji onoga što je suština.
A zašto si postavio ilustraciju?
a_jovicic a_jovicic 22:44 20.05.2016

Re: Strah od letenja

vrabac_u_steni

Ali je problem što od početka pada, gubitka kontrole i/ili uzgona do tog konačnog udara o zemlju može da protekne nekoliko vrlo ružnih minuta tokom kojih u avionu zavlada totalna panika gde neki ljudi vrlo, vrlo ružno, sebično i agresivno reaguju. A i sama spoznaja da ćeš gotovo sigurno uskoro poginuti i da ništa ne možeš da uradiš da to sprečiš vrlo je ... neugodna.

meni je svojevremo dok sam se redovno verao, najveća frka bila da ne umrem pod lavinom. to je prilično klaustrofobična smrt i ne traje baš kratko, može da bude i nekoliko minuta ako nemaš sreća pa te zapao neki džep sa vazduhom. sve sam molio boga da ako mi se to i desi, momentalno doživim srčani udar od straha i tako mi se prekrate muke.

He ... ima i gore ... davljenje u vodi ... Kažu da je to baš gadan osećaj, pogotovo ako si još i u podmornici. E pa meni se na jednoj od "vožnji" desio "incident" ... nanela nas struja na jednu od plićina na ulazu u Boku i "ladja" se baš propisno nakrivila. Svi poskakali da gledaju dal' negde curi (što je standardna procedura u takvim situacijama) a ja skočio na sistem koji smo testirali da tražim šta je poslednje zabeležio. Istrimovali "ladju", sve je prošlo bez posledica a i dan danas me svako kome ispričam ovu dogodovštinu pita "pa jesil' se uplašio?" ... i ja im kažem "nisam imao kad"

... nije što sam nešto hrabar nego što nikada nisam ni želeo da razmišljam šta bi sve moglo da mi se desi u "ladji" ... moja šansa za preživljavanje kao "gostujućeg putnika" je svakako bila manja nego šansa članova posade koji su prošli obuku za reagovanje na "prodor vode" (a oni stariji bili i u "mokroj sobi" gde se uvežbavaju takve situacije i gde su mogli i da osete kako je kad' im voda dodje do brkova).

Isto tako i sa letenjem ... uživam u "aeroplanu" a na zemlji se strašim i od penjanja na merdevine (ako nisu zavarene za ono uz šta se pentram).

Jednostavno nema svrhe razmišljati o tome šta sve može da se desi ako ima malo šanse da na to utičeš.
narcis narcis 23:56 20.05.2016

Re: Molim te

postaješ bezrazložno zadovoljan ili čak i sretan svojim životom sobom i svačim

ne postaješ ni bezbrižan ni vese, samo lakše podnosiš bol.
krkar krkar 04:03 21.05.2016

Amo Momo mami

A zašto si postavio ilustraciju?


Ako tebi, koji tvrdiš da si montažer, treba da objašnjavam čemu služi ilustracija - onda je vreme da pređeš u neku manje intelektualno zahtevnu struku. Asfalter, tako nešto.
krkar krkar 04:38 21.05.2016

Utapanje, davljenje, gušenje, gadne smrti

meni je svojevremo dok sam se redovno verao, najveća frka bila da ne umrem pod lavinom. to je prilično klaustrofobična smrt i ne traje baš kratko, može da bude i nekoliko minuta ako nemaš sreća pa te zapao neki džep sa vazduhom.


Svaki ronilac o ovome razmišlja, pogotovu oni koji rone u pećinama i na olupinama. Utapanje, davljenje i gušenje (slično ali nije isto) prilično su gadne smrti, em traje em si svestan tokom dobrog dela procesa, em refleksi rade protiv uma.

Svega sam se u ronjenju nagledao vadeći utopljenike i poginule ronioce i svima* je zajednički izrazito bolan i grčevit izraz lica a često i samopovrede nanesene u agoniji - čupanje, grebanje i slično. Nije potrebno da idem u detaljan opis, vrlo je gadno. I to vam je uvek na umu kad ronite u nekoj zahtevnijoj situaciji.

Ta svest, naravno, u normalnim okolnostima na normalnog čoveka deluje kao korektiv da vodi računa o svojim mogućnostima, propisima, tehnici... jednom rečju da ne pravi sranja. Ali uvek postoji u podsvesti taj element razmišljanja o hipotetičkim slučajevima, šta ako...

Jednom je kolegi u istom zaronu sa mnom ali nekoliko metara dalje u jednoj pećini skliznuo poveći kamen (prečnika oko metra) i priklještio mu noge. Srećom bilo nas je dovoljno (12) i imali smo dovoljno vazduha i iskustva da se organizujemo i pomerimo ga. Ali smo iza toga radili cele zime analize šta ako, šta ako ovako a šta ako onako. I uvek smo razmišljali šta bismo napravili u slučaju tako nekog gubljenja u podmorskim pećinama ili olupinama u trenutku kad ostaneš bez vazduha a nema mogućnosti za slobodni ili prisilni izron. Bilo je raznih ludačkih ideja ali nijedna nije zvučala efikasno. Jedino, što kaže Vrabac, da te strefi infarkt od frke.

A onda se desila Šolta.

Negde pred sam rat pokušali smo da ronimo u jednoj tek otkrivenoj jami u jednoj uvali na južnoj strani Šolte. Neko je otkrio tek godinu ili dve pre toga ali niko nije išao dublje od desetak metara a ulaz u pećinu je uzak vertikalni prolaz (tunel) pretpostavljene dubine najmanje 30 metara. Ekipa pre nas spustila se do 15 ali pošto je prolaz toliko uzak da se ne može okrenuti, vratili su se u istom položaju (ako kreneš glavom nadole tako se i vraćaš). Dobro smo se spremili za ekspediciju i uspeli smo da mapiramo glavno okno koje je išlo do, mislim 36m vertikalno, pa onda iz njega nekoliko manje-više horizontalnih tunela od kojih nekoliko slepih ali smo u jednom našli jednu oveću kavernu iz koje nije bilo očiglednog puta dalje iako je sve upućivalo na to da ga mora biti. Ali mi nismo imali opremu da istražujemo dalje (moglo se samo sa tehničkim mešavinama). Onda je došao rat i pećina je ostala neistražena.

Tačnije nije bila sistemski mapirana ali očigledno da se ronilo iako se nije znalo. Neki lokalni divljaci, kvazipoznavaoci, nekome su pokazali pećinu, malo se znanje proširilo...

E, onda se jedne godine, ne znam tačno koje, iza rata, jave nekakvi Česi sa jedne jedrilice pomorskoj policiji da im je jedan iz ekipe nestao roneći (sam) upravo oko Poganice. Dođe ronilačka ekipa policije i - udavi im se jedan policajac u pokušaju vađenja tela jer su išli samo sa standardnom opremom na vazduh, bez ozbiljnih priprema.

Posle dođe ekipa za tehničko ronjenje i izvadi oba leša. Policajac - klasično utapanje, ostao bez vazduha, prekinula se Arijadnina nit (konopac koji se razvlači po pećini za nalaženje izlaznog puta). Lice u grču, klasika. Jadnik umro u mukama.

Čeh nađen sa nožem u srcu. Kao na filmu - viri drška.

(Ovo sve znam u detalje jer je elaborat spasavanja prikazan na jednom ronilačkom spasilačkom kursu na kojem sam učestvovao).

Policija optuži Čehe da su onako pijani ubili svog kolegu i bacili ga u jamu. Neko vreme je čak optužnica bila na snazi dok nije urađena ozbiljna analiza koja je pokazala da je tako nešto apsolutno nemoguće.

Šta se ustanovilo? Čeh je krenuo sam (glupo i samoubilački) na noćno ronjenje u pećinu. Kad je izašao iz glavnog okna zagubio se po sporednim tunelima, ostao bez vazduha, nije mogao da nađe put i kad je ostao bez vazduha, a bio je dovoljno iskusan i pribran da mu je sve bilo jasno - zario je svoj sopstveni ronilački nož sebi u srce!

Inače, prošlog leta su još dvojica, lokalni instruktor sa Brača i klijent Nemac poginuli u istoj pećini što je do sada ukupno 6 mrtvih u pećini u kojoj zaista nema šta da se vidi pa će se se konačno ovog leta zabetonirati ulaz.


*) Jedan jedini izuzetak, koji je baš izuzetan, je moj rahmetli drug B, iskusni ronilac koji je namerno ostao na dnu. Za vreme rata je komercijalno vadio korale, trebalo je preživeti, forsirao je i dubine i vreme zarona i radio neke svoje diletantske "korekcije" tablica po nekom samo njemu poznatiom algoritmu koji, naravno, ne postoji i tako nekoliko puta fasovao dekompresionu bolest. Većinom su to bili blaži oblici koje je sam rešavao kiseoničkom rekompresijom ali dva puta je završio i u komori. Posle prvog puta izgledalo je da je sve u redu ali posle drugog ozbiljnog incidenta imao je probleme u zglobovima, bolove i više nije mogao. Uvek je govorio da će kad reši da umre ostati na dnu. I jednom je ostao, nije izronio. Naravno da su svi pomislili na isto, ekipa je otišla da ga izvadi, lako su ga locirali po čamcu. Na 72m našli su ga sa blaženim izrazom lica, potpuno smirenim. Nisam bio u ekipi ali sam video fotografije. Naš drug P, ronilački lekar svetske klase, kaže da je tako nešto medicinski nemoguće - ali da je u životu očigledno moguće. Kako je B uspeo da tako smireno prestane da diše i savlada uobičajene refleksne i nagonske radnje nikome do danas nije jasno.
narcis narcis 07:04 21.05.2016

Re: Molim te

Проблем са било којим менталним обољењима је што их мушкарци немају.

to si pročitao u kupusni list ili u treće oko, prosto nisi vredan dijaloga jer toliku količinu gluposti koju nosiš u sebi nijedan racionalan argument ne možeš da razumeš.
nikvet pn nikvet pn 08:23 21.05.2016

Re: Molim te

a_jovicic
eksplicitne scene možda odvrate ljude koji o ovakvim koracima razmišljaju da to stvarno i ne pokušaju.


Може бити да си у праву.

Зато онда ви господо хакери направите виртуелну симулацију самоубиства. У више верзија. Кад су већ направљене онакве игрице да пршти крв из монитора зашто не и ово. Симулација да буде персонализована, кандидата скенирати па фотошопирати, да види самог себе пет минута по вешању, скоку, упуцавању... Додати и ароматизер да симултано пушта пратеће мирисе срања-упишавања, свеже топле крви, барутних гасова; чисто ради реалнијег угођаја.

Лепо га психотерапеут скенира па убаци у програм и подастре опције. Нека види шта га чека, а потом и остале око њега. Нека се шокира, и треба, боље виртуелно него реално.

Један, само један да одустане - вредело је.
a_jovicic a_jovicic 09:51 21.05.2016

Re: Utapanje, davljenje, gušenje, gadne smrti

krkar
Na 72m našli su ga sa blaženim izrazom lica, potpuno smirenim. Nisam bio u ekipi ali sam video fotografije. Naš drug P, ronilački lekar svetske klase, kaže da je tako nešto medicinski nemoguće - ali da je u životu očigledno moguće. Kako je B uspeo da tako smireno prestane da diše i savlada uobičajene refleksne i nagonske radnje nikome do danas nije jasno.

Da nije sebe nekako doveo u stanje "pijanstva velikih dubina" ili nekom smešom gasova izazvao hipoksiju?
a_jovicic a_jovicic 10:06 21.05.2016

Re: Molim te

nikvet pn
a_jovicic
eksplicitne scene možda odvrate ljude koji o ovakvim koracima razmišljaju da to stvarno i ne pokušaju.


Може бити да си у праву.

Зато онда ви господо хакери направите виртуелну симулацију самоубиства. У више верзија. Кад су већ направљене онакве игрице да пршти крв из монитора зашто не и ово. Симулација да буде персонализована, кандидата скенирати па фотошопирати, да види самог себе пет минута по вешању, скоку, упуцавању... Додати и ароматизер да симултано пушта пратеће мирисе срања-упишавања, свеже топле крви, барутних гасова; чисто ради реалнијег угођаја.

Лепо га психотерапеут скенира па убаци у програм и подастре опције. Нека види шта га чека, а потом и остале око њега. Нека се шокира, и треба, боље виртуелно него реално.

Један, само један да одустане - вредело је.

Svakako bi struka morala prethodno da kaže ima li to osnova i na koje vrste poremećaja bi takva "terapija" mogla da utiče ... da ne bude posle da time odvratimo jednu grupu ali pomognemo drugoj da "lepše" izrežiraju svoj odlazak sa ovog sveta.

Ukoliko nešto tako stvarno može da pomogne, ne bi moralo čak ni da se ide na te "multimedijalne" komplikacije sa mirisima ... dovoljna bi bila mobilna aplikacija (a sve te mobilne djunte već imaju kamere koje se koriste za "sliku svoju ljubim" fotografisanje) samo bi još trebalo dodati i neki ekspertni sistem pre toga da identifikuje kojoj kategoriji pacijent pripada ... pa da ne dozvoljava da baš svako može takve "selfije" da napravi.

U svakom slučaju tehnički nije neizvodljivo ali zahteva multidisciplinarni tim a ne samo nas "hakere"
krkar krkar 11:49 21.05.2016

Re: Utapanje, davljenje, gušenje, gadne smrti

Da nije sebe nekako doveo u stanje "pijanstva velikih dubina" ili nekom smešom gasova izazvao hipoksiju?


U bocama mu je bio vazduh - provereno.

Pijanstvo velikih dubina (azotna narkoza) svakako nije jer ono izaziva gubitak samodiscipline i kontrole.

Nije ni hipoksija jer se ona javlja samo u apnei i kod automnog ronjenja praktično se ne može javiti. Svi problemi sa disanjem u a.r. uzrok su parcijalnih pritisaka gasova u smeši.

A glede "smeše gasova" - teško da može da bude i to.

Imao sam slučaj, baš tih istih godina, da su dva tada klinca od kojih jedan moj bivši flokista na jedrilici i klinac koji je "naučio da roni" tako što mu je neko pokazao kako se stavljaju boce i još nekoliko tehničkih stvari pa sam posle to pokušavao da popravim i naučim ga kako treba ali...

Dakle ova dvojica isto komercijalno ronili korale. Dva divdža ronioca, ni jedan nije završio kurs niti imao kategoriju. "Naučili".

Jednom otišli na ronjenje, imali svaki po 3-4 dvobocnika, uzajmili svu opremu do koje su mogli da dođu, imali i kompresor. I po danu ronili po 3-4 zarona, pojma nisu imali kako se računaju ponovljena ronjenja, jedva osnovne tablice umeli da koriste, jedva - ali mlado, snažno, bog čuva...

Naravno, krčag ide na vodu dok se ne razbije. U jednom ronjenju na nekih 50+ metara T priđe kolegi i pokaže da nema vazduha, ovaj mu da bratsko (na svoj regulator, nije imao oktopus), nakon nekoliko udaha T proba svoj vazduh, učini mu se dobar i vrati se na njega i ode opet za svojim poslom. Minut-dva kasnije Ž primeti kako se T katapultirao, krene za njim ali vidi da nema šanse da ga stigne i odustane. Nikad mu telo nisu našli. Bilo neko koje je ličilo, u odelu, izbacilo more kod Barija 6 meseci kasnije, bez lica i ruku (izložene delove tela pojedu ribe) išao otac na prepoznavanje ali nije bio on.

Analizom smo došli do nekih 14 ronilačkih grešaka koje su počinili, od toga najmanje 5 smrtonosnih.

Glavni problem je bio punjenje boca na divljaka, bez okretanja usisa i auspuha kompresora prema vetru. Očigledno su povukli u jednu partiju ugljen monoksid i kako je T disao, povećani p.p. ugljen monoksida mu je stvorio mučninu, bio je još dovoljno svestan da priđe i traži bratsko (a Ž dovoljno neiskusan da ga posle početka bratskog pusti da se vrati na svoj vazduh što je najstrože zabranjeno) i kad se malo oporavio čistim vazduhom vratio se na kontaminirani i udaljio toliko da kad ga je opet pukao ugljen monoksid (koji inače ne izaziva u nekom trenutku prekid svesti, kao što to izaziva povećani p.p. ugljen dioksida nego baš osećaj gušenja) on je, shvativši da neće stići na vreme do bratskog krenuo na površinu, lansirao se. Verovatno se usput onesvestio pa se onesvešćen udavio kada je refleksno počeo da udiše.

A za B niko nema racionalno objašnjenje kako je to moguće
dekster.didi dekster.didi 13:32 21.05.2016

Re: Utapanje, davljenje, gušenje, gadne smrti


*) Jedan jedini izuzetak, koji je baš izuzetan, je moj rahmetli drug B, iskusni ronilac koji je namerno ostao na dnu. Za vreme rata je komercijalno vadio korale, trebalo je preživeti, forsirao je i dubine i vreme zarona i radio neke svoje diletantske "korekcije" tablica po nekom samo njemu poznatiom algoritmu koji, naravno, ne postoji i tako nekoliko puta fasovao dekompresionu bolest. Većinom su to bili blaži oblici koje je sam rešavao kiseoničkom rekompresijom ali dva puta je završio i u komori. Posle prvog puta izgledalo je da je sve u redu ali posle drugog ozbiljnog incidenta imao je probleme u zglobovima, bolove i više nije mogao. Uvek je govorio da će kad reši da umre ostati na dnu. I jednom je ostao, nije izronio. Naravno da su svi pomislili na isto, ekipa je otišla da ga izvadi, lako su ga locirali po čamcu. Na 72m našli su ga sa blaženim izrazom lica, potpuno smirenim. Nisam bio u ekipi ali sam video fotografije. Naš drug P, ronilački lekar svetske klase, kaže da je tako nešto medicinski nemoguće - ali da je u životu očigledno moguće. Kako je B uspeo da tako smireno prestane da diše i savlada uobičajene refleksne i nagonske radnje nikome do danas nije jasno.




Koji amarkord! Fenomenalno. Malo me tvoj kraj priče - sećanja podseća na onog legendarnog leoparda koji je, znamo da ne znamo, šta tražio na onoj visini. Ultimativnu sreću? Potpuni mir? Mislim da otuda tvom prijatelju, uprkos zakonima medicine, blaženi izraz. Oće to kada je duh toliko jak.

krkar krkar 23:36 22.05.2016

Lepa smrt - aha!

Јер и смрт уме да буде лепа:


Samo u pesničkim vizijama. U stvarnosti ni najmanje. Možeš mi verovati na reč a možeš i da gugluješ, ima svega.

I slika koja je prvo ilustrovala ovaj blog, iako nameštena i hiperestetizovana predočava violentnost i ružnoću nasilne smrti, čak i kad je ne prikaže eksplicitno.


krkar krkar 23:38 22.05.2016

Lepa smrt - aha!

.
ivana23 ivana23 09:54 24.05.2016

Re: Lepa smrt - aha!

krkar krkar 11:23 24.05.2016

Re: Lepa smrt - aha!

ivana23


Nešto neće da se otvori, nema ničega
ivana23 ivana23 20:42 24.05.2016

Re: Lepa smrt - aha!

krkar
ivana23


Nešto neće da se otvori, nema ničega


Nadam se da sam popravila.
krkar krkar 00:39 25.05.2016

Re: Lepa smrt - aha!

Nadam se da sam popravila.


Jesi, vidi se sad.
tadejus tadejus 11:18 18.05.2016

odgledah doku

na temu asistiranog samoubistva u Belgiji..
tinejdžerka, depresivna valjda od najranijeg djetinjstva, liječila se, nije pomagalo, mada ima neki krug drugarica, neki hobi.. elem zatražilla od ljekarske komisije da joj se odobri asistirano samoubistvo..
i odobrili joj..
zakazan datum, dogovoreno da će to uraditi kod kuće, čini mi se u krugu porodice, daju joj neki lijek od koga samo zaspe i ne probudi se..
i ona se poslednji dan predomisli..
i onda kažu da se ne znam koji procenat njih predomisli i da onda obično bude nekog boljitka za njih..
pa sad dal se može učiniti više od toga što naše institucije čine.. ne znam
krkar krkar 11:22 18.05.2016

Re: odgledah doku

krkar krkar 11:33 20.05.2016

Molim gornji naslov da se ubijem

elem zatražilla od ljekarske komisije da joj se odobri asistirano samoubistvo..


Ne znam šta da mislim o ovome, naročito u ovakvom slučaju.

Molim komisiju da mi dozvoli da se ubijem! U prilog svom zahtevu navodim da imam 16 godina, sve sam probala i sve proživela i nemam razloga da živim dalje.


Da nismo malo preterali sa shvatanjem "sloboda".

A i uloge države u njima?
tadejus tadejus 12:02 20.05.2016

Re: Molim gornji naslov da se ubijem

krkar
elem zatražilla od ljekarske komisije da joj se odobri asistirano samoubistvo..Ne znam šta da mislim o ovome, naročito u ovakvom slučaju. Molim komisiju da mi dozvoli da se ubijem! U prilog svom zahtevu navodim da imam 16 godina, sve sam probala i sve proživela i nemam razloga da živim dalje.Da nismo malo preterali sa shvatanjem "sloboda".A i uloge države u njima?



ne da mi se da ponovo gledam, čini mi se da je priča takva da je ona to tražila dok je još bila maloljetna..
u svakom je slučaju očigledno klinka bez bog zna kakvog životnog iskustva..
ali nije baš priča eto dosadilo mi.. opisuju tok bolesti i manje više je čitav život na lijekovima i suicidna..
ima argumenata i za protiv, a na prvu definitivno zvuči kao primjer pomahnitale države..
na drugu ipak shvatiš da je ideja bila da se asistiranim samoubistvom olakšaju muke terminalno bolesnima.. pa se postavilo pitanje koje su bolesti i kada temirnalne..
krkar krkar 12:06 20.05.2016

Re: Molim gornji naslov da se ubijem

pa se postavilo pitanje koje su bolesti i kada temirnalne..


Baš to i ja pitam.

Ko i kako odlučuje? Komisija. Ko postavlja komisiju? Država.

Jebeš kume blagoslov!
st.jepan st.jepan 16:23 20.05.2016

Kill me softly

tadejus
odgledah doku na temu asistiranog samoubistva u Belgiji..


Pre par godina, dok je zakon koji to omogućuje još bio u razmatranju, okačio sam ovde blog o asistiranom suicidu.




docsumann docsumann 11:32 18.05.2016

jedna meni draga i bliska osoba


ostavila je kratku oproštajnu poruku ... njen brat i ja smo bili prvi koji su provalili u stan i našli je u stanju iz koje je više ni doktori nisu mogli povratit. na stolu smo zatekli samo mali papirić (pakovanja lijekova koje je izgutala već su bila sklonjenja, nismo ih našli ni u korpu za otpatke) na kojem je pisalo:

Svako ima pravo na svoj izbor. Ovo je moj

ne mogu da kažem da smo bili iznenađeni ili zatečeni. dugo i mučno se borila sa aklkoholizmom, a nakon što je tu tešku bitku izvojevala, došle su druge, ništa lakše, ako ne čak i podmuklije, jer su bile tiše, nevidljive za nas ostale.
krkar krkar 11:38 18.05.2016

Re: jedna meni draga i bliska osoba

njen brat i ja smo bili prvi koji su provalili u stan i našli je u stanju iz koje je više ni doktori nisu mogli povratit.


I ja sam imao to iskustvo. Samo što sam bio sam kad sam provalio i doktori su tu osobu uspeli da povrate. I još je živa. I sa svojim pokušajem se kasnije sprdala.

A poruku nisam uspeo da pročitam. U tom trenutku mi nije bila prioritet a onda su je uzeli. A i nije me preterano interesovala.
riply riply 12:01 18.05.2016

Re: jedna meni draga i bliska osoba

I ja sam imao to iskustvo.


izgleda da nas je puno imalo.
A ja noćas prekognicijski san, uoči ovog tvog teksta.

Sanjam sestru od strica koja se ubila prije 11 godina, sa svojih 38 godina, skokom sa 11 sprata.

I sanjam samo njeno lice u betonu sa kojim razgovaram ( u snu nemam iznenađenje ili neprijatnost što je to samo živo lice bez ostatka tijela) i pitam je gdje je sve ove godine, da je dugo nema...

Volim kad sanjam moje mrtve
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:28 18.05.2016

Re: jedna meni draga i bliska osoba

Svako ima pravo na svoj izbor. Ovo je moj

Да.
Мој брат, болујући од шизофреније, пуне свести, скочио је с балкона. Рекао је, већ месецима стондиран лековима: "Ја овако више нећу да живим" -- и закорачио преко ограде.

Разумео сам његов избор.
Да ли било могуће да буде другачији?
Не знам.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:30 18.05.2016

Re: jedna meni draga i bliska osoba

Volim kad sanjam moje mrtve

:)))))))))

Ја се с њима сит испричам!
Сањам оца, мајку, а брата ретко.
jednatanja jednatanja 19:30 20.05.2016

Re: jedna meni draga i bliska osoba

Kad budemo mogli da "vidimo" mentalne bolesti, vizuelno preko skenera koji otkriva manjak bioloških jedinjenja između nervnih ćelija, ili putem krvi jednostavnim biohemijskim testom, mentalne bolesti će se početi svrstavati u fizičke i lečiti na osnovu brojeva i merenja, a ne na osnovu simptoma kao što je J.J.Zmaj lečio na kraju 19-og veka. Žao mi je svih žrtava ove bolesti.

"Sporiji put do smrti".
Na engleskom, elegantno.
http://www.ted.com/playlists/175/the_struggle_of_mental_health#
Lionsgate Lionsgate 12:20 18.05.2016

samoubica -> ubica

Kad se spomenu ljudi koji na sebe dugnu ruku uvek se setim price caleta jednog mog drugara iz skole, covek je radio na zeleznici kao masinovodja i "nosio" je na dusi nekoliko samoubica. Pricao nam je da se to najcesce desava u predgradjima, primeti iz daljine coveka kako stoji pored pruge i onda se taj na nekih 50-tak metara zatrci pred voz. Iako masinovodja momentalno sedne na kocnicu, voz se zaustavi par stotina metara dalje a za to vreme "ubica" samoubice dozivi shok, dok obavestava dispecera, silazi i trazi lesh...

U zeleznici su cak imali i sluzbu koja se bavila psihickom pomoci masinovodjama koji su na taj nacin oduzeli necije zivote. Cale mog drugara je mislim pred kraj karijere bas zbog toga presaltovan da vozi ranzirne lokomotive.

Koji vam je danas, sto ste tako mracni? Vec drugi blog o ljudima koji su bili u depresiji ili nekim drugim mracnim raspolozenjima.
krkar krkar 13:08 18.05.2016

Re: samoubica -> ubica

Lionsgate
covek je radio na zeleznici kao masinovodja i "nosio" je na dusi nekoliko samoubica.


Gotovo da nema mašinovođe koji nekog nije zgazio. Ljudi vole da se bacaju pod vozove, naročito žene.

LINK
mija12 mija12 13:23 18.05.2016

Re: samoubica -> ubica

Gotovo da nema mašinovođe koji nekog nije zgazio


Ja sam neko vreme radio na železnici i ovo je skroz tačno.

Čuo sam za priču za nekog mašonovođu koji je teško podneo situaciju kada se samoubica okrenuo prema vozu i ovaj je mogao da vidi lice.


horheakimov horheakimov 15:06 18.05.2016

Re: samoubica -> ubica

blogov_kolac blogov_kolac 23:49 18.05.2016

Re: samoubica -> ubica

Osobe koje su samo sticajem okolnosti, i svakako protiv svoje volje, indirektno uvucene kao "saucesnici" u tragedije vezane za necije samoubistvo, sigurno da zasluzuju posebnu paznju i pomoc da im se dozivljena trauma sto je moguce vise umanji. U slucaju koji je krkar opisao nema tu nikakvog "masinovodje" ili nekog sa ociglednom ulogom u samoj realizaciji samoubistva, ali meni je za oko ipak zapao jedan detalj:
"...Neko od njih troje trebalo je da uvek bude uz njega, za svaki slučaj.
U jednom trenutku u nedelju iza ručka ostao je nakratko sam, na nekoliko sekundi dok je kći otišla po čašu vode..."

Prema svemu opisanom tragicni lik ove price je patio od toliko snazne depresije (hronicne, i jos sklone pogorsanju) i suicidalnih tendencija, da je bukvalno bio neka vrsta tempirane bombe potpuno nevezano za stvari koje su mu se paralelno desavale na licnom ili profesionalnom planu, tako da bez ikakvog cinizma moze da se konstatuje da je u neku ruku jos i dosta doziveo i postigao s obzirom koliki kamen je dugo nosio oko vrata. Zato smatram da njegovi najblizi i prijatelji, ne bi trebalo previse da preispituju neku svoju ulogu u smislu da li su mogli nekako vise da pomognu da se ova nesreca spreci ili bar odlozi na jos neko vreme, i da od preostalih poznanika traze najslicniji slucaj pa da na njemu primene nekakav novi poseban tretman. To inace moze i da bude mac sa dve ostrice, jer ma koliko svima godilo kada im se pokazuje koliko je drugima stalo do njih i kako se brinu - kada udju u mracno raspolozenje/depresiju, to mogu dozivljavati kako su ustvari samo teret drugima, pogotovo najblizima.

Ali zato smatram da bi bilo dobro da se pobrinu u ovom slucaju za cerku "koja je na par sekundi napustila prostoriju" ako postoje i najmanji tragovi ili nagovestaji da se kod nje pojavio neki iracionalni osecaj krivice (zenske osobe su i inace sklonije tome), da se to u startu otkloni. Ako jedan masinovodja, koji odlicno zna da u opisanim situacijama ne moze nikako da utice na krajnji epilog, a uz to u 99.99% slucajeva ne poznaje zrtvu, ipak vuce traume iz tih dogadjaja, moze da se pretpostavi u sta to moze da se izrodi kod najblizih clanova porodice ako u preteranom preispitivanju svoje uloge, pa i direktnom "samooptuzivanju" odu predaleko.
krkar krkar 00:01 19.05.2016

Re: samoubica -> ubica

Ali zato smatram da bi bilo dobro da se pobrinu u ovom slucaju za cerku "koja je na par sekundi napustila prostoriju" ako postoje i najmanji tragovi ili nagovestaji da se kod nje pojavio neki iracionalni osecaj krivice (zenske osobe su i inace sklonije tome), da se to u startu otkloni. Ako jedan masinovodja, koji odlicno zna da u opisanim situacijama ne moze nikako da utice na krajnji epilog, a uz to u 99.99% slucajeva ne poznaje zrtvu, ipak vuce traume iz tih dogadjaja, moze da se pretpostavi u sta to moze da se izrodi kod najblizih clanova porodice ako u preteranom preispitivanju svoje uloga, pa i direktnom "samooptuzivanju" odu predaleko.


Ne poznajem devojku dovoljno da bih mogao da sudim - a i nisam stručnjak i u ovim stvarina ne volim kad se diletanti mešaju, uključujući i mene. Ali mislim da je zdravo i dobro dete i čvrsto, koliko znam bila je svesna i zrela po pitanju očeve bolesti. Sve je to nosila žena koja ga je volela i koja je vrlo čvrsta i odlučna.

I ja sam pomislio istu stvar i razgovarao sam sa ženom. Naravno da se prvo pozabavila kćerkom da bude sigurna da ova ne optužuje samu sebe. Koliko sam shvatio svi su to vrlo racionalno analizirali i bili svesni da ne možeš nekoga čuvati od samog sebe svakog sekunda tokom celog dana... pa tako ko zna koliko dana.
blogov_kolac blogov_kolac 16:29 19.05.2016

Re: samoubica -> ubica

U Srbiji je inace osnovni savet, ako imate rodjaka ili prijatelja koji ima veliko poverenje u vas, a za kog znate ili predosecate da ima povremeno suicidalnih sklonosti, da ga najsnaznije moguce ohrabrite da na tu temu porazgovara sa za to strucnom i skolovanom osobom, jer je prosto neverovatno koliko su se ovde i u XXI veku neke potpuno prevazidjene predrasude zadrzale, pa tako i ona cuvena ko porazgovara sa psihijatrom/psihologom, taj je "ludak". Dakle, ono sto je u savremenom svetu prvi korak, ovde je uglavnom poslednji, ili jos gore, dodje tek posle prvog neuspelog pokusaja (a poznato je recimo da pogotovo kod punoletnih muskaraca procenat "uspesnosti" vec iz prvog pokusaja je veoma visok). Ali iz cele uvodne blog price deluje mi i da taj drugi poznanik "sumnjivo lice" poput ovog tragicno nastradalog, pripada krugu koji je ipak iznad tih najdubljih balkansko/palanackih virova, pa bi ovo bio sasvim suvisan savet - i pominjem ga zbog ostalih koji ovo citaju, a eventualno znaju za slucaj sa ovim problemom, a koji pripada sredini koja izrazito obeshrabruje ljude za taj prvi najlogicniji i najadekvatniji korak u datoj situaciji.
krkar krkar 16:47 19.05.2016

Re: samoubica -> ubica

deluje mi i da taj drugi poznanik "sumnjivo lice" poput ovog tragicno nastradalog, pripada krugu koji je ipak iznad tih najdubljih balkansko/palanackih virova


Drugi prijatelj se leči odavno, najnormalnije. I taman mu se malo popravilo stanje - žena dobije rak pankreasa i ode za 6 meseci, uz to i statusne i poslovne promene, selidba i svakakva još sranja - samo ga je resetovalo na najgoru fazu.

Nekako se drži, nije suicidalan. Bar ne priznaje da jeste. Ali češće viđa psihijatre i psihologe nego sopstvenu decu.
dekster.didi dekster.didi 12:29 18.05.2016

samo da kažem

kako je ovo ne samo tvoje i vaše traumatično iskustvo, vaš bol, ovo je bilo i neophodno reći i napisati: pun Beograd duboko očajnih ljudi.
Duško Kovačević ima negde, u nekom komadu: "Depresija kojoj leka nema."
Terminalna faza. Mislim da možda malo ali opet sasvim sigurno pomaže topla reč i prisustvo. Ili, što bi rekli ameri: "Just give me a hug."

Sjajno da je tema pokrenuta, uz svo razumevanje za tvoju tugu i tvoju aktuelnu brigu. Upravo baš zato.
krkar krkar 12:51 18.05.2016

Re: samo da kažem

pun Beograd duboko očajnih ljudi


Jeste Beograd pun očajnih ljudi ali ovde nije u pitanju Beograd ni Srbija. O drugoj se zemlji radi. I nema veze ni sa egzistencijom, ni sa profesionalnim zadovoljstvom...
Spiridon Spiridon 12:58 18.05.2016

Re: samo da kažem

dekster

pun Beograd duboko očajnih ljudi.

Sjajno da je tema pokrenuta, uz svo razumevanje za tvoju tugu i tvoju aktuelnu brigu. Upravo baš zato.


krkar

Jeste Beograd pun očajnih ljudi ali ovde nije u pitanju Beograd ni Srbija. O drugoj se zemlji radi. I nema veze ni sa egzistencijom, ni sa profesionalnim zadovoljstvom...


ja da sam na tvom mestu ja bih ga banovao ... sta on tu tebi "Sjajno da je tema pokrenuta, uz svo razumevanje za tvoju tugu i tvoju aktuelnu brigu"
dekster.didi dekster.didi 13:53 19.05.2016

Re: samo da kažem


Jeste Beograd pun očajnih ljudi ali ovde nije u pitanju Beograd ni Srbija. O drugoj se zemlji radi.


Nije mi ni bila namera da lociram, ti pominješ Dunav pa ličilo na Beograd. Istini za volju, ne znam kako je u Beloj Palanci, moj komentar je bio generalne prirode a pominjenje Beograda u kontekstu da mi tu situacija najpoznatija.
Ne kapiram čemu tajna oko zemlje, ali ok - tvoj blog, tvoj priča. Na kraju krajeva, lokacija je sasvim nevažna. Ali sasvim.

I nema veze ni sa egzistencijom, ni sa profesionalnim zadovoljstvom...


Tek to mi nije bilo u primisli, jer lepo si napisao da je profesionsalno bio izuzetno uspešan.
Ja čitam blogove pre komentarisanja. Posebno tvoje.
dekster.didi dekster.didi 13:54 19.05.2016

Re: samo da kažem

Spiridon


šetaj
dekster.didi dekster.didi 13:58 19.05.2016

Re: samo da kažem


ja da sam na tvom mestu ja bih ga banovao


pa jes, eno alexdunja obrisala brzinom svetlosti moj komentar da je napisala cmizdrav blog, saranila živu ženu, tako da se vas dvoje - fanovi banovanja - uhvatite lepo za ruke, iznajmite sobu, whatever makes you happy. ili se terajte.
krkar krkar 13:59 19.05.2016

Re: samo da kažem

Ne kapiram čemu tajna oko zemlje, ali ok - tvoj blog, tvoj priča. Na kraju krajeva, lokacija je sasvim nevažna. Ali sasvim.


Nije tajna nego ne želim da se skrene priča na efemerne stvari - a ni da se nagađa o identitetu samoubice.

Dunav sam pomenuo jer mi je kad smo se pretposlednji put videli bio u gostima u Beogradu, sa ženom. I tada smo ručajući uz Dunav u Zemunu pravili plan za vinsku turu.

Ja čitam blogove pre komentarisanja. Posebno tvoje.



dekster.didi dekster.didi 14:22 19.05.2016

Re: samo da kažem

krkar


Više puta napisano, pa aj i ja: imam prijateljicu, pametna ženu, arhitekta po obrazovanju i profesiji, udata, velikog sina, duhovita, srdačna, gostoljubiva, sve najlepše, više puta mi se jedva ono javila na telefon da bi u jednom navratu, kao iz topa, rekla: "Imam depresiju. Ljudi nemaju pojma. To je teška bolest. Užasna bolest." Pitam: "Pa, jel ideš kod lekara?" Kaže: "Redovno. Jel znaš ti da ja šest meseci nisam bila u stanju da gledam film duže od pet minuta. Prvi put sam pre neko veče odgledala petnaest minuta i to smatramo velikim napretkom." Pitam: "Jel se zna razlog, jel naslućuješ, kako tako odjednom, pa ti uvek puna života?" Kaže: "E, da znamo! Odjednom. A nemam nikakve probleme, moji me drže ko malo vode na dlanu, para imamo, svi su oko mene, al džaba."

Nedavno smo se sreli, delovala je ok. Skroz pribrana, bila s mužem, srušili se u prvi kafić i pričali levo desno, opšta mesta. Da, o izborima u Americi! Živnuo razgovor iz trena.
Mislim, ta depresija plaši. To mi poenta. Ja mislim da i genetika tu radi li radi.

Kiza car Kiza car 13:16 18.05.2016

Moj poznanik

Jedan moj poznanik je pokušao samoubistvo skokom sa terase (treći sprat). Godinama pre toga je bio, što bi rekli psihijatri, upadljiv. Na svu sreću nije mu uspelo, skrljao se ali bez većih posledica, osim po njegovo mentalno zdravlje koje se posle toga popravilo. Sada je oženjen, ima decu i više nije "upadljiv".
Kao da je posle toga doživeo restart razmišljanja...
krkar krkar 20:06 18.05.2016

Re: Moj poznanik

skokom sa terase (treći sprat)


Pa na šta je taj skakao kad se nije ubio sa trećeg sprata?

Jesam ja kao dete, ali kao dete, fleksibilna jedinka, zajedno sa društvom skakao sa građevinskih skela sa 2. sprata u pesak i nikome nije bilo ništa, jeste jedna budala skočila sa 3. i prošla samo sa slomljenom rukom - ali da skočiš sa 3. sprata sa namerom da se ubiješ i nije ti ništa???
Kiza car Kiza car 21:05 18.05.2016

Re: Moj poznanik

Možda omaših spratnost, živeo sam jako kratko u toj zgradi odakle je skočio a i davno beše...
Sada sam izašao na terasu da proverim da li bih preživeo (na trećem sam spratu) ako bih skočio
Ako bih pokušao čurušku lastu sigurno ne bih, ali na noge verovatno?
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 14:02 20.05.2016

Re: Moj poznanik

ali da skočiš sa 3. sprata sa namerom da se ubiješ i nije ti ništa???

moja drugarica skočila sa trećeg, ali je rukom tresnula o gelender na drugom, malo usporila pad i kad je tresnula rukom rekla ono "ahhh!" tako da joj nisu stradali unutrašnji organi, i pala na dva kvadrata zelene površine. imala je stvarno neviđenu sreću. :) imala prelom ruke i malo se ugruvala, ništa drugo. inače, nije skočila da se ubije, skočila je u afektu, da se osveti tadašnjem dečku koji je, takođe u afektu, udario. ljubavni odnosi su vrlo komplikovani, najbolje je kloniti ih se.
princi princi 14:25 18.05.2016

Ima neki baja na UCLA

Đorđe Slavić, koji tvrdi da je depresija samo delom psihološki problem, a da je, u stvari, pretežno biološkog porekla, neka vrste alergijske reakcije na moderni život. Kaže da je depresija povezana sa nekim upalnim procesima u crevima i generisanjem proteina cytokines (jbmlg, ne znam kako se to zove na srpskom). Praktično, povećano generisanje tih proteina šalje impulse imunom sistemu da je čovek bolestan i to onda to u mozgu triggeruje taj negativni mindset koji čoveka, u ekstremnim slučajevima, nagoni na samoubistvo.

Kažu da hrana sa visokom količinom trans masti i šećera triggeruje te upalne procese tako što oslobađa te ogromne količine cytokinea, praktično, iz creva. Taj gut microbiome i inače svaka neka druga čuda čuva.

Mislim, pada mi na pamet, u Bostonu su počeli da koriste raznorazne senzore za ispitivanje sastava kanalizacionih voda i sl, tako da tačno mogu utvrditi šta ljudi jedu, odnosno, konzumiraju (alkohol, narkotike)... i ako se to primi neki AI projekat bi mogao da utvrdi postoji li korelacija između konzumacije tih trans masti i šećera i incidencije depresije.

Evo tekst, koga zanima.
krkar krkar 14:29 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Kažu da hrana sa visokom količinom trans masti i šećera triggeruje te upalne procese tako što oslobađa te ogromne količine cytokinea, praktično, iz creva. Taj gut microbiome i inače svaka neka druga čuda čuva.


Ta bi teorija možda mogla da objasni zašto se Mađari onoliko vešaju o tavanske grede - ali kako to da se onda Slovaci, Srbi, Hrvati i Rumuni iz iste te Panonske nizije i koji iste te kulenove i čvarke jedu značajno manje samoubijaju?


princi princi 14:33 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Možda im je drugačiji gut microbiome? Otkud znam. Istraživanja toga su tek na samom početku, i verovatno će tu svakojaka čuda isplivati na površinu.
tyson tyson 14:53 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Đorđe Slavić

Zanimljivo, koliko je svet mali. Ovog tipa znam i bukvalno od rođenja do trenutka kada su napustili Beograd i (tada) Jugoslaviju davnih dana, dok je još bio klinja. Dobru je karijeru napravio, svaka čast.


princi princi 15:06 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Evo još malo na temu veze creva i depresije.

Tekst.

Milan Novković Milan Novković 16:03 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

depresija samo delom psihološki problem, a da je, u stvari, pretežno biološkog porekla, neka vrste alergijske reakcije na moderni život. Kaže da je depresija povezana sa nekim upalnim procesima u crevima i generisanjem proteina cytokines (jbmlg, ne znam kako se to zove na srpskom). Praktično, povećano generisanje tih proteina šalje impulse imunom sistemu da je čovek bolestan

Neki, možda i svi, evolutivni psiholozi kažu da je depresiju pogurala evolucija kao poželjnu reakciju na fizičku bolest.

Kažu da je razlog za to manja želja depresivnih ljudi da se druže sa drugima, pa tako, onomad davno kod opasnih infekcija, manja šansa da se zaraze zdrave osobe.

A moderna ishrana je sasvim sigurno unela razne forme "zbunjenog" signalinga u organizmu.
princi princi 16:12 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Neki, možda i svi, evolutivni psiholozi kažu da je depresiju pogurala evolucija kao poželjnu reakciju na fizičku bolest.

Kažu da je razlog za to manja želja depresivnih ljudi da se druže sa drugima, pa tako, onomad davno kod opasnih infekcija, manja šansa da se zaraze zdrave osobe.

Moguće, mada, u principu, kad čovek zna tako malo koliko mi (mislim, nas dvojica) znamo, onda skoro sve može zvati evolucijom. Ako, ipak, evoluciju povezujemo sa onim mehanizmom koji se zasniva na slučajnim genetskim mutacijama i potonjom prirodnom selekcijom koja selektuje gene za sledeću generaciju, onda po ovome tvom ispada da postoji neki gen za tu manju želju depresivnih ljudi da se druže s drugima. A ako je genetski dato, onda znači da ima i onih drugih koji vole da se druže iako su bolesni. Tako da ja, ipak, ne bi to trpao u evoluciju. Ako postoji neka veza s evolucijom, onda je možda taj sastav gut microbiomea (to sad ja kao lupetam, nema veze, ovaj blog i inače služi tome- da se lupeta).
krkar krkar 16:12 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Kažu da je razlog za to manja želja depresivnih ljudi da se druže sa drugima


Ovo ama baš nikakve veze sa slučajem dvojice mojih drugova koje sam pomenuo nema. A ni sa mozgom.

Ovaj koji je skočio sasvim je dobro funkcionisao u velikom društvu, i profesionalno i privatno. I nije imao nikakvih iole značajnijih fizičkih bolesti.

Njega je depresija jela iznutra kad je sam odnosno kad nije u društvu.
alselone alselone 16:16 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Ovaj koji je skočio sasvim je dobro funkcionisao u velikom društvu, i profesionalno i privatno. I nije imao nikakvih iole značajnijih fizičkih bolesti.

Njega je depresija jela iznutra kad je sam odnosno kad nije u društvu.


Jedna od odlika depresivnih ljudi je da su cesto veoma nasmejani u drustvu.

Smiling depression.
princi princi 16:16 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Inače, microbiome se može popraviti i kad čovek bukvalno pojede odgovarajuće govno. Tako da je možda rešenje u tome da depresivni ljudi počnu malo više da jedu govna. Zvuči, možda, malo radikalno, ali ako daje rezultate...
alselone alselone 16:19 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Ali sto kaze Krkar - kako onda Madjari?! Kad pojedem malo onog kulena, ili kolbasa ili dobre sunke, mene sunce ozari.
zilikaka zilikaka 16:19 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Ta bi teorija možda mogla da objasni zašto se Mađari onoliko vešaju o tavanske grede - ali kako to da se onda Slovaci, Srbi, Hrvati i Rumuni iz iste te Panonske nizije i koji iste te kulenove i čvarke jedu značajno manje samoubijaju?

Verujem da imaš neki konkretan podatak da je ovo tačno.
Ja nešto nisam primetila da ovde kod nas ima neke razlike po tom pitanju. Naime, kad gledaš Panoniju kao celinu, Mađari su verovatno najbrojniji, a i u odnosu na Srbe i Hrvate nisu se nešto doseljavali iz drugih krajeva.

No, kako god okreneš, kod nas jeste to problem za koji se od vajkada zna, a nisam sigurna da se povezivalo sa ishranom. Uglavnom sa geografijom. Ravno - i to ti je to.

Nego, ono što pominjete, kako jedan čovek može biti i ekstrovert i depresivac.
Imam školskog koji je upravo taj primer. U društvu vazda bio zabavljač, centar pažnje, duhovit, veseljak...dok jednom nije pokušao samoubistvo. Tada nam jedna starija drugarica, tada običan lekar sada uvaženi psihijatar, objašnjavala da je to čest spoj. Manično-depresivno ponašanje.
Dve krajnosti.

...a, na žalost, imala sam i ja priliku da vidim kako izgleda depresija kod dragih osoba, i da shvatim koliko ju je teško razumeti.
Svakako zavisi od vrste i faze bolesti, ali nekako ispalo da je promena načina gledanja na svet dala mnogo bolje rezultate nego svi lekovi.

Opet, kod takvih bolesti nikad ne znaš šta može da bude okidač za recidiv.
krkar krkar 16:20 18.05.2016

Stručnjaci za depresije

Jedna od odlika depresivnih ljudi je da su cesto veoma nasmejani u drustvu.


Kaže KO?

Gde uopšte laik koji nema nameru da piše doktorat iz psihijatrije ali ni da bude totalna budala može da se kvalitetno obavesti o depresiji i kako prepoznati depresiju kod drugih i kako se pdnositi prema njima tj. može li im se nekako pomoći bez nametanja i prisile?
alselone alselone 16:23 18.05.2016

Re: Stručnjaci za depresije

Kaže KO?


Eno linka gore. Evo i isecka.

In my practice, those the most surprised to realize they're experiencing some form of depression are those suffering from “smiling depression.” Most people haven’t even heard of the term. The definition of smiling depression is: appearing happy to others, literally smiling, while internally suffering with depressive symptoms. Smiling depression often goes undetected.

Pricalo se o tome dosta kada se Robin Vilijams ubio.

princi princi 16:31 18.05.2016

Re: Stručnjaci za depresije

Pricalo se o tome dosta kada se Robin Vilijams ubio.

Sine, a zamisli ako se stvarno ispostavi da je čovek imao neki upalni proces. Jbt, kakva tragedija...
Milan Novković Milan Novković 16:35 18.05.2016

Re: Ima neki baja na UCLA

Ovo ama baš nikakve veze sa slučajem dvojice mojih drugova koje sam pomenuo nema. A ni sa mozgom.

Pojam "depresija" je skoro sigurno zajednička reč za širi spektar naših, kompleksnih, psihičkih stanja.

A, onda, neke forme depresije evolutivni psiholozi vezuju za genetiku, pa im pomalo i genetičari pomažu utoliko što kažu da neki od gena koji regulišu depresiju učestvuju i u radu imunog sistema, da bi, opet, evolutivni psiholozi izašli sa idejom kako je povlačenje iz društva kada smo bolesni evolutivno poželjno.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana