Nikolić je završio konsultacije i odlučio je da Vučiću da mandat. Bilo je malo natezanja oko održavanja konsultacija, najverovatnije je želeo da izbegne kuma, što je na kraju i uspeo. Na njegovu žalost, kum ima i produžene ruke kojima može da umrlja, čudi samo da Nikolić nije bio spreman na tako nešto jer godinama je ta produžena ruka za pljuvanje i jebanje majke na replikama bio upravo on.
Ono što je dodatno treba imati u vidu posmatrajući ovu farsu Dragičinog muža koji pokušava da bude predsednik je da je opet propuštena prilika da se poštovanjem forme bar za trenutak približimo i suštini demokratije. Naime, nesporno je da Vučić jedini logičan mandatar ali nesporno je i da predsednik ima i neku moralnu obavezu da sasluša sve parlamentarne stranke i to ne samo oko prosto izražene mogućnosti da se okupi parlamentarna većina već i o njihovom pogledu stanja u društvu. Na žalost Nikolić tom delu svoje uloge nije do kraja dorastao. Iako su njegovi bivši sapartijsci bili direktno nepristojni on je mogao i morao da pobedi sujetu i ulogu odigra do kraja. Ali nije, sačekali su ga na replici i nije odoleo da u sebi ponovo prepozna radikala.
Bez ikakve namere da nipodaštavam mogu samo konstatovati da Nikolić opet nije bio dostojan svoje uloge engleske kraljice.
Ali o tome možemo naširoko sledeće godine kada dođe vreme da ovu kraljicu, nedostojnu i nesnalažljivu promenimo.