Gledam ovu konferenciju za štampu mandatara za predsednika vlade Republike Srbije i tema nije ni malo bitna koliko utisak umora i nezadovoljstva koje on ostavlja svojim pojavljivanjima u javnosti. Bar u većini. Trenutno o sebi priča u trećem licu i žali se na... pa recimo svašta i ništa. Ali neprekidno se žali.
I to mi je potpuno nejasno. Zašto se toliko žali, zašto neprekidno ostavlja utisak nezadovoljenosti, neostvarenosti, frustracije? Ima skoro pa apsolutnu većinu u parlamentu (sam SNS) a sa partnerima s kojima je izašao na izbore ima i čistu apsolutnu većinu. Blizu 2 miliona glasača mu daje poverenjei taj broj ne opada vremenom. Ima moć i uticaj na ogroman broj značajnih političkih i ekonomskih tokova. Okruženje mu jeste... pa recimo – teško opisivo, ali sam ga je birao, do poslednje plagirane diplome i lažne lojalnosti. Neko bi rekao da ima pravo na umor i da sepožali povremeno svojim glasačima na konferencijama za štampu imajući u vidu složenost njegovog posla ali sam je svoj posao birao, sam je ruku ka toj čaši meda i žuči pružio, to mu je u opisu posla, nije jedini na planeti koji se sličnim poslom bavi.
Cela ta zbunjujuća patetičnost mandatara asocira me na fotografiju sa susreta tadašnjeg francuskog predsednika Sarkozija sa američkim predsednikom Obamom. Na slici su sa svojim suprugama, Mišel i Karlom a fotografisani su tokom neke službene posete.
Dakle, Sarkozi je u tom trenutku predsednik Francuske, oženjen Karlom Bruni na putu ka zajedničkoj trpezi sa američkim predsednikom i njegovom suprugom. Zajedno se okreću ka fotografima da se ovekoveči taj trenutak i čovek koji je u tom trenutku realno blizu nečega što bi se moglo nazvati krovom sveta u smislu političkog i svakog drugog uspeha se... propinje na prste da bi smanjio svoj visinski zaostatak za ostalima na toj slici?
Da ponovim: predsednik si Francuske, na ručku sa američkim predsednikom, oženjen Karlom Bruni... Odakle ti vajb za tim?
Opusti se čoveče, uživaj i radi, ne kukaj.