Prvo dođe miris kiše ,donese ga vetar preko Dunava i ti znaš da će i ona uskoro.A onda počinje da pada i miris se izgubi.Ostanu samo barice na trotoaru.
U autobusu na liniji dvadesetosam 68.godine.
I tada kao i sada linija je polazila od gradske bolnice ali je zbog nas školaraca postojala skraćena linija.Autobus parkiran preko puta sadašnje pekare Trpković stajao je sa upaljenim motorom mnogo pre sedam i trideset kad je po redu vožnje polazio ka studenskom trgu.
Zima i suv sneg koji nosi košava.U autobusu toplo majstor nas pušta unutra da se ne smrzavamo.Motor pod nekakvom haubom odmah do vozača.Prekriven zvučnom izolacijom.
Ko prvi uđe seda na haubu motora,miris nafte ne smeta.
Ne znam da li ste primetili sve te mirise koji dolaze iz podruma kad se menja vazdušni pritisak? Kao da lep i osunčani vazduh ulazi u podrume i kroz one male prozore, odmah iznad trotoara, potiskuje težak i ustajali vazduh podrumski.To je mešavina mirisa vlage,buđi,ustajalog kiselog kupusa od prošle sezone, drvenih gajbi i zaboravlljenih cipela.
Krajem juna na tašu se rascvetaju lipe.I ne samo na Tašmajdanu nego i u drugim delovima grada.Tada Beograd postaje naj mirisniji grad na svetu.Devojke su tada najlepše jer puštaju svoju napupelu mladost da se oslobodi stega zime.
Ako ste ikad u predvečerje sedeli na obali Dunava ili na nekakvom čamcu,koji nema motor i ne ispušta onaj odvratni miris benzina,mogli ste da osetite isti onaj miris koji su osećali ljudi Lepenske,Starčevačke, Vinčanske i Beogradske civilizacije.
Miris ribe se proteže od zemunske pijace do restorana Polet.Kad-kad i preko zemunskog keja kad je takmičenje za naj bolju riblju čorbu.
Avgust u Beogradu ume da bude itekako vreo i dosadan.Ništa se značajno ne događa.samo treperenje vazduha iznad pregrejanog asfalta kao fatamorgana u pustinji.
Eksplozija parfema.Dojučerašnje devojčice preko leta postale su devojke.Otkrile su nove mirise,nove ljubavi, nove poglede na svet.
A mirisi sarme i podvarka ,čekaju ih tu odmah iza ugla.