Kućni ljubimci

SLOBODA

G.Cross RSS / 24.06.2016. u 20:26

G6xaIAR.jpg

 

 Sećanje je opasna stvar.

 

Makar ja sam naučio da ponekad prilagodjavam svoje sećanje da opravda odluke koje sam doneo unazad mnogo godina.


Ali evo ovo je moje sećanje.

Radnih osamdesetih prošlog veka stihog kao dvadesetsedmogodišnjak u London da radim u predstavništvu, ja bih, rekao najbolje firme koje je Jugoslavija ikada imala.

Kako sam tamo stigao a da nisam bio clan SKJ je jedna druga priča koju cu možda jednom ispričati.

I tako stignem ja tamo , moj office jos se secam u 175, Regent street

 

Potpuno opčinjen počnem da radim, mnogo informacija, ljudi da upoznam, poslovnih partnera.

I onda prvi vikend, koji naravno kao i svaki ruki u Londonu provodim u Hajd Parku.

Spikers korner.


I tamo gomila ljudi ,neki ljudi na stolicama drže govore.

Neki govore da je to tradicija gde su osudjeni na smrt mogli da kažu sta hoće, drugi da ako si na stolici nisi na tlu Engleske i mozes da govoris slobodno.


Bilo kako bilo , mnogo šarenih ljudi okolo, za mene skoro previše šarenila, zbunjen sam.

Neki od govornika su jako emocionalni, čuje se yeeees čuje se dole vlada, čuje se , ma svašta se čuje.


I odjendom pojave se policajci na konjima I počnem da gledam gde da bežim, preplašen na smrt.


I u svom tom mom pokušaju da pobegnem, shvatim da niko, ama bas niko, drugi osim mene ne obraca nikakvu pažnju na policajce.

Nisu uplašeni. Niko se ne plasi policije. Sloboda !

Lekcija 1


Jednog od tih dana sam cekao famozni dabldeker na stanici u famoznom engleskom redu ( queue, zamislite narod koji ima rec queue ).

Stigne autobus , udju ljudi pre mene i ja ulazim i kondukter mi kaze Ne !, ja kažem na svom rudimentarnom engleskom bat vaj ima toliko mesta, a on mi kaze , ima samo 5 mesta za stajanje.

Idi bre mislim se ali ipak ostanem u redu za sledeći autobus.

Stigne i on i ja udjem i stojim i ima dovoljno mesta jer samo 5 ljudi stoji, I ja shvatim da je bolje i sigurnije da samo nas 5 stoji

Lekcija 2


Jednog dana javi mi se drugar iz Švajcarske i kaze mi da mu je tamo užasno dosadno, on bi do Londona može li da spava kod mene. Naravno kažem ja.


I on dodje idemo zajedno na žurke, ali on ostane da spava ujutru a ja odem da radim.

I onda jedno jutro, zazvoni moj telefon u kancelariji ja podignem slušalicu, tamo moj švajcarski drugar. Kaže mi, znaš sta imam problem. Ja šetao kroz All saint street ( u to vreme tamo se hash prodavao na tanjirima na ulici ) i policija me uhvati sa jointom u dzepu. Pitali me gde živim i ja im dao tvoje ime. Evo pored mene je policajac i hoce da govori sa tobom.

I policajac se javi, kaže , ja sam konstabl taj i taj ja sam ispred vašeg stana , da li možete da dodjete i otljkučate ja želim da preglrdam njegov prtljag.


Ja naravno odmah uzmem taxi odem kući, tamo policajac i moj drug čekaju. Ja otključam vrata. Policajac pita mog druga koje su tvoje torbe. Moj drug pokaze. Policaja proveri, ne nadje ništa , zahvali se i ode.

Nije pogledao jer nije smeo nsita od mojih stvari.

Srecom nije pregledao tegle u mojoj kuhinji :).


Engleska je zemlja od koje sam se naucio sta je sloboda, sta je otvorenost i naravno isto tako sta je cinizam, fokus i ponekad niski udarci.


Zbogom i hvala za sve ribe ( a bile su dobre )




Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

neleb neleb 21:00 24.06.2016

otkrivanje drugog sveta

Lepa prica, podseca me na moje otkrivanje drugog sveta istih godina. Uporedjivanje pravila sa nasim socijalizmom.

London je jedan od retkih gradova koji nesto znace a da ga nisam posetio. Nije niko od mojih tamo ziveo i mrzelo me da cekam vizu, mada kao neko ko je odrastao na roku i panku, smatrao sam da to sebi dugujem. Kako godine prolaze, sve manje me vuce.
G.Cross G.Cross 21:07 24.06.2016

Re: otkrivanje drugog sveta

London nije Engleska kao sto NY nije US.
Postoje ta neka mesta van pravila van merila koja su izrasla iznad drzava kojih su jos samo nominalno deo ali na mentalnom planu vise nisu.

Veruj mi treba da odes.

PS Jedini deo Engleske koji je rekao NE danas je London.
blogov_kolac blogov_kolac 00:40 25.06.2016

Re: otkrivanje drugog sveta

G.Cross
PS Jedini deo Engleske koji je rekao NE danas je London.
Pa nije bas tako kada se malo dublje zaroni u detalje... zapravo takoreci skoro svi najveci engleski urbani centri sa izuzetkom Birmingema (gde je razlika za OUT bila manja od 1%) su vecinski glasali pro-EU (Mancester, Liverpul, Bristol, Lids...), pa kada tome dodamo i Glazgov, Edinburg, Belfast, ali zanimljivo i Kardif (Vels je ubedljivo glasao za izlazak, ali zato u njegovom jedinom velikom urbanom centru podrska EU je bila velikih 60%), tako da mozemo konstatovati da je "urbana Britanija" ciji je naravno glavni simbol (ali svakako ne i jedini reprezent) London plebiscitarno bila IN. Ovo urbano vs provincijalno jeste vazan aspekt za ozbiljniju analizu ovih UK rezultata, nista manje zanimljiv od onoga generacijskog koji se vidim vise baca u prvi plan.

Ali ruralna i provincijalna Engleska, i takoreci svi njeni srednji i manji gradovi, listom su bili za izlazak, sto je na kraju prevagnulo. Tu su izuzeci bili ekstremno retki, i svi veoma lako objasnjivi (tj. izuzeci koji samo potvrdjuju pravilo). Tako je npr Lester bio pro-EU, on je inace jedan od vecih gradova ali se tesko moze nazvati velikim URBANIM centrom, a saljivo objasnjenje bi bilo da otkada su se plasirali u Ligu Sampiona britansko ostrvo im je postalo tesno (ozbiljno objasnjenje lezi u cinjenici da se po strukturi stanovnika radi o ubedljivo "najmigrantskijem" gradu u celoj Britaniji). A od manjih ENGLESKIH gradova izdvajaju se dva gde je IN ne samo pobedilo nego je cak osvojilo preko 70%, dakle procentualno vise nego u Londonu, Skotskoj ili S.Irskoj, a dovoljno je samo navesti njihova imena, i ko sam ume da razmislja sve ce mu biti jasno i bez dodatnih objasnjenja: Oksford i Kembridz!
Goran Vučković Goran Vučković 01:27 25.06.2016

Re: otkrivanje drugog sveta

A od manjih ENGLESKIH gradova izdvajaju se dva gde je IN ne samo pobedilo nego je cak osvojilo preko 70%, dakle procentualno vise nego u Londonu, Skotskoj ili S.Irskoj, a dovoljno je samo navesti njihova imena, i ko sam ume da razmislja sve ce mu biti jasno i bez dodatnih objasnjenja: Oksford i Kembridz!

A tale of two cities
g.radicevic g.radicevic 21:07 24.06.2016

emocije

Neki od govornika su jako emocionalni


mislim da se kaže emotivni


alien in London

G.Cross G.Cross 21:10 24.06.2016

Re: emocije


mislim da se kaže emotivni


Iskreno pojma nemam, ali ako tako kazes verujem ti.
freehand freehand 21:22 24.06.2016

Nikad

... nisam bio u Londonu, ali se nikad ni na drugim mestima nisam plašio policije. Naročito ne u Jugoslaviji u ono vreme.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 21:49 24.06.2016

Re: Nikad

Meni je u Londonu uvek bilo inspirativno sto dok dodjes do tjub stanice, vidis ljude sa svih strana sveta.Ali bukvalno. Cula sam par puta i od drugih ljudi da ga retko koji grad " shije" u tome.

Eto, metro ili underground u Londonu svi zovu " tube ".
deset_slukom deset_slukom 00:26 25.06.2016

Re: Nikad

I odjendom pojave se policajci na konjima I počnem da gledam gde da bežim, preplašen na smrt.


Ne znam gde si na'vatao toliki strah, naša policija svakako nije bila idealna, ali normalan čovek se teško mogao naći u situaciji da strada na pravdi Boga.

Da opišem situaciju kada sam se zaista i baš s razlogom uplašio policije.

Bilo je to u Krakovu, u vreme Jaruzelskog. Prvomajski praznici. Kome praznici, kome ne. Ima tu neki datum kada su Poljaci, iz zahvalnosti Rusima na "bratskoj pomoći", redovno pravili lom u vidu masovnih demonstracija i drugih manifestacija.

U jednom momentu sam se našao u sred gomile koja panično beži od nečega, još nisam kapirao od čega. Nenavikao na situaciju, stajao sam neodlučno, jer me je put vodio baš tamo odakle su ljudi trčali. Kraće vreme sam tako blejao, dok nisam ukapirao da to beži i staro i mlado, bez razlike, deca kao i staramajke, ne baš idealno građene za kros trke. Istovremeno, opazio sam i izvesna uniformisana lica, kao i neka vozila neobičnog dizajna. Pa sam dao vatre petama.

Ali, prava nevolja me je čekala tek na prilazu hotelu. Bio sam na svega pedesetak metara od njega, kada je, brzinom munje, kraj mene protrčala grupa mladića, dok sam sa ja, u trenu, našao usamljen, okružen gomilom oklopljenih, neproporcionalno ogromnih likova koji su mi, s onim predimenzioniranim vaspitnim palicama, izgledali... jezivo opasno. E sad - da tvrdim da se sećam tačno kako sam se osećao... ali, bilo je jako neprijatno. Mislim da sam se ponašao kao kad se neko nađe u sred čopora lavova, pa gleda da ne načini neoprezan pokret.

Nisu me dirali. Živim u ubeđenju da tome mogu da zahvalim ganc-novim Adidas patikama, šljašteće belim, eventualno još nekim detaljima... možda farmericama. Krakov je bio turistički grad, bilo je raznog sveta, murija je imala uputstva.

Došao sam do ulaznih vrata, s druge strane stakla se nakrcalo osoblje, ja lupam panično, njima ne pada na pamet da otvore. Ma, ludilo. Ušao sam negde sa stražnje strane.

Eto.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 01:21 25.06.2016

Re: Nikad

Da opišem situaciju kada sam se zaista i baš s razlogom uplašio policije.


Ja na primer u Belfastu 1990, kao osamnaestogodišnjak. To je bilo pre svih sranja koja su ovde kasnije desila. Jedanaest uveče, prazna i široka ulica na kojoj nema nikog sem tebe. Ti ideš sam, a ka tebi se kreće onaj otvoreni hamer, i jasno vidiš tipa u njemu koji te drži na nišanu puške sve vreme.
Mračna strana Britanije, bar u to vreme.

Nakon toga, u narednim godinama, sam se u Otadžbini nagledao dosta scena zbog kojih bi se trebalo plašiti policije.

EDIT:
E da, možda je u pitanju bila (čak je i vrlo verovatno) vojna patrola. Sve u svemu, neke "snage bezbednosti".
freehand freehand 09:03 25.06.2016

Re: Nikad

Bilo je to u Krakovu, u vreme Jaruzelskog. Prvomajski praznici. Kome praznici, kome ne. Ima tu neki datum kada su Poljaci, iz zahvalnosti Rusima na "bratskoj pomoći", redovno pravili lom u vidu masovnih demonstracija i drugih manifestacija.

U jednom momentu sam se našao u sred gomile koja panično beži od nečega, još nisam kapirao od čega. Nenavikao na situaciju, stajao sam neodlučno, jer me je put vodio baš tamo odakle su ljudi trčali. Kraće vreme sam tako blejao, dok nisam ukapirao da to beži i staro i mlado, bez razlike, deca kao i staramajke, ne baš idealno građene za kros trke. Istovremeno, opazio sam i izvesna uniformisana lica, kao i neka vozila neobičnog dizajna. Pa sam dao vatre petama.

Meni ovo baš liči , na primer, na opis Milana s kraja šezdesetih u "Klatnu" Umberta Eka, samo blaže.
U stvari, kad bolje razmislim - na čitavu Zapadnu Evropu tog perioda, a bogami i na Njujork, Vašington i Čikago. A kad još bolje razmislim - ne samo tog vremena. Ali sve je to, što bi rekli drug Marks, Forman i želimir Žilnik - u ideološkom oku posmatrača i omotu u koji je sadržaj upakovan.
deset_slukom deset_slukom 14:23 25.06.2016

Re: Nikad

freehand
Ali sve je to, što bi rekli drug Marks, Forman i želimir Žilnik - u ideološkom oku posmatrača i omotu u koji je sadržaj upakovan.


Ili, što bih rekao ja - sve je to da li stvar gledaš na televiziji, ili se nađeš usred stvari.
freehand freehand 15:29 25.06.2016

Re: Nikad

deset_slukom
freehand
Ali sve je to, što bi rekli drug Marks, Forman i želimir Žilnik - u ideološkom oku posmatrača i omotu u koji je sadržaj upakovan.


Ili, što bih rekao ja - sve je to da li stvar gledaš na televiziji, ili se nađeš usred stvari.

Ne sporim. Samo je to subjektivni doživljaj, a ja sam u komntaru tvoje sećanje iskoristio samo kao šlagvort, ni na koji način ne relativizujući ono što si doživeo i osetio. Šlagvort da kažem da postoji velika razlika između policijske brutalnosti i slike o policijskoj brutalnosti, kao kod Kišovog Majstora i njegovog učenika. A slika je takva da bez obzira što smo svi sve videli asocijacija na tu brutalnu silu kad god se pomene ide nekako na tu stranu. Prema Istoku, i prema Komunizmu.
alselone alselone 16:33 25.06.2016

Re: Nikad

u "Klatnu" Umberta Eka

kod Kišovog Majstora i njegovog učenika


Kako si ti nacitan.
emsiemsi emsiemsi 23:21 24.06.2016

Па добро !

Kako sam tamo stigao a da nisam bio clan SKJ je jedna druga priča koju cu možda jednom ispričati.

Ниси ти лично морао да будеш члан СКЈота - довољно је било да то буде неки битан гузоња који се заузео за тебе.
Успут --- и шта кажеш, тек си испилио са факса и одмах правац, ни мање ни више, Лондон !?
Алал вера, домаћине.
G.Cross G.Cross 19:06 25.06.2016

Re: Па добро !

emsiemsi
Kako sam tamo stigao a da nisam bio clan SKJ je jedna druga priča koju cu možda jednom ispričati.

Ниси ти лично морао да будеш члан СКЈота - довољно је било да то буде неки битан гузоња који се заузео за тебе.
Успут --- и шта кажеш, тек си испилио са факса и одмах правац, ни мање ни више, Лондон !?
Алал вера, домаћине.


E moj emsi napisah da sam stigao kao dvadesetosmogodisnjak.
Kad si to ti diplomirao ?. Ja sa 24 godine.
muaddib92 muaddib92 20:02 25.06.2016

Re: Па добро !

E moj emsi


То што он лупетара наравно није тачно, у питању је фирма која је напоље слала оне који знају посао.
Али заслепљеном и глувом тетребу не вреди објашњавати. Просто не вреди.
Ту не би помогла ни Санда нити њен +отац
emsiemsi emsiemsi 22:26 25.06.2016

Re: Па добро !

G.Cross
emsiemsi
Kako sam tamo stigao a da nisam bio clan SKJ je jedna druga priča koju cu možda jednom ispričati.

Ниси ти лично морао да будеш члан СКЈота - довољно је било да то буде неки битан гузоња који се заузео за тебе.
Успут --- и шта кажеш, тек си испилио са факса и одмах правац, ни мање ни више, Лондон !?
Алал вера, домаћине.


E moj emsi napisah da sam stigao kao dvadesetosmogodisnjak.
Kad si to ti diplomirao ?. Ja sa 24 godine.

Истакнути стручњак са 28 година ?!
Алал вера !
alselone alselone 23:26 24.06.2016

Cenim da su Gibraltarci siroti

tek sad najebali. Ima budjavi Spanci tek sad da im prave zvrcke.
Atomski mrav Atomski mrav 17:50 26.06.2016

Re: Cenim da su Gibraltarci siroti

Gibraltarćani ima da se naprasno sete kako su u stvari Španci.
pape92 pape92 00:14 25.06.2016

Englezi

Sve te detektivske serije. Ili razne druge (This is England). Pajtonovci. Crni Guja. Rodni i Delboj. Muzika, pre svega. U svakom slučaju ako im je lepa kuća i pre bila daleko, sad je još dalje.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 01:07 25.06.2016

Da, sloboda

Radnih osamdesetih prošlog veka stihog kao dvadesetsedmogodišnjak u London da radim u predstavništvu, ja bih, rekao najbolje firme koje je Jugoslavija ikada imala.


Bivši geneksovac?


Engleska je zemlja od koje sam se naucio sta je sloboda, sta je otvorenost i naravno isto tako sta je cinizam, fokus i ponekad niski udarci.


Ja sam u proteklih nekoliko godina ovde na blogu par puta stidljivo napisao da sam bivši anglofil, tj. da sam suviše mator za bilo kakvu filiju ka drugim nacijama, ali da ako nekog volim i poštujem onda su to oni.
Više puta su me zbog toga ovde i naribali. Ja sam na to samo umeo da odgovorim: "Jesu nam zlotvori, ali zamislite nas na njihovom mestu, mislite li da bismo bili išta bolji?".
Drago mi je da su ovih dana odali počast mojim mladalačkim emocijama

Inače, London je meni posebno drag grad. I pored onog kičn sinka po predgrađima, koje princi ume da spomene, a da, video sam i to.
emsiemsi emsiemsi 06:52 25.06.2016

Re: Da, sloboda

vrabac_u_steni
Radnih osamdesetih prošlog veka stihog kao dvadesetsedmogodišnjak u London da radim u predstavništvu, ja bih, rekao najbolje firme koje je Jugoslavija ikada imala.


Bivši geneksovac?


Engleska je zemlja od koje sam se naucio sta je sloboda, sta je otvorenost i naravno isto tako sta je cinizam, fokus i ponekad niski udarci.


Ja sam u proteklih nekoliko godina ovde na blogu par puta stidljivo napisao da sam bivši anglofil, tj. da sam suviše mator za bilo kakvu filiju ka drugim nacijama, ali da ako nekog volim i poštujem onda su to oni.
Više puta su me zbog toga ovde i naribali. Ja sam na to samo umeo da odgovorim: "Jesu nam zlotvori, ali zamislite nas na njihovom mestu, mislite li da bismo bili išta bolji?".
Drago mi je da su ovih dana odali počast mojim mladalačkim emocijama

Inače, London je meni posebno drag grad. I pored onog kičn sinka po predgrađima, koje princi ume da spomene, a da, video sam i to.

Па гледај - није уопште спорно да су велик део најодвратнијих ствари током историје начинили Енглези, да су, са правом заслужили (за то) термин гамад (и ђубрад).
Мени су они пример на које (не зато што су гамад и ђубрад) би ми требало да се угледамо, него због тога како да постанемо егоисти и водимо рачуна о својим интересима.
tasadebeli tasadebeli 08:10 25.06.2016

Кад смо већ код сећања и слобода...

Сетих се сада, читајући ову твоју причу, како су 1978. у Пиониру концерт имали Бони М.


(ЛИНКЛИНКЛИНК)


Па једна од оних певаљки позвала публику да устане и да игра на неку ствар, а наши пандури кренули да пендрече све редом.

После се та певаљка извињавала свима:"Извините, ја нисам знала да се то у вашој земљи не сме."

У исто то време ја се силно чудио како то публика у Бугарској и Румунији на фудбалским стадионима само мирно седи и тек повремено аплаудира (к'о данас у Премијер лиги, јбт! ).

Па су ми онда објаснили да би код тих наших суседа у то време био приведен у полицију свако ко уради нешто другачије на стадиону. Смели да устану са седишта само када падне гол.


(ЛИНКЛИНКЛИНК)



Engleska je zemlja od koje sam se naucio sta je sloboda, sta je otvorenost i naravno isto tako sta je cinizam, fokus i ponekad niski udarci.



Да, то је оно што јебава читаву ствар...







П.С. - Узгред, да питам пошто овде има вас који сте живели или још увек живите у Великој Британији...

Ја нисам никада био тамо, али испричаше ми познаваоци, они који су су тамо боравили или бораве, да је све тамо, што није Лондон, у ствари тешка провинција. (паланка )

Нема везе колико становника имају. Депресивна провинција.

Јел' ме ови што ми то рекоше лажу или не?
principessa_etrusca principessa_etrusca 08:51 25.06.2016

Re: Кад смо већ код сећања и слобода...

Ја нисам никада био тамо, али испричаше ми познаваоци, они који су су тамо боравили или бораве, да је све тамо, што није Лондон, у ствари тешка провинција. (паланка )

Ах, наши врли српски урбанити за које је све, осим Менхетна или центра Лондона, депресивна провинција.
G.Cross G.Cross 19:10 25.06.2016

Re: Кад смо већ код сећања и слобода...

tasadebeli
Сетих се сада, читајући ову твоју причу, како су 1978. у Пиониру концерт имали Бони М.


(ЛИНКЛИНКЛИНК)


Па једна од оних певаљки позвала публику да устане и да игра на неку ствар, а наши пандури кренули да пендрече све редом.

После се та певаљка извињавала свима:"Извините, ја нисам знала да се то у вашој земљи не сме."

У исто то време ја се силно чудио како то публика у Бугарској и Румунији на фудбалским стадионима само мирно седи и тек повремено аплаудира (к'о данас у Премијер лиги, јбт! ).

Па су ми онда објаснили да би код тих наших суседа у то време био приведен у полицију свако ко уради нешто другачије на стадиону. Смели да устану са седишта само када падне гол.


(ЛИНКЛИНКЛИНК)



Engleska je zemlja od koje sam se naucio sta je sloboda, sta je otvorenost i naravno isto tako sta je cinizam, fokus i ponekad niski udarci.



Да, то је оно што јебава читаву ствар...







П.С. - Узгред, да питам пошто овде има вас који сте живели или још увек живите у Великој Британији...

Ја нисам никада био тамо, али испричаше ми познаваоци, они који су су тамо боравили или бораве, да је све тамо, што није Лондон, у ствари тешка провинција. (паланка )

Нема везе колико становника имају. Депресивна провинција.

Јел' ме ови што ми то рекоше лажу или не?



Pa tesko se moze reci npr za Edinburgh da je provincial.
Uuups Edinburgh nije vise u UK.
silver silver 10:26 25.06.2016

Sloboda, policija, provincija :)

Davno, tek pristigla i sveža sa studentskih protesta u Beogradu, sećam se da je (tada još uvek budući) muž dobio neku kaznu za brzu vožnju ali nije on vozio, nego baby sitterka (ali kola registrovana na njega). Milion telefonskih razgovora, kakva debata, teranje do viših inspektora. Nisam znala s kim priča tako žustro, pa sam pitala. On kaže "sa policijom." "Pa kako smeš tako da razgovaraš, da ih ti propituješ?" Onda se on začudio i objasnio da je taj saobraćajni policajac za njega u ovom slučaju 'a civil servant' i da on radi posao za koji je 'accountable' i da on ima pravo da traži objašnjenje i da ide, ako treba, do najviše instance (bez straha od posledica). Drugi rani slučaj je bio prilikom njegovog prvog dolaska u Beograd. Dogovorio se sa gospodinom iz ambasade da se upoznaju (znali su se preko telefona, dok su se sredjivali moji papiri); prvi put je video onaj red ljudi koji čeka, neki i stariji, po nekoj vrućini, tako satima. Odmah je tražio da razgovara sa nadležnim službenikom i da izrazi svoje nezadovoljstvo, stid koji je osetio i pri povratku u Englesku je sve to napisao i poslao u Foreign Office i nekom ministru. Tada mi je još uvek bilo neobično što baš mora da kaže svoje mišljenje i da "tera" dalje sa pisanjem. I tada sam dobila lekciju da je individualno mišljenje važno i treba i mora da se čuje i da su službe (čak i u inostranstvu) u službi svojih gradjana i da moraju da znaju i čuju i pozitivne i negativne stvari kako bi mogle da se koriguju, da je ministar dužan da u odredjenom roku odgovori na njegovo pismo (i dobio je odgovor) i da je ćutanje ili apatija u odnosu na sistem/institucije pogrešna. Eh, ali su majstori za debate i za jezik...i kada kažu "I am not happy" to ima jačinu se poštuje u tom dijalogu.

Za Tasu i pitanje provincije: mislim da svuda postoji neka razlika izmedju glavnog grada i ostatka, zar ne? London je toliko velika i kosmopolitska košnica, to je jedan od najraznovrsnijih gradova (u smislu ponude svega...usluga, kulturnih zbivanja, protoka ljudi, biznisa, danas se više čuje neki drugi jezik na ulici, u restoranu, različiti delovi grada koji imaju svoj poseban duh), prosto je izvesno da i drugi, veliki gradovi bilo ovde bilo u inostranstvu mogu da izgledaju kao drugorazredne, mrtve i depresivne provincije. Za strance je odlično mesto da se brzo uklope. Za mnoge Engleze je to naravno njihova voljena prestonica, njihova istorija, ako ideš dalje na sever, London može da bude i simbol južnjačke osionosti i disproporcionalno ogromnih para koje se slivaju tamo. Mislim takodje da je "provincija" najčešće pitanje svesti i pogled na svet. Taj pogled može da bude iskrivljen i ružan bez obzira gde se živi. Priznajem da malo važnosti pridajem tome šta su drugi ('naši') videli i čuli jer doživljavam ljude i mesta na osoben način :)

Ja živim na moru i volim što sam pored vode, naša mikroklima znači više sunca u odnosu na ostatak zemlje. London nam nije daleko; ni Francuska, ferijem smo za 4 sata u Normandiji. Ako neko voli istoriju, kao ja, ima milion interesantnih stvari, iz vremena kad je London bio provincija a Wessex kolevka države :) Imamo brodiće i jahte, beach polo, čuveno jedriličarenje i surfing, peca se odlična riba i beru se odlične jagode! Ne znam nikoga iz Srbije u mom kraju, naši ljudi masovno gravitiraju ka Londonu i ponekom većem gradu. Londonci nam dolaze leti u velikom broju a podigli su nam basnoslovno cene nekretnina jer vole da kupuju second properties ovde (Sandbanks). Sinoć vozim po Sandbanksu, sve je neobično tiho, iako je zalazak sunca bio spektakularan. Kao da je svima zastao dah. Danas ću možda da osetim vazduh...
gedza.73 gedza.73 14:07 25.06.2016

Re: Sloboda, policija, provincija :)

London je toliko velika i kosmopolitska košnica,

-I, sine? Kako ti se svideo London?
-Mnogo ima stranaca. SKoro da nema Engleza.
I Trafalgar skver je baš mali. Moraš da se guraš sa turistima na ulici.

Sve u svemu, dete bilo i oduševljeno i razočarano.




deset_slukom deset_slukom 19:43 25.06.2016

Re: Sloboda, policija, provincija :)

silver
Milion telefonskih razgovora, kakva debata, teranje do viših inspektora.


Ko bi živeo u takvoj zemlji?

Nešto malo keša i rešena stvar.
muaddib92 muaddib92 19:49 25.06.2016

Ако је

najbolje firme koje je Jugoslavija ikada imala

онда је Генекс, али онда није
175, Regent street

већ 149-151 Regent Street

У матичној фирми радио 21 годину, у лондонској годину дана (враћен због санкција УН).

Једна од типичних ситуација, донекле слична овој коју описујеш, десила се када је словеначка фирма погрешно унела адресу за доставу, те се шлепер уредно паркирао на аутобуској станици усред Риџент стрита уместо испред складишта у широј околини града. Долазимо на посао, поред њега боби, стрпљив.
Када се размрсила папирологија и исту показали полицајцу, зауставио је саобраћај све док се шлепер није из пар пута окренуо. Ништа казна.

Главни утисак је такође сличан: Слобода, уређена.
G.Cross G.Cross 20:46 25.06.2016

Re: Ако је

muaddib92
najbolje firme koje je Jugoslavija ikada imala

онда је Генекс, али онда није
175, Regent street

већ 149-151 Regent Street

У матичној фирми радио 21 годину, у лондонској годину дана (враћен због санкција УН).

Једна од типичних ситуација, донекле слична овој коју описујеш, десила се када је словеначка фирма погрешно унела адресу за доставу, те се шлепер уредно паркирао на аутобуској станици усред Риџент стрита уместо испред складишта у широј околини града. Долазимо на посао, поред њега боби, стрпљив.
Када се размрсила папирологија и исту показали полицајцу, зауставио је саобраћај све док се шлепер није из пар пута окренуо. Ништа казна.

Главни утисак је такође сличан: Слобода, уређена.

Energoprojekt
tasadebeli tasadebeli 20:59 25.06.2016

Re: Ако је

G.Cross

Pa tesko se moze reci npr za Edinburgh da je provincial.
Uuups Edinburgh nije vise u UK.






Energoprojekt



Ви сте оно беше радили брану код Мосула, у Ираку?

Била су то лепа времена...
G.Cross G.Cross 21:15 25.06.2016

Re: Ако је

tasadebeli
G.Cross

Pa tesko se moze reci npr za Edinburgh da je provincial.
Uuups Edinburgh nije vise u UK.






Energoprojekt



Ви сте оно беше радили брану код Мосула, у Ираку?

Била су то лепа времена...


Mi taman zavrsili pomorsku akademiju u Tripoliju kad su je Amerikanci bombardovali.
Kod nas slavlje... Bice annex ugovora
alselone alselone 23:34 25.06.2016

Re: Ако је

Energoprojekt


Kakav je to zmaj od firme bio, covece!
tetris tetris 00:33 26.06.2016

Re: Ако је

Energoprojekt

Trebalo je u to doba trgovati na London Metal Exchange da bi se unovčili razni projekti naplaćeni u rudi

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana