Piše: Rodolјub Šabić
"Silovao sam je i mrtvu" ili "toliko sam je udarao da sam joj pocepao stomak" ili "obdukcijom je utvrđeno da je pocepana utroba, potpuno smrskana glava, umrla je u jezivim mukama" ... Ovakvim i sličnim "informacijama" o tragičnoj sudbini nedavno silovane i ubijene trogodišnje devojčice, bile su bukvalno preplavljene jučerašnje naslovne i druge stranice velikog broja naših medija.
Osim osećaja neprijatnosti, ovakve "vesti" hoćeš-nećeš, izazivaju i dilemu - da li su one plod novinarske mašte, dakle, izmišljotine ili ih "dele" nadležni organi koji trenutno tretiraju osumnjičene? Pa onda ta dilema sledeću - koja od te dve opcije je ružnija i neprihvatljivija? Lično, "preferiram" drugu, ali ....
Poverenik za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti naložio je juče ovlašćenim saradnicima da sprovedu postupak nadzora u MUP-u i tužilaštvu, za medije, na sreću nije nadležan. Naravno, kakav god u konkretnom slučaju bude rezultat nadzora, ne treba ga generalizovati. Jer, tužna je realnost da "funkcionišu" obe opcije, samo nekad jedna, nekad druga. To su uostalom potvrdili i do sada sprovođeni postupci nadzora od strane Poverenika koji su bili propraćeni s jedne strane apelima medijima (za koje Poverenik na sreću nije nadležan) da poštuju bar standarde sopstvene profesije utvrđene njihovim kodeksom, s druge strane formalnim upozorenjima, zahtevima za pokretanje prekršajnih postupaka i krivičnim prijavama protiv odgovornih za nezakonitu obradu ličnih podataka u državnim organima.
Dakle, u dogledno vreme videćemo o čemu se u konkretnom slučaju radi. Ali, kakav god rezultat bio, treba podsetiti na dve "zanimljive" i važne stvari.
Prva - ni u slučajevima kada su u medijima plasirane potpune neistine uz istovremeno izričito pozivanje na izvore iz MUP-a ili tužilaštva, uz navođenje da je vršen uvid u dokumente, ovi organi nikada nisu našli za shodno da to eksplicitno demantuju, da obaveste javnost da je reč o neistinama. Baš nikad.
Druga - u pravnom sistemu imamo predviđene oblike odgovornosti (van domašaja Poverenika, jer on nema ni faktičke mogućnosti ni pravna ovlašćenja da sprovodi kriminalističke istrage i vodi krivični postupak) koji praktično ne funkcionišu.
Odredbama čl.146 KZ predviđeno je:
"(1) Ko podatke o ličnosti koji se prikupljaju, obrađuju i koriste na osnovu zakona neovlašćeno pribavi, saopšti drugom ili upotrebi u svrhu za koju nisu namenjeni,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko protivno zakonu prikuplja podatke o ličnosti građana ili tako prikupljene podatke koristi.
(3) Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe,
kazniće se zatvorom do tri godine."
Stav (1) i (2) odnose se na dela koja se gone po privatnoj tužbi, dakle "stvar" su roditelja, dece, porodice, najbližih. Uz opasku da za njihovu eventualnu odluku o upuštanju u krivično gonjenje prekršioca zakona dosadašnji rezultati iz prakse privatnih tužilaca nisu stimulativni.
Zato je pravo pitanje - kolike su šanse da nadležni, tužilaštva i MUP, sramna događanja u tragičnom slučaju A.S. razumeju kao upozorenje da je neophodno i da je krajnje vreme da citirane zakonske odredbe st. 3, čl.146 KZ koje su do sada praktično bile van primene, aktiviraju? Ili, ima li ih uopšte?