Mala čitanka vojvođanskog konceptualizma
Savremena galerija Subotica, ponedeljak, 18.jul 2016, 19 časova
- u okviru programa 23.Festivala evropskog filma Palić 2016 -
Autor i kustos:
Umetnici/izlagači:
Slavko Matković • Bálint Szombathy • Božidar Mandić • Slobodan Tišma • Čeda Drča • Katalin Ladik • Atila Csernik • László Kerekes • László Salma • Vujica Rešin Tucić • Novosadska gradska komuna • Ante Vukov • Zoltán Magyar • József Markulik
Ja ne stvaram umetnost – Ja razumem.
Slavko Matković
Kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina XX veka period je u kom je naša civilizacija, a do danas se to nažalost nije ponovilo, dobila neslućeni elan i zanos u čijem fokusu je bila namera redefinisanja samih termina umetnosti, kulture i društva – odnosno njihovih međusobnih odnosa. Posrnuli svet, nakon brojnih kriza – od hladnoratovskih političkih, pa do ekonomskih – šezdesetosmaškim pobunama, i iz njih proizašlom klimom velikog odbijanja, uspeo je, makar na trenutak, da povrati i redefiniše izgubljeni smisao.
Umetnost više nije stvar povlašćenih elita, već živa praksa koja, po Jozefu Bojsu kao jednom od korifeja novih umetnosti, treba da bude/postane ona duhovna praksa koja će na kraju dovesti i do stvaranja novog, lepšeg i pravednijeg društva budućnosti. Reč je o novom senzibilitetu i shvatanju same uloge i funkcije umetnosti – svakako povezanim sa atmosferom međunarodne solidarnosti, borbe za ljudska (građanska) i politička prava. Ključni termini kojima se opisuju umetnost i društvo tog vremena bili su: eksperiment, alternativa, istraživanje, eksces,…
László Salma, DADA, akcija, 1972. (Kolekcija MSUV)
I u našoj sredini, to je period kada se umetnost sa ovih prostora – kao nikad pre ni posle toga – kreće uporedo sa najaktuelnijim događajima na internacionalnoj art sceni, istovremeno aktivno participirajući u njoj. Pojava Novih umetnosti 1960-ih i 1970-ih u Srbiji vezuje se za artističke i životne aktivnosti članova umetničke grupe Bosch+Bosch, osnovane u subotičkoj poslastičarnici Triglav 27. avgusta 1969, kao i novosadskih konceptualnih grupa Kôd, odnosno (E i kasnije (E –Kôd, Januar i Februar koje sa radom počinju tek neznatno kasnije. Logistička podrška nalazila se u onovremenim omladinskim institucijama (pre svih novosadskoj Tribini mladih, kasnije i beogradskom SKC-u) i štampi (časopisima Index, Polja, Új Symposion, Student i drugim), a duhovno srodništvo u vezama sa sa alternativnom rock’n’roll kulturom,teatrom i crnotalasnim filmom, umetnicima iz drugih jugoslovenskih republika ali i novom mađarskom avangardom.
Prevazilazeći dotadašnje estetske kategorije, konceptualna umetnost prerastala je u aktivnost usmerenu na preispitivanje i prevrednovanje ključnih pitanja tadašnjeg umetničkog i društvenog ustrojstva. Umesto stvaraoca obasjanog inspiracijom – pored samih umetnika, umetnost počinju da proizvode i ideje. Od stvaraoca – umetnik postaje društveni radnik, a njegovi radovi (rađeno a ne stvarano) sredstvo kojim se jedna patrijarhalna i u osnovi tradicionalistička, ako već ne i konzervativna kultura – svakodnevno preobražavala i modernizovala praktikovanjem prevratničkih intelektualnih praksi kakvima u istoriji naše umetnosti i kulture ne postoji pandan.
Koncipirana od radova dostupnih u javnim zbirkama (umetničkim kolekcijama Savremene galerije i Gradskog muzeja u Subotici kao i novosadskog Muzeja savremene umetnosti Vojvodine) izložba Mala čitanka vojvođanskog konceptualizma namerava da ukaže na neke od ključnih primera pomenutih životnih i artističkih aktivnosti i praksi umetnika – istinskih kosmopolita koji su živeli i radili u malim vojvođanskim (tada jugoslovenskim) gradovima.
Ovaj put akcenat je, naravno, na umetnicima iz Subotice.
Slavko Matković, Lice, akcija, 1981. (Kolekcija MSUV)
Izložba će biti otvorena do 31.avgusta 2016.godine
Kompletan program 23.Festivala evropskog filma možete pronaći OVDE